{"id":9171,"date":"2012-12-17T14:26:29","date_gmt":"2012-12-17T13:26:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=9171"},"modified":"2012-12-17T14:26:29","modified_gmt":"2012-12-17T13:26:29","slug":"nadbiskupova-propovijed-na-blagdan-gospe-od-ruzarija-razanac-7-10-2012","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=9171","title":{"rendered":"Nadbiskupova propovijed na blagdan Gospe od Ru\u017earija, Ra\u017eanac, 7. 10. 2012."},"content":{"rendered":"

Nadbiskupova propovijed na blagdan Gospe od Ru\u017earija,<\/strong><\/p>\n

Ra\u017eanac, 7. listopada 2012.<\/strong><\/strong><\/p>\n

(\u010citanja: 1. Zah 2, 14-17; Ps Veli\u010da; 2. \u010ditanje: Dj 1,12-14; Lk 1, 39-47)<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

1.<\/strong> Prije deset godina, 16. listopada 2002. bla\u017eeni Ivan Pavao II. objavio je apostolsko pismo kojim je proglasio “godinu krunice” (2002.- 2003.), te predlo\u017eio neka se, uz ve\u0107 postoje\u0107ih pet radosnih, \u017ealosnih i slavnih otajstva, uvede i pet “otajstava svjetla” koja govore o “kr\u0161tenju na Jordanu”, o “svadbi u Kani Galilejskoj”, o “navje\u0161tenju Bo\u017ejeg kraljevstva”, o “preobra\u017eenju”, te o “Euharistiji”. Pozivaju\u0107i vjernike neka moljenjem krunice razmatraju Kristovo lice, on je po\u017eelio da im na tom putu razmatranja u\u010diteljicom bude Marija, njegova Presveta Majka.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

U Sikstinskoj kapeli, negdje u sredini Posljednjeg suda paralelno s Gospinim obrisima s desne strane Otkupitelja koji sudi svijetu, upada u o\u010di detalj mi\u0161i\u0107avog \u010dovjeka koji u ispru\u017eenoj lijevoj ruci \u010dvrsto dr\u017ei krunicu i pru\u017ea je mu\u0161karcu i \u017eeni kako bi im pomogao popeti se u raj. Ovo je Mikelangelo oslikao tridesetak godina prije nego je papa Pio V. ustanovio liturgijski spomen BDM od Pobjede kao uspomenu na pobjedu kr\u0161\u0107anske vojske nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571. Pu\u010dka je pobo\u017enost, naime, pripisala tu pobjedu zagovoru Djevice koju se molilo i zazivalo molitvom krunice. U ovaj blagdan ‘svetog Ru\u017earija’ lijepo se uklapaju i godine na\u0161e molitve i neizvjesnosti iz nedavnog\u00a0 Domovinskog rata kad su na\u0161i branitelji, goloruki i s krunicom oko vrata ustali u obranu slobode i narodnog identiteta. I dogodilo se \u010dudo slobode zahvaljuju\u0107i mo\u0107nom zagovoru Presvete Djevice (kard. Kuhari\u0107). Krunica je bila draga molitva na\u0161ih roditelja i brojnih svetaca i bla\u017eenika. Ona je postala simbolom obrane na\u0161ih ognji\u0161ta i na\u0161ih sveti\u0161ta. Nju je stolje\u0107ima poticalo i preporu\u010divalo Crkveno u\u010diteljstvo, a po svojoj jednostavnosti ona se dobro uklapa u duhovni hod kr\u0161\u0107anstva. I premda je krunica “marijanski intonirana”, ona je “molitva kristolo\u0161kog srca”, “sa\u017eetak evan\u0111eoske poruke” (br. 1), po kojoj promatramo Isusovo lice (br. 3) Marijinim o\u010dima”, veli bla\u017eeni Ivan Pavao II.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

2<\/strong>.<\/strong> Za tjedan dana Papa \u0107e otvoriti Godinu vjere povodom obilje\u017eavanja pedesete obljetnica otvorenja Drugog vatikanskog sabora i dvadeset godina objave Katekizma Katoli\u010dke Crkve koji je jedan od najva\u017enijih koncilskih plodova. To su ta dva doga\u0111aja zbog kojih je Papa najavio Godinu vjere koju \u0107e sve\u010dano otvoriti u Vatikanu 11. listopada 2012. Danas \u0107e se vjernicima na\u0161e nadbiskupije slu\u017ebeno objaviti po\u010detak Godine vjere, te pro\u010ditati dio moje okru\u017enice<\/strong> koju sam uputio tim povodom. Na samu godi\u0161njicu otvorenja Drugog Vatikanskog sabora, 11. listopada 2012<\/span>., oglasit \u0107e se crkvena zvona u podne i zvoniti pet minuta<\/strong> kao znak na\u0161e radosti i zahvalnosti za taj povijesni i milosni doga\u0111aj. Slu\u017ebeno pak otvorenje Godine vjere za na\u0161u nadbiskupiju<\/span> odredio sam da bude u na\u0161oj katedrali, u ponedjeljak, 22. listopada 2012.<\/strong> pod ve\u010dernjom misom u 19 sati, kada je dan sje\u0107anja na bla\u017eenoga Ivana Pavla II.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u0160to se zapravo \u017eeli posti\u0107i slavljem Godine vjere i \u0161to je cilj i nakana svega toga? I poslije pedeset godina od milosnog trenutka kada je starac Ivan XXIII. otvorio rad sabora na kojem se okupilo oko 2.450 biskupa iz cijeloga svijeta, \u017eelimo posvijestiti zna\u010denje toga najva\u017enijeg crkvenog doga\u0111aja XX. stolje\u0107a. Isto tako \u017eelimo ponovno prelistati neke stranice koncilskih dokumenata, posebice onih koji se odnose na Crkvu, sve\u0107enike i narod Bo\u017eji. Crkva je, naime, na Saboru objavila svijetu kako shva\u0107a sebe. U dogmatskoj konstituciji ‘Svjetlo naroda’ ona jasno veli kako je to ‘svjetlo naroda’ Isus Krist, jedini Otkupitelj \u010dovjeka. Crkva, dakle, nije utemeljena na nekom mitskom doga\u0111aju, nego je ukorijenjena u povijesnoj osobi Isusa Krista. Crkva, naime, nije puka skupina ljudi, dru\u0161tvo ili sindikalna udruga \u0161to se bori za svoje ciljeve. Ona je \u017eivi organizam komu je glava Krist, a Duh Sveti \u017eivot i du\u0161a. Ona je bo\u017eanska i ljudska stvarnost, ro\u0111ena u krvi na kri\u017eu, te nastavlja u vremenu i prostoru, kao ‘produljeno Isusovo utjelovljenje’ \u017eivjeti me\u0111u ljudima. Na Duhove je po\u010dela rasti i osvajati svijet. I razvija se, evo, kroz stolje\u0107a sve do na\u0161ih dana.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

3.<\/strong> Kao Bo\u017eji naum ona nadilazi zemaljske zajednice i u njima se povijesno ostvaruje. To se otajstvo jedino vjerom mo\u017ee shvatiti i objaviti.\u00a0 Nije, dakle, \u00a0mogu\u0107e Crkvu svesti ‘na \u010distu povijesnu stvarnost’, jer izgubila bi se veli\u010dina Bo\u017eanskog plana i otajstva. Kao ‘znak i \u010duvar transcendentnosti ljudske osobe’ (GS 76) ona je pozvana pru\u017eati svijetu dokaze otajstvenoga zajedni\u0161tva koje je plod Bo\u017ejeg blagoslova i ljudskog napora. I ne dolazi samo od sebe. U brojnim povijesnim isku\u0161enjima kada je bila u\u0161utkivana ili isklju\u010divana iz javnosti, ograni\u010davana u poslanju ili do krvi progonjena, Crkva je po svojoj hrabroj djeci\u00a0 branila dostojanstvo i slobodu svakoga \u010dovjeka. U tome joj je osobitu pomo\u0107 pru\u017eala Marija koju nam je Isus darovao za majku na kri\u017eu kad je rekao: Ivane, evo ti majke.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Zbog toga se Marijini \u0161tovatelji rado oko nje okupljaju i hodo\u010daste u njezina sveti\u0161ta. Ona je, naime, du\u0161a i srce Crkve. Ona s Crkvom moli, ali moli i za potrebe Crkve. Mi se ubrajamo me\u0111u narode koji osobito \u0161tuju Mariju. Na vjetrometini vje\u010ditih sukoba s Marijom smo uspijevali prebroditi sve povijesne krize i ku\u0161nje jer su se po domovima na\u0161ih obitelji prebirala zrnca krunice, molilo i hodo\u010dastilo u Gospina sveti\u0161ta, te njoj u \u010dast \u010dinilo zavjete i zidalo oltare. Bez Marije zvijezde mora, bez Marije nade \u010dovje\u010danstva, bez Marije “zore na\u0161e” svagdanje, bez orijentira i bez smisla ljudi bi potonuli u gluhoj no\u0107i. Marija, dakle, nije “izmi\u0161ljena” utjeha. Ona je stvarno darovana nada. U nju su polo\u017eena nebeska obe\u0107anja i ostvarene Bo\u017eje nakane. Marija je zvijezda na\u0161e povijesti i ufanje na\u0161e budu\u0107nosti.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

4. <\/strong>Zato rado hodo\u010dastimo u njezina sveti\u0161ta u kojima se pjeva i moli. Jer, ‘tu vise zavjetni darovi, siroma\u0161nog, pobo\u017enog puka… Do\u010dekuju nas prijazno zidovi stari, skloni\u0161ta priprostih du\u0161a, ribara i mornara. Mnogo su uzdaha \u010duli polumra\u010dni oltari, mnogo je suza vidjela Gospina slika stara’ (Franjo Alfirevi\u0107). Ovakve Marijine oaze duhovnosti i kad su suzama oblivene, ozdravljaju du\u0161u \u010dovjeka i donose okrjepu i blagoslov. Zbog toga sveti biskup Anzelmo ovako Mariji pjeva: ‘\u017deno, puna i prepuna milosti, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda’. Po tebi je, Marijo, blagoslovljena priroda, jer Gospodin je s tobom, a ti, najblagoslovljenija\u00a0 me\u0111u \u017eenama. ‘Zdravo Marijo milosti puna’ iskrena je molitva vjerni\u010dkoga puka i vapaj prognanih ‘sinova Evinih’.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Crkva Isusovih u\u010denika\u00a0 zapo\u010dela je\u00a0 svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje ve\u010dere. S Marijom \u0107e zavr\u0161iti i svoj hodo\u010dasni\u010dki put prema eshatonu. Marija je, dakle, uz Isusa u sredi\u0161tu Crkve. Stoga je pozdravljamo rije\u010dima i hvalospjevom njezine ro\u0111akinje Elizabete koja ju je prepoznala kao \u017eenu vjere: ‘Blagoslovljena si me\u0111u \u017eenama jer si povjerovala da \u0107e se ispuniti \u0161to ti je re\u010deno od Gospodina’. Ustani Gospe i pohiti k nama, onako kako si hitila svojoj ro\u0111akinji Elizabeti. Pohiti u na\u0161e obitelji, sela i gradove. \u017delimo, Gospe, \u010duti Tvoj pozdrav i osjetiti kako nam Isusa nosi\u0161, blagoslovljeni plod utrobe Tvoje. Neka nam du\u0161a kli\u010de od radosti i veli\u010da tebe, pomo\u0107nice na\u0161a. Utje\u010demo se pod tvoje okrilje stihovima sve\u0107enika Mirka Talaji\u0107a: “Vrati se k nama Djevice \u010dista, ko zora \u0161to nam donosi dan. Vrati nam nadu, vrati nam Krista, u srce na\u0161e i u na\u0161 stan!\u00a0 (Mirko Talaji\u0107, Maslinski zvuci<\/span><\/em>, Gospi Pomo\u0107nici, str. 48) Gospo od Ru\u017earja, moli za nas. Amen.<\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nadbiskupova propovijed na blagdan Gospe od Ru\u017earija, Ra\u017eanac, 7. listopada 2012. (\u010citanja: 1. Zah 2, 14-17; Ps Veli\u010da; 2. \u010ditanje: …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9171"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9171"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9171\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9173,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9171\/revisions\/9173"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9171"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9171"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9171"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}