{"id":969,"date":"2010-02-01T07:43:50","date_gmt":"2010-02-01T05:43:50","guid":{"rendered":"http:\/\/zadar.hbk.hr\/?p=969"},"modified":"2011-02-16T08:07:04","modified_gmt":"2011-02-16T08:07:04","slug":"homilija-na-sprovodu-mons-ivana-prende-nadbiskupa-zadarskog","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=969","title":{"rendered":"Homilija na sprovodu mons. Ivana Pren\u0111e, nadbiskupa zadarskog"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Kardinal Josip Bozani\u0107, nadbiskup zagreba\u010dki i metropolit<\/h1>\n

Homilija na sprovodu mons. Ivana Pren\u0111e, nadbiskupa zadarskog<\/p>\n

Zadar, katedrala sv. Sto\u0161ije, 30. sije\u010dnja 2010.<\/p>\n

Liturgijska \u010ditanja: Job 19,1.23-27a; 1Iv 3,1-2; Iv 17,24-26;<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

1. \u00bbDu\u0161a mi je sada potresena\u00ab (Iv 12,27). Kako izbje\u0107i ovo bolno iskustvo, \u0161to ga je u susretu sa smr\u0107u pro\u017eivljavao i sam Isus na Maslinskoj gori. I mi danas dijelimo bolno iskustvo susreta sa smr\u0107u, koja je iz ovoga zemaljskog \u017eivota uzela na\u0161ega dragog brata nadbiskupa Ivana.<\/p>\n

Pro\u0161le nedjelje u ve\u010dernjim satima stigao je u Zagreb, vedar i nasmijan kao i uvijek, s puno planova i zada\u0107a za prethodni tjedan u kojemu se u Zagrebu odr\u017eavalo izvanredno zasjedanje HBK i Teolo\u0161ko-pastoralni tjedan. No, slute\u0107i kraj ovozemnog puta, mons. Pren\u0111a je posljednje vrijeme \u010de\u0161\u0107e govorio o smrti. U Oporuci, od 21. listopada 2006. godine, zapisao je: \u00bbMisle\u0107i na Gospodinov dolazak (Mt 25,13) \u017eelim Ga do\u010dekati spremno, u kajanju za svoje grijehe mi\u0161lju, rije\u010dju, djelom i propustom, ali u nadi da \u0107e mi milosrdni Otac sve oprostiti, jer ne\u0107e da propadne nijedan od malenih (Mt 18,14), kakvim se uistinu osje\u0107am\u00ab. Gospodin Isus je zadarskog nadbiskupa mons. Ivana Pren\u0111u pozvao k sebi u jutarnjim satima, na blagdan obra\u0107enja sv. Pavla Apostola, 25. sije\u010dnja 2010. godine; u 71. godini \u017eivota, 46. godini sve\u0107eni\u0161tva i 20. godini biskupstva.<\/p>\n

2. Mons. Ivan Pren\u0111a ro\u0111en je 31. prosinca 1939. godine u Gornjem Zemuniku, od oca Jure i majke Ike ro\u0111ene Zub\u010di\u0107, kao prvo od sedmero djece. Nakon osnovne \u0161kole, zavr\u0161io je Nadbiskupsku klasi\u010dnu gimnaziju u Zadru. Teolo\u0161ki studij zapo\u010dinje u Zadru te nastavlja u Zagrebu na Katoli\u010dkom bogoslovnom fakultetu, gdje je 1964. diplomirao, a 1967. godine postigao licencijat. Za sve\u0107enika Zadarske nadbiskupije zaredio ga je 1964. godine nadbiskup mons. Mate Garkovi\u0107.<\/p>\n

U prvim godinama sve\u0107eni\u0161tva vr\u0161io je \u017eupni\u010dku slu\u017ebu u \u0160kabrnji, Nadinama i Smil\u010di\u0107u. Njegov je \u017eivot bio posebno povezan s Nadbiskupskim sjemeni\u0161tem \u00bbZmajevi\u0107\u00ab, u kojem je, od 1968. do 1970. godine, vr\u0161io slu\u017ebu duhovnika, a potom ravnatelja sjemeni\u0161ta, sve do 1992. godine. Uvijek – u duhu crkvene poslu\u0161nosti – raspolo\u017eiv, uz tu svoju slu\u017ebu, povremeno je poslu\u017eivao i razne \u017eupe diljem Nadbiskupije. Godine 1983. imenovan je kanonikom Stolnog kaptola sv. Sto\u0161ije. Sluga Bo\u017eji Ivan Pavao II. imenovao ga je 29. o\u017eujka 1990. nadbiskupom koadjutorom zadarskim. Slu\u017ebu dijecezanskog nadbiskupa preuzeo je 2. velja\u010de 1996. godine. U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji vr\u0161io je razne slu\u017ebe te je bio: predsjednik Vije\u0107a za kler, Vije\u0107a za sjemeni\u0161ta, Nadzornog vije\u0107a Hrvatskog Caritasa, predsjednik Hrvatskog Caritasa, \u010dlan Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu i \u010dlan Mje\u0161ovite komisije HBK \u2013 HKVRP \u2013 HUVRP. Bio je u jedenom mandatu i \u010dlan Stalnog vije\u0107a HBK te potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije.<\/p>\n

3. Danas nas je nadbiskup Ivan Pren\u0111a mrtav okupio ovdje u svojoj dragoj katedrali sv. Sto\u0161ije. Do\u0161li smo no\u0161eni mnogim osje\u0107ajima i velikom ljubavlju zahvaliti Bogu, moliti i suosje\u0107ati. U tom duhu, na poseban na\u010din izra\u017eavam kr\u0161\u0107ansku su\u0107ut njegovoj majci Iki, bra\u0107i i sestrama te svoj rodbini. Kr\u0161\u0107ansku su\u0107ut u eklezijalnom zajedni\u0161tvu izra\u017eavam Crkvi zadarskoj; kleru, redovni\u0161tvu i svemu puku Bo\u017ejem. Svi mi danas suosje\u0107amo i me\u0111usobno izra\u017eavamo ljudsku i kr\u0161\u0107ansku su\u0107ut zbog smrti drage osobe.<\/p>\n

Od srca pozdravljam: uzoritog kardinala Vinka, preuzvi\u0161enog Apostolskog nuncija, preuzvi\u0161enog Predsjednika HBK, oce nadbiskupe i biskupe, bra\u0107u prezbitere i \u0111akone, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeni\u0161tarce te sve Kristove vjernike laike. Pozdravljam predstavnike kr\u0161\u0107anskih Crkava i drugih vjerskih zajednica. Pozdravljam sve predstavnike dr\u017eavnih, \u017eupanijskih, gradskih i vojnih vlasti te sve koji svojom nazo\u010dno\u0161\u0107u \u017eele iskazati po\u0161tovanje i zahvalnost pokojnom nadbiskupu Ivanu Pren\u0111i.<\/p>\n

4. Jobov vapaj, snagom rije\u010di koja u \u0161utnji govori, odzvanja iz ovoga lijesa potvr\u0111uju\u0107i nadu nadbiskupa Ivana koji poru\u010duje: Vidjet \u0107u Boga. Njega ja \u0107u kao svojega gledati (usp. Job 19,27), jer svaka put dolazi k tebi. \u00bbAd Te, omnis caro veniet\u00ab (Ps 65,3).<\/p>\n

Stoga \u00bbneka se ne uznemiruje srce va\u0161e! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!\u00ab (Iv 14,1), poru\u010duje nam na\u0161 Spasitelj. \u00bbIdem pripraviti vam mjesto… Ponovno \u0107u do\u0107i i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja\u00ab (Iv 14,2-3). Gospodin je do\u0161ao i uzeo k sebi na\u0161ega brata u biskupstvu Ivana, Pastira Crkve zadarske, da bude zauvijek s njim.<\/p>\n

Naime, biti stalno u Njegovom dru\u0161tvu, to je ona slava koju Isus moli od Oca: \u00bbO\u010de, ho\u0107u da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu…\u00ab (Iv 17,24). Te rije\u010di Kristove velikosve\u0107eni\u010dke molitve proizlaze iz ljubavi Isusova Presvetoga Srca koje ljubi do kraja i koje se potpuno predalo sve do \u017ertve \u017eivota. Te rije\u010di ne govore samo o jednostavnoj Isusovoj \u017eelji. \u017delja je to, koja nam objavljuje odlu\u010dnu volju Dobroga Pastira da njegovi apostoli i u\u010denici, taj privilegirani O\u010dev dar Sinu, budu uvijek s njime u vremenu i vje\u010dnosti, u zajedni\u0161tvu Presvetoga Trojstva, gdje su ve\u0107 Isus Uskrsnuli i Pre\u010dista Djevica Marija, du\u0161om i tijelom uznesena u nebesku slavu.<\/p>\n

5. \u017divjet \u0107emo s na\u0161im Gospodinom koji je uskrsnuo od mrtvih i koji vi\u0161e ne umire. \u00bbBit \u0107emo njemu sli\u010dni, jer vidjet \u0107emo ga kao \u0161to jest\u00ab (1 Iv 3, 2). To je istina na\u0161e vjere. To je \u017eivot u koji je ve\u0107 u\u0161ao na\u0161 dragi nadbiskup Ivan i mi \u0107emo ga ponovno vidjeti i biti zauvijek s njim. To je sigurna nada koja, vjerujem danas, ispunja \u010dlanove Crkve zadarske. A ona proizlazi iz djelotvorne vjere koju je ljubljeni Nadbiskup u\u010dio i svjedo\u010dio sa svom jasno\u0107om cijeloga svoga \u017eivota.<\/p>\n

Mons. Pren\u0111a je izvr\u0161io obe\u0107anje dano na dan svoga biskupskoga re\u0111enja, 9. lipnja 1990. godine. Na upit \u0161to ga je, prema Obredu, postavio zareditelj kardinal Franjo Kuhari\u0107: \u00bbHo\u0107e\u0161 li, dakle, predragi brate, milo\u0161\u0107u Duha Svetoga, sve do smrti vr\u0161iti slu\u017ebu \u0161to nam je od apostola povjerena i \u0161to \u0107emo je sad polaganjem ruku i tebi predati?\u00ab, mladi je nadbiskup Ivan tada obe\u0107ao: \u00bbHo\u0107u\u00ab. Rekao je to svjestan bremenite te\u017eine \u0161to je sadr\u017ee rije\u010di: \u00bbsve do smrti\u00ab.<\/p>\n

Unato\u010d tjeskobi i \u017ealosti koju izaziva tjelesna smrt, mi znamo da se na\u0161em Pastiru \u017eivot mijenja, a ne oduzima. Nadbiskup Ivan ne odlazi u ni\u0161tavilo. To nam potvr\u0111uje svjedo\u010danstvo njegova vjerni\u010dkoga \u017eivota koji je bezuvjetno zalo\u017eio svega sebe sve do smrti. A sada predstoji nama, bra\u0107o i sestre, da i mi odgovorimo svjedo\u010danstvom svoje djelotvorne vjere, u zajedni\u0161tvu s na\u0161im Pastirom, koji je pre\u0161ao na drugu stranu obale.<\/p>\n

6. Bit \u0107e prilike, osobito za ovu Crkvu zadarsku, da razmatra lik pastira Ivana Pren\u0111e i da sakupi njegovu dragocjenu ba\u0161tinu. Za biskupsko geslo izabrao je rije\u010di: \u00bbLjubiti Crkvu\u00ab. Te rije\u010di, na neki na\u010din, sadr\u017ee misao vodilju njegova biskupskog slu\u017eenja. U duhovnoj Oporuci ovako tuma\u010di svoj odnos prema Crkvi: \u00bbCrkvu Kristovu do\u017eivljavao sam od svojih mladena\u010dkih dana kao najve\u0107i Kristov dar svijetu. Trudio sam se iskreno je ljubiti u svojim sve\u0107enicima i vjernicima te joj poklanjati sve svoje sile, danju i no\u0107u. Dostojna je da je ljubimo Kristovim srcem\u00ab.<\/p>\n

A u nastupnoj propovijedi prigodom preuzimanja slu\u017ebe dijecezanskog nadbiskupa rekao je: \u00bbSvoje slu\u017eenje u Crkvi zadarskoj preuzimam u ovom stra\u0161nom \u010dasu<\/em>, kako su na\u0161e dane nazvali prire\u0111iva\u010di ponajbolje zbirke hrvatskog ratnog pjesni\u0161tva pod upravo spomenutim izrazom. Doista, u velikom moru patnje diljem drage nam Domovine svi znadete da je i na\u0161a Nadbiskupija pro\u017eivjela te\u0161ka ratna stradanja. Naime, na podru\u010dju Nadbiskupije zadarske poginula su 503 branitelja i civila. Ranjeno je 460 branitelja i gotovo 5.000 civila. Prognano je sa svojih ognji\u0161ta preko 25.000 ljudi. Sru\u0161eno je 3.935 ku\u0107a, a 13.760 o\u0161te\u0107eno. Tim stradanjima pribrojeno je 28 sru\u0161enih crkava, 34 o\u0161te\u0107ene crkve, kao i desetine sru\u0161enih i o\u0161te\u0107enih \u017eupnih ku\u0107a, crkvenih objekata i samostana; u svemu vi\u0161e od stotine. Usprkos takvim te\u0161kim tragovima i ranama, nipo\u0161to ne \u017eelim prenagla\u0161avati strahote \u0161to smo ih zajedno pro\u017eivljavali. Vi\u0161e \u017eelim biti \u010dovjek i vjernik nade\u00ab, posvjedo\u010dio je novi Nadbiskup, 11. velja\u010de 1996. godine.<\/p>\n

7. Mons. Ivan Pren\u0111a ostavio nam je vidljivo svjedo\u010danstvo \u017eivljene nade. Kao sve\u0107enik i nadbiskup spa\u0161avao je \u0161to se moglo spasiti. Nadbiskupsko sjemeni\u0161te \u00bbZmajevi\u0107\u00ab, osobito u te\u0161kim sedamdesetim i osamdesetim godinama pro\u0161loga stolje\u0107a, njegovim po\u017ertvovnim zalaganjem postalo je veliki znak nade za sigurni hod ranjene Crkve zadarske. Uvijek je bio pouzdani oslonac svom nadbiskupu mons. Marijanu Oblaku. Dugotrajnom slu\u017ebom u Sjemeni\u0161tu odgojio je nara\u0161taje mla\u0111ih sve\u0107enika, kojima je postao pravi duhovni otac, pun ljubavi blagog i milosrdnog Pastira, jer \u2013 kako je znao re\u0107i \u2013 ja druga\u010dije ne mogu. Draga bra\u0107o sve\u0107enici, Gospodin Isus pozvao je k sebi va\u0161ega Pastira u Sve\u0107eni\u010dkoj godini. Va\u0161 Nadbiskup \u0107e vam odsada biti jo\u0161 bli\u017ei svojom pastoralnom ljubavlju.<\/p>\n

Kao nadbiskup mons. Pren\u0111a nije se \u0161tedio u velikom pothvatu obnove svoje Nadbiskupije, jer rat je devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a ostavio ozbiljne posljedice na ljudima i sakralnim objektima. Zauzeto je poradio na novoj evangelizaciji, posebno u pastoralu obitelji i mladih te u promicanju trajne formacije klera i Kristovih vjernika laika. Stoga je mogao za povijesnog pohoda Zadru sluge Bo\u017ejega Ivana Pavla II., 9. lipnja 2003. godine, na zadarskom Forumu u pozdravnom govoru radosno uskliknuti: \u00bbSveti O\u010de, vidimo i \u017eivimo znakove nade koji nas otvaraju budu\u0107nosti Bo\u017ejoj i na\u0161oj\u00ab.<\/p>\n

8. Bogat je put \u0161to ga je Gospodin pripremio Zadarskoj nadbiskupiji pod vodstvom njezinog pastira Ivana. Dovoljno je prisjetiti se brojnih inicijativa koje je pokrenuo te neumornih pastoralnih pohoda vjerni\u010dkim zajednicama njegove nadbiskupijske obitelji. Nadbiskup Ivan je hodio sa svojom Crkvom savjetuju\u0107i je i poti\u010du\u0107i na uzvi\u0161ene ciljeve kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota, obra\u0107aju\u0107i se svima otvorena srca. Lako se moglo uo\u010diti da sve \u0161to govori i radi \u017eeli prevesti u \u017eivotni program: ljubiti Crkvu. U tom je neumornom radu istro\u0161io sve snage. Zaista, i od pastira svoga naroda Gospodin ponekad tra\u017ei \u017ertvu da se poput Mojsija uspnu na goru bez ostvarenja svih planova, ostavljaju\u0107i Gospodaru povijesti da odredi vrijeme radosti i \u017eetve.<\/p>\n

Zahvalni smo Bogu \u0161to smo mogli biti zajedni\u010dari Nadbiskupove gorljive vjere, nade i pastoralne ljubavi. Proteklih su dana pristizala zanimanja, su\u0107uti i molitve sa svih strana, a rijeke ljudi, koji su se ju\u010der u pobo\u017enosti i sabranosti slijevale oko njegova lijesa, ispisale su veliku molitvu koja \u010duva nadu i koja govori o vjeri i \u017eivome bi\u0107u Crkve u hrvatskom narodu. To je bila zahvala, a vjerujem i molitva da i Nadbiskup oprosti.<\/p>\n

U ovom sprovodnom slavlju zahvaljujemo Bogu za dar nadbiskupa Ivana Pren\u0111e. Danas se od njega opra\u0161tamo i preporu\u010dujemo ga Bo\u017ejem milosr\u0111u te ljubavi i molitvi nebeske Crkve smjerno i\u0161tu\u0107i da bude ubrojen me\u0111u one koji su pozvani na gozbu Jaganj\u010devu. Opra\u0161tamo se od njega no\u0161eni \u017eivom vjerom u uskrsnu\u0107e onih koji usnu\u0161e u Kristu.<\/p>\n

Neka na\u0161 brat Ivan koji se na\u0161ao dostojnim primiti milost dioni\u0161tva u punini Kristova sve\u0107eni\u0161tva, te tako bio pridru\u017een Biskupskome zboru, bude sada tako\u0111er dostojan dioni\u0161tva u radosti presvete Bogorodice Marije, svetog Ivana Evan\u0111elista, sv. Sto\u0161ije, bla\u017eenog Alojzija Stepinca, te svih svetih i an\u0111ela nebeskih.<\/p>\n

Dragi nadbiskupe Ivane, neka Ti Bog \u2013 po svojoj pravednosti i neizmjernom milosr\u0111u \u2013 bude nagrada vrlo velika!<\/p>\n

Po\u010divao u miru Bo\u017ejem! Amen.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kardinal Josip Bozani\u0107, nadbiskup zagreba\u010dki i metropolit Homilija na sprovodu mons. Ivana Pren\u0111e, nadbiskupa zadarskog Zadar, katedrala sv. Sto\u0161ije, 30. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/969"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=969"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/969\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3121,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/969\/revisions\/3121"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=969"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=969"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=969"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}