„Imamo problema s vlastitim prihvaćanjem činjenica. Sami moramo biti načisto s činjenicama. Ne znam koja je država bila neželjenija od Hrvatske, da postane samostalnom, suverenom državom. Bojim se da svi jednako ne osjećaju vlastitu državu. To je problem“ istaknuo je povjesničar i angažirani javni djelatnik dr. Zlatko Begonja na susretu ‘Večer u knjižari’ koji je u srijedu 20. ožujka u knjižari Verbum u Zadru moderirala Ines Grbić. Begonja se bavi znanstvenim istraživanjem partizanskih i komunističkih žrtava rata i poraća, no taj rad u svojim znanstvenim spoznajama nema sustavnu podršku institucija društva u smislu njihovog procesuiranja. „To je nekad nalik borbi s vjetrenjačama. Mnogi kolege koji se bave tom problematikom nemaju prigode nastupati, govoriti u hrvatskim medjima. Postoje razni političari, povjesničari i filozofi opće prakse koji sve znaju: međunarodnu, nacionalnu politiku, razdoblje koje prelazi te okvire. Uvijek neki pojedinci imaju privilegiju iskazati svoja mišljenja, za razliku od nekih drugih. To je loše. Nekad se zaista osjećamo usamljeni, da to što radimo, malom broju ljudi nešto znači. To nije dobro. Ja osobno ne odustajem“ rekao je Begonja. Smatra da je Hrvatski sabor samo verbalno podržao Rezoluciju Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina, a stvarna osuda nije učinjena jer nisu pokrenuti procesi iz komunističkog totalitarnog razdoblja čiji provoditelji i nesmetano žive na slobodi. Zadnjeg desetljeća struka povjesničara u ispravnom tretiranju Domovinskog rata nije mogla doći do izražaja u pozivanju na činjenice. Argumenti su prešućivani, neobjavljeni ili orkestrirano napadani, upozorio je Begonja, istaknuvši da hrvatsko društvo vapi za činjenicama. „Zato je neophodno inzistirati na tome da se raščisti prošlost. Naše društvo mora saznati kako se sve objektivno događalo, što je prevladavalo u datim okolnostima i određenim razdobljima. Tada ćete doći u situaciju da ćemo s čistim stanjem krenuti dalje. To je kao i u obitelji. Ako je problem neraščišćen, opterećivat će sadašnjost i budućnost. Isto vrijedi i za širu zajednicu“ istaknuo je Begonja, dodavši da su podjele u hrvatskom narodu rezultat nerašćišćenih odnosa u prošlosti. U Domovinskom ratu kad je narod bio egzistencijalno ugrožen jedinstvo je bilo očitovano, predsjednik Franjo Tuđman je imao dobre namjere. No kad je rat okončan, ponovno su na površinu isplivale sve naše razlike koje nisu odavno prije riješene.
U osvrtu na eventualno povlačenje tužbe za genocid Hrvatske i Srbije, Begonja je rekao: „Treba proći katarzu, a to znači da Srbi priznaju jasno i nedvosmisleno da su izvršili agresiju i pristanu na suradnju, da se razriješe preostale teškoće, poput nestalih osoba. Kad se Srbija u tome definira, onda se može razgovarati o tome da dobrosusjedski odnosi mogu postići višu razinu od dosadašanje. Zajednički hod podrazumijeva da smo obostrano čisti. Ako ste zdravi, pretpostavlja se da ste adekvatno liječeni, ako ste imali neki oblik bolesti. Ako ste zdravi, a taj pored vas nije, postoji opasnost da ćete i vi biti zaraženi“ rekao je Begonja. Komentirao je i slučaj u Kistanjama, pri kojem su se unaprijed optužili i osudili ljudi, a da se nema stvarnih, nedvosmislenih dokaza. „To je obilježje komunističkog partijskog djelovanja iz prošlih vremena. Znači, kad se donese sud, on je takav, neprikosnoven. Ne morate provjeravati točnost, jer je to vaša revolucionarna istina. I temeljem te revolucionarne istine stvari se moraju definirati takvima kakve se iznose. Apsolutno ne podržavam nasilje i protivnik sam svakog oblika nasilja. Ali radi se očigledno o osobama koje su određeno vrijeme već provocirale i izazivale. Reakcija kod pojedinaca bila je neprimjerena i ne treba biti obilježje hrvatskog civiliziranog društva. No, nakon toga slijede regularni procesi kojima će se dokazati tko je u kojoj mjeri odgovoran za kakve događaje i adekvatno tome će se kazniti“ istaknuo je Begonja, sa žalošću utvrdivši da je prvotna reakcija vlasti i medija na slučaj u Kistanjama primjer ponašanja koje se vezuje uz druga vremena za koje smo mislili da su iza nas.
Begonja je odgovorio i na najnovija zbivanja u javnoj političkoj komunikaciji hrvatskog društva. Na pitanje moderatorice Grbić, kako je moguće da hrvatski premijer u ikojem kontekstu uopće spomene formulaciju ‘građanski rat’ u svezi Domovinskog rata koji je posljedica agresije na Hrvatsku, Begonja je rekao da je izričaj i korištenje termina ‘građanski rat’ neprihvatljivo i nerazumno u svakom pogledu. „Možda je to rezultat njegovog osobnog uvjerenja, pa na osnovu takvih razmišljanja prema bližoj prošlosti ima takav stav i reakciju. Ili je reagirao iz ljutnje s obzirom na vrlo lošu situaciju u državi, pa da zatraži reakciju s druge strane, oporbe. Taj prvi stav je u sukobu s činjenicama, i ima loše posljedice, osobno za pojedinca ali i za društvo, sredinu koju zastupa. To je neprihvatljivo, neshvatljivo s bilo koje pozicije“ rekao je Begonja. Komentirao je i izjavu saborske zastupnice Ruže Tomašić. „Ako vas je država prihvatila, očekuje se u najmanju ruku da budete dobronamjerni građani. Da poštujete zakone, pravila ponašanja, da budete dio društva, cjeline u kojoj se treba na primjereni i civilizirani način ponašati. Ako to ne činite, niste dobronamjerni, i ne ponašate se kao korektni domaćin, nego kao nekorektni gost. To su pretpostavke s kojih je Tomašić krenula. Tko se tu trebao naći uvrijeđen, osim onih koji zaista nisu dobronamjerni, pa su se osjetili prozvanima i iz tog su razloga reagirali“ upitao je Begonja, istaknuvši da namjere onih koji su stali u obranu takvih nisu korektne. Štiteći nedobronamjerne, ne čine dobro svim dobronamjernima, a ne čine dobro ni vlastitoj državi. „Gospodarsko stanje je teško, aktualna vlast očigledno nam adekvatnih rješenja pa pokušava prebaciti lopticu na političko- ideološko polje. Izvlači iz torbe prošlosti pojmove kao crnokošuljaši. Kad bi se tako stvari postavljale, moglo bi se odgovoriti crvenokošuljaštvom. No to ne vodi ničemu i time se neće riješiti problem“ rekao je Begonja.
Ines Grbić