![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/PB302697.jpg\" "\\"PB302697\\"")
<\/a>Zrake svjetlosti \u2013 iz srca Majke Elvire\u201c naziv je knjige s. Elvire Petrozzi, utemeljiteljice zajednice Cenacolo o kojoj su u srijedu 30. studenog u dvorani Samostana \u0161kolskih sestara franjevki u Zadru govorili zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107, pedagoginja prof. dr. Dijana Vican, prorektorica Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru, don Marino Nin\u010devi\u0107, duhovnik Cenacola u Jankolovici pokraj Biograda i don Ivan Filipovi\u0107, odgovorni za Cenacolo u Hrvatskoj. U glazbenom dijelu sudjelovao je sastav Cenacola, a svjedo\u010dili su Gregor Kristi\u0107 i Ana Valenti\u0107 iz ku\u0107a u Vrbovcu i Niko \u0110oli\u0107 iz Jankolovice. \u201cKnjiga je napisana duhom kr\u0161\u0107anskog optimizma i s vjerom u bolje sutra. S. Elvira je stala na stranu \u010dovjeka koji se bori za budu\u0107nost, za zdravije i ljudske odnose. To osloba\u0111a ljude osje\u0107aja osamljenosti i \u010dini ih otvorenijima prema sebi i drugima. Takva vizija, usprkos opasnostima, vjeruje da je mogu\u0107e ostvariti ljudske kvalitete a da pritom i \u2018gubitni\u0161tvo\u2019 stje\u010de smisao\u201d rekao je mons. Pulji\u0107, smatraju\u0107i s. Elviru futurologom koja iskapa vatru ispod pepela, otkriva sunce iza oblaka i zrake svjetla u tami krute ovisnosti. \u201cTo su, doista, hrabri graditelji novog i boljeg svijeta, me\u0111u kojima je i ta skromna redovnica kojoj zahvaljujemo za svjedo\u010danstvo povjerenja u Bo\u017eju providnost\u201d istaknuo je nadbiskup.<\/p>\n\u00a0 \u201eProblem nije u tome da se treba nekamo popeti, problem je u tome da treba znati si\u0107i \u2013 na dno, do onog posljednjeg, najslabijeg\u201c citirala je misao s. Elvire dr. Vican, istaknuv\u0161i da su \u0161ti\u0107enici Cenacola \u017eivu\u0107a literatura. \u201cKnjiga pokazuje da \u010dovjek mo\u017ee biti spoznajno, emocionalno i voljno nadprosje\u010dno razvijen, a u\u010dinak je vidljiv kad su ti dijelovi osobnosti kompaktni, uravnote\u017eeni. Ako nisu stvarani ljubavlju, predanost i posve\u0107enost su nepotpuni. Nije ni ljubav sve \u0161to se \u010dini da jest. Pravu dimenziju joj daje duhovnost\u201d istaknula je dr. Vican, smatraju\u0107i s. Elviru izvrsnim odgojnim metodi\u010darem. Upozorila je da se na ovisnost gleda kao dru\u0161tveni problem, jedan u nizu problema koji optere\u0107uju vladu i politiku, koriste\u0107i pritom broj\u010dani, statisti\u010dki, tabli\u010dan, dijagramski, hladan i neosoban rje\u010dnik. U Hrvatskoj je me\u0111u mladima izme\u0111u 10 i 19 godina 11 % od ukupnog broja osoba lije\u010denih od ovisnosti. Ovisnost se sagledava kao medicinski, odgojno-obrazovni ili politi\u010dki problem osmi\u0161ljavaju\u0107i zakonsku regulativu i institucionalnu infrastrukturu. No interpretacija takvih prikaza mo\u017ee biti problemati\u010dna u javnosti senzibiliziranoj za bombasti\u010dnost, upozorila je dr. Vican. \u201cBavimo se posljedicama neu\u010dinjenog, neodgovornog pona\u0161anja odraslih i raznih ustanova. Svi tra\u017ee recepture, instant pouke, a zaboravljaju da odgoj \u010dovjeka najdulje traje, da je odgojen \u010dovjek onaj koji ima stav. A dok do njega do\u0111e, valja poraditi na ravnote\u017ei uma, emocionalnog i psihi\u010dkog zdravlja i snazi volje. Obrazovni sustav je kapitulirao kad je praksu usmjerio na obrazovanje, a odgoj ostavio izvan \u0161kole. Obrazovanje razvija intelektualno podru\u010dje, a psihi\u010dku, odgojnu, socijalnu i duhovnu dimenziiju se prepu\u0161ta drugim institucijama. Odgovornost je odlika odraslosti. Dok su se znanosti u\u010dvrstile u svoje discipline, vladini sektori popunjavaju tablice i mjere efikasnost rada, obrazovni sustavi uvode programe prevencije a dr\u017eava ih podupire financijski, u jednoj ku\u0107i zvanoj obitelj, s. Elvira otvara vrata ovisnicima predaju\u0107i se svakome od njih u pomo\u0107i za spoznavanjem toliko vrijednoga u svakome od njih\u201d rekla je dr. Vican, potvr\u0111uju\u0107i misao s. Elvire da \u017eivot ovisnika govori o izgubljenosti i ispraznosti cijelog dru\u0161tva. Don Marino je istaknuo da Cenacolo nije terapijska zajednica jer u njemu nema medicinske terapije. \u201cTerapija je \u017eivot sakramenata, molitva, rad i me\u0111usobna pomo\u0107. Zato je papa 2005. g. pozvao s. Elviru na sinodu biskupa u Rimu, da svjedo\u010di o utjecaju sakramenata, osobito euharistije. Cenacolo je odgovor Crkve koji nudi \u017eivot u evan\u0111eoskoj perspektivi. Mladi osje\u0107aju gubitak doma, umanjuje im se osje\u0107aj za zajedni\u0161tvo i pripadnost obitelji. Zajednica je mjesto najdubljeg razvoja ljudskog bi\u0107a, \u0161kola \u017eivota i odgovornog izvr\u0161avanja du\u017enosti, sklad izme\u0111u rije\u010di i djela\u201d rekao je don Marino, zaklju\u010div\u0161i porukom: \u017deli\u0161 li da ljudi grade brod, nemoj im dati nacrte i gra\u0111u, nego u njima probudi \u010de\u017enju za pu\u010dinom. To Cenacolo svakodnevno \u010dini.\u00a0<\/p>\n Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<\/a><\/p>\n<\/a>\u00a0<\/p>\n