{"id":6525,"date":"2011-11-08T12:02:29","date_gmt":"2011-11-08T12:02:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=6525"},"modified":"2012-05-21T08:41:41","modified_gmt":"2012-05-21T07:41:41","slug":"sakralna-izlozba-benediktinki-sv-marije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=6525","title":{"rendered":"SAKRALNA IZLO\u017dBA BENEDIKTINKI SV. MARIJE"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Vi\u0161estoljetnu povezanost benediktinki sv. Marije u Zadru i njihovih sugra\u0111ana potvr\u0111uje i sakralna izlo\u017eba rijetko vi\u0111enih dragocjenosti koje su u prostoru svog samostana u Zadru postavile u sklopu proslave svog trostrukog jubileja. \u0160kole su izrazile zanimanje za razgledavanjem vrijednih izlo\u017eaka iz njihove bogate pro\u0161losti koje su ovih dana predstavile javnosti obilje\u017eavaju\u0107i 920 godina od posvete crkve sv. Marije, 900 godina od preminu\u0107a opatice Vekenege i 20 godina od smrti opatice Benedikte Braun, obnoviteljice sru\u0161enog samostana sv. Marije. Povodom jubileja sestre su izradile 50 fotografija velikog formata koje prikazuju zajednicu iz vremena Benedikte Braun, doga\u0111aje od kraja Drugog svjetskog rata, nakon \u0161to su se vratile iz samostana u kojima su bile za vrijeme rata, obla\u010denja i zavjete koludrica, radove, Madre Benediktu u bolesni\u010dkoj postelji. \u201eTo je i za nas dobro osvje\u017eenje jer se puno toga obnovi prolaze\u0107i kroz povijest, \u010ditaju\u0107i i razmi\u0161ljaju\u0107i. Neka se u\u010denici i svi zainteresirani napoje vrijedne starine i kulture, da vide i znaju \u0161to grad ima, \u0161to \u010duvamo, tko smo i \u0161to smo\u201c rekla je opatica Anastazija \u010cizmin. Madre Benedikta je bila upraviteljica samostana od 1945. do 1947. g., a od 1947. do 1972. g. opatica. U to vrijeme dogodilo se sve bremenito i zna\u010dajno u ru\u0161enju i obnovi samostana. \u201cU sru\u0161enom samostanu sv. Marije nije bilo metra gdje bi se sklonila glava pa je zadarski nadbiskup Munzani koludricama za stanovanje ponudio sjemeni\u0161te \u2018Zmajevi\u0107\u2019.Pozavr\u0161etku rata 1945. g. sestre odlaze u sjemeni\u0161te i tu ostaju 27 godina\u201d rekla je opatica Anastazija. Naime, komunisti\u010dke vlasti nisu htjele obnovu samostana na postoje\u0107em mjestu. Nudili su rje\u0161enja za gradnju samostana izvan grada. \u201eSve sestre, a osobito Madre Benedikta nisu se dale pokolebati niti su htjele o tome govoriti. God. 1968. je puknuo gordijski \u010dvor zabrane obnove crkve. Na to je utjecala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, s uvjetom da za boravak sestara bude jedno krilo samostana, a druga dva krila za SICU; da se tu sakralno blago izlo\u017ei javnosti i poka\u017ee cijelom svijetu \u010dime se mo\u017eemo ponositi. Od 1968. do 1970. g. bila je intenzivna obnova jednog krila samostana. U obnovljeni samostan koludrice su se vratile 27. rujna 1970. g. velikom sve\u010dano\u0161\u0107u, predvo\u0111ene nadbiskupom Marijanom Oblakom. Zajednica od 27 sestara krenula je u procesiji iz sjemeni\u0161ta, Trgom sv. Sto\u0161ije, Kalelargom. U sada\u0161njem klaustru bila je velika sve\u010dana misa u kojoj su sudjelovali svi tada\u0161nji jugoslavenski biskupi. Obred i misu predvodio je nadbiskup Oblak. Madre Benedikta tada je bila u bolnici. Kad su se prenosile umjetnine i drugo i\u0161la je ispred ljudi koji su nosili, spotaknula se na stepenicu i pala. Slomila je bedrenu kost i kuk. To je bilo 9. rujna, 18 dana prije preseljenja u samostan. Bila je u bolnici, operirana, nije mogla biti prisutna. Mi smo u\u0161le u samostan, a ona u bolnici. Udaren pastir, ali stado se nije raspr\u0161ilo. Ona je molila i \u017ertvu prikazivala na bolesni\u010dkoj postelji. A mi smo pjevale i i\u0161le u novi samostan, predvo\u0111ene priorom Madre Skolastikom\u201d sje\u0107a se opatica Anastazija \u010cizmin.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Madre Benedikta je ro\u0111ena 1895. g., a umrla je 1991. g. u Abano Terme u Italiji gdje je oti\u0161la uslijed ratnih neprilika na poziv tamo\u0161njih koludrica iz samostana San Daniele zbog sigurnijeg lije\u010denja i potrebne njege. Dvadeset godina nakon smrti M. Benedikte olak\u0161an je prijenos njenih posmrtnih ostataka te \u0107e biti pokopana u samostanskoj grobnici koludrica na zadarskom Gradskom groblju. Otac Benedikte bio je Austrijanac, majka Talijanka, a ona \u010duvarica hrvatske ba\u0161tine koja je sprije\u010dila odvoz relikvija i umjetnina u Italiju. Benediktinkom je postala 1928. g., s 33 godine, kao zrela osoba, s iskustvom \u017eivota i rada. \u201cBila je jako hrabra, \u010dvrsta, nepopustljiva, postojana, nepokolebljiva. A u trenucima kad je trebala biti maj\u010dinska bila je kao da te rodila. Sve mi koje smo do\u0161le u samostan nismo imale te\u0161ko\u0107a i strah od \u2018neke\u2019 \u010dasne majke. Znala se prilagoditi. Za sve nas vodila je duhovne vj\u017eebe za pripremu, obla\u010denje, zavjete. Imala je puno duha, uma i u\u010denosti. \u0160kolovana je u Pragu gdje je zavr\u0161ila studije. Tamo je bila u kontaktu s benediktincima, slu\u0161ala je gregorijanska pjevanja i odlu\u010dila se posvetiti liturgiji. Jako je voljela liturgiju i gregorijansko pjevanje. Bila je u\u010diteljica, radila je u inozemstvu kao prosvjetna radnica. Kad je do\u0161la u samostan nastavila je raditi u djevoja\u010dkoj \u0161koli. Bila je odgovorna za odgoj mladih djevojaka u samostanu. Njeno iskustvo rada s djecom i mladima puno joj je pomoglo u radu kao opatica\u201c ka\u017ee opatica Anastazija. Otac joj je bio vojni lije\u010dnik, \u010desto su zbog njegova posla mijenjali prebivali\u0161ta, te se sve \u010detvero djece rodilo drugdje. Benedikta je ro\u0111ena u \u0160ibeniku, tamo je kr\u0161tena i povezana je s katedralom u \u0160ibeniku gdje je i sad njihova ku\u0107a. Izlo\u017eba prikazuje i nagrade koje je M. Benedikta dobila od lokalnih i dr\u017eavnih vlasti za hrabrost, doprinos u kulturi, izme\u0111u ostalog i nagradu Vladimira Nazora. Jednom je dobila i nov\u010danu pomo\u0107 od dva milijuna dinara. Nije ih htjela ulo\u017eiti u materijalnu izgradnju samostana nego u budu\u0107e koludrice. To je bio fond za \u0161kolovanje sestara. Tako se \u0161kolovala i sada\u0161nja opatica Anastazija \u010cizmin.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

U kapitulu je izlo\u017een obnovljeni oltarnik iz 14. st., drevni iluminirani \u017eivotopis sv. Kr\u0161evana ru\u010dno pisan, a nestao je iz Zadra u ratu. Koludrice su ga prije 12 godina otkupile od engleskog antikvarijata. Izlo\u017eeni su i crte\u017ei hrvatskih crkava koje su koludrice otkupile od unuka istaknutog britanskog arhitekta Thomasa Jacksona, projektanta i zvonika zadarske katedrale. Borave\u0107i u Hrvatskoj krajem 19. st. taj je putopisac crtao na\u0161e sakralne gra\u0111evine. Koludrice su otkupile njegovu zadnju kolekciju. Izlo\u017eene su i stare \u010dipke koludrica i knjige iz 16. i 17. st. koje nisu bile u popisu da se sa\u010duvaju u zvoniku za Drugog svjetskog rata. U trenutku kad se zvonik crkve sv. Marije ve\u0107 po\u010deo zazidavati s dragocjenostima u njemu, M. Benedikta je mimo predvi\u0111enog protokola \u0161to \u0107e se sve pohraniti, u zvonik ubacila sve\u017eanj \u010dipki i knjiga, me\u0111u kojima su i financijski spisi. U podrumu njihova zvonika u Drugom svjetskom ratu bilo je pohranjeno zlato i srebro nadbiskupije, Zadra, Nina i okolice. Spasila ga je opatica Braun. Koludrice su bile u Vekeneginoj kapelici na prvom katu zvonika \u010diji su zidovi ukra\u0161eni freskama. Zapaljive bombe pale su na crkvu 1943. g. i gotovo je sravnile sa zemljom. U sveti\u0161tu je tada sru\u0161en oltar, razoreni su kapitul i nekada\u0161nja velika sakristija (koja je sad sve\u010dana dvorana), a iznad nje je bila velika garderoba s crkvenim ruhom koje je propalo; malo ga je ostalo i sad je u izlo\u017ebi. Kad je bilo odlu\u010deno da se zlato i srebro izvadi iz zvonika, nadbiskup Munzani je zvao M. Benediktu da tome svjedo\u010di. Ona je bila zapisni\u010darka inventara, s Teresom Manzoni koja je bila kustosica sakralnog blaga. Bile su pri polaganju dragocjenosti u zvonik pa je nadbiskup htio da budu prisutne i kad se bude otvarao. M. Teresa je umrla 1944. g. u Ninu, kad su koludrice jo\u0161 bile u hodu, Zadar, Nin i drugi samostani. Zato je nadbiskup odredio M. Skolastiku koja je bila u Pagu. Tako su Skolastika i Benedikta svjedo\u010dile otvaranju zvonika, da se vidi u kojem je stanju crkveno blago i da se popi\u0161e inventar.<\/p>\n

\u00a0\"\"<\/a><\/p>\n

Izlo\u017eeni su i veliki panoi na kojima fotografije prikazuju kronologiju doga\u0111aja, razdoblja od ru\u0161enja do obnove samostana koja se odvijala u fazama: crkva, kapitularna dvorana, zvonik, freske zvonika, 1996. g. podignut je veliki glavni oltar, a prije nekoliko godina obnovljen je kip Gospe \u017ealosne. Datira iz 15. st. i bio je pogo\u0111en u Drugom svjetskom ratu. Jedino je on ostao postojan i sa\u010duvan. Trebalo ga je obnoviti. Mnogi umjetnici se nisu usudili boje\u0107i se da \u0107e se raspasti. “Do\u0161li su hrabriji u Restauratorskom zavodu u Zagrebu koji su nam uvijek sve obnavljali. U nekoliko mjeseci restaurirali su Gospin kip. Sad je obnovljen i na svom mjestu na pokrajnjem oltaru\u201d rekla je opatica Anastazija. Obnovljen je samostan, klaustar, pro\u0161le godine je po\u010dela a ove godine zavr\u0161ena rekonstrukcija puknutog stropa crkve. Nabavljen je i oltar, za slavljenje prema puku. Time je dovr\u0161en vi\u0161edesetljetni sakralno kulturni restauratorski pothvat obnove \u017eenskog benediktinskog samostanskog kompleksa sv. Marije u Zadru.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vi\u0161estoljetnu povezanost benediktinki sv. Marije u Zadru i njihovih sugra\u0111ana potvr\u0111uje i sakralna izlo\u017eba rijetko vi\u0111enih dragocjenosti koje su u …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6525"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6525"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6525\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7793,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6525\/revisions\/7793"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6525"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6525"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6525"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}