\u00a01.<\/strong> Liturgija Velikoga \u010detvrtka podsje\u0107a nas na dan ro\u0111enja Euharistije, kao i na ro\u0111endan sve\u0107eni\u0161tva. Zbog toga \u0107emo ve\u010deras razmi\u0161ljati o euharistiji i sve\u0107eni\u0161tvu, te zahvaliti Bogu za taj veliki dar. Molit \u0107emo kako nikada ne bi presu\u0161io izvor poslu\u017eitelja velikog otajstva bezgrani\u010dne ljubavi. U ovoj Misi preporu\u010dit \u0107emo u molitve sve koji su svetim re\u0111enjem postali poslu\u017eitelji toga velikoga otajstva. No, posebice \u0107emo moliti Gospodara \u017eetve da u na\u0161oj nadbiskupiji bude uvijek dovoljan broj onih koji \u0107e dijeliti svete tajne, slaviti Euharistiju i upu\u0107ivati ljude na pravi put spasenja.<\/p>\n \u00a0Isus je na Posljednjoj Ve\u010deri odlu\u010dio po Euharistiji prebivati me\u0111u nama. Zbog toga je euharistija produljenje Isusovog \u017eivota na zemlji i milosno pribli\u017eavanje ljudima. Kad je prvi put pri\u010destio svoje apostole na Posljednjoj ve\u010deri, Isus je izgovorio rije\u010di: \u00abUzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja \u0107e se proliti za vas\u00bb. I od toga svetog i sve\u010danog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom Misom. Obnavlja se na nekrvni na\u010din milost kri\u017ea i otkupljenja. Tu na oltaru le\u017ei on kao \u00abzaklano i \u017ertvovano\u00bb, ali uvijek \u017eivo \u00abJanje Bo\u017eje koje oduzima grijehe svijeta\u00bb (Iv 1, 29).<\/p>\n \u00a02.<\/strong> Isus Krist nije do\u0161ao biti Spasiteljem svijeta samo u jednom vremenskom razdoblju ljudske povijesti. On je htio ostati trajno, do konca svijeta. I zato kad je do\u0161ao \u010das da s ovoga svijeta po\u0111e k Ocu (usp. Iv 13, 1), slavio je sa svojim apostolima pashalnu ve\u010deru: “Svom sam du\u0161om \u010deznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer ka\u017eem vam ne\u0107u je vi\u0161e blagovati dok se ona ne zavr\u0161i u kraljevstvu Bo\u017ejem” (Lk 22, 7 – 20). Euharistija i sve\u0107eni\u010dki red ustanovljeni su upravo te svete ve\u010deri. Stoga su ta dva sakramenta sudbinski povezana. Nema sve\u0107enika bez euharistije, kao \u0161to nema euharistije bez sve\u0107enika. Stoga se i veli da je sve\u0107eni\u010dko zvanje u biti euharistijsko. Sve\u0107enik, naime, priprema euharistijski stol da ljudi blaguju Tijelo Kristovo. Sam se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove slu\u017ebe preobra\u017eava svijet i vjernike. I dok predvodi euharistijsko slavlje, doga\u0111a se \u010dudesna preobrazba \u010dovjeka, povijesti i svemira. To je Bo\u017eanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. A ipak ona je vidljiva i konkretna. U svojim znakovima i obredima. Sve\u0107enik je liturg, predvoditelj slavlja. On \u017eivi od mise i za misu.<\/p>\n \u00a0Snagom ovlasti, koju su primili od Gospodina, sve\u0107enici uprisutnjuju Krista me\u0111u vjernicima, a sebe suobli\u010duju Kristu. Zato je sve\u0107enik svim svojim bi\u0107em, zauvijek i neizbrisivo ozna\u010den slu\u017ebenikom Isusa i Crkve. \u010cinom re\u0111enja on dobiva neizbrisivi biljeg, a sveti Red mu podjeljuje sakramentalnu milost koja ga \u010dini dionikom Isusove spasiteljske vlasti i slu\u017ebe. “Raspiruj milosni dar Bo\u017eji koji je u tebi” pi\u0161e apostol Pavao svom u\u010deniku Timoteju i poti\u010de ga neka “ne zanemari taj milosni dar”, ve\u0107 neka ustraje u tome, jer “vr\u0161e\u0107i\u00a0 to spasit \u0107e i sebe i one koji ga slu\u0161aju” (1 Tim 4, 16).<\/p>\n \u00a03.<\/strong> Zato su potrebni sve\u0107enici, misnici koji \u0107e dijeliti svete tajne i odgajati narod Bo\u017eji. Jo\u0161 u Starom Zavjetu prorok Jeremija zabilje\u017eio je Jahvino obe\u0107anje: “Dat \u0107u vam pastire po srcu svome” (Jr 3, 15). Crkva i danas \u017eivi od tog obe\u0107anja. Ona je svjesna da je zvanje Bo\u017eji dar i govor, koji zahtjeva velikodu\u0161an milosni odgovor. Stoga se Crkva ne umara pozivati vjernike da se mole i rade kako bi bilo dovoljno sve\u0107eni\u010dkih zvanja. Ona poziva roditelje, a napose majke, neka s rado\u0161\u0107u sura\u0111uju s poticajima Duha Bo\u017ejega i neka budu velikodu\u0161ni u darivanju svoje djece kad ih Gospodin pozove u svoju slu\u017ebu. Sve\u0107eni\u010dki je poziv “otajstvo i dar” slu\u017eenja Bo\u017ejem narodu. A povijest zvanja jest povijest “razgovora” izme\u0111u Boga i \u010dovjeka, izme\u0111u Bo\u017ejeg poticaja, poziva i ljudske slobode i odaziva;\u00a0 izme\u0111u Boga koji s ljubavlju i pa\u017enjom “nagovara” i \u010dovjeka koji u slobodi i ljubavi “odgovara”.<\/p>\n \u00a0Isusu, koji je povezao sve\u0107eni\u0161tvo i euharistiju, upravljamo na kraju ovoga razmi\u0161ljanja \u017earku molitvu: Usli\u0161i, Kriste, na\u0161e ponizne molbe i daj da oni, koje si po neizmjernoj dobroti svoje blagosti uzvisio na slu\u017ebu nebeskih tajna, budu dostojni sluge tvoga oltara, te ono \u0161to njihov glas iznese tvojom posvetom bude i potvr\u0111eno. Poti\u010di roditelje da odgajaju svoju djecu najsvetijom brigom. Privuci k sebi plemenite mladena\u010dke du\u0161e i u\u010dini ih svojim u\u010denicima. Po\u0161alji an\u0111ele svoje da \u010duvaju u njihovim srcima dragocjeno sjeme zvanja. Izlij Duha Svetoga tamo gdje se oni odgajaju i budi svjetlo onima koji ih pou\u010davaju. Daj da svako sjemeni\u0161te pro\u017eima duh Posljednje ve\u010dere. Marijo, Kraljice apostola, usli\u0161i molbu vjernika zadarske Crkve: isprosi nam dovoljno svetih sve\u0107enika ispunjenih \u017earom apostolske ljubavi koji tra\u017ee samo Bo\u017eju slavu i spasenje du\u0161a. \u010cuvaj na\u0161e sve\u0107enike od unutarnjih i vanjskih pogibelji kako bi do kraja ostali vjerni svome svetom zvanju. Amen!<\/p>\n \u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n Zadar,\u00a0 5. travnja\u00a0 2012.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"