{"id":7537,"date":"2012-04-23T07:31:26","date_gmt":"2012-04-23T06:31:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?page_id=7537"},"modified":"2012-04-23T07:31:26","modified_gmt":"2012-04-23T06:31:26","slug":"nadbiskupova-homilija-na-vazmnom-bdjenju-velika-subota-7-04-2012","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=7537","title":{"rendered":"Nadbiskupova homilija na Vazmnom bdjenju, Velika subota, 7. 04. 2012."},"content":{"rendered":"

Homilija na Vazmenom bdjenju, Velika subota, 7. travnja 2012.<\/strong><\/p>\n

1.<\/strong> \u017divimo u kulturalnom ozra\u010dju koje ne dopu\u0161ta razmi\u0161ljati i govoriti o smrti. Tehni\u010dka sredstva, naime, koja poma\u017eu da se bol umanji i malo produ\u017ei ovozemni hod, ne vodi brigu o tomu kako \u010dovjeka pripraviti i za onaj zadnji hod prema vje\u010dnosti. Nagla\u0161eno isticanje uspje\u0161nosti, produktivnosti, ekonomske stabilnosti ne daje prostora onim drugim stvarima s kojima se \u010dovjek tako\u0111er susre\u0107e, kao napr. lomljivost, slabost, patnja, bol i smrt. Usprkos \u010dinjenici, napr. \u0161to dnevno umire 50 milijuna ljudi, smrt kao trajna konstanta nije umre\u017eena u na\u0161u svagda\u0161njicu. U tom kontekstu \u010dini mi se indikativnim razmi\u0161ljanje iz dana\u0161njeg brevijara koje po\u010dinje upitnikom: ‘\u0160to je ovo danas? Velika ti\u0161ina na zemlji, \u0161utnja, samo\u0107a i smirenost. Zemlja se prestra\u0161ila i za\u0161utjela, jer je Bog u tijelu usnuo, umro’. I nastavlja kako je Uskrsnuli najprije potra\u017eio praroditelja Adama kao iz\u00adgubljenu ovcu, kako bi oslobodio i njega i zarob\u00adljenu Evu. Uhvatio ga za ruku, podigao i rekao: ‘Probudi se ti \u0161to spava\u0161! Ustani od mrtvih, sliko i priliko moja. Radi tebe mi je lice bilo popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar \u017eivota. To sam podnio da tvoje nagr\u0111eno lice obnovim prema mojoj slici. Ustani, idimo odavde! Neprijatelj te je istjerao iz raja zemaljskog; ja te ne\u0107u vi\u0161e povratiti u taj raj, nego \u0107u te smjestiti na nebesko prijestolje, koje te \u010deka jo\u0161 od postanka svijeta’.<\/p>\n

\u00a02.<\/strong>\u00a0 Pitam ve\u010deras i vas i sebe koliko je ovaj govor razumljiv \u010dovjeku pod dojmom znanstvenih otkri\u0107a koja mu pokazuju puno toga, a zaboravljaju na ovo \u0161to spomenuti tekst isti\u010de: nebesko prijestolje koje je \u010dovjeku pripravljeno od po\u010detka svijeta. Ne bih se \u010dudio da tko god odmahne rukom i komentira: ‘Ah, jedna od tolikih srednjovjekovnih pri\u010da’. Tko, naime, suvremenom \u010dovjeku o tomu danas zbori? \u0160to ga poti\u010de da o smrti razmi\u0161lja? Gradovi i naselja gdje \u017eivi uklanjaju iz vidokruga sve \u0161to bi nam o smrti govorilo. Nekada se umiralo i ra\u0111alo u domu. \u010cinjenica \u017eivota i smrti bila je za obitelj prirodan ku\u0107ni doga\u0111aj. Djeca su gledala i oca i majku kako pla\u010du zbog smrti nekoga iz ku\u0107e, ili se pak raduju zbog djeteta koje se rodilo. Danas se djeca ra\u0111aju u rodili\u0161tima, a umire se u bolnicama ili sanatorijima. Groblja i mrtva\u010dnice su negdje na periferiji i izvan grada gdje obi\u010dno doska\u010demo na opra\u0161taj od pokojnika. Obred treba \u0161to kra\u0107e trajati jer ve\u0107 drugi \u010dekaju. Smrt se, naime, tako lak\u0161e podnosi i ‘preboli’. I predstavlja se kao ne\u0161to \u0161to se, eto, dogodilo jer lijekovi nisu vi\u0161e pomogli. Ne gleda se na smrt kao na prirodni tijek doga\u0111aja. A niti na \u010dovjeka kao bi\u0107e koje se ra\u0111a, raste, \u017eivi i umire.<\/p>\n

\u00a03. <\/strong>Ova sveta no\u0107 na smrt gleda druga\u010dijim o\u010dima: o\u010dima vjere, nade i perspektive. Velika ti\u0161ina ispunjena bla\u017eenom \u0161utnjom donosi na\u0161oj du\u0161i radost i smirenost. \u00a0Nijedna druga no\u0107 ne mo\u017ee se mjeriti s ovom. U ovoj no\u0107i slavimo najdulje bdijenje sa sve\u010danim slavljem zbog naj\u010dudesnijeg doga\u0111aja. “Ovo je no\u0107 koja je svjetlo\u0161\u0107u stupa raspr\u0161ila tmine grijeha. Ovo je no\u0107 u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao”. Osje\u0107amo i do\u017eivljavamo kako se u liturgiji ove svete no\u0107i isprepli\u0107u tolike zbilje i doga\u0111aji. U tren oka prelazi se iz jednog svijeta u drugi: iz tame u svjetlost, iz smrti u \u017eivot, od stanja grijeha u stanje milost i svetost. A orkestralnu sve\u010danost uz an\u0111eoske glasove na\u0161ega zbora ove no\u0107i tvore: liturgija svjetla, liturgija rije\u010di, liturgija vode i krsnih obe\u0107anja i euharistija.<\/p>\n

\u00a0Njezin po\u010detak pod vedrim nebom kao da nam \u017eeli re\u0107i: ovo je nebeski doga\u0111aj i nadpovijesna stvarnost koju nam Krist svojim kri\u017eem i uskrsnu\u0107em objavljuje. Zato je ona tako i raspjevana: od svjetla i rije\u010di do vode i euharistije. To je liturgija koja nebesko sa zemaljskim spaja, a bo\u017eansko s ljudskim povezuje. Vrhunac ovoga vazmenoga bdijenja jest euharistijsko slavlje u kojemu je sadr\u017ean cijeli \u017eivot Crkve. Ova se ve\u010der nadovezuje na ono \u0161to smo sino\u0107 slu\u0161ali i pratili u liturgiji muke Gospodina na\u0161ega Isusa Krista.<\/p>\n

\u00a04.<\/strong> I dok i ve\u010deras jo\u0161 zvone u u\u0161ima\u00a0 prijekorne rije\u010di: “Pu\u010de moj, \u0161to u\u010dini Tebi..”, ve\u010dera\u0161nji su obredi su pod intonacijom satnikovih rije\u010di: “Zaista, ovaj \u010dovjek bija\u0161e Sin Bo\u017eji!” On, Uskrsnuli Gospodin, svjetlo je ljudske povijesti, njezin smisao i njezino otkupljenje. Svima vama koji ste u ovo korizmeno vrijeme osjetili blagodati molitve i sakramentalnog \u017eivota, i koji ste aktivno i pobo\u017eno sudjelovali u obredima svetog Trodnevlja u na\u0161oj prvostolnici, \u017eelim blagoslovljene uskrsne blagdane s an\u0111eoskim pozdravom: Uskrsnuo je Gospodin, doista kako je rekao, Aleluja!<\/p>\n

\u00a0\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

Zadar,\u00a0 7. travnja\u00a0 2012.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Homilija na Vazmenom bdjenju, Velika subota, 7. travnja 2012. 1. \u017divimo u kulturalnom ozra\u010dju koje ne dopu\u0161ta razmi\u0161ljati i govoriti …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7537"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7537"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7537\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7538,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7537\/revisions\/7538"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7537"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7537"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7537"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}