{"id":8140,"date":"2012-07-03T16:25:58","date_gmt":"2012-07-03T15:25:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=8140"},"modified":"2012-11-26T05:17:16","modified_gmt":"2012-11-26T04:17:16","slug":"zavjetni-blagadn-sv-nediljice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=8140","title":{"rendered":"ZAVJETNI BLAGDAN SV. NEDILJICE U VRANI"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Svetica sv. Nediljica nas u\u010di da je nedjelja Bo\u017eji dar i da \u010dovjek \u017eivi od darovanosti, poru\u010dio je zagreba\u010dki pomo\u0107ni biskup Ivan \u0160a\u0161ko u propovijedi koncelebriranog misnog slavlja na zavjetni blagdan ranokr\u0161\u0107anske mu\u010denice sv. Nediljice u istoimenom sveti\u0161tu u Vrani u nedjelju 1. srpnja koje tradicionalno okuplja tisu\u0107e hodo\u010dasnika iz cijele Zadarske nadbiskupije. Misno slavlje po\u010delo je procesijom sa sveti\u010dinim kipom iz crkve do vanjskog oltara u prostranom masliniku sveti\u0161ta, a koncelebrirali su pomo\u0107ni zagreba\u010dki biskup Mijo Gorski i zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107, u suslavlju \u017eupnika \u0160imuna \u0160indije i desetak sve\u0107enika. Mnogi sve\u0107enici su bili na raspolaganju za ispovijed. Sveta Nediljica je mu\u010denica koja nosi ime po daru Danu Gospodnjega, po nedjelji, rekao je biskup \u0160a\u0161ko, istaknuv\u0161i da su prvi kr\u0161\u0107ani bili vo\u0111eni pred suce i upravitelje jer se nisu htjeli odre\u0107i Krista i jer su ponavljali da ne mogu \u017eivjeti bez nedjelje, bez Dana Gospodnjeg i euharistije. \u201eSvetica Nediljica nam otkriva \u0161to to \u010dovjeka dr\u017ei na \u017eivotu. U nedjeljnoj se euharistiji nalazi sve \u0161to ima snagu nadvladati ljudske strahove, tjeskobe, nesigurnosti i grijeh. To je dan koji ne pripada \u010dovjeku nego nas vra\u0107a Bogu. Vra\u0107a nas izvori\u0161tu bez kojega gubimo snagu, ostajemo nemo\u0107ni\u201c rekao je mons. \u0160a\u0161ko, istaknuv\u0161i da u vranskom sveti\u0161tu molimo snagu koja je tu posebno \u010da\u0161\u0107ena u svetoj mu\u010denici, koja je prona\u0161la odgovor za sva vremena i za sve okolnosti – da nam pomogne i da nas prati. \u201eAko se djecu ne nau\u010di prepoznati i po\u0161tivati dar, uzalud svaki odgoj. Nedjelja otkriva ljudsku ograni\u010denost i potrebu povezanosti s Bogom. U njenom je sredi\u0161tu euharistija koja u\u010di dijeliti s drugima i povezuje u zajedni\u0161tvo. Nedjelja ne isklju\u010duje nego obnavlja i ponovno vra\u0107a u \u017eivot. Sv. Nediljica nas u\u010di da nismo samo u Bo\u017ejim mislima, nego smo uvijek u Bo\u017ejim rukama. Krize se ne mogu rije\u0161iti bez vjere, bez \u010de\u017enje, bez odu\u0161evljenja. Kad nam je bilo najte\u017ee, nosili smo odu\u0161evljenje. Nismo imali razra\u0111ene planove, ali imali smo srce\u201c naglasio je biskup \u0160a\u0161ko, dododav\u0161i da u Vrani govore na\u0161i preci, hrvatski vladari, priori, redovnici, na\u0161i branitelji. \u201ePoku\u0161ajmo ih \u010duti u svome srcu, da se najve\u0107i neprijatelj zapravo nalazi tamo gdje se gu\u0161i radost i odu\u0161evljenje. U euharistiji Bog daruje besmrtnost i preobra\u017eava u nove ljude koji zahvaljuju, \u010duvaju nadu i koji \u010duvaju hrvatsku radost\u201c rekao je mons. \u0160a\u0161ko. Podsjetio je da se u Vrani i u Ravnim Kotarima u novije vrijeme obrane hrvatske slobode pokazalo da samo duboka vjera i spremnost na \u017ertvu vra\u0107aju \u017eivot tamo gdje se \u010dini da nestaje, gdje se \u010dini da zlo prevladava i da nada umire. \u201eTu gdje je Hrvatska prostorno bila najtanja, tu je pokazala da ima najvi\u0161e srca i najvi\u0161e vjere. A Bog je u\u010dinio \u010dudo. Objavio nam se u \u010dudesnim znakovima, ponekad duboko obilje\u017eenima kri\u017eem. Dan Gospodnji i sv. Nediljica skupljaju u sebi hrvatsku vjerni\u010dku ba\u0161tinu, kulturu, ljubav prema Crkvi i ukorijenjenost u vjeri. Primjer priora vranskih i kasnijih doga\u0111anja vezana uz Vranu poma\u017ee nam shvatiti va\u017enost povezanosti svih hrvatskih krajeva i cijelog naroda. Svaki put kad su nas htjeli osvojiti, porobiti, najprije su nas razdvajali, dijelili, udaljavali od o\u010ditosti koje su bile stupovi na\u0161eg jedinstva i na\u0161e \u010dvrsto\u0107e\u201c rekao je mons. \u0160a\u0161ko, upitav\u0161i \u0161to nam je dalo \u017eivjeti stolje\u0107ima. \u0160to bismo bili bez vjere i Crkve? \u0160to bi ostalo da nije bilo ljudi koji su bili spremni sebe \u017ertvovati iz ljubavi prema Bogu i bli\u017enjima? \u201eMislimo li da mo\u017eemo bez vjere, kao pojedinci i kao narod? Mislimo li da je svejedno \u0161to \u0107e biti s nedjeljom i kako se odnosimo prema njoj? Mo\u017eda su uspje\u0161ni poku\u0161aji uvjeravanja da ni obitelj nije va\u017ena, da se mo\u017ee nadomjestiti nekim druk\u010dijim na\u010dinima \u017eivljenja te da mo\u017eemo biti sretni bez Boga\u201c rekao je biskup \u0160a\u0161ko, dodav\u0161i da u Vrani \u010duvana i gorljiva hrvatska povijest pokazuje da je vjera i zajednica vjernika, Crkva, \u010desto i sama potrebna \u010di\u0161\u0107enja, povezivala i nosila obranu hrvatske radosti.<\/p>\n

Tragom navje\u0161tenog ulomka iz Markova Evan\u0111elja o ozdravljenju \u017eene koja je bolovala 12 godina, biskup \u0160a\u0161ko je rekao kako ta \u017eena nosi u sebi nezaustavljiv poticaj i \u010de\u017enju. Zna da je Isus druk\u010diji i da ga mora dodirnuti. \u201eIsus tra\u017ei samo odmak od straha i vjeru. Iako su izme\u0111u nje i Isusa strogi propisi i mno\u0161tvo ljudi, no\u0161ena svojom vjerom potajno dodiruje Isusove haljine. \u201ePut do ozdravljenja i do spasenja Izabranog naroda ne doga\u0111a se po onima koji sebe smatraju \u010distima, nego po onima koje su ljudi isklju\u010dili a koji su spremni iskora\u010diti prema Bogu. Isus postupa druk\u010dije od drugih. Ne izbjegava nikoga tko je obilje\u017een kao ne\u010dist. Zbog toga poziva \u017eenu koja pred drugima postaje znakom, da nema nijedne tjelesne ni moralne bolesti koja bi bila zapreka za Bo\u017eju ljubav. Pred Bogom smo svi nedostojni i gre\u0161ni. Ali smo po Kristu, po vjeri u njega, svi \u010disti. Samo licemjeri mogu smatrati sebe svetima i podizati zidove kako bi sebe odijelili od gre\u0161nika. Samo oni ne tra\u017ee dodir s Kristom i samo takvi misle da su dostatni samima sebi\u201c upozorio je biskup \u0160a\u0161ko, istaknuv\u0161i da se istinski kr\u0161\u0107ani ne boje da \u0107e izgubiti svoje dostojanstvo, veli\u010dinu i dobar glas ako se pribli\u017ee ljudima u potrebi, ako dodirnu one koji su nepo\u017eeljni i gurnuti na rub dru\u0161tva. \u201eUvijek nam treba biti najva\u017enije prona\u0107i na\u010din na koji se nekome mo\u017ee vratiti radost i ljepota \u017eivljenja\u201c poru\u010dio je mons. \u0160a\u0161ko.<\/p>\n

U pozdravnoj rije\u010di nadbiskup Pulji\u0107 je podsjetio na zna\u010dajnu ulogu Vrane u hrvatskoj povijesti. Spominje se ve\u0107 u 9. st., a u Srednjem vijeku je bila posjed hrvatskih kraljeva. U 11. st. tu se nalazio benediktinski samostan koji je hrvatski kralj Zvonimir 1076. g. darovao papi pa je samostan sa svojim imanjem postao sastavnim dijelom Petrova naslje\u0111a. Vrana je prvi samostan u Hrvatskoj s papinskom egzempicijom. Vranski prior imao je u Srednjem vijeku prvorazrednu duhovnu i politi\u010dku ulogu, sve do turskog doba. Poslije benediktinaca samostan preuzimaju Templari koji \u017eive vojni\u010dki i mona\u0161ki. Samostan je u to vrijeme bio najugledniji i imao je jurisdikciju na cijelom podru\u010dju Hrvatske i Ugarske, a Vrana je bila prvo veleposlanstvo Vatikana. U njoj su boravili Vranski priori, me\u0111u kojima su najpoznatiji bili Ivan Pali\u017eina i Petar Berislavi\u0107 \u010dije se biste nalaze u zagreba\u010dkoj katedrali. Mons. \u00a0Ivan \u0160a\u0161ko, kao prepo\u0161t \u010dasnog zagreba\u010dkog kaptola, nositelj je naslova Vranskog priora.<\/p>\n

\u00a0Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svetica sv. Nediljica nas u\u010di da je nedjelja Bo\u017eji dar i da \u010dovjek \u017eivi od darovanosti, poru\u010dio je zagreba\u010dki pomo\u0107ni …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8140"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8140"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8140\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8759,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8140\/revisions\/8759"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8140"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8140"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8140"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}