{"id":6690,"date":"2011-12-07T10:21:36","date_gmt":"2011-12-07T09:21:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?page_id=6690"},"modified":"2011-12-20T09:28:29","modified_gmt":"2011-12-20T08:28:29","slug":"nadbiskupova-propovijed-na-svetkovinu-svih-svetih-zadar-katedrala-1-11-2011","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=6690","title":{"rendered":"Nadbiskupova propovijed na svetkovinu Svih svetih, Zadar, Katedrala, 1. 11. 2011."},"content":{"rendered":"

NADBISUPOVA PROPOVIJED NA SVETKOVINU SVIH SVETIH, ZADAR, KATEDRALA,\u00a01. studenoga 2011.<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

1. <\/strong>Kad se dijete rodi, zapo\u010dinje njegova \u017eivotna simfonija. Me\u0111utim, iznenadni sjaj svjetla i dodir zraka koji ga u tom trenutku do\u010dekuju, stvaraju \u010dudan osje\u0107aj iznena\u0111enja, nelagode i straha. I djetetova spontana reakcija je pla\u010d i krik koji su zapravo najava simfonije \u017eivota koja \u0107e biti obilje\u017eena svim mogu\u0107im durovima i molovima. I kao \u0161to je ro\u0111enje \u010dovjeka preludij njegove \u017eivotne dionice, tako je dana\u0161nja svetkovina Svih Svetih s popratnim spomenom Dana svih vjernih mrtvih finale\u00a0 sve\u010danog oratorija onih koji su za nebo predodre\u0111eni. U tom smislu liturgija nam danas otvara knjigu Otkrivenja pa slu\u0161amo kako u njoj \u00abIvan ne\u0161to vidi..\u00bb Rije\u010di ‘gledati’ i ‘vidjeti’ \u010desto nalazimo na stranicama Svetoga Pisma. – \u00abMojsije, \u0161to vidi\u0161, pita Jahve? Vidim grm koji gori, ali ne izgara!\u00bb (Izl 3, 4) – \u00ab\u0160to ti vidi\u0161 Jeremija? Vidim rascvjetanu bademovu granu koja je navje\u0161taj sigurnog prolje\u0107a. \u2013 Ivane, \u0161to vidi\u0161? \u00abVidim jednog drugog an\u0111ela gdje uzlazi s istoka s pe\u010datom Boga \u017eivoga koji vi\u010de iza glasa: Ne udite ni zemlji, ni moru, ni drve\u0107u dok ne ope\u010datimo sluge Boga na\u0161ega\u2026 \u0160to jo\u0161 vidi\u0161 Ivane? Eno, velikoga mno\u0161tva \u0161to ga nitko ne moga\u0161e izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama\u00bb.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u0160to poru\u010duju ovi liturgijski tekstovi koje smo pro\u010ditali, kao i svetkovina Svih Svetih i Dan mrtvih koje danas i sutra obilje\u017eavamo? \u0160to \u0107emo vidjeti danas poslije podne i sutra kada po\u0111emo na groblje upaliti svije\u0107e svojim dragim pokojnima? Na\u0161 odgovor na upit ‘\u0161to vidi\u0161, brate i sestro, vjerojatno bi glasio kako vidimo mno\u0161tvo grobova i kri\u017eeva, bijelih krizantema i upaljenih svije\u0107a. A uz to slu\u0161amo u dana\u0161njim \u010ditanjima kako Isus tuma\u010di i razla\u017ee svoje nove propise i zakone. Pojavljuje se, me\u0111utim, pitanje mogu li receptori suvremenog \u010dovjeka primiti taj govor i razumjeti njegovu poruku? Komu je Isus namijenio ovaj govor bla\u017eenstava s novim propisima i zakonima?<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

2.<\/strong> Promotrimo li okru\u017eje u kojem suvremeni \u010dovjek \u017eivi i raste, promotrimo li ovo na\u0161e zapadno i europsko okru\u017eje, do\u0107i \u0107emo do gorke spoznaje kako su njegovi receptori za prijem vijesti ‘onkraj \u017eivota’ sve vi\u0161e i vi\u0161e zakr\u017eljali. Nisu kadri uhvatiti niti melodiju onoga prvog dje\u010djeg krika kod poroda koji najavljuje radost \u017eivota, niti dati temeljite i objektivne odgovore na pitanja koja \u0107e ono kasnije postavljati. A jo\u0161 manje shvatiti govor o Bogu darovatelju \u017eivota, milosti i svetosti. Ve\u0107 je u drugoj polovici devetnaestog stolje\u00ad\u0107a provokativni pisac Nietzsche najavio ‘sve\u010danim tonom’ kako je Bog mrtav. I nije ostao usamljen. Pridru\u017eio mu se i Marx i Freud i stotine nadobudnih spisatelja koji su mislili da \u0107e ‘osloba\u0111aju\u0107i se Bo\u017ejeg autoriteta’, osloboditi \u010dovjeka. A kada Boga nema, kada ga se izbri\u0161e iz povijesti ljudskog zbivanja, ‘sve je dopu\u00ad\u0161teno’, rekao je Dostojevski. Suvremeni \u010dovjek, dakle, zaveden takvim i sli\u010dnim umovanjem zaklju\u010dio je: ‘Kada Boga nema, onda nema ni krajnjeg ‘ovjerovitelja istine’. Nema kona\u010dnih isti\u00adna. Sve je relativno.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Zbog toga je, eto, postalo mogu\u0107e i ‘normalno’, napr. da se pred na\u0161im o\u010dima danima vrti bru\u00adtalni \u010din divlja\u010dkog sma\u00adknu\u0107a libijskog vo\u0111e Gadafija. Ako netko misli kako se takvo ne\u0161to moglo dogoditi samo u Africi, a ne kod nas u Europi, vara se. Sjetimo se \u017ertava Vukovara i \u0160kabrnje koje \u0107emo za dva tjedna komemorirati. Kada se, naime, prekri\u017ei Boga koji je ‘ovjerovitelj’ ljudskoga dostojanstva, te pri tomu prigrabi apsolutna mo\u0107 oru\u017eja i medija, postoji realna opasnost bespravlja i divlja\u0161tva. I kad god se Boga otpi\u0161e iz na\u0161e sredine, odmah zapu\u0161e ledeni vjetar me\u0111uljudskih odnosa. Dostojanstvo pak \u010dovjeka, koji je stvoren na Bo\u017eju sliku, biva ugro\u017eeno i napadnuto sa svih strana. A u takvom okru\u017eenju i ozra\u010dju sve je manje onih koji bi ga htjeli i mogli braniti. Isusov govor o bla\u017eenstvima, koji smo danas slu\u0161ali, obrana je ugo\u017eenog ljudskog dostojanstva. Njegov govor nije upu\u0107en oholima, niti onima koji misle da su jedini gospodari svijeta i ljudskih sudbina. Jo\u0161 manje je to govor onima koji vjeruju kako \u0107e njihova sre\u0107a i bogatstvo trajati ‘po sve vijeke vjekova’. Ne, Isus njima ne govori, jer zna da su im antene zakr\u017eljale i ne\u0107e ga razumjeti.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

3.<\/strong> Pitamo se zbog toga mogu li se prepoznati obrisi Isusovoga ustava u na\u0161im odgojnim institucijama, kulturnim i politi\u010dkim organizacijama, javnim ustanovama, u tiskovinama i drugim obavijesnim sredstvima? Ako bismo dojmove ograni\u010dili samo na onome \u0161to prenose doma\u0107i i strani mediji, odgovor vi vjerojatno glasio da su ti obrisi slabo prepoznatljivi. Tiskovine, radijska i televizijska izvje\u0161\u0107a, naime, prepuni su slu\u010dajeva i skandala, plja\u010dke i kriminala. A Isus je \u017eelio i htio probleme rje\u0161avati dobrotom, oru\u017ejem istine i snagom duha, a ne nasiljem. To je bila njegova strategija kojom je zapo\u010deo osvajati ljude. Ne ma\u010dem i bi\u010dem, kletvom i zastra\u0161ivanjem, nego toplom i blagom rije\u010dju koja du\u0161u krijepi. Stoga su bla\u017eenstva temelj kr\u0161\u0107anske civilizacije, evan\u0111eoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sre\u0107e. Ona su nam danas najpotrebnija.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Pred \u010dudom dana\u0161njeg blagdana stajao je i vidjelac apostol Ivan te zapisao ono \u0161to smo maloprije \u010duli: \u00abJa, Ivan vidjeh veliko mno\u0161tvo \u0161to ga nitko ne moga\u0161e prebrojati iz svakog naroda, plemena, puka i jezika\u00bb. Blago nama ako nas je Ivan vidio u tom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih koji se klanjaju pred prijestoljem Jaganjca. Mo\u017ee\u0161 li i ho\u0107e\u0161 li se, brate i sestro, pridru\u017eiti takvim graditeljima svijeta? Isus nas danas na to poziva, hrabri i poti\u010de kada veli: Ne tugujte zbog toga \u0161to ste ‘siroma\u0161ni duhom, gladni i \u017eedni pravednosti, krotki i milosrdni, o\u017ealo\u0161\u0107eni i kada vas grde i proganjaju. Radujte se i kli\u010dite; velika je va\u0161a pla\u0107a na nebesima.<\/p>\n

Blago svima koji po\u0111u za Isusom i u\u0111u u to novo i druga\u010dije kraljevstvo koje je pripravljeno malenima, siroma\u0161nima, umornima i uplakanima, nevinima i jednostavnima. Blago svima koji Isusove rije\u010di s Gore shvate i prihvate.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

4. <\/strong>Danas slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem. Po\u010dujmo stoga \u0161to nam to Isus govori. Dok se u ti\u0161ini budemo kri\u017eali nad grobovima svojih dragih pokojnika, pridru\u017eimo se u duhu onom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih (Otkr 7,9) koje pada ni\u010dice pred prijestoljem Svevi\u0161njega. Pokojnici, za koje \u0107emo se moliti i svije\u0107e zapaliti, nagovje\u0161taj su onoga o \u010demu je Krist zborio. Oni su nam i trajna opomena u ovom nemirnom i nesigurnom vremenu. Nema, naime, ovdje trajnog prebivali\u0161ta. I na\u0161e \u0107e putovanje jednom zavr\u0161iti. Putujemo u ku\u0107u O\u010devu. Bilo bi nam, istina, puno lak\u0161e kad bismo mogli \u010duti njihovo izvje\u0161\u0107e kako su stigli tamo “kud za vazda gre se?!”<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Svetkovina Svih Svetih podsje\u0107a na one koji su Isusov zakon prihvatili, usvojili i vr\u0161ili. Ona nas podsje\u0107a i na mno\u0161tvo onih koji su stigli pred prijestolje Jaganjca, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama. Njih se danas spominjemo i njima se posebice molimo. I rado bismo se na\u0161li u njihovome dru\u0161tvu, \u00abumije\u0161ali se u zboru patrijarha, proroka, vije\u0107e apostola, me\u0111u brojne \u010dete mu\u010denika, u dru\u0161tvo ispovjedalaca i djevica te okupili se u zajedni\u0161tvu svih svetih \u2013kako slikovito pi\u0161e sveti Bernard i poziva: \u00abPo\u017eurimo onima koji nas \u010dekaju i \u017eelimo one koji nas \u017eele\u00bb (Govor 2, 5\/1968\/, 364). Pridru\u017eimo se stoga onom silnom mno\u0161tvu iz Ivanovog Otkrivenja pjevaju\u0107i: ‘Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast, mo\u0107 i snaga Bogu na\u0161emu. U vijeke vjekova. Amen\u2019!<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Zadar, 1. studenoga 2011.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

NADBISUPOVA PROPOVIJED NA SVETKOVINU SVIH SVETIH, ZADAR, KATEDRALA,\u00a01. studenoga 2011. \u00a0 1. Kad se dijete rodi, zapo\u010dinje njegova \u017eivotna simfonija. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6690"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6690"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6690\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6789,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6690\/revisions\/6789"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6690"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6690"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6690"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}