{"id":9181,"date":"2012-12-17T14:33:37","date_gmt":"2012-12-17T13:33:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=9181"},"modified":"2012-12-17T14:33:37","modified_gmt":"2012-12-17T13:33:37","slug":"nadbiskupova-propovijed-na-dusni-dan-zadar-katedrala-2-studenoga-2012","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=9181","title":{"rendered":"Nadbiskupova propovijed na Du\u0161ni dan, Zadar, Katedrala, 2. studenoga 2012."},"content":{"rendered":"

Nadbiskupova propovijed na Du\u0161ni dan, Zadar, Katedrala, 2. studenoga 2012. <\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

1.<\/strong> Dok smo ju\u010der ili danas poslijepodne obilazili groblja i palili svije\u0107e dragim pokojnicima, neminovno smo morali razmi\u0161ljati i o na\u0161em budu\u0107em grobu, o kraju i svr\u0161etku na\u0161ega \u017eivota. Ovo su zapravo posebni dani kad o tome intenzivnije mislimo. Puno vremena, naime, provodimo ne obaziru\u0107i se na tu trajnu \u017eivotnu konstantu. \u017divimo kao da smrti nema. Ili kao da k nama do\u0107i ne\u0107e. A ipak, smrt je ne\u0161to najosobnije, jedincato i nezamjenjivo. I nema ni\u0161ta u \u017eivotu tako sna\u017eno, jasno, i usudio bih se re\u0107i, pravedno \u0161to ljude \u010dini jednakima, kao smrt. Pred njom nema razlike ni u stale\u017eu, ni u godi\u0161\u0107u. Ona ne poznaje ni privilegije ni razlike. I nije izvan nas, ve\u0107 u nama. Sa sobom je nosimo. I jo\u0161 vi\u0161e. Sami smo smrtni. Ona nas ne \u010deka u nekoj bli\u017eoj ili dalekoj budu\u0107nosti. Ne. Zapravo, svaki na\u0161 trenutak, sve \u0161to mislimo, \u010dinimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno. I svi na\u0161i uspjesi i neuspjesi, trenuci radosti i \u017ealosti, postaju pro\u0161lost jer nad njima se nadvija sjena smrtna.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Nije nimalo ugodan osje\u0107aj da su stvari na svijetu prolazne, a me\u0111u njima i mi osobno. Zbog toga nam dobro do\u0111u rije\u010di iz Jobove knjige: ‘Ja znam dobro: moj Izbavitelj \u017eivi. A kad se i ja probudim, k sebi \u0107e me di\u0107i, pa \u0107u Boga svojega gledati’. <\/strong>Posebice su utje\u0161ne rije\u010di psalmiste koji pjeva: ‘Gospodin mi je svjetlost i spasenje koga da se bojim? Gospodin je \u0161tit \u017eivota moga: pred kime da strepim? I njegova \u017earka molitva kojom samo jedno tra\u017ei: ‘da \u017eivi u Domu Gospodnjem sve dane \u017eivota svoga, te da u\u017eiva milinu Gospodnju i Dom njegov gleda dovijeka’.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

2.<\/strong>\u00a0 Za\u0161to je dana\u0161njem \u010dovjeku te\u0161ko razmi\u0161ljati o smrti? Zbog \u010dega mu se pri\u010dinja kako je ona ne\u0161to \u0161to se njega ne ti\u010de? On zapravo i ne zna \u0161to to zna\u010di umirati. Jer, sve donedavno ljudi su umirali u krugu svojih najbli\u017eih. Djeca su u roditeljskoj ku\u0107i gledala kako umire nono i nona, a onda otac ili majka. Postupno i prirodno privikavali su se na to kako \u0107e i na njih do\u0107i red. Danas se redovito umire po bolnicama, lje\u010dili\u0161tima i sanatorijima. A ako slu\u010dajno umre u vlastitoj ku\u0107i, vrlo brzo se i uredno ‘pospremi pokojnika’ i odveze u mrtva\u010dnicu. U tijesnim gradskim stanovima nema mjesta za odavanje po\u010dasti pokojniku kako se to nekada \u010dinilo po selima. U modernom svijetu desakralizirana je i smrt, a pogrebni obredi svedeni na povr\u0161ni spektakl. Bol i smrt izgubili su onu socijalnu i duhovnu dimenziju koju su ranije imali. Na njih se vi\u0161e ne gleda kao na darovanu prigodu rasta u humanosti, altruizmu i svetosti. A popratni sekularni sadr\u017eaji ne dopu\u0161taju ljudima da o smrti misle onako kako je to mislio religiozni pjesnik koji je ovako pisao: ‘Kolik strah \u0107e na sve pasti, kada Sudac vi\u0161nje vlasti, do\u0111e preterest ljudske strasti. S trublje \u010dudan zvuk romoni, u sva groblja bude\u0107 roni, i pred prijesto mrtve goni’.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Duhovni pisac je stihovima opisao osje\u0107aj koji mu\u010di du\u0161u vjernika u susretu sa smr\u0107u. Suvremenog \u010dovjeka, naprotiv, ne mu\u010di toliko pitanje vje\u010dnog suda, ve\u0107 strah od osamljenosti u vremenu prije smrti i ostavljenosti kad ga napuste \u017eivotne snage. Strah od suvi\u0161nosti, tereta, boli i besmisla patnje ja\u010di je od onoga straha susreta s vje\u010dnim Sucem. Stoga je neobi\u010dno va\u017eno i dragocjeno vrijeme bolovanja i umiranja, posebice oni trenuci pred samu smrt. Jer, to je neponovljivo. Isus je svoje vrijeme neposredno pred smrt iskoristio za najva\u017enije \u010dine. Bio je sa svojima, a apostolima i u\u010denicima koje je te ve\u010deri nazvao prijateljima. Zaredio ih je za sve\u0107enike i ustanovio Presvetu euharistiju. Pozvao ih neka ljube jedni druge kao \u0161to je on njih ljubio. Molio je i tra\u017eio neka ga prate u molitvi. Otvoreno je govorio o smrti koja se pribli\u017eava. Otvarao je o\u010di svojim u\u010denicima i pozivao neka ne bje\u017ee u zaborav. Hrabrio ih je i poticao neka ustraju u molitvi. I obe\u0107ao im ulazak u kraljevstvo Oca svojega.<\/p>\n

3. <\/strong>Blago svima koji po\u0111u za Isusom, te u\u0111u u to novo kraljevstvo koje je njegov Otac pripravio malenima, siroma\u0161nima, umornima i uplakanima. ‘Ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima \u017eivot vje\u010dni i ja da ga uskrisim u posljednji dan’ (Iv 6, 37\u201040). Blago svima koji Isusove rije\u010di shvate i prihvate. Slu\u0161ajmo, bra\u0107i i sestre, u ovoj Godini vjere malo vi\u0161e \u0161to nam to Isus govori i poru\u010duje. Uzmimo evan\u0111elje i \u010ditajmo \u0161to su o njemu zabilje\u017eili sveti pisci. I pomije\u0161ajmo se u duhu s onim silnim svijetom koji ga je slu\u0161ao i visio o njegovoj rije\u010di. Jer, to su rije\u010di \u017eivota vje\u010dnoga na koji nas upu\u0107uju i ovi blagdani kada slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem. Onamo, naime, i mi putujemo u vjeri ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Svetkovinom Svih Svetih, kao i dana\u0161njim spomenom svih vjernih mrtvih Isus poziva sve \u010dlanove putuju\u0107e Crkve i poti\u010de neka se ne boje smrti i neka ne gube nadu. Dapa\u010de, upu\u0107uje rije\u010di ohrabrenja da ne tuguju zbog troga \u0161to su ‘siroma\u0161ni, gladni i \u017eedni pravednosti’. ‘Blago vama kad ste o\u017ealo\u0161\u0107eni, kad vas pogrde i prognaju. Radujte se i kli\u010dite: velika je pla\u0107a va\u0161a na nebesima’. Pred \u010dudom ovih blagdana stajao je i vidjelac Ivan te zapisao u knjizi Otrkivenja: ‘Ja, Ivan vidjeh veliko mno\u0161tvo \u0161to ga nitko ne moga\u0161e prebrojati iz svakog naroda, plemena, puka i jezika’. Blago nama ako nas je Ivan vidio u tom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih koji se klanjaju pred prijestoljem Jaganjca i govore: ‘Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast i mo\u0107, i snaga Bogu na\u0161emu, u vijeke vjekova. Amen.<\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Zadar, katedrala 2. studenoga 2012.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nadbiskupova propovijed na Du\u0161ni dan, Zadar, Katedrala, 2. studenoga 2012. \u00a0 1. Dok smo ju\u010der ili danas poslijepodne obilazili groblja …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9181"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9181"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9181\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9182,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9181\/revisions\/9182"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9181"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9181"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9181"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}