USKRSNA KONFERENCIJA ZA NOVINARE ZADARSKOG NADBISKUPA ŽELIMIRA PULJIĆA

Na uskrsnoj konferenciji za novinare u salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u srijedu 27. ožujka, kad je predstavio i svoju uskrsnu čestitku, predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, odgovarao je na pitanja novinara o življenju vjere u kontekstu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Izrazio je solidarnost sa socijalno ugroženima i zahvalio medijima rekavši da su bili u službi informiranosti zadnjih velikih događaja u Crkvi. „Dobro ste odigrali svoju ulogu i prenijeli potrebno“ poručio je mons. Puljić medijima. U svjetlu otajstva Uskrsa, mons. Puljić je rekao da je čovjek veliko ime. „Kad izgovaraš čovjek, onda znači čelo-vek; u njegovom čelu je ispisana vječnost. I čovjek uvijek gleda prema gore. Kad se zadovolji samo gledanjem prema dolje, ne vjerujem da je sretan. Može pokazati neko zadovoljstvo, ali ako nije  kompletna povezanost ovozemaljskog i onozemaljskog, čini mi se da čovjek pati, makar ima ili nema. Nije mu sve u imanju“ rekao je nadbiskup, zamoljen osvrt na činjenicu egzistencijalne ugroženosti mnogih hrvatskih građana koji neće imati za blagdanski stol. „Svakako razmišljam o tome. Potrebe su velike i svaka biskupija karitativno čini što je moguće. U tom kontekstu se radujem ako se negdje otvaraju radna mjesta, tvornica i ide nabolje. Uvijek me pogodi kad čujem proteste, da se radnici otpuštaju ili se zatvara tvornica. To budi u nama loše osjećaje. Ne znam kako će nam biti kad uđemo u Europu, hoće li biti moguće pozitivnije razmišljati nego sada. Ali i to je neka nada. Možda se onda otvore neke šire mogućnosti“ rekao je mons. Puljić.

Na komentar novinarke da se u Španjolskoj, Portugalu i drugim zemljama, iako katoličkima, bore s teškom socijalnom situacijom, nadbiskup je rekao: „To je opći fenonem, svjetski. Problem je jer prije kad se radilo, trebalo je puno ručica. Sada jedna mašina može sto ljudi zamijeniti. Ali ako nema socijalnog aspekta, socijalne osjetljivosti, to je ključ kako je poticao Benedikt XVI., a i predsjednik Ivo Josipović je htio senzibilizirati na toj liniji. Nije važno samo proizvesti. Važno je imati osjećaj za ljude koji su ostali bez posla. To je muka etike i tehnike“.

Na ocjenu novinarke kako primjećuje povećani osjećaj ljudi za Crkvu i sudjelovanje u misi, osobito u povećanoj nevolji njihovog života, nadbiskup je izrazio radost zbog toga, dodavši da bi ipak, i mimo situacije u ugrozi, što jest dobro, volio da ljudi osjećaju da im je vjera zaista važna i da im je Bog važan. „Činjenica je da u društvima gdje ljudi imaju svega izobilja, kao da na Boga zaboravljaju. U Europi sekularizma i ravnodušnosti doživljavamo nešto što nas pomalo plaši pri ulasku u Europu – ulazimo u svijet koji nema interes za onostranost. Zadovoljavamo se samo zemaljskim. A čovjek nije stvoren samo za zemlju.

Zapadna civilizacija je stavila naglasak na imati. No čovjek je zadovojan ne samo kad ima, nego kad jest čovjek. Zato treba isticati i antropologiju biti“ rekao je mons. Puljić. Zamoljen je komentar činjenice da ulazimo u zemlje Europske zajednice u kojima se vjera manje sakramentalno živi. „Ima zemalja u kojima je to zanemareno, osobito sakrament ispovijedi. Ja nisam previše uplašen time, jer ima nešto u našem mentalitetu gdje u tom pogledu imamo prenost. Zato su pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. i podupirali ulazak Hrvatske u EU, da u nju unesemo ono što je tipično ljudsko. A i vjera je sastavni dio ljudskog života. Osobito su sjeverne zemlje Europe uvele otuđenje čovjeka zanemarivši sakramentalni život. Nisam pesimist što se nas tiče. Imali smo teže situacije pa smo preživjeli i ostali svoji. A sastavni dio našeg imidža je i sakramentalni život. Vjera je nešto bez čega ne bismo mogli u budućnosti, kao što nismo mogli ni u prošlosti. Dignite ono što je vjera stvarala, što će ostati u našem podneblju“ upitao je mons. Puljić, izražavajući nadu da će i Europa doći i biti svjesna onoga što je zapravo u početku bila. „Kad postane svjesna da nije kontinent samo za sebe nego da ima svjetsku misiju, kao što je imala u prošlosti, vjerujem u buđenje i na tom planu. To su bile nade Ivana Pavla II. i ja se priključujem njegovim nadama. A i papa Franjo koji je došao s novim stilom i novim načinom, nadam se da će neke zapretale silnice probuditi“ rekao je mons. Puljić. Istaknuo je Franjinu poniznost kao čovjeka koji je zadivljen Bogom. Potvrđuje to i papina izuzetna zahvalnost Bogu očitovana i u njegovom geslu, kad se poslije srednje škole Bergoglio odlučio za svećeničko zvanje. „Tada je papa Franjo doživio strašni obrat i uzeo za svoje geslo, koje mu je i sadašnje papinsko, ‘Sažali se i izabra ga’. On se ne može oteti dojmu, ‘Pa gdje me Bog našao. Izabrao me za svoga nasljednika’“ zaključio je nadbiskup Puljić, izražavajući divljenje papinom neustrašivom pristupanju ljudima punom ljubavi.

Ines Grbić