{"id":7150,"date":"2012-02-23T12:52:41","date_gmt":"2012-02-23T11:52:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=7150"},"modified":"2012-05-21T08:37:52","modified_gmt":"2012-05-21T07:37:52","slug":"papina-poruka-za-korizmu-2012-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=7150","title":{"rendered":"PAPINA PORUKA ZA KORIZMU 2012."},"content":{"rendered":"

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2012.<\/em><\/p>\n

“Pazimo jedni na druge da se poti\u010demo na ljubav i dobra djela” (Heb 10, 24)<\/a><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Bra\u0107o i sestre,
\nkorizma nam jo\u0161 jednom pru\u017ea mogu\u0107nost razmi\u0161ljati o sredi\u0161tu kr\u0161\u0107anskog \u017eivota: ljubavi. Naime to je pogodno vrijeme da, uz pomo\u0107 Bo\u017eje rije\u010di i sakramenata, obnovimo svoj hod u vjeri, i kao pojedinci i kao zajednica. To je put ozna\u010den molitvom i zajedni\u0161tvom, \u0161utnjom i postom, u i\u0161\u010dekivanju uskrsne radosti.
\nOve godine \u017eelim iznijeti neka svoja razmi\u0161ljanja u svjetlu kratkog biblijskog teksta preuzetog iz Poslanice Hebrejima: “Pazimo jedni na druge da se poti\u010demo na ljubav i dobra djela” (10, 24). Ta je re\u010denica dio perikope u kojoj sveti pisac poziva pouzdati se u Isusa Krista kao najvi\u0161eg sve\u0107enika, po kojem smo zadobili opro\u0161tenje i otvoren put koji vodi Bogu. Plod prihva\u0107anja Krista je \u017eivot koji po\u010diva na tri teologalne kreposti: to jest pristupati Gospodinu “istinitim srcem u punini vjere” (r. 22), nepokolebljivim \u010duvanjem “vjere nade” (r. 23) u stalnoj budnosti da se zajedno s bra\u0107om \u010dine “ljubav i dobra djela ” (r. 24). Ka\u017ee se tako\u0111er kako je, kao potpora vjerniku u tom pona\u0161anju u skladu s evan\u0111eljem, va\u017eno sudjelovati na liturgijskim susretima i molitvi zajednice, upiru\u0107i pogled u eshatolo\u0161ki cilj, to jest puno zajedni\u0161tvo u Bogu (r. 25). Zaustavit \u0107u se na retku 24 koji, u kratkim crtama, pru\u017ea dragocjen i trajno aktualan nauk o tri aspekta kr\u0161\u0107anskog \u017eivota: pozornost prema drugome, uzajamnost i osobna svetost.<\/p>\n

1. “Pazimo”: odgovornost prema na\u0161oj bra\u0107i i sestrama.
\nPrvi aspekt predstavlja poziv da “pazimo”: gr\u010dki izraz koji se koristi u tekstu je katanoein, koji zna\u010di dobro gledati, biti pozoran, svjesno promatrati, primje\u0107ivati neku stvarnost. Susre\u0107emo ga u Evan\u0111elju kada Isus poziva u\u010denike da “promatraju” ptice nebeske, koje su, bez imalo truda, okru\u017eene bri\u017enom i pa\u017eljivom Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u (usp. Lk 12, 24) te da “vide” brvno u vlastitom oku prije nego ugledaju trun u bratovu oku (usp. Lk 6, 41). Nalazimo ga tako\u0111er u jo\u0161 jednom ulomku iz iste Poslanice Hebrejima, gdje Pavao poziva bra\u0107u: “promotrite\u2026 Isusa” (3, 1), apostola i najvi\u0161eg sve\u0107enika na\u0161e vjere. Dakle, glagol kojim zapo\u010dinje na\u0161 poziv poru\u010duje nam da svrnemo svoj pogled na drugoga, prije svega na Isusa, te da budemo pozorni jedni prema drugima, da ne budemo jedni drugima stranci, ravnodu\u0161ni prema onom \u0161to se doga\u0111a na\u0161oj bra\u0107i i sestrama. Pre\u010desto, me\u0111utim, kod nas prevladava potpuno suprotan stav: jedna ravnodu\u0161nost i nezainteresiranost koji su plod sebi\u010dnosti i prikriveni tobo\u017enjim po\u0161tivanjem tu\u0111e “privatnosti”. I danas sna\u017eno odjekuje Gospodinov glas koji svakog od nas poziva da se pobrinemo za drugoga. I danas Bog tra\u017ei od nas da budemo “\u010duvari” na\u0161e bra\u0107e (usp. Post 4, 9), da uspostavljamo odnose ozna\u010dene uzajamnom brigom, pozorno\u0161\u0107u prema dobru drugoga i prema osobi u cjelini. Velika zapovijed ljubavi prema bli\u017enjemu zahtijeva od nas da shvatimo odgovornost prema onome koji je, kao i ja, Bo\u017eje stvorenje i dijete: \u010dinjenica da smo bra\u0107a u \u010dovje\u0161tvu i, u mnogim slu\u010dajevima, tako\u0111er u vjeri mora nas navesti na to da u drugom promatramo istinski alter ego, kojega Gospodin beskrajno ljubi. Ako budemo odnjegovali u sebi taj stav da u drugima promatramo svoju bra\u0107u i sestre, solidarnost, pravednost kao i milosr\u0111e i suosje\u0107anje sami \u0107e kao iz nekog vrela pote\u0107i iz na\u0161ega srca. Sluga Bo\u017eji Pavao VI. rekao je da svijet danas nadasve trpi zbog nedostatka bratstva: “Svijet je bolestan. Njegovo zlo sastoji se manje u tome da ne bi bilo zaliha, da bi ih neki prigrabili, a vi\u0161e u pomanjkanju bratstva me\u0111u ljudima i me\u0111u narodima” (Enc. Populorum progressio, [26. o\u017eujka 1967.], br. 66)
\nPa\u017enja prema drugom podrazumijeva da njemu ili njoj \u017eelimo dobro u svakom pogledu: tjelesnom, moralnom i duhovnom. Suvremena kultura je, \u010dini se, izgubila osje\u0107aj za dobro i zlo, zato treba ponovno sna\u017eno isticati da dobro postoji i da pobje\u0111uje, jer je Bog “dobar i dobrostiv” (Ps 119, 68). Dobro je sve ono \u0161to daje, \u0161titi i promi\u010de \u017eivot, bratstvo i zajedni\u0161tvo. Odgovornost prema bli\u017enjemu zna\u010di, dakle, htjeti i \u010diniti dobro drugome, u nadi da \u0107e i taj drugi postati osjetljiv na dobrotu i njezine zahtjeve. Zanimati se za brata zna\u010di otvoriti o\u010di za njegove potrebe. Sveto pismo upozorava nas na opasnost da nam srca otvrdnu zbog svojevrsne “duhovne neosjetljivosti” koja nas \u010dini slijepima za trpljenja drugih ljudi. Evan\u0111elist Luka donosi dvije prispodobe u kojima su prikazana dva primjera te situacije do koje mo\u017ee do\u0107i u ljudskom srcu. U prispodobi o dobrom Samarijancu, sve\u0107enik i levit ravnodu\u0161no “pro\u0111o\u0161e dalje” pokraj \u010dovjeka kojeg su oplja\u010dkali i pretukli razbojnici (usp. Lk 10, 30-32), a u prispodobi o bogata\u0161u i Lazaru, bogata\u0161, koji je u\u017eivao sva obilja, potpuno je neosjetljiv prema siroma\u0161nom Lazaru koji umire od gladi pred njegovim vratima (usp. Lk 16, 19). Obje prispodobe pru\u017eaju primjere onoga \u0161to predstavlja su\u0161tu suprotnost “posve\u0107ivanju pa\u017enje”, promatranju drugoga s ljubavlju i su\u0107uti. \u0160to je to \u0161to \u010dovjeka prije\u010di da uputi taj ljudski i bri\u017eni pogled prema bratu? \u010cesto su to materijalno bogatstvo i osje\u0107aj dostatnosti, ali to mo\u017ee biti i stavljanje vlastitih interesa i problema iznad svega drugog. Ne bismo nikada smjeli biti nesposobni “imati milosti” prema onima koji trpe; nikada na\u0161e srce ne bi smjelo biti u tolikoj mjeri obuzeto stvarima i problemima da postane gluho za vapaj siromaha. Poniznost srca i osobno iskustvo trpljenja mogu u nama probuditi osje\u0107aje suosje\u0107anja i empatije: “Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shva\u0107a spoznaju” (Izr 29, 7). Mogu\u0107e je tako shvatiti bla\u017eenstvo “o\u017ealo\u0161\u0107enih” (Mt 5, 4), to jest onih koji su kadri iza\u0107i iz samih sebe i ganuti se na tu\u0111u bol. Susret s drugim i otvaranje srca njegovim potrebama su prigoda za spasenje i bla\u017eenstvo.<\/p>\n

“Paziti” na brata podrazumijeva tako\u0111er brigu za njegovo duhovno dobro. I tu \u017eelim podsjetiti na jedan aspekt kr\u0161\u0107anskog \u017eivota koji je, kako mi se \u010dini, pao u zaborav: rije\u010d je o bratskom ispravljanju poradi vje\u010dnog spasenja. Danas smo, op\u0107enito, vrlo osjetljivi kada se govori o brizi i ljubavi prema tjelesnom i materijalnom dobru drugih, ali kada je rije\u010d o na\u0161oj duhovnoj odgovornosti prema bra\u0107i zavladala je \u0161utnja. Tomu nije bilo tako u prvoj Crkvi i u zajednicama doista zrelim u vjeri, koje su pokazivale brigu ne samo za tjelesno zdravlje brata, ve\u0107 tako\u0111er za zdravlje njegove du\u0161e u pogledu njegovog kona\u010dnog odre\u0111enja. U Svetom pismu \u010ditamo: “Ne kori podsmjeva\u010da, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. Pou\u010di mudroga, i bit \u0107e jo\u0161 mudriji; uputi pravednoga, i uve\u0107at \u0107e se njegovo znanje” (Izr 9, 8. sl.). S\u00e2m Krist zapovijeda da prekorimo brata koji pogrije\u0161i (usp. Mt 18, 15). Glagol kojim se izra\u017eava to bratsko ispravljanje \u2013 na gr\u010dkom elenchein \u2013 isti je onaj koji ozna\u010dava proro\u010dko poslanje kr\u0161\u0107ana da raskrinkavaju nara\u0161taj koji se odao zlu (usp. Ef 5,11). Crkvena je tradicija ubrojila me\u0111u djela duhovnog milosr\u0111a “opominjanje gre\u0161nika”. Va\u017eno je ponovno vratiti taj vidik kr\u0161\u0107anske ljubavi. Pred zlom ne treba \u0161utjeti. Mislim tu na stav onih kr\u0161\u0107ana koji se, zbog ljudskog obzira ili iz jednostavne lagodnosti, prilago\u0111avaju prevladavaju\u0107em mentalitetu, radije no da upozoravaju svoju bra\u0107u na na\u010dine razmi\u0161ljanja i djelovanja koji su u opreci s istinom i ne slijede put dobra. Kr\u0161\u0107anski se prijekor, me\u0111utim, nikada ne vodi duhom osude ili uzajamnog optu\u017eivanja. Naprotiv, uvijek je potaknut ljubavlju i milosr\u0111em te proizlazi iz istinske brige za dobrobit drugoga. Apostol Pavao ka\u017ee: “Bra\u0107o, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegne\u0161 napasti” (Gal 6, 1). U na\u0161em svijetu pro\u017eetom individualizmom nu\u017eno je ponovno otkriti va\u017enost bratskog ispravljanja, da bismo zajedno kro\u010dili prema svetosti. \u010cak i pravednik padne sedam puta (usp. Izr 24, 16), ka\u017ee se u Svetom pismu, a svi smo mi slabi i sami sebe obmanjujemo (usp. 1 Iv 1, 8). Veoma je, dakle, zna\u010dajna slu\u017ebato koja se sastoji u tome da drugima poma\u017eemo i dopustimo da nama drugi pomognu da sami sebe sagledamo u istini, da bismo pobolj\u0161ali svoj \u017eivot i smjernije kro\u010dili Gospodinovim putem. Postoji uvijek potreba za jednim pogledom koji ljubi i ispravlja, koji poznaje i prepoznaje, koji duboko proni\u010de i opra\u0161ta (usp. Lk 22, 61) kao \u0161to je Bog u\u010dinio i \u010dini sa svakim od nas.<\/p>\n

2. “Jedni na druge”: dar uzajamnosti.
\nTo “\u010duvanje” u odnosu na druge u opreci je s mentalitetom koji, svode\u0107i \u017eivot isklju\u010divo na zemaljski vidik, ne promatra ga u eshatolo\u0161koj perspektivi i prihva\u0107a svaki moralni izbor u ime individualne slobode. Dru\u0161tvo kao \u0161to je ovo dana\u0161nje mo\u017ee postati gluho bilo na tjelesna trpljenja, bilo na duhovne i moralne \u017eivotne potrebe. Ne smije tako biti u kr\u0161\u0107anskoj zajednici! Apostol Pavao nas poziva da tra\u017eimo ono \u0161to vodi “miru i uzajamnom izgra\u0111ivanju” (Rim 14, 19) i koristi “bli\u017enjemu na dobro, na izgra\u0111ivanje” (isto 15, 2), ne tra\u017ee\u0107i vlastitu korist “nego \u0161to koristi mnogima na spasenje” (1 Kor 10, 33). To uzajamno ispravljanje i opominjanje, u duhu poniznosti i ljubavi, mora biti sastavni dio \u017eivota svake kr\u0161\u0107anske zajednice.
\nGospodinovi u\u010denici, sjedinjeni s Kristom po Euharistiji, \u017eive u zajednici koja ih me\u0111usobno povezuje kao udove istoga tijela. To zna\u010di da mi drugi pripada, njegov \u017eivot, njegovo spasenje ti\u010du se moga \u017eivota i moga spasenja. Doti\u010demo ovdje jednu veoma duboku sastavnicu zajedni\u0161tva: izme\u0111u na\u0161eg \u017eivota i \u017eivota drugih ljudi postoji neka me\u0111uovisnost, bilo u dobru bilo u zlu; i grijeh i dobra djela imaju jednu dru\u0161tvenu dimenziju. U Crkvi, Kristovom misti\u010dnom tijelu, ta uzajamnost nalazi svoju potvrdu: zajednica ne prestaje \u010diniti pokoru i moliti za opro\u0161tenje za grijehe svoje djece, ali se tako\u0111er raduje neprestance i s klicanjem zbog svjedo\u010danstava kreposti i ljubavi koje se javljaju u njezinu krilu. Neka se “udovi jednako brinu jedni za druge” (1 Kor 12, 25), ka\u017ee sveti Pavao, jer smo jedno tijelo. Ljubav prema bra\u0107i, \u010diji jedan izraz \u2013 milostinja, koja je, zajedno s molitvom i postom, tipi\u010dna korizmena praksa, ima svoj korijen u toj zajedni\u010dkoj pripadnosti. I u konkretnoj brizi za siroma\u0161ne svaki kr\u0161\u0107anin mo\u017ee izraziti svoje dioni\u0161tvo u jednom tijelu koje je Crkva. Jedan je od pokazatelja pozornosti prema drugima u uzajamnosti tako\u0111er prepoznati dobro koje Gospodin \u010dini u njima i zahvaljivati s njima za \u010dudesne milosti koje dobri i svemogu\u0107i Bog nastavlja izvoditi u svojoj djeci. Kada neki kr\u0161\u0107anin otkrije u drugom djelovanje Duha Svetoga, mora se tome radovati i slaviti nebeskog Oca (usp. Mt 5, 16).<\/p>\n

3. “Da se poti\u010demo na ljubav i dobra djela”: zajedno hoditi u svetosti.
\nTaj izraz iz Poslanice Hebrejima (10, 24) poti\u010de nas razmi\u0161ljati o op\u0107em pozivu na svetost, neprestanom napredovanju u duhovnom \u017eivotu, stremljenju ve\u0107im karizmama i ljubavi koja \u0107e biti sve uzvi\u0161enija i plodonosnija (usp. 1 Kor 12, 31-13, 13). Briga jednih za druge ima za cilj uzajamno poticanje na sve ve\u0107u djelatnu ljubav koja nas, “kao svjetlost svanu\u0107a, koja je sve jasnija do potpunog dana” (Izr 4, 18), poti\u010de da \u017eivimo svaki dan kao predokus dana koji ne pozna zalaza koji nas o\u010dekuje u Bogu. Vrijeme koje nam je dano u na\u0161em \u017eivotu je dragocjeno za otkrivanje i vr\u0161enje dobrih djela, u Bo\u017ejoj ljubavi. Tako sama Crkva raste i razvija se da prispije punini uzrasta Kristova (usp. Ef 4, 13). U toj perspektivi dinamike rasta smje\u0161ten je na\u0161 poziv na uzajamno poticanje da bismo prispjeli punini ljubavi i dobrih djela.
\nNa\u017ealost, uvijek je prisutna napast mlakosti, ga\u0161enja Duha Svetoga, odbijanja da “oplodimo talente” koji su nam dani za na\u0161e vlastito i za dobro drugih ljudi (usp. Mt 25, 25 sl.). Svi smo primili duhovna i materijalna dobra koja su korisna za ispunjenje Bo\u017ejeg nauma, za dobro Crkve i za na\u0161e osobno spasenje (usp. Lk 12, 21b; 1 Tim 6, 18). Duhovni u\u010ditelji podsje\u0107aju da u vjerskom \u017eivotu onaj koji ne napreduje, nazaduje. Draga bra\u0107o i sestre, prihvatimo trajno aktualan poziv da te\u017eimo “visokom mjerilu redovitog kr\u0161\u0107anskog \u017eivota” (Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millennio ineunte [6. sije\u010dnja 2001.], br. 31). Mudrost Crkve u priznavanju i progla\u0161avanju bla\u017eenstava i svetosti nekih uzornih kr\u0161\u0107ana ima tako\u0111er za cilj probuditi \u017eelju za nasljedovanjem njihovih kreposti. Sveti Pavao poti\u010de: “Pretje\u010dite jedni druge po\u0161tovanjem!” (Rim 12,10).
\nNeka u svijetu koji tra\u017ei od kr\u0161\u0107ana novo svjedo\u010danstvo ljubavi i vjernosti Gospodinu svi osjete koliko je prijeko potrebno to nastojanje u pretjecanju u ljubavi, slu\u017eenju i op\u0107em dobru (usp. Heb 6, 10). Taj je poziv posebno sna\u017ean u svetom vremenu priprave za Uskrs. Uz \u017eelju za svetom i plodnom korizmom, povjeravam vas zagovoru Bla\u017eene Djevice Marije i svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov!
\nIz Vatikana, 3. studenog 2011.<\/p>\n

Papa Benedikt XVI.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2012. “Pazimo jedni na druge da se poti\u010demo na ljubav i dobra djela” (Heb …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7150"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7150"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7150\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7732,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7150\/revisions\/7732"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7150"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7150"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7150"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}