Veliki Petak – propovijed
1. Krist jučer, danas i uvijek. Isti Spasitelj. Ista trnova kruna. Ista predragocjena krv koja se prolijeva za spasenje svijeta. Samo su drugi suci. Druga imena tužitelja i druge okolnosti. No, proces presude je isti. Isti su mehanizmi napada. Isti je način dovlačenja lažnih i zaštićenih svjedoka. Ista je procedura presuđivanja. Misterij zla, braćo i sestre, ne može se shvatiti samo ljudskim umom. Potrebno ga je staviti u kontekst Isusovog procesa. Kako inače razumjeti dramu Isusovog križnog puta? Kako razumjeti izdajnički poljubac njegova učenika i apostola Jude? Kako shvatiti Petrovo odreknuće u zoru Velikoga Petka pred običnom sluškinjom, a koji čas prije junačio se da će za svog učitelja i život položiti, ako ustreba? Kako razumjeti čudnu koaliciju Židova Heroda i Rimljanina Pilata koji se inače nisu ni pozdravljali, ni podnosili. Ali, u jednom su se odmah složili: Ovoga čovjeka –Isusa Nazarećanina- treba smaknuti i ukloniti s pozornice svijeta. I nađoše se zajedno predstavnici «izabranog naroda» s predstavnikom okupatorske rimske uprave. Dogovoriše se i Isusa osudiše. Ni kriva ni dužna. Bože moj, je li to moguće? A u svemu im je pomagala izbezumljena svjetina, koja je prije koji dan, na Cvjetnicu, kliktala «Hozana Sinu Davidovu». «Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!» A, evo, u ovom prežalosnom procesu urliče i viče: «Raspni ga, raspni! Krv njegova na nas i na djecu našu!» Misterij je to i tajna koju nije lako shvatiti. “Puče moj, što učini Tebi, ili u čemu ožalostih tebe, odgovori meni !”
2. Srce nam se ledi slušajući izvješće o tom procesu, a posebno zadnje Isusove rijeci: «Bože moj, zašto si me ostavio. Dira nas muka napuštenog Mesije koji na križu place i moli, a nebo šuti. U ovom prežalosnom procesu redaju se predstavnici različitih zvanja i staleža: mogućnici, suci, svećenici, vođe stranaka, bogataši, intelektualci, dvorani, građani, vojska, narod, sluge, služavke, muškarci i žene. Premda se opisani događaj davno zbio, njegova jeka i danas se čuje. Ne samo jeka, već i akteri su tu. Svi smo mi naime obuhvaćeni u pripovijesti o Isusovom trpljenju i muci. A nama ostaju brojna, teška i neshvatljiva pitanja. Zašto si, Bože, dopustio da se ljudi poigraju sudbinom tvoga Sina? Kako si mogao gledati nevinog Isusa pod križem i pred Sinedrijem? Zašto si odabrao patnjom spašavati ljude?
Ne preostaje nam drugo nego srcem vjere poći za Isusom pa ponavljati riječi koje molimo u prigodi križnog puta: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem svijet otkupio! Zbog toga častimo sveti križ na kojem Isus postade poslušan do smrti, pa ga Bog preuzvisi i darova mu ime nad svakim imenom. I nema drugog imena u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista, komu se klanjamo i blagoslivljamo ga jer nas je svojim svetim križem otkupio. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 29. ožujka 2013.