{"id":62774,"date":"2023-03-19T18:10:24","date_gmt":"2023-03-19T17:10:24","guid":{"rendered":"https:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=62774"},"modified":"2023-03-19T18:10:27","modified_gmt":"2023-03-19T17:10:27","slug":"vrana-radosinovac-krizni-put-mladih-zadarske-nadbiskupije-od-vrane-do-brda-kamenjak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=62774","title":{"rendered":"VRANA – RADO\u0160INOVAC: Kri\u017eni put mladih Zadarske nadbiskupije od Vrane do brda Kamenjak"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Kri\u017eni put mladih Zadarske nadbiskupije od Vrane do brda Kamenjak odr\u017ean je u subotu, 18. o\u017eujka pod vodstvom don Ivana \u0160ibali\u0107a, studentskog kapelana u Zadru, u organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije.<\/p>\n\n\n\n

Tri stotine mladih krenulo je autobusima iz Zadra do 50 km udaljene Vrane, odakle su mladi hodali pje\u0161ice 12 km putevima vranskog zale\u0111a do vrha brda Kamenjak u \u017eupi sv. Ante Padovanskog u Rado\u0161inovcu.<\/p>\n\n\n\n

Mladi su molili pobo\u017enost Kri\u017enog puta s razmatranjima Tomislava Ivan\u010di\u0107a stazom Kri\u017enog puta dugog oko tri kilometra koji se uzdi\u017ee do vrha brda Kamenjak. Uz taj Kri\u017eni put ozna\u010deno je 14 postaja na kamenim postoljima s kri\u017eevima.    <\/p>\n\n\n\n

Na vrhu brda Kamenjak odakle se pru\u017ea panoramski pogled na kornatsko oto\u010dje misno slavlje ispred kapelice Svih svetih predvodio je don Ivan \u0160ibali\u0107 u zajedni\u0161tvu s \u010detvoricom sve\u0107enika. Pjevanje je predvodio Zbor mladih s Lukom Kotlarom za klavijaturom i Marinom Modri\u0107em za gitarom.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\u201eNakon tolikoga puta kojega smo pro\u0161li, prva misao koja mi se javlja je – gladan sam. Tijelo ho\u0107e svoje. Od jutros nismo jeli, hodali smo. I vidite kako \u010dovjek zna prepoznati znakove svoga tijela. Kako tijelo bode – gladan sam. Kad si gladan, zna\u0161 \u0161to treba u\u010diniti. Kad je gladan, \u010dovjek jede. A kad se \u010dovjek najede, mozak prestane raditi. Sve je dobro. Tijelo je zadovoljno. Tada radi stomak, povu\u010de svu krv. A mozak miruje\u201c rekao je don Ivan u propovijedi, istaknuv\u0161i za\u0161to je vrijeme korizme osobito blagoslovljeno vrijeme.<\/p>\n\n\n\n

\u201eZato \u0161to u vrijeme posta, kad \u010dovjek malo manje jede, zapravo je budniji. \u010covjek se tada nije uspavao. Nije stao na tome \u2013 najeo sam se, \u017eeludac mi je pun i sada sve spava, dobro je. Nego, budan si. Tra\u017ei\u0161\u201c rekao je don Ivan, podsjetiv\u0161i na Isusove rije\u010di, Ne \u017eivi \u010dovjek samo o kruhu, nego o svakoj rije\u010di \u0161to izlazi iz Bo\u017ejih usta<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

\u201eO\u010digledno postoje dvije gladi, kad je Isus to rekao. Tu drugu glad, duhovnu, olako znamo ne prepoznati. Tjelesnu glad, kad je \u017eeludac prazan, odmah prepoznajemo. Ali onu duhovnu glad tako lako zaboravimo. A duhovna glad je tu, prisutna je\u201c poru\u010dio je don Ivan.<\/p>\n\n\n\n

Propovjednik je rekao da su ljudi pozvani razmi\u0161ljati o smrti, o \u010dinjenici da \u0107e i na\u0161e tijelo jednom biti ispod zemlje. U tom kontekstu, don Ivan je rekao da bi barem u razmi\u0161ljanju o smrti \u010dovjek trebao osjetiti glad. \u010covjek bi se trebao zapitati \u0161to \u0107e biti poslije.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\u201eU korizmenom vremenu razmi\u0161ljamo o Kristu, o njegovom kri\u017enom putu. I on sam apostolima ka\u017ee da \u0107e ga mu\u010diti, izdati, razapeti, a tre\u0107i dan \u0107e uskrsnuti. Zato i mi, kad idemo kroz korizmu, mi ve\u0107 znamo \u0161to dolazi iza korizme. Jer korizma nije cilj. Korizma je put. Zato i traje ograni\u010deno vrijeme, 40 dana. Jer to je put koji ima svoj kraj, svoj cilj.<\/p>\n\n\n\n

Netko tko je kr\u0161\u0107anin, trebao bi jasno i glasno re\u0107i: Gladan sam<\/em>! I kad te netko pita \u010dega si gladan, mo\u017eete re\u0107i puno odgovora, ali svi zna\u010de isto \u2013 Gladan sam \u017eivota vje\u010dnoga, ljubavi Bo\u017eje, milosr\u0111a Bo\u017ejega, blizine Bo\u017eje. Ne morate biti stari da biste shvatili tu glad. \u010covjek treba biti samo iskren\u201c rekao je don Ivan, istaknuv\u0161i da zajedni\u010dki duhovni trenuci poput toga kri\u017enog puta u prirodi mogu biti poticaj za razmi\u0161ljati o duhovnoj gladi i vrijednostima za kojima du\u0161a \u010dezne.<\/p>\n\n\n\n

\u201eNe stati na tome da se nahrani \u017eeludac. Nastavi korak dalje. Sjeti se Isusovih rije\u010di, Ne \u017eivi \u010dovjek samo o kruhu..<\/em>. Tko se najede samo kruha, ne\u0107e dospjeti daleko. Psalam ka\u017ee, do\u017eivjet \u0107e 80 godina, ako smo jaki. Sitost kruha vi\u0161e od toga ne mo\u017ee te nahraniti. Ali glad koju nosimo u sebi – jedini put, istina i \u017eivot je Isus Krist. Nitko drugi tu glad ne mo\u017ee uta\u017eiti\u201c poru\u010dio je don Ivan.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Misa se slavila ispred kapelice Svih svetih koja je podignuta na mjestu gdje se nalazi jama 57 m duboka i u kojoj se nalaze kosti 300 ljudi koje su partizani bacili u tu jamu u Drugom svjetskom ratu. Mo\u017eda je bilo i vi\u0161e ljudi od 300 ljudi.<\/p>\n\n\n\n

I don Ivan \u0160ibali\u0107 u svojoj rodbini ima neke \u010dlanove obitelji koji su ubijeni u jamama u Drugom svjetskom ratu. Na po\u010detku mise istaknuo je nakanu molitve i za pokoj tih du\u0161a; za sve pokojne, posebno za ubijene na tom mjestu.   <\/p>\n\n\n\n

\u201eKoliki ljudi su ispod povr\u0161ine zemlje, samo na tom mjestu, ali i u tolikim jamama drugdje? Po\u0161tujmo na\u0161a tijela kao hram Bo\u017eji i \u010duvajmo ga u svetosti za uskrsnu\u0107e s Kristom. Svoja trpljenja, ljudske ograni\u010denosti i smrt sjedinimo s Kristovim poni\u017eenjem u vjeri slave vje\u010dnoga \u017eivota\u201c poru\u010dio je don Ivan.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Prije mise, mladima se obratio javni djelatnik Bo\u017eo Do\u0161en i opisao zna\u010dajke lokacije Kamenjak.<\/p>\n\n\n\n

Brojni mje\u0161tani \u017eupe Pola\u010da ba\u010deni su u tu jamu na blagdan sv. Ante Padovanskog 13. lipnja 1944., nakon \u0161to su bili odvedeni u jedno dvori\u0161te u Rado\u0161inovcu \u010diji je nebeski za\u0161titnik upravo sv. Ante, \u0161to tom zlo\u010dinu daje dodatnu, mrzila\u010dku dimenziju koja je bila usmjerena prema vjeri i katolicima.<\/p>\n\n\n\n

Iz rado\u0161inova\u010dkog dvori\u0161ta kao sabirnog mjesta, \u0161to ukazuje na unaprijed smi\u0161ljeni plan likvidacije ljudi, na blagdan sv. Ante Padovanskog dovedeni su na to strati\u0161e i ba\u010deni u jamu na brdu Kamenjak koja je jedna od 1700 jama diljem Hrvatske u kojima se nalaze kosti Hrvata koje su partizani i komunisti \u017eive bacali i ubijali u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Do\u0161en je podsjetio kako su temeljem DNK analize utvr\u0111ena imena i prezimena 850 nevinih \u017ertava koji su ba\u010deni u jamu Jazovka.<\/p>\n\n\n\n

Kapelicu Svih svetih na brdu Kamenjak u spomen na \u017ertve Drugog svjetskog rata blagoslovio je zadarski nadbiskup Marijan Oblak 13. lipnja 1995., na datum njihovog stradanja, dok su jo\u0161 neprijateljske granate mogle ga\u0111ati tu lokaciju u srbijanskoj agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu.<\/p>\n\n\n\n

Nadbiskup Oblak predvodio je tada i prvu pobo\u017enost Kri\u017enog puta na toj lokaciji kojega je tako\u0111er blagoslovio 1995. godine. Kri\u017eni put prema Kamenjaku i kapelicu izgradili su prognani Pola\u010dani od 1991. do 1995. U to vrijeme \u017eupnik u Rado\u0161inovcu bio je don Igor Iki\u0107 koji je tako\u0111er bio u dnu te jame, gdje se i sada nalaze kosti nevino ubijenih ljudi. Kamenu kapelicu izgradili su\u00a0 \u017eupljani Pola\u010de i susjednih mjesta iznad jame duboke 57 metara.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\u201eSvi koji su tu tragi\u010dno zavr\u0161ili tijekom Drugog svjetskog rata i pora\u0107a, sjetimo ih se kao \u017ertava. Te \u017ertve imaju pravo na svoj grob, a nemaju ga. Tu\u017eno je to re\u0107i. Kada sam pokrenuo inicijativu da treba temeljem DNK analize utvrditi identitet tih \u017ertava, jer ima jo\u0161 \u017eivih ljudi \u010dija je rodbina ba\u010dena u jamu na Kamenjaku, pojedinci su mi rekli da nemam pravo na to. Bo\u017eo, za\u0161to to zazivate?<\/em>, rekli su mi neki. Ne zazivam, nego tra\u017eim istinu da se utvrdi \u0161to se u\u010dinilo tijekom Drugog svjetskog rata i poslije rata. To su jame bezdanke, i po Velebitu, gdje po\u010divaju nevini Hrvati. Taj Kri\u017eni put i kapelica su svjedoci tragedije hrvatskog naroda i te\u0161kog vremena. Jamu su istra\u017eili arheolozi i stru\u010dnjaci koji su bili u njenom podno\u017eju\u201c rekao je Do\u0161en poja\u0161njavaju\u0107i zlo\u010din stradanja na Kamenjaku 1944.<\/p>\n\n\n\n

Ina\u010de, svake godine na Veliki petak, pripadnici Hrvatske vojske i policije i drugi zainteresirani sudjeluju u pobo\u017enosti Kri\u017enog puta od zaseoka Bakovi\u0107i u podno\u017eju Kri\u017enog puta do brda Kamenjak. Tu inicijativu sudjelovanja Hrvatske vojske i policije pokrenuo je svojevremeno vojni kapelan u Zadarskoj nadbiskupiji, don Tomislav Bari\u010devi\u0107. \u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Zna\u010dajna je i uloga Vrane (lat. Castrum Aurenae) u hrvatskoj povijesti. Zadar je u rimsko doba dobivao vodu iz Vrane, prirodnim putem iz izvora vode Subibe i Pe\u0107ine.<\/p>\n\n\n\n

Vrana odakle su krenuli mladi prema Kamenjaku ima veliku ulogu za hrvatsku povijest Srednjeg vijeka kao sjedi\u0161te crkvene i svjetovne mo\u0107i od 11. do 14. st. U Vrani se \u010duvala hrvatska kraljevska kruna. Srednjovjekovna utvrda u Vrani imala je sakralnu, vojnu i civilnu namjenu.<\/p>\n\n\n\n

Vrana je bila prvo stalno diplomatsko sjedi\u0161te papinskih legata na cijelom slavenskom podru\u010dju. Vranom je bila popri\u0161te mnogih bitaka, a tijekom povijesti njom su upravljali benediktinci, templari, vitezovi Ivanovci, Mle\u010dani i Osmanlije.<\/p>\n\n\n\n

Kralj Zvonimir, okrunjen u Solinu 1076. g., svojom krunidbenom prisegom darovao je Papi benediktinski samostan sv. Grgura u Vrani, u kojemu su bile dvije zlatne krune. Zvonimir je darovao samostan Papi s cijelim vranskim posjedom kako bi papinski izaslanici imali omogu\u0107en boravak u hrvatskim zemljama. Tako je samostan u Vrani postao dio Petrovog naslje\u0111a i imao je papinsku slobo\u0161tinu.<\/p>\n\n\n\n

Nakon mise, mladi su se okrijepili jelom i pi\u0107em koje je za njih pripremio Caritas Zadarske nadbiskupije.<\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Fotografije: Ines Grbi\u0107<\/strong><\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kri\u017eni put mladih Zadarske nadbiskupije od Vrane do brda Kamenjak odr\u017ean je u subotu, 18. o\u017eujka pod vodstvom don Ivana …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":62775,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/P1019985-1.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/62774"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=62774"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/62774\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":62812,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/62774\/revisions\/62812"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/62775"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=62774"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=62774"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=62774"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}