{"id":6686,"date":"2011-12-07T10:18:27","date_gmt":"2011-12-07T09:18:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?page_id=6686"},"modified":"2011-12-07T10:19:43","modified_gmt":"2011-12-07T09:19:43","slug":"6686-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=6686","title":{"rendered":"Nadbiskupova propovijed na proslavi 250. obljetnice posvete \u017eupne crkve sv. Sto\u0161ije u Biogradu, 30. 10. 2011."},"content":{"rendered":"

NADBISKUPOVA PROPOVIJED NA PROSLAVI\u00a0 250. OBLJETNICE POSVETE \u017dUPNE CRKVE SV. STO\u0160IJE U BIOGRADU, 30. listopada 2011.<\/strong><\/p>\n

\u010citanja: Mal 1, 14b-2, 2b. 8-10; \u00a01 Sol 2, 7b-9 13; \u00a0Mt 23, 1-12<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

1. <\/strong>‘Bo\u017ee, posvetitelju i Gospodaru svoje Crkve! Tebi dolikuje sve\u010dana pjesma hvale! (\u2026) Narod ti posveti ovu ku\u0107u molitve: da u njoj Tebe pobo\u017eno \u0161tuje, Tvojom se rije\u010dju izgra\u0111uje, Tvojim otajstvima hrani. Ova ku\u0107a odrazuje otajstvo Crkve’. (Obred posvete crkve). Tako je zborio nadbiskup zadarski Mate Karaman, kada je sve\u010dano posve\u0107ivao ovo zdanje namijenjeno bogoslu\u017eju, koju nazivamo crkvom. U njoj se ve\u0107 dva i pol stolje\u0107a sabire ‘sveti puk, narod ste\u010den da navije\u0161ta silna djela Onoga koji ih je iz tame pozvao k divnomu svjetlu svome’. A svakom njezinome \u010dlanu dana je milost da ugra\u0111uje sebe i svoje darove u rast Tijela Kristova! Zbog toga danas u prigodi ove velike godi\u0161njice (1761. -2011.) upravljamo svoje du\u0161e, srca i o\u010di prema Kristu, prijatelju i jedinom otkupitelju \u010dovjeka; prema svetoj Sto\u0161iji za\u0161titnici \u017eupe, grada i nadbiskupije kako bismo o\u010ditovali na\u0161u radost i zahvalnost. Raduje se danas Bo\u017eji narod i Grad Biograd jer slavi, 250. obljetnicu posve\u0107enja ove \u017eupne crkve. Alba Maris, Bijeli Grad, Kraljevski Grad s bogatim povijesnim temeljima hrvatskih vladara gdje je kralj Petar Kre\u0161imir IV. oko 1059. utemeljio biskupiju, a Koloman Arpadovi\u0107 1102. bio okrunjen za hrvatskoga kralja.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u0160to zna\u010di slaviti dan posvete crkve? To je zapravo slavlje samoga Isusa Krista koji je glava Crkve, a mi njegovi udovi. To je slavlje njegove otajstvene nazo\u010dnosti me\u0111u nama. Dvjesta pedeset godina okuplja se ovdje narod Bo\u017eji slaviti najva\u017eniji povijesni spomen \u017ertve Novoga saveza kojoj je Krist dao novi sadr\u017eaj. Darovao je samoga sebe na trajan spomen, te tako postao poputbina na na\u0161em ovozemaljskom putovanju. Ovim zahvalnim slavljem koje smo zapo\u010deli znakom kri\u017ea i kajanjem za na\u0161e grijehe i propuste, mi smo o\u010ditovali dvije stvari: Najprije da smo po Kristu i njegovu kri\u017eu spa\u0161eni i otkupljeni, te po sakramentu kr\u0161tenja postali njegova svojina. Ne na\u0161om zaslugom, nego njegovom milo\u0161\u0107u i dare\u017eljivim srcem. Kajanjem pak za na\u0161e grijehe i propuste mi smo priznali na\u0161e slabosti, te ispovjedili kako nismo dostojni tako velikoga dara.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

2.\u00a0 <\/strong>U liturgijskim \u010ditanjima ove 31. nedjelje kroz godinu slu\u0161ali smo proroka Malahiju kako opominje i kori svoje sunarodnjake, a Isus pismoznance i farizeje. Prorok Malahija nema blistavi stil kao Izaija, niti bujnu ma\u0161tu i te\u010dan jezik poput Jeremije. Ali, posjeduje iskrenu revnost za Bo\u017eje stvari. Dobro poznaje dru\u0161tvene i religiozne prilike. Tra\u017ei na\u010dine kako pokrenuti narod na religioznu, kul\u00adturnu, nacionalnu i gospodarsku obnovu. Jahve mu je dodijelio poslanje, pa kao prorok otkriva nerede svoga vremena. \u017didovi su, naime, po povratku iz babilonskog izgnanstva podigli hram i kult obnovili. Ali, Malahija vidi kako onaj prvotni zanos, dok se hram obnavljalo, sada pomalo jenjava. Osje\u0107a se neki zamor i kriza sve\u0107enstva i naroda. Zato i zapo\u010dinje od slu\u017ebenika oltara kojima se obra\u0107a i kori ih: Vi ste s puta za\u0161li i u\u010dinili da se mnogi o Zakon spoti\u010du. <\/em><\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

Ovo nas pomalo podsje\u0107a na na\u0161u stvarnost. I kod nas je pred kraj dvadesetoga stolje\u0107a zapo\u010dela obnova okupljanjem oko na\u0161ih oltara diljem Domovine. Mnogi, koji u godinama bezbo\u017enog ateizma nisu molili, po\u010deli su moliti i sakramente primati. Za vrijeme agresije na Hrvatsku na\u0161i su branitelji bez presedana u povijesti, nosili krunice oko vrata. A mnogi nisu ni znali moliti. Za njih i za Hrvatsku molile su njihove majke, sestre, supruge, djeca. Hrvatska je zapravo branjena i obranjena molitvom naroda i hrabro\u0161\u0107u branitelja. I dok se \u017earko i posvuda molilo, znamo kako su obrambene linije ja\u010dale, a Hrvatska bila ubrojena me\u0111u suverene i nezavisne zemlje svijeta. Na\u017ealost, kada smo osvojili slobodu i nezavisnost, molitva se smanjila. Kao da smo zaboravili onu Bo\u017eju: Ako se na me ne oslonite, odr\u017eat se ne \u0107ete <\/em>(Iz 7, 9b). Potreban nam je ponovno jedan Malahaija da nas probudi i pokrene.<\/p>\n

\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

3. <\/strong>U <\/strong>evan\u0111eoskom odlomku slu\u0161ali smo kako <\/strong>Isus ukorava pismoznance i farizeje Prelistamo li evan\u0111elja, na\u0107i \u0107emo skoro uvijek blagog i milosrdnoga Isusa, koji pra\u0161ta, lije\u010di i spa\u0161ava. On je strpljivi Mesija koji bezgrani\u010dno voli \u010dovjeka i ima meko srce kao mati koja svoje dijete njeguje i tje\u0161i. I nema gorkih rije\u010di ni za carinike-plja\u010dka\u0161e, kao ni za \u017eene-grje\u0161nice. Jedino \u0161to od njih tra\u017ei jest, ‘neka ne grije\u0161e vi\u0161e’. Me\u0111utim, za jednu skupinu svojih suvremenika, za knji\u017eevnike i farizeje nema blagosti. I kada ih spominje ili susre\u0107e, izgovara te\u0161ke rije\u010di prijetnje i osude: ‘Jao vama, knji\u00ad\u017eevnici i farizeji..’ Za\u0161to im veli, jao vama? Zato jer su ‘slijepi vo\u0111e’, ‘licemjeri’, ‘okre\u010deni grobovi’, ‘zmijsko i gujinje leglo’, otrovna bi\u0107a \u0161to druge izopa\u00ad\u010duju’ (Usp. Mt 23, 13). Predbacuje im oholost, bahatost kojom se odnose prema narodu. Kori ih zbog njihovoga pretjeranoga isticanja vanj\u0161tine: odje\u0107u su ukra\u0161avali dugim resama koje su nosili na lijevoj ruci, hvale\u0107i se tako izvanjskom pobo\u017eno\u0161\u0107u, a nutrina im je bila prazna. Isus nije mogao gledati njihovo guranje na po\u010dasna i prva mjesta na gozbama, pozdrave kojima su im se drugi obra\u0107ali na ulicama i dr. \u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/sub><\/p>\n

Ovim te\u0161kim ukorom dana\u0161nje nam evan\u0111elje pokazuje kakva duhovna nakaza \u010dovjek mo\u017ee postati. Ali, i upozo\u00adrava da takvi ne budemo. Jer, ima napr. puno ljudi \u010dija usta mo\u017eda \u0161apu\u0107u molitve, a onda izgovaraju psovke, kletve, prljav\u0161tine i la\u017ei. Ima i ruku koje danas mogu biti sklopljene, a sutra mo\u017eda potkradaju, tuku, prijete i ubijaju. A da ne govorimo o onima koji se vladaju po onoj ‘malo Bogu, malo vragu’; tko bolje plati… Ne\u00adnadma\u0161iva je, dakle, slika farizejskog roda. To su pravi glumci i licemjeri, negda\u0161nji i dana\u0161nji,\u00a0 koji su jedno izvana, a drugo iznutra. A zaboravljaju kako\u00a0 Gospodin ima o\u0161tro oko koje gleda srce, a ne haljine; du\u0161u a ne vanj\u0161tinu. Eto, zbog toga se Isus danas onako \u017eestoko \u00a0obru\u0161io na njih: ‘Jao vama, knji\u00ad\u017eevnici i farizeji..’<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

4. <\/strong>Papa je nedavno rekao u Njema\u010dkoj da su mlaki kr\u0161\u0107ani i polovi\u010dni vjernici, opasniji od otvorenih ateista koji govore da Boga nema. Gospodin ne podnosi osrednjost i mlakost, pa zbog toga u Otkrivenju veli: ‘Znam tvoja djela. Nisi ni vru\u0107, ni hladan, nego mlak, pa \u0107u te povratiti iz usta’ (vidi Otk 3, 15-16). Jesmo li i mi na udaru ove dana\u0161nje Isusove \u00a0kritike. Ako nas je dana\u0161nji odlomak evan\u0111elja uznemirio i donio nelagodu, dobar je znak da se ne sla\u017eemo s na\u0161om vjerni\u010dkom mlako\u0161\u0107u i osrednjostima. I kada nas je bla\u017eeni Ivan Pavao II. u jubileju pozvao da krenemo putem svetosti, onda je protuma\u010dio kako to zna\u010di da je ‘besmisleno zadovoljiti se \u017eivotnom prosje\u010dno\u0161\u0107u i\u017eivjeti pod znakom povr\u0161ne religioznosti’. Postoji, naime, trajna i stanovita opasnost da povr\u0161no \u017eivimo svoju vjeru i da se ne mijenjamo i ne suobli\u010dujemo Kristu; da Bog pro\u0111e kraj nas, a mi proma\u0161imo cilj i vje\u010dnost. Jer srca su nam i pameti daleko od njega. Ne daj Bo\u017ee. \u00a0<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n

Ova crkva koju su na\u0161i o\u010devi gradili i Bogu darovali posve\u0107ena je zato da svatko od nas mo\u017ee osjetiti njegovu blizinu i primiti Bo\u017eji blagoslov. Ona je odvijeka bila sveto mjesto i nepresu\u0161no vrelo nadahnu\u0107a. Dizala je ljude iz pepela i davala snage za nova pregnu\u0107a. Slave\u0107i danas 250. obljetnicu njezine posvete \u017eelimo i molimo neka jo\u0161 vi\u0161e za\u017eivi svijest i radost zbog Crkve Kristove koja u nama i po nama \u017eivi, raste i napreduje. Neka danas svaki stanovnik i vjernik ‘bijeloga kraljevskoga grada’ Biograda osjeti ponos i b\u00eelo narodne povijesti. Posebice pak neka osjeti blagodati Bo\u017ejega milosnog pohoda na ovom svetom mjestu u kojem se okupljamo kao obitelj oko oltara Gospodnjega. A ovo prigodno jubilarno slavlje neka danas bude na\u0161 himan zahvalnosti za pro\u0161lost i velika molitva za dane i godine koje dolaze. Neka ovdje cvjeta vjera u Gospodina i Crkvu njegovu. Neka se i nadalje u svemu slavi Bog i njegovo sveto ime. ‘Njegova odsutnost, naime, vodi propadanju \u010dovjeka i \u010dovje\u010danstva<\/a>‘, rekao je prekju\u010der Benedikt XVI. u Asizu. A onaj tko vjeruje, nije nikada osamljen i s\u00e2m. Jer gdje je Bog, tamo je i budu\u0107nost. I to nam je dosta. Amen!<\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Biograd, 30. listopada 2011.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

NADBISKUPOVA PROPOVIJED NA PROSLAVI\u00a0 250. OBLJETNICE POSVETE \u017dUPNE CRKVE SV. STO\u0160IJE U BIOGRADU, 30. listopada 2011. \u010citanja: Mal 1, 14b-2, …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6686"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6686"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6686\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6689,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6686\/revisions\/6689"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6686"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6686"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6686"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}