Don Milivoj Bolobanić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije i župnik župe Kraljice mira na Stanovima u Zadru, gostovao je na susretu ‘Večer u knjižari’ u srijedu 27. veljače u knjižari Verbum u Zadru. Za papu Benedikta XVI. rekao je kako je s jasnoćom navješćivao evanđelje i hrabro se suočavao s kušnjama. Taj veliki znanstvenik i filozof stalno će biti prisutan molitvom i žrtvom za Crkvu i tako pomoći i novom papi da izvrši svoju zadaću. Hrabro je ušao u dijalog s predstavnicima drugih Crkava i onima koji ne vjeruju. Tragom i papine riječi da je bolest privilegirano stanje za osobno posvećenje, nasuprot nekad mišljenju ljudi kako je to kazna za grijeh, don Milivoj je rekao da se u ispravnom ophođenju s bolešću moramo ugledati na Krista koji je spasio svijet baš žrtvom i križem. „Ukoliko su prihvaćene iz Božje ruke, bolest i patnja dovode do velikih plodova u Crkvi, ne moramo to ni vidjeti. Sveci su kroz patnju učinili da je u Crkvi išlo naprijed, da se Crkva mijenjala na bolje. Ako su prihvaćeni u velikom povjerenju, poniznosti, skromnosti, to može biti veliki blagoslov za dotičnu osobu, a često po toj patnji i molitvi Bog daje milosti mnogima za koje ne znamo. Jednog dana će biti jasno da je patnja imala svoj smisao“ rekao je don Milivoj istaknuvši da je način kako Bog djeluje čovjeku više puta neshvatljiv. No i Krist je prihvatio patnju iz Očeve ruke svjesno i s odgovornošću za spas svijeta. U njegovom primjeru vidimo da naše trpljenje i patnja imaju smisao. Bog često preko patnji i odricanja čini velika djela u svijetu.
Iz brojnih kontakata, don Milivoj je kao poteškoće ljudi naveo zatvorenost u sebe, bijeg od ljudi, bezvoljnost, besciljnost života, nemiri, more. Korijen nekih problema je i u obiteljskom stablu, traume u djetinjstvu. Kako smo dionici dobroga od svojih predaka, imanja, ugleda, također smo i negativnog, ako se dogodilo. „Isus je jedini osloboditelj čovjeka. Čovjeka treba dovesti do vjere, da priđe k Isusu, da ga Isus zahvati, da povjeruje u njegovu moć i snagu. Gotovo trećina Isusovih djela je ozdravljanje ljudi, psihički i tjelesno. Tu je moć dao i apostolima i činili su to već na zemlji. Rekli su ‘Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju’. Uloga svećenika je da oslobađa ljude. Isus je rekao, Činit ćete ista i još veća djela“ rekao je don Milivoj. Istaknuo je da su u čovjeku tri dijela. Uglavnom se govori samo o tijelu i duši, a zanemarje se treća jako bitna dimenzija, duh. „Tu Zli ima svoj utjecaj, u duhu. Za to nije rješenje lijek, pa čovjek završi i u umobolnici. Ako je duh čovjekov zaražen, on je blokiran. Sotona zavodi ljude. Zlo je primamljivo, obučeno u celofan dobra, da čovjek to poželi. Nudi da će nešto biti lijepo, dobro, uspješno. Kad bi se zlo prikazalo u negativnom, čovjek bi odbio“ rekao je don Milivoj. U molitvi oslobađanja, koja nije egzorcizam, važna je vjera svećenika, da to čini u ime Isusovo, uvjeren u sigurnost tih riječi i Isusova djelovanja.
Kao predvoditelj mnogih duhovnih obnovi u domovini i svijetu, don Milivoj nastoji ljude poučiti kako moliti, uvodi u meditaciju, misaonu molitvu, da se čovjek sabere, smiri i čuje Božju riječ. Kaže ljudima što je Isus radio, temeljem Svetog Pisma pokazuje kako je Isus pomogao ljudima i rješavao pojedine situacije. Pripremi ljude za životnu ispovijed kroz meditativni ispit savjesti, da čovjek doživi sebe u svim svojim elementima i fazama života. Kad čovjek vjeruje, priznaje Isusa, očisti svoju dušu, tada Bog čini čudesa, rekao je don Milivoj na susretu koji je moderirala Ines Grbić. Istaknuo je da i nakon duhovne obnove treba redovito moliti, čitati Božju riječ, o njoj razmišljati, redovito ići na misu, preispitivati se i rasti u vjeri, jer upaljeno svjetlo na obnovi u svakodnevici treba održavati.
Don Milivoj je rodom s otoka Oliba, koji je Zadarskoj nadbiskupiji dao najviše, 176 svećenika, i zadarskog nadbiskupa Vinka Pulišića. Otok je 1476. g. u progonu pred Turcima nastanilo 200 ljudi koje je iz Vrlike doveo pop Juraj Cetinjanin čiji je grob i danas na Olibu. Tu ih je smjestio tadašnji zadarski nadbiskup. Uoči Drugog svjetskog rata s 2000 stanovnika Olib je bio najnapučeniji otok, a danas je na njemu 120 ljudi. Svi su otišli u Ameriku, od prve seobe od 500 Olibljana, danas je u New Yorku i okolici 3000 Olibljana. U vrijeme don Milivoja u Zadru je bilo 13 sjemeništaraca samo s Oliba, koliko ih sad bude sveukupno, iz više biskupija. S otoka jakog vjerskog života potječu i don Tomislav Bondulić, Mihovil Cukar. Kuća don Milivoja bila je do kuće nadbiskupa Pulišića. Njegov nećak, don Ivan Pulišić pisao je don Milivoju i korespondencija je do danas sačuvana. Don Milivoj je već s pet godina ministrirao, a majka mu je umrla kad je imao 3,5 godine. Otac bio u Americi kad je imao mladu misu. Tim povodom u čestitci otac je don Mlivoju napisao: „Prije nego je umrla, tvoja mama mi je rekla: ‘Učini sve da naš Milivoj postane svećenik’. Otac mi to nikad nije rekao, da ne bih bio prisiljen tom željom, pod pritiskom. Bio je razborit i to mi je rekao na dan mlade mise. Duboko vjerujem da je moja majka molila i danas moli za mene“ rekao je don Milivoj. Održava ga i snagu za djelovanje mu daje ranojutarnja duga molitva. „Nismo stvoreni za ovaj svijet. Ovo je samo prolaz. Ovo nije domovina. Kao kad bi netko gradio kuću na mostu. Preko mosta se mora prijeći, na drugu stranu. Promašili smo ako se samo za ovo borimo i sve ovdje želimo. Onda ne vidimo smisao života. Moramo tako živjeti da jednog dana dođemo u domovinu na nebesima“ zaključio je don Milivoj Bolobanić.
Ines Grbić