{"id":8361,"date":"2012-10-05T09:25:37","date_gmt":"2012-10-05T08:25:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=8361"},"modified":"2018-07-29T00:21:10","modified_gmt":"2018-07-28T23:21:10","slug":"nadbiskupova-okruznica-uz-pocetak-godine-vjere","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=8361","title":{"rendered":"NADBISKUPOVA OKRU\u017dNICA UZ PO\u010cETAK GODINE VJERE"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>
\n<\/a><\/h4>\n

Prou\u010davajmo razloge i temelje vjere na\u0161e<\/strong><\/h4>\n
-Nadbiskupova okru\u017enica uz po\u010detak Godine vjere-<\/h5>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Povod za progla\u0161enje Godine vjere<\/span><\/p>\n

1. U sedmoj godini pontifikata,<\/strong> <\/strong>11. listopada 2011., <\/strong>papa Benedikt XVI. Apostolskim pismom, ‘Vrata vjere’, proglasio je Godinu vjere i odredio neka zapo\u010dne 11. listopada 2012., kada se obilje\u017eava pedeseta obljetnica otvorenja Drugog vatikanskog sabora. No, istoga dana prije dvadeset godina njegov ‘ljubljeni pred\u0161asnik’, bla\u017eeni Ivan Pavo II. objavio je Katekizam Katoli\u010dke Crkve koji <\/strong>je jedan od najva\u017enijih koncilskih plodova. <\/strong>To su, eto, dva neposredna povoda zbog kojih je Benedikt XVI. najavio Godinu vjere i odredio da traje od 11. listopada 2012. do svetkovine Krista Kralja, 24. studenog 2013. Ovo razdoblje moglo bi biti dobra prigoda <\/strong>vjernicima da ponovno otkrivaju sadr\u017eaj vjere koju ispovijedaju i slave, te od nje \u017eive. <\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Vjernici su danas izlo\u017eeni velikoj ku\u0161nji da zbog ‘pretjerane brige o ovoze-maljskim stvarnostima na vjeru ponekad gledaju\u00a0 povr\u0161no’. Papa se ipak nada da bi ovo razdoblje sa svojim programom moglo ‘probuditi <\/strong>potrebu da ljudi poput Samarijanke po\u0111u do zdenca \u010duti Isusa koji ih poziva i nudi izvor \u017eive vode’ (br. 3). <\/strong>Posebice pak \u017eeli da godina bude prigoda za ‘intenzivnije slavljenje euharistije koja je ‘vrhunac djelovanja Crkve, a ujedno i vrelo iz kojega struji sva njezina snaga’ (br. 9). Zbog toga poti\u010de i poziva ‘neka vjernici iznova otkrivaju sadr\u017eaj vjere koju ispovijedaju’, te napominje kako ‘nije slu\u010dajno \u0161to su u prvim stolje\u0107ima kr\u0161\u0107ani morali napamet u\u010diti Vjerovanje’. Ono im je slu\u017eilo kao ‘svakodnevna molitva da ne zaborave obveze preuzete na kr\u0161tenju’ (br. 9). \u017divotna je i duboka veza izme\u0111u \u010dina kojim se vjeruje i katekizamskog sadr\u017eaja uz koji dajemo svoj pristanak. A da bi Katekizam poslu\u017eio kao ‘sredstvo i stvarna potpora vjeri’, poglavito onima koji rade na odgoju i formaciji vjernika, Papa je zadu\u017eio Kongregaciju za nauk vjere neka izradi neke pastoralne smjernice kako bi se to razdoblje ‘pro\u017eivjelo djelotvornije u slu\u017ebi vjerovanja i evangelizacije’ (br. 12).<\/strong><\/p>\n

2.<\/strong> O Papinom pismu ‘Vrata vjere’, kao i o konkretnim smjernicama za pastoralni rad koje je objavila Kongregacija za nauk vjere, raspravljali su \u010dlanovi Sve\u0107eni\u010dkog vije\u0107a Zadarske nadbiskupije, 23. svibnja 2012. Na tom susretu bilo je govora o otvaranju i zatvaranju Godine vjere na nadbiskupijskoj razini, o sve\u0107eni\u010dkim rekolekcijama koje treba posvetiti prou\u010davanju i produbljivanju koncilskih dokumenata, o organiziranju tribine za laike, o\u00a0 \u017eupnoj katehezi i pastoralu koji bi imao biti pro\u017eet osnovnim istinama vjere prema Katekizmu Katoli\u010dke Crkve. Bilo je tako\u0111er govora o hodo\u010da\u0161\u0107ima u sveta mjesta i marijanska sveti\u0161ta. Spomenuto je i iskustvo tradicionalnih dekanatskih i \u017eupnih hodo\u010da\u0161\u0107a Sv. \u0160imi i Sv. Sto\u0161iji. Uz informaciju o zahvalnom nacionalnom hodo\u010da\u0161\u0107u u Rim, od 4 do 9. studenog 2012., vije\u0107nici su govorili i o potrebi organiziranja pu\u010dkih misija i duhovnih obnova po \u017eupama. A nagla\u0161eno je kako valja osobitu pozornost posvetiti dostojanstvu na\u0161ih liturgijskih slavlja.<\/p>\n

O istoj problematici raspravljali su i Dekani Zadarske nadbiskupije, 9. srpnja 2012. godine. Na tom susretu izvijestili su o funkcioniranju \u017eupnih vije\u0107a, o \u017eupskim suradnicima, crkvenim dru\u0161tvima, o tisku i obiteljskoj molitvi, o karitativnom djelovanju i \u017eupnoj katehezi. Dekani su se osvrnuli i na zaklju\u010dke Sve\u0107eni\u010dkoga vije\u0107a, te uglavnom podr\u017eali ono \u0161to su vije\u0107nici raspravljali i predlagali. Budu\u0107i da ima puno materijala predvi\u0111enog za Godinu vjere, dekani su se slo\u017eili kako bi to razdoblje moglo trajati i dulje; jedno trogodi\u0161te na primjer. Sli\u010dno je bilo za veliki Jubilej Crkve 2000. godine.<\/p>\n

Vi\u0161egodi\u0161nji program za produbljenje vjere<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

3.<\/strong> \u0160to je Crkva na Drugom Vatikanskom saboru (1962.-1965.) usvojila? Usvojila je i objavila \u0161esnaest dokumenata: \u010cetiri\u00a0 konstitucije, devet dekreta i tri deklaracije. Konstitucije govore o svetoj liturgiji (SC), o Crkvi (LG), o bo\u017eanskoj objavi (DV), te o Crkvi u suvremenom svijetu (GS). Dekreti su o sredstvima dru\u0161tvenog priop\u0107avanja (IM), o isto\u010dnim katoli\u010dkim Crkvama (OE), o ekumenizmu (UR), o pastirskoj slu\u017ebi biskupa u Crkvi (CD), o obnovi redovni\u010dkog \u017eivota (PC), o odgoju i izobrazbi sve\u0107enika (OT), o apostolatu laika (AA), o misijskoj djelatnosti Crkve (AG), te o slu\u017ebi i \u017eivotu prezbitera (PO). Tri pak deklaracije govore o slobodi vjerovanja (DH), o kr\u0161\u0107anskom odgoju (GE), te o odnosu Crkve prema nekr\u0161\u0107anskim religijama (NA).<\/a> Spomen pedesete obljetnice otvorenja Drugog Vatikanskog sabora na kojem su usvojeni spomenuti dokumenti, kao i dvadeseta obljetnica objavljivanja Katekizma Katoli\u010dke Crkve, opravdano zahtijevaju malo vi\u0161e vremena. Odlu\u010dili smo se na trogodi\u0161te.<\/p>\n

Tijekom prve godine (2013.) obradilo bi se ono \u0161to je napisano o otajstvu Crkve i Bo\u017ejeg naroda (LG 1-12), kao i Vjerovanje kako ga obra\u0111uje Katekizam Katoli\u010dke Crkve. Uz to bi se biti govora i o misijskoj djelatnosti i poslanju Crkve prema koncilskom dekretu ‘Ad Gentes’ (br. 1-9 i 21- 42). U drugoj godini (2014.) suo\u010dili bi se s pet velikih goru\u0107ih problema prema pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu: Promicanje dostojanstva braka i obitelji; Promicanje kulturnog napretka; Ekonomsko-socijalni \u017eivot; \u017divot politi\u010dke zajednice; Promicanje mira i izgradnja zajednice naroda (GS 46-90). Uz ove teme obradilo bi se i Deset Bo\u017ejih zapovijedi prema Katekizmu Katoli\u010dke Crkve (br. 2084-2557). Kroz tre\u0107u godinu (2015.) suo\u010dili bi se s onim \u0161to su biskupi na koncilu govorili i pisali o sve\u0107eni\u0161tvu (PO 1-22). Osobitu pak pozornost posvetilo bi se tuma\u010denju svete Mise, a progovorilo bi se i o va\u017enosti molitve u kr\u0161\u0107anskom \u017eivotu (KKC br. 2559-2865). Godinu bi se zavr\u0161ilo slavljem euharistijskog kongresa.<\/p>\n

Crkva je izvorni Bo\u017eji naum, a ne proizvod povijesnog slu\u010daja<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

4.<\/strong>\u00a0 \u0160to se zapravo \u017eeli posti\u0107i slavljem Godine vjere koja \u0107e kod nas trajati malo vi\u0161e od godinu dana?! \u0160to je cilj i nakana svega toga? I poslije pedeset godina od milosnog trenutka kada je starac Ivan XXIII. otvorio rad sabora na kojem se okupilo oko 2.450 biskupa iz cijeloga svijeta, \u017eelimo osjetiti zna\u010denje toga najva\u017enijeg crkvenog doga\u0111aja dvadesetoga stolje\u0107a. Htjeli bismo ponovno prelistati neke stranice koncilskih dokumenata, posebice onih koji se odnose na Crkvu, sve\u0107enike i narod Bo\u017eji. Jer, Sabor je doista usmjerio djelovanje Crkve u svijetu. Odredio je i preporu\u010dio ekumenski duh i pravac prema drugim Crkvama i dijalog s drugim vjerskim zajednicama. Opisao je i neka crkvena na\u010dela gledom na kulturu, politiku, znanost, umjetnost i dru\u0161tveno ure\u0111enje. Jasno je protuma\u010dio smisao ljudskih prava, osobito vjerske slobode i dostojanstva \u010dovjeka. <\/strong><\/p>\n

Crkva je, dakle, na Saboru objavila svijetu kako shva\u0107a samu sebe, te svjetlom Objave promatra svjetska zbivanja i ocjenjuje njihovu vrijednost. U tom vidu \u010dini nam se va\u017enim najprije pogledati \u0161to Sabor pi\u0161e o Crkvi u dogmatskoj konstituciji ‘Svjetlo naroda’. Tamo se napr. jasno veli kako je ‘svjetlo naroda’ Isus Krist, jer on je jedini Otkupitelj \u010dovjeka. Biskupi pak, ‘sabrani u Duhu Svetom, \u017earko su po\u017eeljeli neka Krist svjetlo\u0161\u0107u, koja odsijeva na licu Crkve, rasvijetli sve ljude’. Crkva, naime, nije utemeljena na nekom mitskom doga\u0111aju.<\/strong> Njezin je izvor dobro poznat. Ona je ukorijenjena u osobi Isusa Krista, utjelovljenoga\u00a0 Bogo-\u010dovjeka iz Nazareta. <\/strong><\/p>\n

Zato Sabor ovom konstitucijom objavljuje vjernicima i svijetu op\u0107u misiju i poslanje Crkve (LG 1), koje je posve druga\u010dija od civilnih dru\u0161tvenih zajednica. Ona kao otajstvo nadilazi granice kulture, prostora i vremena. Jer, ona je zajednica vjere bo\u017eanskoga porijekla. ‘Ovaj Sveti Sabor u\u010di i izjavljuje da je Isus Krist, vje\u010dni Pastir, sagradio svetu Crkvu poslav\u0161i Apostole, kako je i sam bio poslan od Oca (Iv 20,21). I htio je da njihovi nasljednici, to jest biskupi, budu u njegovoj Crkvi pastiri do konca vjekova (LG 18). ‘U biskupima, dakle, kojima poma\u017eu sve\u0107enici, nalazi se posred vjernika Gospodin Isus Krist, Vrhovni Sve\u0107enik’ (LG 21). I kao \u0161to je ‘Rimski biskup’ vidljivo po\u010delo jedinstva cijele Crkve, tako je i mjesni biskup vidljivi znak jedinstva mjesne Crkve, biskupije. A njemu pridru\u017eeni sve\u0107enik-\u017eupnik po\u010delo je jedinstva Crkve u \u017eupi (LG 23). <\/strong><\/p>\n

5. Zbog toga Crkva nije puka skupina ljudi, dru\u0161tvo ili sindikalna udruga \u0161to se bori za svoje ciljeve. Ona je \u017eivi organizam komu je glava Krist, a Duh Sveti \u017eivot i du\u0161a. Ona je bo\u017eanska i ljudska stvarnost, ro\u0111ena u krvi na kri\u017eu, te nastavlja u vremenu i prostoru, kao ‘produljeno Isusovo utjelovljenje’ \u017eivjeti me\u0111u ljudima. Na Duhove je po\u010dela rasti i osvajati svijet. I razvija se, evo, kroz stolje\u0107a sve do na\u0161ih dana. To se otajstvo jedino vjerom mo\u017ee shvatiti i objaviti. Zato navjestitelji toga otajstva nisu ni znanstvenici, ni filozofi, nego svjedoci \u0161to ih Isus izabire i \u0161alje. Kad bi otajstvo Crkve bilo mogu\u0107e ‘znanstveno i razumski’ prikazati, Crkva bi postala samo ‘dru\u0161tve-nom ili politi\u010dkom organizacijom’. Ali, izgubila bi otajstvenu stvarnost \u0161to je u njezinoj b\u00eeti. Crkva, dakle, nije proizvod povijesnog slu\u010daja, nego izvorni Bo\u017eji naum, Isusova zaru\u010dnica (Ef 5, 22-23), Tijelo Kristovo, Bo\u017eje zdanje komu je zaglavni kamen Krist, a u njezinim su temeljima ugra\u0111eni apostoli i proroci (Ef 1, 20-21). Duljina pak i \u0161irina, visina i dubina tog otajstva mo\u017ee se obuhvatiti jedino mjerom vjere (Ef 1, 17-18). Eto, zato nam je potrebno vremena da prou\u010davamo temelje vjere na\u0161e, kako bismo razumom shvatili i srcem prihvatili ono \u0161to vjerujemo i ispovijedamo. I posebice kako bismo svima koji nas upitaju pru\u017eili razloge nade koja je u nama.\u00a0 <\/strong><\/p>\n

Kao Bo\u017eji naum Crkva nadilazi zemaljske zajednice i u njima se povijesno ostvaruje. I nije je mogu\u0107e svesti ‘na \u010distu povijesnu stvarnost’, jer izgubila bi se veli\u010dina Bo\u017eanskog plana i otajstva. Kao ‘znak i \u010duvar transcendentnosti ljudske osobe’ (GS 76) ona je pozvana pru\u017eati svijetu dokaze otajstvenoga zajedni\u0161tva koje je plod Bo\u017ejeg blagoslova i ljudskog napora. I ne dolazi samo od sebe. U brojnim povijesnim isku\u0161enjima kada je bila u\u0161utkivana ili isklju\u010divana iz javnosti, ograni\u010davana u poslanju ili do krvi progonjena, Crkva je hrabro branila dostojanstvo i slobodu svakoga \u010dovjeka. Na\u0161 vi\u0161egodi\u0161nji hod razmi\u0161ljanja o koncilskim dokumentima i Katekizmu Katoli\u010dke Crkve namjeravamo zavr\u0161iti euharistijskim kongresom i time javno ispovjediti kako ne mo\u017eemo \u017eivjeti bez Krista i molitve, bez nedjelje i euharistije. <\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Draga bra\u0107o i sestre u Kristu! <\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Prou\u010davajmo u ovoj Godini vjere ne samo koncilske dokumente, nego i sadr\u017eaj Katekizma katoli\u010dke Crkve. Posebice Apostolsko vjerovanje i Bo\u017eje zapovijedi. Dru\u017eimo se s Isusom u svagdanjoj molitvi i nedjeljnoj euharistiji kako bi rasla na\u0161a kr\u0161\u0107anska, \u017eupna i crkvena svijest i odgovornost koju nam\u00a0 je Bog povjerio na na\u0161em kr\u0161tenju. Hranimo se Bo\u017ejom rije\u010dju i euharistijom. I ne umarajmo se pru\u017eati svojom vjerom i dosljedno\u0161\u0107u ‘razloge nade koja je u nama’ (1 Pet 3, 15). Posebice zbog Isusa Krista koji je pravo i istinsko ‘svjetlo naroda’ (LG 1). On je, naime, jedini otkupitelj \u010dovjeka. On nosi klju\u010deve <\/strong>povijesti<\/strong>. N<\/strong>jegova<\/strong> su <\/strong>vremena<\/strong> <\/strong>i<\/strong> <\/strong>vjekovi<\/strong>. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen. <\/strong><\/p>\n

\u2020\u00a0 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Zadar, 1. listopada 2012.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prou\u010davajmo razloge i temelje vjere na\u0161e -Nadbiskupova okru\u017enica uz po\u010detak Godine vjere- \u00a0 Povod za progla\u0161enje Godine vjere 1. U …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":28265,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1,27,8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/grbicon-4.png","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8361"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8361"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8361\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8691,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8361\/revisions\/8691"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28265"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8361"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8361"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8361"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}