{"id":9167,"date":"2012-12-17T14:21:19","date_gmt":"2012-12-17T13:21:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=9167"},"modified":"2012-12-17T14:21:19","modified_gmt":"2012-12-17T13:21:19","slug":"nadbiskupova-propovijed-na-blagdan-sv-simun-i-jude-tadeja-bokanjac-28-10-2012","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=9167","title":{"rendered":"Nadbiskupova propovijed na blagdan sv. \u0160imun i Jude Tadeja, Bokanjac, 28. 10. 2012."},"content":{"rendered":"

Nadbiskupova propovijed na blagdan sv. \u0160imun i Jude Tadeja<\/strong>, apostola, u istoimenoj \u017eupnoj crkvi na Bokanjcu, Zadar, 28. listopada 2012.<\/strong><\/strong><\/p>\n

(\u010citanja: Jr 31, 7-9; Ef 2, 19-22; Lk 6, 12-16)<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

1.<\/strong> Dana\u0161nja \u010ditanja, bra\u0107o i sestre, uvode nas u srce evan\u0111eoskog navje\u0161taja, koje govori o stvaranju nove zajednice, novog Izraela o \u010demu su ve\u0107 davno govorili proroci. Slu\u0161ali smo tako rije\u010di proroka Jeremije koji poziva na radost i veli neka se objavi i navijesti svima kako je Gospodin spasio narod svoj: ‘Evo, ja ih skupljam sa svih krajeva i vodit \u0107u ih kraj poto\u010dnih voda, jer ja sam otac Izraela’ (Jr 31, 7-9). Isus je dakle htio ‘novi’ Izrael, htio je Crkvu. No, on ne kida \u017eivotne veze sa Starim zavjetom, ve\u0107 ga dopunjuje. O tome nam govori Pavlova poslanica Efe\u017eanima u kojoj apostol razmi\u0161lja o ‘Crkvi kao zdanju koje je nazidano ‘na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus’ (Ef 2, 20). U knjizi Otkrivenja nalazimo da zidine nebeskog Jeruzalema po\u010divaju na ‘dvanaest temelja, a na njima su imena dvanaestorice Jaganj\u010devih apostola’ (Otk 21,14).<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

U dana\u0161nje evan\u0111eoskom odlomku Luka opisuje kako se dogodio poziv apostola. Nakon probdjevene no\u0107i u molitvi, kad se razdanilo, Isus bira dvanaestoricu i naziva ih apostolima. Radi se naime o va\u017enom doga\u0111aju. Markovo i Matejevo prizori\u0161te poziva apostola je uz Galilejsko jezero. Tamo se nakon propovijedi o Kraljevstvu Bo\u017ejem njegov pogled zaustavio najprije na dva para bra\u0107e koji su bili ribari i krpili mre\u017ee. Bili su to \u0160imun i Andrija, te Jakov i Ivan. Isus ih odlu\u010dno poziva i oni ga spremno slijede. Na njihov upit, ‘U\u010ditelju, gdje stanuje\u0161?’ on odgovara, ‘do\u0111ite i vidite’ (Iv 1,38-39). Pustolovina apostola zapo\u010dinje kao susret osoba, kao izravno upoznavanje U\u010ditelja. Oni pak prije nego budu poslani evangelizirati druge, morat \u0107e neko vrijeme ‘biti s Isusom’. A njihovo propovijedanje ne\u0107e biti ni\u0161ta drugo doli navje\u0161taj onoga \u0161to su do\u017eivjeli dok su bili s njime. Sada se, dakle, o\u010dekuje da budu ‘ribarima ljudi’ (Mt 4,19), a njihova sudbina trajno je usko vezana uz Isusovu povijest.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

2.<\/strong> \u00a0\u00a0‘Onih dana Isus se pope na goru i provede no\u0107 mole\u0107i se Bogu’ (Lk 6, 12). Gora, brdo u Bibliji je povla\u0161teno mjesto Bo\u017ejih objava i velikih zahvata. Isus je u sredi\u0161tu zbivanja i on bira koga ho\u0107e. U opro\u0161tajnom govoru on \u0107e to jo\u0161 bolje objasniti: ‘Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas’. Luka danas dodaje: ‘I ustanovi Dvanaestoricu!’ Sna\u017ean izraz koji najavljuje izbor i ustanovu novog Bo\u017ejeg naroda. To je Izrael posljednjih vremena, Kristova Crkva. Dvanaestorica su rodoza\u010detnici novog Izraela, temelji novoga nebeskog Jeruzalema. A cilj je ustanovljenja ‘da budu s njim’. Time se izri\u010de veza osobitoga \u00a0prijateljstva. Apostoli \u0107e odsada sve dijeliti s Kristom i sudjelovati u njegovom djelu spasenja (Iv 13,8), u njegovoj slavi i u njegovoj vlasti (Mt 19,28).<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

No, osim ovoga da ‘budu s njime’ valja istaknuti i drugi cilj, a taj je ‘da idu propovijedati’. Zbog toga ih je prozvao ‘apostolima, poslanicima, povjerenicima’. Oni \u0107e govoriti u ime Bo\u017eje, a on \u0107e biti s njima trajno, \u017eiv i prisutan. Sva dvanaestorica bili su uglavnom ‘neuki i priprosti’ ljudi (Dj 4,13). Isus ih je izabrao da od njih stvori jezgru i temelj svoga Kraljevstva, svoje Crkve. Me\u0111u njima nalaze se i dana\u0161nji sve\u010dari: \u0160imun Kananajac koga Luka naziva ‘revniteljem iz Kane i Juda Jakovljev koji je u pu\u010dkoj pobo\u017enosti poznat je kao sveti Juda Tadej. Velika je milost i veliki Bo\u017eji dar na\u0107i se me\u0111u tom \u010detom izabranih. A oni kao izabranici morali su s tom milo\u0161\u0107u sura\u0111ivati. Znamo kako jedan to nije \u010dinio, pa je izdajnikom postao, Juda Iskariotski iz Keriota u ju\u017enoj Palestini.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

3.<\/strong> Od dvojice dana\u0161njih sve\u010dara \u0160imun je dobio nadimak ‘revnitelj’. To pokazuje da je bio pristalica antirimske stranke zelot\u00e2 (revnitelja); da je vatreno ljubio svoj \u017eidovski narod, te bio \u017ealostan \u0161to je njegova zemlja jo\u0161 uvijek pod tu\u0111inskom okupacijom, a oni bez vlastite dr\u017eave. Prema legendi, obojica apostola pretrpjeli su okrutnu mu\u010deni\u010dku smrt. Za \u0160imuna vele kako je bio prepilan pa ga se u likovnoj umjetnosti prikazuje s pilom. A \u0161tuju ga kao za\u0161titnika posebice drvosje\u010de. Judu Tadeja pamtimo po poslanici koja zapo\u010dinje rije\u010dima: ‘Juda, sluga Kristov i brat Jakovljev’. Po tomu\u00a0 zaklju\u010dujemo da je on bio brat apostola Jakova Mla\u0111ega, te da je poslije njegove smrti (oko 62.) nastupao u njegovo ime, revno i zauzeto. Poslanica je kratka ali plamti \u017eivo\u0161\u0107u i energi\u010dno\u0161\u0107u u kojoj ukorava sve koji promi\u010du krivovjerje i slobodarstvo u moralnom \u017eivotu. Posebice pak pamtimo ga po pitanju koje je postavio Isusu: ‘Gospodine, kako to da \u0107e\u0161 se objaviti nama, a ne svijetu?’ (14,22). Isus mu je na to odgovorio: ‘Ako me tko ljubi, dr\u017eat \u0107e moju rije\u010d, i moj \u0107e ga Otac ljubiti; k njemu \u0107emo do\u0107i i kod njega se nastaniti’ (Iv 14, 23). Zahvaljuju\u0107i njegovom pitanju dobili smo lijep i pou\u010dan odgovor; pun utjehe i nade za svakoga. U njemu je izre\u010deno da se bit nasljedovanja Isusa Krista o\u010dituje u ljubavi, a dokazuje \u010duvanjem i odr\u017eavanjem Isusovih zapovijedi i svega onoga \u0161to nas je on u\u010dio.<\/p>\n

Crkva je, dakle, ustanovljena na temelju apostola kao zajednica vjere, nade i ljubavi. Po apostolima, dosti\u017eemo samoga Isusa. Ustanovljenje Crkve, dakle, zapo\u010delo je kad je nekolicina galilejskih ribara susrela Isusa, kad su dozvolili da ih osvoji svojim pogledom, svojim glasom, svojim toplim i sna\u017enim pozivom: ‘Hajdete za mnom i u\u010dinit \u0107u vas ribarima ljudi!’ (Mk 1,17; Mt 4,19).<\/p>\n

4. <\/strong>Kada je izabrao Dvanaestoricu i uveo ih u zajedni\u0161tvo \u017eivota, Isus je najavio da je do\u0161lo zavr\u0161no vrijeme u kojem se ostvaruju Bo\u017eja obe\u0107anja. A kada im je na Posljednjoj ve\u010deri prije svoje muke povjerio zadatak da slave njegov spomen, pokazao je koliko mu je bilo stalo do toga da apostoli kao poglavari poslanja budu u povijesti znak i sredstvo eshatolo\u0161koga okupljanja. Stoga je nepomirljiv s Isusovim naumom slogan koji se jo\u0161 uvijek ponekad \u010duje: ‘Krist da, Crkva ne’. Izme\u0111u utjelovljenoga Sina Bo\u017ejega i njegove Crkve postoji duboki i neuni\u0161tivi otajstveni kontinuitet, po kojemu je Krist i danas prisutan u svome narodu po nasljednicima apostola, posebice po Petru na kojem je sagradio svoju crkvu pa je ni vrata paklena ne\u0107e nadvladati.<\/p>\n

Krist svoje apostole nije birao me\u0111u ‘u\u010denima i prosvijetljenima’, nego me\u0111u ribarima, a onda ih je kako smo \u010duli s\u00e2m ustanovio i posvetio. I ostavio im mo\u0107no sredstvo kojim \u0107e se obraniti od krivovjerja: vjeru, euharistiju i rije\u010d Bo\u017eju, te snagu i apostolsku vjernost biskup\u00e2 i rimskih pap\u00e2. Zato i velimo da Crkva nije puka skupina ljudi, dru\u0161tvo ili sindikalna udruga \u0161to se bori za svoje ciljeve. Ona je \u017eivi organizam komu je glava Krist, a Duh Sveti \u017eivot i du\u0161a. Ona je bo\u017eanska i ljudska stvarnost, ro\u0111ena u krvi na kri\u017eu, te nastavlja \u017eivjeti u vremenu i prostoru, kao ‘produljeno Isusovo utjelovljenje’ me\u0111u ljudima. Na Duhove je po\u010dela rasti i osvajati svijet. I razvija se, evo, kroz stolje\u0107a sve do na\u0161ih dana. Zahvalni Bogu \u0161to su u temeljima ove \u017eupne zajednice dvojica Isusovih u\u010denika, mi danas od srca molimo: ‘Bo\u017ee, u tvojim zajednicama diljem svijeta postaje vidljivom jedna, sveta, katoli\u010dka i apostolska Crkva. Neka sjedinjena s papom i biskupima bude op\u0107i sakrament spasenja, te kao kvasac i du\u0161a dru\u0161tva ostane vjerna svom poslanju i na slu\u017ebi za op\u0107e dobro dru\u0161tva. Amen’.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n

Bokanjac, 28. listopada 2012.<\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nadbiskupova propovijed na blagdan sv. \u0160imun i Jude Tadeja, apostola, u istoimenoj \u017eupnoj crkvi na Bokanjcu, Zadar, 28. listopada 2012. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9167"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9167"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9167\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9168,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9167\/revisions\/9168"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9167"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9167"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9167"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}