{"id":63823,"date":"2023-04-07T08:51:34","date_gmt":"2023-04-07T07:51:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=63823"},"modified":"2023-04-07T08:51:36","modified_gmt":"2023-04-07T07:51:36","slug":"zadar-misa-vecere-gospodnje-u-katedrali-sv-stosije-mons-zgrablic-isus-nas-pere-od-ovozemaljskoga-da-bi-nas-proslavio-nebeskim","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=63823","title":{"rendered":"ZADAR: Misa Ve\u010dere Gospodnje u katedrali sv. Sto\u0161ije – Mons. Zgrabli\u0107: “Isus nas ‘pere’ od ovozemaljskoga da bi nas proslavio nebeskim”"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Misu Ve\u010dere Gospodnje u spomen ustanovljenja svete euharistije i sve\u0107eni\u0161tva, s obredom pranja nogu 12 predstavnika \u017eupa, na Veliki \u010detvrtak, 6. travnja, u katedrali sv. Sto\u0161ije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Misa ve\u010dere Gospodnje na Veliki \u010detvrtak predstavlja ulazak u dvoranu Posljednje ve\u010dere i sudjelovanje u velikom daru kojeg je Isus ostavio svojim u\u010denicima kako bi ostao s njima do svr\u0161etka svijeta, rekao je nadbiskup.<\/p>\n\n\n\n

\u201eTo je trenutak u kojem se za nas ponazo\u010duje cijelo Kristovo vazmeno otajstvo koje je zapo\u010delo posljednjom Kristovom ve\u010derom, nastavilo se njegovom gorkom mukom i smr\u0107u na kri\u017eu, a zaklju\u010dilo slavnim uskrsnu\u0107em\u201c rekao je mons. Zgrabli\u0107. Stoga i liturgijsko slavlje Ve\u010dere Gospodnje \u201ene\u0107e zavr\u0161iti na uobi\u010dajeni na\u010din s ‘Idite u miru’, nego u ti\u0161ini i molitvi\u201c, a sutradan se nastavlja \u201eponovno ti\u0161inom i molitvom u obredima Velikog petka. Tako \u0107emo u ti\u0161ini, sabranosti i molitvi do\u010dekati veli\u010danstveni doga\u0111aj Isusova uskrsnu\u0107a u Vazmenoj no\u0107i\u201c, rekao je mons. Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Nadbiskup je razmatrao zna\u010denje geste Isusove posljednje ve\u010dere koju evan\u0111elist Ivan opisuje rije\u010dima: \u201eIsus je znao da je do\u0161ao njegov \u010das<\/em>\u201c (Iv 13, 1).<\/p>\n\n\n\n

\u201eOvaj izraz ‘\u010das’ vrlo je bremenit svojim sadr\u017eajem u Ivanovom evan\u0111elju. Cijeli Isusov \u017eivot bio je i\u0161\u010dekivanje i priprema za ovaj trenutak. Jo\u0161 na po\u010detku svoga evan\u0111elja i na po\u010detku Isusovog javnog djelovanja, kod prvog znamenja koje je Isus u\u010dinio u Kani Galilejskoj, sv. Ivan nam donosi Isusove rije\u010di koje je rekao svojoj majci: ‘Jo\u0161 nije do\u0161ao moj \u010das’<\/em> (Iv 2, 4). No sada je do\u0161ao taj ‘\u010das’. Poput trudne \u017eene. Ovaj ‘\u010das’ nosi u sebi \u017eivot i trudna \u017eena zna kada dolazi \u010das, vrijeme ra\u0111anja. Cijela trudno\u0107a priprema je za ra\u0111anje novog \u017eivota. Cijeli Isusov \u017eivot i djelovanje bilo je poput vremena ‘trudno\u0107e’, a sada je do\u0161ao \u010das trudova i ra\u0111anja novog \u017eivota, ra\u0111anje spasenja za sve u svijetu\u201c rekao je zadarski nadbiskup.<\/p>\n\n\n\n

Nadbiskup je pojasnio i \u0161to za nas zna\u010di Isusov prijelaz k Ocu o kojemu sv. Ivan ka\u017ee: \u201eIsus je znao da je do\u0161ao njegov \u010das da prije\u0111e s ovoga svijeta Ocu, budu\u0107i da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio<\/em>\u201c(Iv 13, 1).<\/p>\n\n\n\n

Ve\u010dernja liturgija na Veliki \u010detvrtak je \u201esveti \u010din u kojem smo mi na sakramentalan na\u010din sudionici Posljednje ve\u010dere. Mi smo Isusovi u\u010denici okupljeni na ve\u010deru koju nam je on pripravio. Mi smo u\u010denici kojima ve\u010deras Isus ‘pere noge’ jer nas \u010disti od svake pra\u0161ine, ovozemaljskoga, koje se nakupilo na na\u0161im nogama i koja nas sna\u017eno vu\u010de prema ovoj zemlji. Isus nas ‘pere’ od ovozemaljskoga da bi nas proslavio nebeskim, ljubavlju Oca i Sina. Stoga, mi se prepoznajemo ve\u010deras u u\u010denicima, mi smo ti ‘njegovi’ koje do kraja ljubi, mi smo ti kojima on ve\u010deras pere noge, \u010disti od ovozemaljskoga, o kojima nam\u00a0 govori sv. Ivan. Mi smo ti za koje se Isus \u017ertvuje. Ovo je na\u0161 ‘\u010das’\u201c poru\u010dio je nadbiskup Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Propovjednik je istaknuo i tzv. Velikosve\u0107eni\u010dku Isusovu molitvu s Posljednje ve\u010dere koja po\u010dinje rije\u010dima: \u201eO\u010de, do\u0161ao je \u010das: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vla\u0161\u0107u koju si mu dao nad svakim tijelom dade \u017eivot vje\u010dni svima koje si mu dao. A ovo je \u017eivot vje\u010dni: da upoznaju tebe, jedinoga istinitog Boga i koga si poslao \u2013 Isusa Krista<\/em> (Iv 17 ,1 – 3)\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\u201eDakle, Isusov ‘\u010das’ sastoji se u proslavi Oca i Sina i u daru vje\u010dnog \u017eivota svima koji su njemu povjereni. Ova proslava Oca i Sina i \u017eivot vje\u010dni su u uskoj me\u0111usobnoj povezanosti. Slava Oca i Sina je u njihovom jedinstvu ljubavi \u017eivota vje\u010dnoga. Isusov ‘\u010das’ trenutak je na\u0161eg uklju\u010denja u njihov slavni \u017eivot po daru \u017eivota vje\u010dnoga. Isusov ‘\u010das’ koji je zapo\u010deo uklju\u010duje i svakoga od nas\u201c naglasio je mons. Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\u010covjek duboko \u010dezne za \u017eivotom i ima otklon od smrti. \u201eKada Isus govori o \u017eivotu vje\u010dnom u kontekstu svoje smrti i svoga ‘\u010dasa’, o onom \u017eivotu po kojem se proslavlja Otac i Sin, onda govori o autenti\u010dnom \u017eivotu, istinskom, \u017eivotu u kojem se ispunjavaju i sve \u010de\u017enje za \u017eivotom ljudskog srca; onaj \u017eivot koji je u punini. \u017divot kojega prekida smrt nije u punini \u017eivot. Kad govori o \u017eivotu vje\u010dnom, Isus ne misli samo na \u017eivot poslije smrti, nego na \u017eivot koji se mo\u017ee oduprijeti smrti i koji mo\u017ee i mora zapo\u010deti ve\u0107 na ovome svijetu. Samo ako sada \u017eivimo autenti\u010dnim \u017eivotom, punim \u017eivotom, \u017eivotom kojega ni smrt ne mo\u017ee prekinuti, onda ve\u0107 \u017eivimo punim, vje\u010dnim \u017eivotom\u201c poru\u010dio je nadbiskup.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Kako ostvariti takav \u017eivot kazuje nam Isus: \u201eA ovo je \u017eivot vje\u010dni: da upoznaju tebe, jedinoga i istinitog Boga i koga si poslao \u2013 Isusa Krista<\/em>\u201c (Iv 17, 3).<\/p>\n\n\n\n

\u201eIsus ka\u017ee da se \u017eivot vje\u010dni sastoji u ‘poznavanju’ Boga i Isusa Krista. ‘Poznavanje’ o kojem govori Isus nije jednostavni \u010din razuma i znanja, nije informacija. Ponajprije, to je poznavanje koje nas u sebe uklju\u010duje, a to je me\u0111usobni odnos. Na\u0161 \u017eivot je suodnos. Nitko sebi \u017eivot nije dao. Na\u0161 \u017eivot nastaje u odnosu osoba. Kad umre neka nama draga osoba, ta smrt je bolna jer prekida na\u0161 suodnos koji je veza \u017eivota i ljubavi.<\/p>\n\n\n\n

U svetopisamskom smislu, ‘poznavati’ je usko povezano s trenutkom po\u010detka \u017eivota u trenutku za\u010de\u0107a. Knjiga Postanka ka\u017ee: \u201e\u010covjek pozna svoju \u017eenu Evu, a ona za\u010de i rodi\u2026<\/em>\u201c (Post 4, 1). Poznavanje je suodnos \u017eivota: dar i primanje; prijenos \u017eivota. Tako i na\u0161 \u017eivot: samo u suodnosu s onim koji je \u017divot, na\u0161 \u017eivot mo\u017ee opstati. Samo onaj koji je izvor \u017divota i moj suodnos s njime mo\u017ee me voditi u \u017eivot i preko smrti. Samo ako smo povezani s Besmrtnim i mi mo\u017eemo \u017eivjeti\u201c poru\u010dio je mons. Zgrabli\u0107, istaknuv\u0161i Ivanovu rije\u010d: \u201eIsus je Uskrsnu\u0107e i \u017divot<\/em>\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\u201eSamo ako smo s njime povezani, On nas mo\u017ee nositi preko no\u0107i smrti u dan koji nema zalaza, u vje\u010dnost. Poznavanje Boga tako postaje \u017eivot vje\u010dni. Na\u0161 \u017eivot postaje autenti\u010dan, pravi, puni \u017eivot, vje\u010dni \u017eivot, poznavaju\u0107i Onoga koji je izvor svakog \u017eivota i po kojemu i u kojemu sve postoji\u201c istaknuo je nadbiskup.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Euharistija je nebeska gozba u kojoj blagujemo Tijelo i Krv Kristovu, da bismo u Kristu \u017eivjeli. \u201eVrijeme je to na\u0161eg suumiranja i suuskri\u0161avanja s Kristom na vje\u010dni \u017eivot. Euharistija je na\u0161 ‘\u010das’ u kojem srastamo s Isusom Uskrslim\u201c rekao je predslavitelj, potaknuv\u0161i da \u201esve dublje upoznajemo Isusa koji je slika Boga \u017eivoga, da \u017eivimo u zajedni\u0161tvu i dijalogu s njime\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\u201eNau\u010dimo od Isusa ispravno i autenti\u010dno \u017eivjeti. Budimo njegovi svjedoci. Budimo, po Isusovu primjeru, ljudi koji jedni drugima peremo noge, a ne ljudi koji se jedni na druge nabacujemo blatom. Imajmo udjela u na\u010dinu Isusovog \u017eivota, kako bismo imali udjela i u njegovom vje\u010dnom, proslavljenom \u017eivotu\u201c potaknuo je mons. Zgrabli\u0107. Po\u017eelio je da nam u tome pomogne Marija koja je bila najbli\u017ee Isusu: \u201eza\u010dela ga i nosila pod svojim srcem sve do \u010dasa ro\u0111enja; pohranjivala je u svoje srce sve doga\u0111aje Isusova \u017eivota i o njima prebirala u srcu\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Nakon mise, nadbiskup je prenio Sveto Otajstvo u tzv. ‘Bo\u017eji grob’ u pokrajnjoj la\u0111i katedrale. Katedralni zbor sv. Sto\u0161ije pod vodstvom mo \u017dana Morovi\u0107a predvodio je pjevanje pu\u010dkog napjeva Gospin pla\u010d<\/em>, a puk je bio u molitvi i klanjanju pred ‘Bo\u017ejim grobom’.<\/p>\n\n\n\n

I.G.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/strong><\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Misu Ve\u010dere Gospodnje u spomen ustanovljenja svete euharistije i sve\u0107eni\u0161tva, s obredom pranja nogu 12 predstavnika \u017eupa, na Veliki \u010detvrtak, …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":63824,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/04\/P1018872-1-scaled.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/63823"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=63823"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/63823\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":63838,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/63823\/revisions\/63838"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/63824"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=63823"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=63823"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=63823"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}