{"id":6544,"date":"2011-11-16T11:49:22","date_gmt":"2011-11-16T11:49:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=6544"},"modified":"2012-11-26T05:18:03","modified_gmt":"2012-11-26T04:18:03","slug":"slavko-zec-pastoralno-pravne-odredbe-o-prilozima-za-mise-rekolekcija-9-11-2011","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=6544","title":{"rendered":"SLAVKO ZEC: PASTORALNO-PRAVNE ODREDBE O PRILOZIMA ZA MISE, Rekolekcija – 9. 11. 2011."},"content":{"rendered":"
\n

PASTORALNO-PRAVNE ODREDBE O PRILOZIMA ZA MISE<\/strong><\/p>\n

Sve\u0107eni\u010dki sastanak, Zadar, 9. studenog 2011.<\/strong><\/p>\n

Slavko Zec<\/em><\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kao \u0161to je \u201enajuzvi\u0161eniji sakrament\u201c (kan. 897) Presvete Euharistije neiscrpno otajstvo, kojega ljudski um jednostavno ne mo\u017ee do kraja doku\u010diti ni obuhvatiti, tako je i slu\u017eba sve\u0107enika u Euharistiji do kraja neizreciva. Ipak nam je mogu\u0107e puno toga otkriti i znati i o jednome i o drugome. Kad promatramo sve\u0107enika u odnosu na Euharistiju, prvo nam se predo\u010duje posve\u0107uju\u0107a<\/em> slu\u017eba, jer je Euharistija eminentni \u010din proslave Boga i posve\u0107enja ljudi, i zato je eminentni liturgijski \u010din. Ako li pak promatramo euharistiju s njezina dva nosiva stupa, Slu\u017ebe Rije\u010di i Euharistijske slu\u017ebe, jasno je da je sve\u0107enik, jo\u0161 prije negoli posvetitelj, navjestitelj<\/em> Rije\u010di. \u0160tovi\u0161e, unutar euharistijskog slavlja samo je sve\u0107enik kvalificirani tuma\u010d Bo\u017eje Rije\u010di, pa zato homiliju mogu dr\u017eati samo zare\u0111eni slu\u017ebenici, to jest \u201epridr\u017eana je sve\u0107eniku ili \u0111akonu\u201c (kan. 767, \u00a7 1)[1]<\/a>. No, u isto vrijeme, gledaju\u0107i mjesto i ulogu sve\u0107enika u sv. misi, nije te\u0161ko zaklju\u010diti da je on predvoditelj<\/em> ili predsjedatelj euharistijskog slavlja.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kad Zakonik kanonskog prava iz 1983. godine promatra sve\u0107enika u odnosu na euharistiju, tom dijelu daje naslov: \u201eSlu\u017eitelj presvete euharistije\u201c (De sanctissimae Eucharistiae ministro<\/em>): kann. 900-911[2]<\/a>. Kao onaj dakle koji je u slu\u017ebi Euharistije, sve\u0107enik ima i svoje kanonske obveze i prava. Sve\u0107enik u euharistijskom \u010dinu opslu\u017euje zapravo dva prava: i liturgijsko<\/em> pravo (sadr\u017eano u liturgijskim smjernicama i propisima, npr. u Op\u0107oj uredbi Rimskog misala<\/em>), i kanonsko<\/em> pravo (kanonske norme), \u0161to zajedno \u010dini crkveno<\/em> pravo. Stoga \u0107emo se ovdje zadr\u017eati na onim kanonsko-pravnim odrednicama koje se odnose na sve\u0107enika ukoliko je slu\u017eitelj Euharistije.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Posebno \u0107emo se zaustaviti na onim odrednicama za koje se smatra da su toliko poznate i svakida\u0161nje da ih nije potrebno ponavljati; ali ba\u0161 su zato te odrednice u ku\u0161nji da budu svjesno ili nesvjesno ignorirane ili kr\u0161ene. Sve\u0107enik je pozvan savjesno i odgovorno u slavljenju euharistije obdr\u017eavati kako liturgijske propise tako i kanonske norme. U tom vidu razlo\u017eit \u0107emo tri to\u010dke nadasve prakti\u010dne naravi:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 1. slavljenje mise vi\u0161e puta na dan (binacije i trinacije);<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 2. pitanje tzv. \u201ekolektivnih misa\u201c;<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 3. prilog za misno slavlje (stips).<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Rije\u010d je o svakodnevnim pitanjima sve\u0107enika koji pristupa oltaru i za kojega se zato s pravom pretpostavlja da je \u201estru\u010dnjak za taj posao\u201c, to jest za ispravno postupanje u slu\u017eenju svete mise. Ta \u0107emo pitanja obraditi slu\u017ee\u0107i se crkvenim u\u010diteljstvom, zakonodavstvom Katoli\u010dke Crkve, univerzalnim i partikularnim. Pod \u201epartikularnim\u201c mislimo na odredbe Hrvatske biskupske konferencije, nadasve iznesene u Direktoriju za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em> od 2008. godine[3]<\/a>, ali i na odredbe pojedinih biskupija.<\/p>\n

 <\/p>\n

1. Slavljenje mise vi\u0161e puta na dan (binacije i trinacije)<\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Postoje opravdani razlozi, i uglavnom su pastoralne naravi, kad sve\u0107enik mo\u017ee, \u0161tovi\u0161e po pastoralnoj obvezi i treba, slaviti vi\u0161e od jedne sv. mise na dan. Kanonsko je naime na\u010delo da \u201esve\u0107eniku nije dopu\u0161teno slaviti vi\u0161e od jedanput na dan\u201c, osim u onim slu\u010dajevima \u201eu kojima je prema pravnoj odredbi dopu\u0161teno vi\u0161e puta istoga dana slaviti ili koncelebrirati euharistiju\u201c (kan. 905, \u00a7 1).<\/p>\n

Sada\u0161nja pravna odredba je takva da je sve\u0107eniku dopu\u0161teno slaviti ili koncelebrirati euharistiju vi\u0161e puta na dan<\/em> u sljede\u0107im slu\u010dajevima[4]<\/a>:<\/p>\n

a) na Veliki \u010detvrtak: tko je slavio ili koncelebrirao Misu posvete ulja, mo\u017ee slaviti ili koncelebrirati Misu ve\u010dere Gospodnje;<\/p>\n

b) tko je slavio ili koncelebrirao misu u Vazmenom bdjenju, mo\u017ee slaviti ili koncelebrirati Danju misu;<\/p>\n

c) na svetkovinu Ro\u0111enja Gospodnjega (Bo\u017ei\u0107) mogu svi sve\u0107enici slaviti ili koncelebrirati tri mise, s time da se one slave u svoje vrijeme;<\/p>\n

d) na Spomen svih vjernih mrtvih svi sve\u0107enici mogu slaviti tri mise ili u njima koncelebrirati, uz uvjet da se one slave u razli\u010dito vrijeme i da se po\u0161tuju odredbe o namjenjivanju druge odnosno tre\u0107e mise;<\/p>\n

e) tko s biskupom ili njegovim izaslanikom koncelebrira u prigodi sinode, pastirskoga pohoda ili nekoga sve\u0107eni\u010dkoga zborovanja, mo\u017ee za dobro vjernika opet slaviti misu; isto vrijedi, uz obdr\u017eavanje propisa, i za skupove redovnika.<\/p>\n

U nabrojenim slu\u010dajevima treba posebno obratiti pa\u017enju na svetkovinu Bo\u017ei\u0107a i na Spomen svih vjernih mrtvih. Tako na Bo\u017ei\u0107 sve\u0107enik mo\u017ee slaviti tri sv. mise i za svaku uzeti stipendij, osim ako nije vezan zakonom mise \u201epro populo\u201c[5]<\/a>. Na Spomen svih vjernih mrtvih je sve\u0107eniku ne samo dopu\u0161teno, nego mu se usrdno preporu\u010duje da slavi tri mise, pa i onda kada po pastoralnoj obvezi to nije du\u017ean u\u010diniti, s time da jednu sv. misu slu\u017ei za sve vjerne mrtve, drugu po nakani Svetog Oca Pape, a tre\u0107u mo\u017ee slu\u017eiti po svojoj nakani (za koju je mo\u017eebitno primio prilog).<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de slavljenja misa vi\u0161e puta na dan po pastoralnoj obvezi<\/em>, kanonska odredba glasi: \u201eAko nema dovoljno sve\u0107enika, mjesni ordinarij mo\u017ee dopustiti da sve\u0107enici zbog opravdanog razloga slave misu dvaput dnevno; dapa\u010de, kad to zahtijeva pastoralna potreba, i triput nedjeljama i zapovijedanim blagdanima\u201c (kan. 905, \u00a7 2).<\/p>\n

Premda je naizgled ta kanonska odredba jasna, u praksi se nerijetko susre\u0107u pote\u0161ko\u0107e u svezi njezinog savjesnog opslu\u017eivanja. Naime, vrhovni je crkveni zakonodavac propisao da sve\u0107enik mo\u017ee slaviti misu dvaput dnevno (binacija<\/em>) i triput nedjeljama i zapovijedanim blagdanima (trinacija<\/em>) samo po dozvoli mjesnog ordinarija. Ako, dakle, sve\u0107enik nema te dozvole mjesnog ordinarija, ne smije binirati ni trinirati. Kad bi bez dozvole mjesnog ordinarija sve\u0107enik binirao ili trinirao, postupio bi nezakonito i nedopu\u0161teno, a mjerodavna crkvena vlast mo\u017ee takvog sve\u0107enika pozvati na odgovornost, te ako ustraje u neurednom i nedopu\u0161tenom pona\u0161anju glede svojevoljnog vi\u0161ekratnog slavljenja svete mise na dan, mo\u017ee mu primijeniti i kanonske sankcije (kan. 1385 \u2013 cenzura ili druga pravedna kazna).<\/p>\n

To pokazuje da je ovdje rije\u010d o ozbiljnom pitanju koje doti\u010de ne samo izvanjski nego i unutarnji \u017eivot sve\u0107enika, jer ga kanonska odredba obvezuje u savjesti.<\/p>\n

(Sve\u0107enicima u Kr\u010dkoj biskupiji<\/em>, koji su dobili ovlast biniranja i triniranja, svake se godine produ\u017euje ta ovlast, uz uvjet da jo\u0161 traju razlozi radi kojih su ju dobili. Sada su zato na snazi ove dijecezanske odredbe kr\u010dkog biskupa mons. Valtera \u017dupana o binacijama i trinacijama[6]<\/a>:<\/p>\n

\u201eSlaviti dvije svete mise (binirati) radnim danom smije se samo uz izri\u010dito dopu\u0161tenje Biskupskog ordinarijata, koji \u0107e ga dati ukoliko za to postoje opravdani razlozi.<\/p>\n

Slaviti pak tri svete mise (trinirati) na radne dane ne smije se ni pod kojim uvjetom.<\/p>\n

Neka se svi sve\u0107enici pridr\u017eavaju propisa kan. 951, \u00a7 1 koji nala\u017ee da svaki sve\u0107enik, osim na svetkovinu Ro\u0111enja Gospodinova, treba stipendij za binaciju ili trinaciju predati u svrhe koje je propisao ordinarij odnosno poslati ga Biskupskom ordinarijatu.<\/p>\n

Sve\u0107enik koji istoga dana koncelebrira drugu misu ne mo\u017ee ni s kojeg razloga uzeti za nju prilog (kan. 951, \u00a7 2).<\/p>\n

Ove odredbe obvezuju u savjesti. Sa svetinjama postupajmo sveto da ne bismo zbog toga snosili odgovornost pred Bogom, a isto tako da nam ne bi dolazili, ponekad i opravdani, prigovori na\u0161ih vjernika. Velika \u0107e nam pomo\u0107 u tome biti savjesno i uredno vo\u0111enje knjige misnih intencija\u201c.)<\/p>\n

Prije nego se osvrnemo na prilog za misu, koji je tako\u0111er u uskoj svezi s tom savjesno\u0161\u0107u i odgovorno\u0161\u0107u, potrebno je iznova uo\u010diti i dobro spoznati crkvene odredbe o kumuliranim misnim nakanam ili o tzv. \u201ekumulativnim misama\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

2. Kumulirane misne nakane (\u201ekolektivna nakana\u201c)<\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Odredbe o kumuliranim misnim nakanama koje se izvr\u0161uju slavljenjem jedne svete mise donijela je Kongregacija za kler u dekretu Mos iugiter<\/em> od 22. velja\u010de 1991. godine[7]<\/a>.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dekret je podijeljen na dva dijela: uvodni dio<\/em> i normativni dio<\/em>, koji je sastavljen od sedam \u010dlanaka.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U uvodnom dijelu Kongregacija za kler obja\u0161njava razloge koji su doveli do dekreta Mos iugiter<\/em>. Neki su vjernici, naime, osobito u ekonomski siroma\u0161nijim krajevima, sve\u0107eniku obi\u010davali donijeti skromne prinose, bez da su izri\u010dito tra\u017eili da se za svaki od tih prinosa slu\u017ei sv. misa na posebnu nakanu. U takvim slu\u010dajevima, stoji u dekretu, slobodno je ujediniti razne prinose za slavljenje toliko svetih misa koliko odgovara prilogu za misu koji je odre\u0111en u biskupiji. Isto je tako jasno da su vjernici uvijek slobodni da ujedine njihove nakane i priloge za slavljenje jedne sv. mise po njihovim nakanama.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sasvim je me\u0111utim razli\u010dit slu\u010daj onih sve\u0107enika koji, po\u0161to su bez razlike skupili doprinose vjernika odre\u0111ene za slavljenje misa prema posebnim nakanama, sve takve prinose kumuliraju u jedan jedini doprinos koji zadovoljavaju jednom jedinom sv. misom koja je slavljena prema \u201ekolektivnoj\u201c nakani. O takvom postupanju Kongregacija za kler izri\u010dito tvrdi: \u201eArgumenti u prilog te nove prakse su prividni i izmi\u0161ljeni, \u0161tovi\u0161e oni odra\u017eavaju jednu krivu ekleziologiju\u201c.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Takav obi\u010daj, koji se negdje neopravdano uvodi, nastavlja Kongregacija, mo\u017ee dovesti do opasne pogibelji da se ne zadovolji obvezi pravednosti prema darovateljima priloga, te \u0107e s vremenom, ako se ra\u0161iri, u kr\u0161\u0107anskom puku potpuno oslabiti osje\u0107aj i svijest<\/em> za obrazlo\u017eenje i svrhu priloga za slavljenje mise prema posebnim nakanama. To bi onda sve\u0107enike, koji jo\u0161 \u017eive od toga doprinosa, li\u0161ilo nu\u017enog sredstva za uzdr\u017eavanje, a i mnoge bi partikularne Crkve ostale bez sredstava za njihovo apostolsko djelovanje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U takvoj situaciji mnogi su se biskupi obratili Svetoj Stolici za savjet i obja\u0161njenje kako postupiti u uvo\u0111enju te nove prakse slavljenja sv. misa po \u201ekolektivnim\u201c nakanama. Sveti Otac bl. Ivan Pavao II. dao je mandat Kongregaciji za kler da provede \u0161iroke konzultacije i zatra\u017ei o tom pitanju mi\u0161ljenje biskupskih konferencija. Nakon provedenog ispitivanja i promi\u0161ljanja svih vidova tog problema, u suradnji i s drugim dikasterijima Svete Stolice, Kongregacija za kler u drugom dijelu dekreta Mos iugiter<\/em> donosi konkretne odredbe o \u201ekolektivnim nakanama\u201c ili \u2013 kako se negdje \u010duje govoriti \u2013 o \u201ekolektivnim misama\u201c. Te su odredbe, sadr\u017eane u sedam \u010dlanaka, Rimski prvosve\u0107enik ih je odobrio u posebnom obliku (in forma specifica<\/em>)[8]<\/a>, te su sada na snazi pa ih stoga treba savjesno obdr\u017eavati svaki sve\u0107enik. Odredbe su jasne i nedvojbeno upu\u0107uju svakog sve\u0107enika kako mora postupiti u takvim slu\u010dajevima. Va\u017eno je u njima uo\u010diti pravilo i izuzetak. Pravilo<\/em> glasi: sve\u0107enik treba slu\u017eiti i namijeniti toliko misa koliko ima pojedina\u010dnih misnih nakana (usp. kan. 948). Izuzetak<\/em> je mogu\u0107nost slu\u017eenja \u201ekolektivnih misa\u201c, ali uz strogo obdr\u017eavanje odredaba sadr\u017eanih u dekretu Mos iugiter<\/em>, u kojem se i nagla\u0161ava da su \u201ekolektivne nakane\u201c \u201eiznimka<\/em> s obzirom na pravnu odredbu\u201c (\u010dlanak 2, br. 3).<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Va\u017eno je uo\u010diti i ponoviti, na na\u010din sa\u017eetka<\/span>, bitne to\u010dke iz ovih odredbi dekreta Mos iugiter<\/em>:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 1. Prema kanonskim odredbama mora se namijeniti toliko pojedina\u010dnih sv. misa koliko ima pojedina\u010dnih nakana za koje je dan i primljen, pa makar neznatan, prilog (kan. 948).<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 2. Sve\u0107enik koji primi prilog za slavljenje jedne sv. mise po posebnoj nakani obvezan je ex iustitia<\/em> osobno zadovoljiti preuzetoj obvezi (kan. 949) ili drugom sve\u0107eniku povjeriti izvr\u0161enje te obveze, pod uvjetima koje odre\u0111uje pravo (kann. 954-955).<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 3. Te\u0161ko kr\u0161e ove temeljne odredbe o misnim nakanama i s njima povezanim prilozima, i preuzimaju moralnu odgovornost oni sve\u0107enici koji bez ikakve razlike primaju priloge za slavljenje sv. misa po posebnim nakanama, ujedinjuju ih u jednu nakanu te bez znanja naru\u010ditelja slave samo jednu sv. misu koju proizvoljno namijene na tzv. \u201ekolektivnu nakanu\u201c.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 4. Ako naru\u010ditelji misa, prethodno i izri\u010dito obavije\u0161teni i upozoreni te prikladno pou\u010deni, slobodno pristanu da njihovi prilozi budu ujedinjeni s drugima u samo jedan prilog, mo\u017ee im se udovoljiti samo jednom sv. misom na \u201ekolektivnu nakanu\u201c.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 5. U takvom slu\u010daju potrebno je javno oglasiti dan, mjesto i vrijeme kad \u0107e se takva sv. misa slaviti; ali takva se sv. misa smije slaviti najvi\u0161e dva puta na tjedan. Hrvatska biskupska konferencija je u tom smislu odredila: \u201eNeka se takve mise ne slu\u017ee nedjeljom\u201c[9]<\/a>.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 6. Sve\u0107enik koji slu\u017ei misu na \u201ekolektivnu nakanu\u201c smije zadr\u017eati za sebe samo iznos stipendija koji je odre\u0111en u biskupiji. Iznos koji prema\u0161uje propisani misni stipendij mora se redovito dostavljati Ordinariju za svrhe koje je on odredio.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U dekretu Mos iugiter<\/em> je odre\u0111eno da se mise na \u201ekolektivnu nakanu\u201c smiju slu\u017eiti najvi\u0161e dva puta tjedno. Premda se naravno pastoralne okolnosti razlikuju od dijeceze do dijeceze, ipak se op\u0107enito mo\u017ee re\u0107i da \u0107e u hrvatskim biskupijama jedva gdje biti nu\u017eno potrebno dva puta na tjedan slu\u017eiti takve mise. U mnogim \u017eupama nema potrebe za takvim misama, u drugima \u0107e biti dovoljno slu\u017eiti ih jednom mjese\u010dno ili mo\u017eda jednom tjedno. Ako se i posegne za ovom mogu\u0107no\u0161\u0107u, treba neprestano imati na umu da je to iznimka od pravila<\/em><\/strong>, i da se kod primjene te iznimke treba rigorozno, onerata conscientia<\/em>, dr\u017eati jasnih crkvenih odredbi, kako ih se je nastojalo ovdje prikazati.<\/p>\n

(U Kr\u010dkoj<\/em> biskupiji se nigdje do sada nije prakticirala ta iznimka jer je ocijenjeno da za njom nema potrebe, budu\u0107i da se i po onom temeljnom pravilu o misnim nakanama, premda nekad s pastoralnom te\u0161ko\u0107om ali i doumljeno\u0161\u0107u, ipak mo\u017ee udovoljiti nabo\u017enoj volji vjernika. Naime, i u samom se Dekretu osje\u0107a stanoviti \u201eotklon\u201c od te iznimke (ako ju ba\u0161 nije nu\u017eno upotrijebiti), budu\u0107i da bi mise na \u201ekolektivnu nakanu\u201c, kad bi se nesrazmjerno \u010desto i neopravdano slu\u017eile, mogle dovesti do iskrivljene svijesti vjernika o teolo\u0161kom i asketskom smislu priloga za misno slavlje<\/em>, a time samime i do odvikavanja od naru\u010divanja pojedina\u010dnih misnih nakana<\/em>, \u0161to je \u2013 prema Dekretu \u2013 prastari, \u010dastan, hvalevrijedan i za pojedine du\u0161e i Crkvu spasonosan obi\u010daj.)<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dijecezanskim biskupima je u Dekretu povjereno da bdiju nad pravilnim i savjesnim obdr\u017eavanjem odredbi o \u201ekolektivnim misama\u201c. Oni zato imaju pravo donijeti za svoju partikularnu Crkvu i pobli\u017ee odredbe o na\u010dinu prakticiranja takvih misa[10]<\/a>. Jedan od na\u010dina mogao bi npr. biti da biskupija donese odredbu po kojoj bi \u017eupe, koje imaju opravdani i razumni razlog<\/em>, molbu za uvo\u0111enjem misa po \u201ekolektivnoj nakani\u201c upu\u0107ivale svojem Biskupskom ordinarijatu, koji \u0107e o tome, po\u0161to razmotri opravdanost razloga, odlu\u010diti posebno i pojedina\u010dno za svaku \u017eupu<\/em> (koja uputi takvu molbu)[11]<\/a>; sli\u010dno dosada\u0161njoj praksi binacija i trinacija u \u017eupama, koje se mogu imati samo s dopu\u0161tenjem mjesnog ordinarija. Osim dono\u0161enja partikularnih dijecezanskih odredbi o \u201ekolektivnim misama\u201c, bilo bi korisno \u2013 dakako, ako za to postoje uvjeti i tako prosude mjerodavne crkvene vlasti \u2013 i neke zajedni\u010dke odredbe za cijelu jednu crkvenu pokrajinu (npr. poput onih ve\u0107 postoje\u0107ih o zajedni\u010dkoj visini misnog priloga i o taksovniku). U svakom slu\u010daju, bilo da se radi o dijecezanskim ili o metropolijskim partikularnim odredbama, one bi bile korisne i od pomo\u0107i jer bi unijele dodatnu pravnu sigurnost u ovu osjetljivu i delikatnu materiju<\/em>, te dodatno jam\u010dile jasno\u0107u u ispravnom pastoralnom postupanju \u017eupnika i ostalih sve\u0107enika uklju\u010denih u pastoralno djelovanje.<\/p>\n

 <\/p>\n

3. Prilog za misno slavlje (stips<\/em>)<\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Po samoj naravi stvari, pitanje binacija i trinacija, kao i pitanje kumuliranih misnih nakana, u uskoj su svezi s prilogom za misno slavlje, o kome tako\u0111er postoje jasne kanonske odrednice. Cilj je tako\u0111er jasan i izra\u017een je na zapovjedni i odlu\u010dni na\u010din u kan. 947: \u201eNeka se od misnog priloga posve ukloni \u010dak i privid<\/em><\/strong> poslovanja ili trgovine\u201c[12]<\/a>. Temeljno je na\u010delo i zakonitost priloga, kao jedan od na\u010dina uzdr\u017eavanja klera, potvr\u0111eno ne samo pradavnim obi\u010dajem i u\u010diteljstvom Crkve[13]<\/a>, nego je sadr\u017eano i u sada va\u017ee\u0107em kanonskom zakonodavstvu, konkretno u kan. 945, \u00a7 1, koji glasi: \u201ePrema potvr\u0111enom obi\u010daju Crkve, dopu\u0161teno je da sve\u0107enik koji slavi ili koncelebrira misu primi prilog da bi misu namijenio na odre\u0111enu nakanu\u201c. No odmah se u \u00a7 2 dodaje \u201eusrdna preporuka\u201c (enixe commendatur<\/em>) sve\u0107enicima \u201eda i bez primanja ikakva priloga slave misu na nakanu vjernika, osobito onih siroma\u0161nih\u201c.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Slijede zatim tri jasna i na\u010delna kanona o misnim prilozima, \u010dije odredbe svaki sve\u0107enik treba ne samo poznavati nego i savjesno primjenjivati u praksi:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 1. Treba se namijeniti toliko misa koliko ima pojedina\u010dnih nakana za koje je dan i primljen, pa makar neznatan prilog (kan. 948). Izuzetak od ove odredbe su tzv. \u201ekolektivne\u201c ili \u201eskupne\u201c misne nakane, o kojima je op\u0161irno bilo rije\u010di u prethodnom naslovu. Za misni prilog se ka\u017ee da je \u201edan i primljen\u201c, iz \u010dega nema dvojbe da obveza slu\u017eenja mise po pojedina\u010dnoj nakani nastupa u \u010dasu kada je prilog \u201edan i primljen\u201c, a ne kada je misa naru\u010dena odnosno misna nakana upisana.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 2. Onaj koji je obvezan slaviti i namijeniti misu na nakanu onih koji su dali prilog vezan je tom obvezom i onda kad su primljeni prilozi propali bez njegove krivnje (kan. 949). Isti je propis ve\u0107 bio i u prethodnom crkvenom zakonodavstvu, te se ovdje primjenjuje starorimsko na\u010delo: \u201eRes perit domino\u201c, to jest \u201estvar propada vlasniku\u201c[14]<\/a>.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 3. Ako se dade svota novca da se namijene mise bez naznake broja misa koje treba odslu\u017eiti, taj \u0107e se broj izra\u010dunati prema prilogu koji je propisan u mjestu u kojemu boravi darovatelj, osim ako se zakonito mora pretpostaviti da mu je nakana bila druk\u010dija (kan. 950). Pod uvjetom dakle da darovatelj nije nazna\u010dio koliki se broj misa za danu svotu novca ima namijeniti, broj misa \u0107e se u tom slu\u010daju izra\u010dunati prema misnom prilogu koji je propisan u biskupiji kojoj pripada mjesto boravka darovatelja, a ne u biskupiji gdje je ta svota novca stvarno dana za slu\u017eenje misa[15]<\/a>. Zakonito se mora pretpostaviti da je nakana darovatelja, koja se uvijek mora po\u0161tivati, bila druk\u010dija kad je npr. darovatelj izri\u010dito nazna\u010dio da je za danu svotu novca sve\u0107eniku, koji prima taj prilog, slobodno odlu\u010diti kolike \u0107e mise odslu\u017eiti, a koliko \u0107e mo\u017eda zadr\u017eati za sebe kao dar doti\u010dnog darovatelja intuitu personae<\/em>, dakle bez obveze slu\u017eenja sv. misa za cjelokupni iznos novca, ve\u0107 je ta obveza samo djelomi\u010dna. Kanonska odredba daje, dakle, kriterije kako postupiti u slu\u010daju kada se ne mo\u017ee utvrditi to\u010dna nakana prinositelja misnog priloga s obzirom na broj misa koje treba odslu\u017eiti, a obveza namjene misa je nastupila jer je prilog \u201edan i primljen\u201c. Iz toga je razvidno da se ovdje radi o vrlo delikatnoj materiji u kojoj zato treba rigorozno, odgovorno i savjesno obdr\u017eavati odredbe crkvenog zakonodavca.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kanonske odredbe koje slijede odnose se na prakti\u010dnu i konkretnu primjenu gornjih op\u0107ih na\u010dela i govore o tome kada i koliki prilog sve\u0107enik smije uzeti od slu\u017eenja sv. mise, tko je ovla\u0161ten odrediti visinu tog priloga, te o bri\u017eljivom vo\u0111enju evidencije primljenih i odslu\u017eenih misa.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Osnovno je pravilo da sve\u0107enik mo\u017ee na dan uzeti za sebe samo jedan misni prilog<\/em>, osim na Bo\u017ei\u0107. Ako sve\u0107enik, po izri\u010ditom<\/span> dopu\u0161tenju mjesnog ordinarija<\/em>, u dane kroz tjedan binira, a u nedjelje i zapovijedane blagdane trinira, ostale misne priloge obvezan je predati u svrhe koje je propisao ordinarij, dok se dopu\u0161ta neka naknada s izvanjskog naslova (kan. 951, \u00a7 1). Za razliku od dopu\u0161tenja za binaciju i trinaciju, kada je to dopu\u0161tenje ovla\u0161ten dati mjesni<\/em> ordinarij (kan. 905, \u00a7 2), u slu\u010daju predavanja misnih priloga od binacija i trinacija i odre\u0111ivanja svrhe takvih priloga spominje se samo<\/em> ordinarij (kan. 951, \u00a7 1). Jasno\u0107i u svezi s upitima tko, kada i kome treba predavati takve priloge zasigurno je pridonio vjerodostojan odgovor Papinskog vije\u0107a za tuma\u010denje zakonskih tekstova na pitanje: tko se ima smatrati \u201eordinarij\u201c u kan. 951, \u00a7 1[16]<\/a>, a taj odgovor u Direktoriju za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em> prenosi i Hrvatska biskupska konferencija: \u201eOvdje (u kan. 951, \u00a7 1 op. m.<\/em>) je rije\u010d o vlastitom ordinariju<\/em>, tj. vi\u0161em redovni\u010dkom poglavaru, a ne o ordinariju mjesta (biskupu), osim ako se radi o \u017eupnicima i \u017eupnim vikarima<\/em> \u010dijim se ordinarijem podrazumijeva ordinarij mjesta\u201c[17]<\/a>. Dakle, redovni\u010dki sve\u0107enici koji nisu<\/span><\/em> \u017eupnici ni \u017eupni vikari, priloge od binacija i trinacija predaju svojem vi\u0161em redovni\u010dkom poglavaru, a redovni\u010dki sve\u0107enici koji jesu<\/span><\/em> \u017eupnici ili \u017eupni vikari te priloge predaju ordinariju mjesta, to jest biskupu koji ih je imenovao na slu\u017ebu \u017eupnika ili \u017eupnog vikara. Naravno da su i dijecezanski sve\u0107enici du\u017eni predavati priloge od binacija i trinacija ordinariju mjesta, to jest biskupu koji ih je imenovao na slu\u017ebu \u017eupnika ili \u017eupnog vikara.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Obveza mise <\/em>pro populo i prilozi od binacija i trinacija.<\/em><\/strong> \u2013 Postoji vjerodostojno tuma\u010denje Papinskog vije\u0107a za autenti\u010dno tuma\u010denje zakonskih tekstova<\/em> u jednom drugom, do tada dvojbenom i razli\u010dito tuma\u010denom pitanju[18]<\/a>, koje je glasilo: mo\u017ee li sve\u0107enik, kad je po slu\u017ebi du\u017ean jednu misu namijeniti za narod (pro populo<\/em>), misni prilog druge mise istoga dana zadr\u017eati za sebe, ili ga mora predati vlastitom ordinariju? Pitanje mo\u017eemo jo\u0161 jasnije ovako postaviti: kada se radi o sve\u0107eniku (redovito je to \u017eupnik) koji je obvezan slaviti misu pro populo<\/em>, kako treba postupiti s obzirom na prilog za drugu i eventualno sljede\u0107u misnu nakanu istoga dana? Pitanje je bilo postavljeno Papinskom vije\u0107u za zakonske tekstove, koje je svojim dopisom N. 7527\/2000 od 27. studenoga 2000. odgovorilo kako slijedi[19]<\/a>: to je Papinsko vije\u0107e, zajedno s Kongregacijom za kler, temeljito razmotrilo to pitanje i do\u0161lo sljede\u0107eg zaklju\u010dka: na postavljeno se pitanje odgovara pozitivno, u smislu da je sve\u0107eniku, koji osim sv. mise pro populo<\/em>, slavi istoga dana drugu misu, dopu\u0161teno zadr\u017eati za sebe prilog za tu drugu misu. U svim ostalim slu\u010dajevima treba i dalje obdr\u017eavati odredbu kan. 951, \u00a7 1. To zna\u010di da, kad sve\u0107enik istoga dana slavi sv. misu pro populo<\/em> i jo\u0161 jednu sv. misu, prilog za tu drugu misu mo\u017ee zadr\u017eati za sebe, dok u slu\u010daju eventualno daljnje mise (trinacija), prilog za tu daljnju misu, koja nije binacija, du\u017ean je predati u svrhe koje je propisao ordinarij.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tko je ovla\u0161ten odrediti visinu priloga za misno slavlje<\/em><\/strong>? Na to pitanje odgovara odredba kan. 952, \u00a7 1: \u201eDu\u017enost je pokrajinskog sabora ili pokrajinske biskupske skup\u0161tine da odlukom (per decretum<\/em>) utvrdi za svu pokrajinu koliki prilog treba da se dade za slavljenje i namjenu mise, te sve\u0107eniku nije dopu\u0161teno tra\u017eiti ve\u0107i iznos; dopu\u0161teno mu je ipak primiti dobrovoljno ponu\u0111eni ve\u0107i, dapa\u010de i manji prilog od onog odre\u0111enog za namjenu mise\u201c. Crkveni zakonodavac ho\u0107e da se ukloni \u010dak i privid<\/em> bilo kakvog poslovanja ili trgovanja, odnosno zarade, od misnih priloga, i zato je smatrao potrebnim posebnom kanonskom odredbom naglasiti i osobito preporu\u010diti: \u201eUsrdno se preporu\u010duje sve\u0107enicima da i bez primanja ikakva priloga slave misu na nakanu vjernika, osobito onih siroma\u0161nih\u201c (kan. 945, \u00a7 2). Tako\u0111er, pod \u201emisni prilog\u201c treba se smatrati ona vrsta priloga koju odredi mjerodavna crkvena vlast, i redovito se radi o nov\u010danom iznosu<\/span><\/em>, te se ne mo\u017ee zamijeniti nekim drugim materijalnim dobrima (kan. 950 izri\u010dito spominje \u201esvotu novca\u201c (pecuniae summa)<\/em>. Ako bi zato neki sve\u0107enik svojevoljno postupao druga\u010dije (npr. novac zamijenjivao nekom drugom robom), u\u0161ao bi u zonu \u201etrgovanja\u201c ili barem \u201eprivida\u201c (species<\/em>) i time postupao nezakonito, pa bi bio podlo\u017ean i odgovaraju\u0107im sankcijama. Naime, \u201etko nezakonito zara\u0111uje iz priloga za misu neka se kazni cenzurom ili nekom drugom pravednom kaznom\u201c (kan. 1385)[20]<\/a>.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Potrebno je tako\u0111er imati na pameti da bilo koji sve\u0107enik \u201ene smije primiti toliko priloga za mise koje treba da osobno namijeni da ih ne bi mogao namijeniti u godinu dana\u201c (kan. 953). Godina dana<\/span><\/em> ra\u010duna se po\u010dev\u0161i od dana stupanja na snagu obveze slu\u017eenja mise, to jest kad je prilog dan i primljen, a ra\u010duna se prema op\u0107im normama ra\u010dunanja vremena (usp. kann. 200-203). Ukoliko sve\u0107enik prima mise koje ne mo\u017ee namijeniti u godinu dana, treba ih povjeriti na slavljenje drugom sve\u0107eniku ili predati svom Biskupskom ordinarijatu<\/em><\/strong>[21]<\/a>. Prema odredbama kan. 955, \u00a7\u00a7 1-4 u povjeravanju misnih nakana drugima treba postupiti na sljede\u0107i na\u010din: a) tko namjerava drugima povjeriti slavljenje misa koje treba da se namijene neka slavljenje tih misa \u0161to prije povjeri sve\u0107enicima po svom izboru, samo ako je siguran da su besprijekorni; b) onaj tko povjerava drugima misne nakane na odslu\u017eenje mora predati i sav primljeni prilog, osim ako je sigurno utvr\u0111eno da je vi\u0161ak koji prelazi u biskupiji du\u017eni iznos dan s obzirom na osobu (intuitu personae; intuitu ecclesiae<\/strong>?<\/em>)[22]<\/a>, pa ne ulazi u misni prilog; c) onaj tko povjerava misne priloge obvezan je voditi brigu za slavljenje misa sve dok ne dobije potvrdu i o preuzetoj obvezi i o primljenom prilogu; d) ona tko povjerava mise treba bez odga\u0111anja upisati u knjigu intencija kako primljene mise tako i one koje su predane drugima, te ubilje\u017eiti i priloge za njih; e) onaj tko prima mise na odslu\u017eenje, tu obvezu ima od dana kada je primio nakane i pripadaju\u0107e priloge.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ostaje kona\u010dno odredba o to\u010dnoj evidenciji primljenih i namijenjenih misnih nakana<\/em><\/strong>. Postoji osobna<\/em> evidencija svakog sve\u0107enika i ona slu\u017ebena<\/em> evidencija, ako je rije\u010d o ustanovi, kao \u0161to je \u017eupa, rektorat, sveti\u0161te i druga hodo\u010dasni\u010dka mjesta. \u0160to se ti\u010de osobne evidencije, kan. 955, \u00a7 4 propisuje: \u201eSvaki sve\u0107enik mora to\u010dno upisivati mise primljene za slavljenje i one namijenjene\u201c. Knjiga u kojoj se vode primljene i namijenjene misne nakane zove se obi\u010dno Knjiga intencija (Liber intentionum<\/em>). Ona je po op\u0107em zakonu obvezatna za \u017eupe, rektorate, sveti\u0161ta i druga mjesta pobo\u017enosti, prema kan. 958, \u00a7 1: \u201e\u017dupnik i rektor crkve ili drugog mjesta pobo\u017enosti u kojima se obi\u010davaju primati misni prilozi neka imaju posebnu knjigu u koju neka to\u010dno upisuju broj misa koje treba da se slave, nakanu, dani prilog kao i namijenjene mise\u201c. Na tu op\u0107u odredbu, Hrvatska biskupska konferencija dodaje i partikularnu odredbu: \u201eTakvu posebnu knjigu (Liber intentionum)<\/em> neka vode i ostali sve\u0107enici, a ‘ordinarij je obvezan svake godine pregledati te knjige osobno ili preko drugoga’ (kan. 958, \u00a7 2)\u201c[23]<\/a>. Nad ispunjavanjem obveza koje proizlaze iz danog i primljenog misnog priloga postoji i kanonsko pravo nadzora mjerodavnog autoriteta, odre\u0111eno u kan. 957: \u201eDu\u017enost i pravo nadzora nad ispunjavanjem misnih obveza pripada u crkvama svjetovnoga klera mjesnom ordinariju, a u crkvama redovni\u010dkih ustanova ili dru\u017eba apostolskog \u017eivota njihovim poglavarima\u201c.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Treba spomenuti jo\u0161 i dvije va\u017ene smjernice Hrvatske biskupske konferencije, od 2008. godine u vezi misnih priloga[24]<\/a>: jedan se odnosi na rektore sveti\u0161ta i drugih hodo\u010dasnih mjesta<\/span><\/em>, a drugi na tzv. \u201evezane mise\u201c i \u201enevezane mise\u201c<\/span>. Prva smjernica glasi: \u201eRektori sveti\u0161ta i drugih hodo\u010dasni\u010dkih mjesta, gdje obi\u010dno pritje\u010du mnogobrojni prilozi za slavljenje misa, trebaju onerata conscientia<\/em> (u savjesti) bri\u017eljivo bdjeti da se to\u010dno primijene odredbe op\u0107eg zakona o tom predmetu. Ukoliko neke priloge predaju neposredno sve\u0107enicima, neka o tome obavijeste svoga ordinarija\u201c. Druga smjernica je ovako formulirana: \u201eBilo bi dobro da sve\u0107enici odgajaju vjernike da ne naru\u010duju samo tzv. \u201evezane mise\u201c na kojima \u0107e oni biti prisutni i na kojima \u0107e se javno obznaniti njihova nakana, nego da daju priloge i za \u201enevezane mise\u201c, koje \u0107e ordinarij predati siroma\u0161nim sve\u0107enicima i poslati u misije\u201c.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 (S tim u svezi Kr\u010dka biskupija<\/em> je po\u010detkom ove godine, po nalogu biskupa, za sve \u017eupe i rektorate u biskupiji izdala dvije knjige: \u201eKnjigu vezanih misnih nakana\u201c i \u201eKnjigu slobodnih misnih nakana\u201c.) U zadnje se vrijeme me\u0111utim intenzivno promi\u0161lja da bi se takva(e) knjiga(e) uvela(e) kao jedinstvena<\/em> knjiga, propisana za cijelo podru\u010dje Hrvatske biskupske konferencije (poput ostalih \u017eupnih knjiga), pa je u tom vidu Pravna komisija HBK dobila u zadatak da prou\u010di to pitanje i svoje prijedloge dostavi preuzvi\u0161enim \u010dlanovima HBK.<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Slaviti euharistiju bitno je poslanje sve\u0107enika. On je u slu\u017eitelj (minister<\/em>) euharistije. Kao takav vr\u0161i svoju sve\u0107eni\u010dku slu\u017ebu u ime Crkve koja svojim odredbama ima pravo usmjeriti to sve\u0107enikovo slu\u017eenje. Crkva to ve\u0107 stolje\u0107ima i \u010dini kako bi tom najuzvi\u0161enijem otajstvu o\u010duvala dostojanstvo, svetost, red i istodobno poticala sudjelovanje svih vjernika da aktivno i djelotvorno sudjeluju u euharistijskom otajstvu. Sve\u0107enikova uloga je u tome preva\u017ena da bi bila prepu\u0161tena nekoj samoinicijativi, a jo\u0161 manje voluntarizmu. Ipak ostavlja dovoljno prostora sve\u0107eniku za njegovu osobnu kreativnost, a nadasve svetost kojom svoju subra\u0107u u vjeri privla\u010di euharistijskom otajstvu. Zato se ne mo\u017ee re\u0107i da je bilo koja odredba koja doti\u010de odnos sve\u0107enika i euharistije sporedna ili suvi\u0161na, jer svaka doprinosi temeljnoj nakani Crkve, ali jo\u0161 prije temeljnoj volji ustanovitelja euharistije, Krista Gospodina: proslava Boga i posve\u0107enje ljudi.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ispravno postupanje sve\u0107enika u slu\u017eenju sv. mise i postupanju s prilozima za nju, ali i ispravno pou\u010deni vjernici koji u sv. misi aktivno i djelatno sudjeluju, najbolji su jamac da \u0107e Crkva, na tragu duge i bogate kr\u0161\u0107anske tradicije, i danas znati izvr\u0161iti svoje poslanje koje joj Gospodin povjerava i biti njegova djelotvorna prisutnost u svijetu.<\/p>\n


<\/p>\n
\n
\n

[1]<\/a> \u201eHomiliju neka redovito dr\u017ei sam sve\u0107enik slavitelj, ili neka je prepusti sve\u0107eniku suslavitelju, ili katkad \u2013 ako je prikladno \u2013 i \u0111akonu, ali nikada laiku\u201c: Rimski misal, Op\u0107a uredba<\/em>, Iz tre\u0107ega tipskog izdanja (2002.), Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 2004., br. 66.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[2]<\/a> Knjiga IV: Posvetiteljska slu\u017eba Crkve; dio I: Sakramenti; naslov III: Presveta Euharistija; poglavlje I: Euharistijsko slavlje; \u010dlanak 1.: Slu\u017eitelj presvete euharistije.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[3]<\/a> Hrvatska biskupska konferencija (u nastavku: HBK), Direktorij za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em>, Glas Koncila, Zagreb, 2008.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[4]<\/a> Odredbe se mogu na\u0107i u: HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em>, fusnota br. 21, str. 59, gdje se poziva na Op\u0107u uredbu Rimskog misala<\/em>, br. 204.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[5]<\/a> Obveza slu\u017eenja mise \u201eza narod\u201c odnosi se na sve nedjelje i zapovijedane blagdane u biskupiji, a tu obvezu imaju: dijecezanski biskup (kan. 388), dijecezanski upravitelj (kan. 429), \u017eupnik (kan. 534), \u017eupni upravitelj (kan. 540), te \u017eupnik in solidum<\/em> po redoslijedu koji dogovore odnosni sve\u0107enici (kan. 543, \u00a7 2, br. 2).<\/p>\n<\/div>\n

\n

[6]<\/a> \u201eBinacije i trinacije u 2005. godini\u201c, br. 977\/2004. od 6. prosinca 2004. u: Slu\u017ebeni vjesnik Kr\u010dke biskupije<\/em>, br. 6\/2004., str. 131.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[7]<\/a> Congregatio pro clericis, Decretum \u201eMos iugiter\u201c, 22. 02. 1991. u: Acta Apostolicae Sedis<\/em> (dalje: AAS), 83 (1991), str. 443-446. Cjeloviti hrvatski prijevod latinskog teksta dekreta: \u201eDekret Kongregacije za kler o misnim nakanama\u201c u: Slu\u017ebeni vjesnik nadbiskupije zagreba\u010dke<\/em>, br. 2\/1991., str. 37-38; prijevod normativnog dijela dekreta: \u201ePitanja biniranih i triniranih misa. B. Pitanja o misnim prilozima. II. Kumulirane misne nakane\u201c, u: Slu\u017ebeni vjesnik Rije\u010dko-senjske nadbiskupije<\/em>, br. 1\/1999., str. 27-28; sa\u017eetak uvoda i cjelokupni normativni dio u hrvatskom prijevodu mo\u017ee se na\u0107i i kod: Nikola \u0160kalabrin, \u201ePrilog za misno slavlje\u201c, u: Vjesnik \u0110akova\u010dke i Srijemske biskupije<\/em>, 130 (2002), br. 1, str. 28-33.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[8]<\/a> Odobrenje dekreta in forma specifica<\/em> od strane Rimskog prvosve\u0107enika zna\u010di da odredbe zadobivaju snagu op\u0107eg crkvenog zakona prema kan. 8, \u00a7 1: to jest da se zakonski tekst objavi u slu\u017ebenom glasilu Acta Apostolicae Sedis<\/em> i da stupa na snagu tri mjeseca nakon tog objavljivanja odnosno od nadnevka doti\u010dnog broja Acta<\/em>, osim ako po samoj naravi zakon po\u010dinje obvezivati odmah ili je u samo zakonu o stupanju na snagu izri\u010dito navedeno ne\u0161to drugo, \u0161to za ovaj dekret nije slu\u010daj. Dekret je dakle progla\u0161en 22. velja\u010de 1991., objavljen je u slu\u017ebenom glasilu Acta Apostolicae Sedis<\/em> s nadnevkom 06. svibnja 1991. i kao op\u0107i crkveni zakon stupio je na snagu 06. kolovoza 1991. godine.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[9]<\/a> HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em>, bilje\u0161ka br. 39, str. 73.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[10]<\/a> Kao primjer navodimo Zagreba\u010dku nadbiskupiju, za koju je zagreba\u010dki nadbiskup Josip Bozani\u0107 donio dijecezansku odredbu o misama na \u201ekolektivnu nakanu\u201c: \u201eKolektivne mise\u201c, dopis br. 2644\/1999. od 11. prosinca 1999. u: Slu\u017ebeni vjesnik Zagreba\u010dke nadbiskupije<\/em>, br. 5\/1999., str. 38. U tom je dopisu odre\u0111eno \u201eda se sv. mise na tzv. ‘kolektivne nakane’ smiju slaviti utorkom i petkom, a misni prilozi koji prelaze propisani stipendij moraju se pravodobno dostavljati u Nadbiskupiju\u201c. Komentiraju\u0107i tu odredbu, Nikola \u0160kalabrin smatra da odre\u0111ivanje dana u tjednu za \u201ekolektivne mise\u201c treba prepustiti procjeni pastoralnih djelatnika na terenu (\u201ePrilog za misno slavlje\u201c, n. d., bilje\u0161ka br. 47, str. 33). Za razliku od toga mi\u0161ljenja, smatram da se ne radi o materiji gdje se mogu postavljati op\u0107a pravila jednaka za sve (jer ni okolnosti nisu jednake), nego da treba prepustiti samom dijecezanskom biskupu prosudbu ho\u0107e li s\u00e2m odrediti te dane ili tu odluku prepustiti pastoralnim djelatnicima na terenu. Isti kriterij treba primijeniti i na ostale mogu\u0107e pojedinosti koje dijecezanski biskup mo\u017ee definirati i odrediti u pitanju misa na \u201ekolektivnu nakanu\u201c, \u0161tovi\u0161e njegovo je pravo da, ako prosudi da je to potrebno, \u010dak i za pojedinu \u017eupnu ili drugu kr\u0161\u0107ansku zajednicu koja je u njegovoj mjerodavnosti odredi prikladnost i stvarnu pastoralnu potrebu odnosno u\u010destalost takvih misa. Vidjeli smo da je i sama Hrvatska biskupska konferencija smatrala potrebnim odrediti da se takve mise ne slave nedjeljom.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[11]<\/a> Kao primjer takve molbe navodimo \u017eupu sv. Kri\u017ea u Ogulinu, koja je dopisom br. 214\/2004. od 12. listopada 2004. zatra\u017eila dopu\u0161tenje slavljenja kumulativnih misa dva puta tjedno, a kao razlog se u molbi navodi: \u201eradi velikog broja misa i obi\u010daja da se za svakog pokojnika slu\u017ee svete mise 8. i 30. dana. Kumulativne mise bile bi srijedom nave\u010der (svake srijede nakon mise i klanjanje pred Presvetim Sakramentom) i nedjeljom ujutro (prva misa u 8 sati). Napominjemo da je ova \u017eupa ve\u0107 otprije imala dozvolu kumulativnih misa dva puta tjedno\u201c. Biskupski ordinarijat u Gospi\u0107u je na tu molbu odgovorio svojim dopisom br. 397\/2004. od 21. listopada 2004. pozitivno, ocijeniv\u0161i navedene razloge opravdanima pa je izdao dozvolu za \u201ekumulativne mise\u201c kako je zatra\u017eeno u molbi. Citirani dopisi \u010duvaju se u \u017eupnom uredu u Ogulinu. Treba zapaziti da je to bilo 2004. godine, dakle \u010detiri godine prije Direktorija za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em> (2008.), koji odre\u0111uje da se \u201ekumulativne mise\u201c ne slu\u017ee nedjeljom.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[12]<\/a> U ovoj kanonskoj odredbi vrijedi uo\u010diti da je ne samo bilo kakvo poslovanje ili trgovanje misnim prilozima apsolutno isklju\u010deno, nego \u201e\u010dak i privid (species)<\/em> poslovanja ili trgovine\u201c. To zna\u010di da se misnim prilozima ne mo\u017ee poslovati ni trgovati u bilo kakvom smislu, dakle ne smije se slu\u017eenjem mise nadokna\u0111ivati bilo kakva usluga ili materijalna dobra. Zabrana je vrlo stroga i izri\u010dito za\u0161ti\u0107ena kanonskom sankcijom: \u201eTko nezakonito zara\u0111uje iz priloga za misu neka se kazni cenzurom ili nekom drugom pravednom kaznom\u201c (kan. 1385). U kan. 1312 navedene su kanonske mjere (sanctiones penales<\/em>) u Crkvi, podijeljene u tri skupine: cenzure ili popravne kazne su: izop\u0107enje (excommunicatio<\/em>), zabrana bogoslu\u017eja (interdictus<\/em>) i obustava (suspensio<\/em>). Druge pravedne kazne, o kojima govori kan. 1385, mogu biti okajni\u010dke kazne (poenae expiatoriae<\/em> \u2013 kan. 1336) te kazneni lijekovi i pokore (remedia poenalia et paenitentiae<\/em> \u2013 kann 1339-1340).<\/p>\n<\/div>\n

\n

[13]<\/a> Usp. Papa Pavao VI., motu proprio Firma in traditione<\/em>, Qaedam capita de facultatibus ad Missarum stipendia pertinentibus statuuntur, 13. 06. 1974. u: AAS, 66 (1974.) 6, str. 308-311. Papa Pavao VI., pored eklezijalnih, iznosi i teolo\u0161ke razloge priloga za misno slavlje: vjernici koji prinose za misnu nakanu se na taj na\u010din tje\u0161nje sjedinjuju s Kristom koji se u euharistiji prinosi kao \u017ertva i primaju iz te \u017ertve obilne plodove. To pretpostavlja, tvrdi Pavao VI., zdravi eklezijalni osje\u0107aj vjernika koji tako aktivnije sudjeluju u sv. misi, doprinose za potrebe Crkve i za uzdr\u017eavanje njezinih slu\u017ebenika.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[14]<\/a> Usp. kan. 829 Zakonika kanonskog prava iz 1917. godine; Nikola \u0160kalabrin, \u201ePrilog za misno slavlje\u201c, n. d., str. 28.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[15]<\/a> Ako bi bio slu\u010daj da je sve\u0107eniku vrlo te\u0161ko ili \u010dak nemogu\u0107e utvrditi koliki je misni prilog propisan u mjestu boravka darovatelja, smatram da se primatelj priloga uvijek mo\u017ee obratiti za pomo\u0107 svojem ordinariju, koji mo\u017ee odrediti da se broj misnih nakana izra\u010duna prema propisanom prilogu u toj biskupiji gdje je prilog primljen i gdje je nastupila obveza slu\u017eenja misa.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[16]<\/a> Dvojba je Papinskom vije\u0107u bila postavljena 20. velja\u010de 1987. u sljede\u0107em obliku: \u201eD. Utrum Ordinarius de quo in can. 951 \u00a7 1 intelligendus sit Ordinarius loci in quo Missa celebratur; an Ordinarius proprius celebrantis. \u2013 R. Negative ad primam partem; affirmative ad secundam, nisi de parochis et vicariis paroecialibus, pro quibus ordinarius intelligitur Ordinarius loci, agatur\u201c: AAS, 79 (1987), str. 1132.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[17]<\/a> HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em>, br. 110. U tekstu se ne navodi izvor, to jest vjerodostojan odgovor Papinskog vije\u0107a od 20. velja\u010de 1987. U istom pak broju, u bilje\u0161ci br. 37, stoji da \u201eizvanjski naslov\u201c, s kojeg pripada neka naknada onome tko binira ili trinira, \u201emo\u017ee biti npr. udaljenost mjesta slavlja, kasni ili rani sati, pjevana misa\u201c. Po na\u010dinu izra\u017eavanja, navedeni su samo primjeri \u201eizvanjskog naslova\u201c, a nisu taksativno nabrojeni, \u0161to zna\u010di da to mogu biti i drugi slu\u010dajevi, osim navedenih.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[18]<\/a> Usp. Urbano Navarrete, \u201eNota: Missa pro populo et stips alterius missae eadem die celebratae\u201c, u: Periodica de re morali canonica liturgica<\/em>, 77 (1988) 1, str. 175-178. Autor je istaknuti kanonist koji je ve\u0107 dvanaest godina prije vjerodostojnog odgovora Papinskog vije\u0107a za zakonske tekstove zapravo dao identi\u010dan takav odgovor: u \u010dlanku zastupa mi\u0161ljenje da je sve\u0107eniku, koji ima misu pro populo<\/em>, dopu\u0161teno zadr\u017eati za sebe toga istoga dana prilog druge mise. To je utemeljeno obrazlo\u017eio \u010dinjenicom da je Drugi vatikanski koncil ukinuo nadarbinski sustav (PO, br. 20), prema kojemu je misa pro populo<\/em> bila \u017eupnikova du\u017enost ex titulo iustitiae<\/em>, dok u novom Zakoniku kanonskog prava vi\u0161e nema tragova toga nadarbinskog sustava. Dosljedno se tome uzdr\u017eavanje sve\u0107enika temelji na dobrovoljnim darovima vjernika, u \u0161to ulazi i prilog za misno slavlje budu\u0107i da je sada misa pro populo du\u017enost<\/em> vezana uz slu\u017ebu<\/em>, a ne vi\u0161e uz nadarbinski sustav.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[19]<\/a> Pitanje je Papinskom vije\u0107u uputio \u0110uro Ga\u0161parovi\u0107, tada\u0161nji pomo\u0107ni biskup \u0111akova\u010dki i srijemski, prigodom priprave projekta financiranja Katoli\u010dke Crkve u Hrvatskoj 21. 01. 1999. i zatim poslao ponovljeni dopis 08. 11. 2000., na koji je Papinsko vije\u0107e 27. 11. 2000. pozitivno odgovorilo. Vi\u0161e o tome vidi: Nikola \u0160kalabrin, \u201ePrilog za misno slavlje\u201c, n. d., str. 31, s bilje\u0161kom br. 31; usp. tako\u0111er o tome dopis Biskupskog ordinarijata Krk \u201eMisa ‘pro populo’ i binacija\u201c, br. 742\/2007. od 25. listopada 2007. u: Slu\u017ebeni vjesnik Biskupije Krk<\/em>, br. 6\/2007., str. 143-144. Hrvatska biskupska konferencija, bez navo\u0111enja toga vjerodostojnog odgovora Papinskog vije\u0107a za zakonske tekstove, u odnosu na \u017eupnika koji je po slu\u017ebi du\u017ean slaviti misu pro populo<\/em>, jednostavno ka\u017ee: \u201eAko istoga dana slu\u017ei drugu misu<\/em> i namijeni je na nakanu nekog vjernika, prilog mo\u017ee za sebe zadr\u017eati. Ukoliko slavi tre\u0107u misu, prilog za nju ima predati u svrhe koje je propisao ordinarij\u201c: Direktorij za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em>, br. 110, str. 71-72.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[20]<\/a> U kanonskom kaznenom pravnom sustavu razlikujemo naime dvije osnovne skupine kazni: popravne i okajni\u010dke. Popravne (poenae medicinales<\/em> ili censurae<\/em>) su: izop\u0107enje (excommunicatio<\/em> \u2013 kan. 1331), zabrana bogoslu\u017eja (interdictio<\/em> \u2013 kan. 1332) i obustava (suspensio<\/em> \u2013 kan. 1333). Okajni\u010dke kazne (poenae expiatoriae<\/em>) su nabrojene u kan. 1336, \u00a7 1, br. 1-5 te, osim otpusta iz kleri\u010dkog stale\u017ea, obuhva\u0107aju zabranu ili naredbu boravka u odre\u0111enom mjestu, oduze\u0107e vlasti, slu\u017ebe, zada\u0107a, prava, povlastice, ovlasti, te zabranu vr\u0161enja svega toga, kao i kazneni premje\u0161taj na drugu slu\u017ebu. Osim popravnih i okajni\u010dkih kazni, postoje jo\u0161 kazneni lijekovi (opomena, ukor) i pokore (remedia poenalia, paenitentiae<\/em> \u2013 kann. 1339-1340).<\/p>\n<\/div>\n

\n

[21]<\/a> U Kr\u010dkoj biskupiji je na snazi dijecezanska odredba po kojoj su dijecezanski sve\u0107enici du\u017eni vi\u0161ak misa predati \u201esamo i isklju\u010divo\u201c Biskupskom ordinarijatu: \u201eMisne nakane i prilozi\u201c, dopis br. 768\/1998. od 01. prosinca 1998., u: Okru\u017enice Biskupskog ordinarijata Krk<\/em>, br. 6\/1998., str. 135.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[22]<\/a> Ostaje jasno na\u010delo po kojem je darovatelju uvijek slobodno odrediti nakanu svoga dara, tako da naru\u010ditelj mise mo\u017ee, uz prilog za misu, dati i dar za crkvu (intuitu ecclesiae<\/em>) koji u kan. 955, \u00a7 1 nije izri\u010dito spomenut, nego je samo navedena mogu\u0107nost osobnog dara sve\u0107eniku (intuitu personae<\/em>): usp. Nikola \u0160kalabrin, \u201ePrilog za misno slavlje\u201c, n. d., str. 31, s pripadaju\u0107om bilje\u0161kom br. 39.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[23]<\/a> HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em>, br. 110, str. 72. Promatraju\u0107i tekst odnosno ovu re\u010denicu u cjelini, \u010dini se da ova odredba u kojoj se govori \u201ei o svim ostalim sve\u0107enicima\u201c ide u suprotnom smjera od mi\u0161ljenja Nikole \u0160kalabrina, koji o osobnoj knjizi misnih intencija, koju je du\u017ean voditi svaki sve\u0107enik, ka\u017ee: \u201eBudu\u0107i da se radi o privatnoj knjizi, ona nije podlo\u017ena ordinarijevoj kontroli, osim ako tako, s obzirom na redovni\u010dkog sve\u0107enika, odre\u0111uju pravila ustanove\u201c: \u201ePrilog za misno slavlje\u201c, n. d., str. 32. Naime, smatram da je bolje govoriti o osobnoj<\/em>, a ne o privatnoj<\/em> knjizi misnih intencija. Sve\u0107enikova obveza slu\u017eenja misa po naru\u010denoj nakani, za koju je dan i primljen prilog, je njegova osobna<\/em> obveza, ali u isto vrijeme i obveza koja ga ve\u017ee zato \u0161to je sve\u0107enik koji je po sv. redu prezbiterata osposobljen slaviti sv. misu. Kao \u0161to sv. misa nije nikada privatna stvar sve\u0107enika, nego javni liturgijski \u010din Crkve, tako ni njegova obveza ne mo\u017ee imati isklju\u010divo privatni karakter, jer sve\u0107enik je uvijek u javnoj crkvenoj slu\u017ebi, pa i onda kada, zbog opravdanog i razumnog razloga, slavi misu u privatnom obliku (usp. kan. 906). Uostalom, ako pravila redovni\u010dke ustanove mogu odrediti da mjerodavni poglavari imaju nadzor i kontrolu nad osobnim knjigama misnih intencija redovni\u010dkih sve\u0107enika, ni\u0161ta ne prije\u010di da tako isto odredi i dijecezanski biskup za dijecezanske sve\u0107enike podlo\u017ene njegovoj vlasti.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[24]<\/a> HBK, Direktorij za pastoral sakramenata u \u017eupnoj zajednici<\/em>, br. 110, str. 72-73.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

PASTORALNO-PRAVNE ODREDBE O PRILOZIMA ZA MISE Sve\u0107eni\u010dki sastanak, Zadar, 9. studenog 2011. Slavko Zec     Uvod \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kao \u0161to …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6544"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6544"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6544\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8835,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6544\/revisions\/8835"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6544"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6544"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6544"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}