Korizmeno hodo\u010da\u0161\u0107e Zadarske nadbiskupije na Molat pod geslom ‘U ljubavi sjedinjeni’ u subotu, 11. o\u017eujka predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrabli\u0107 povodom 80. godi\u0161njice smrti s. Agneze Petro\u0161a i u spomen na 16 Slugu Bo\u017ejih Zadarske nadbiskupije za koje je po\u010deo proces kauze.<\/p>\n\n\n\n
Pet stotina hodo\u010dasnika uputilo se ujutro u 9 sati s dva katamarana, An\u0111ela i Antonija<\/em> iz gradske luke u sredi\u0161tu Zadra prema 15 nauti\u010dkih milja, odnosno 28 km zra\u010dne udaljenosti od Zadra udaljenom Molatu na sjeveru zadarskog arhipelaga, iz \u010dijeg je mjesta Brgulje s. Agneza rodom.<\/p>\n\n\n\n S. Agneza bila je \u010dlanica Dru\u017ebe \u0161kolskih sestara franjevki. Nakon okrutnog ubojstva, pokopana je 11. o\u017eujka 1943., upravo na datum odr\u017eavanja toga pokorni\u010dkog hodo\u010da\u0161\u0107a za koje je vladalo veliko zanimanje iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije i u kojemu su sudjelovale sve generacije vjernika.<\/p>\n\n\n\n Na tako udaljenom odredi\u0161tu i tjelesno zahtjevnom, ali duhovnom snagom zajedni\u0161tva i molitve olak\u0161anom prolasku kopna polovice otoka Molata, osobito je bilo dirljivo vidjeti brojnu djecu s roditeljima, od rane dobi do osmo\u0161kolaca i srednjo\u0161kolaca te ljude starije dobi. Od iskrcaja u molatskom pristani\u0161tu do uvale u molatskom mjestu Brgulje gdje je nadbiskup Zgrabli\u0107 predvodio misu, svi su propje\u0161a\u010dili oto\u010dkim putem blagih uzvisina i nizina od pribli\u017eno 5 kilometara.<\/p>\n\n\n\n Ljepotu nadbiskupijskog susreta obogatilo je sudjelovanje 22 redovnice iz Dru\u017ebe \u0161kolskih sestara franjevki kojoj je pripadala s. Agneza. Sestre su bile iz Zadarske i Splitsko \u2013 makarske nadbiskupije. Bile su i dvije redovnice franjevke iz Konga gdje Dru\u017eba djeluje 50 godina, a trenutno poha\u0111aju studij teologije u Splitu, kao i dvije sestre franjevke iz Slovenije. <\/p>\n\n\n\n Stradanje s. Agneze, djelovanje don Eugena \u0160utrina i tijek kauze<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Na putu do Molata, u katamaranu An\u0111ela <\/em>hodo\u010dasnicima je o mu\u010denicima Zadarske nadbiskupije i Molatu govorio crkveni povjesni\u010dar dr. don Zdenko Dundovi\u0107, a u katamaranu Antonija <\/em>don Filip Kucelin, predsjednik Povjerenstva za kauzu Slugu Bo\u017ejih Zadarske nadbiskupije.<\/p>\n\n\n\n Don Filip je opisao kako su ubijeni poimence 12 sve\u0107enika Zadarske nadbiskupije u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u, tijek kauze i ukratko \u017eivotopis s. Agneze Petro\u0161a, nazvav\u0161i ih \u201ejunacima u na\u0161em narodu\u201c.<\/p>\n\n\n\n Intrigantno je da su svi ti sve\u0107enici ubijeni na vrhuncu mladosti, u tridesetim godinama svoga \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n \u201eTijekom Drugog svjetskog rata i pora\u0107a ubijeno je 663 pripadnika klera Crkve u Hrvata. To su bili biskupi, sve\u0107enici, redovnici, redovnice, bogoslovi i sjemeni\u0161tarci. Od toga broja, njih 15 odnosi se na Zadarsku nadbiskupiju za koje se vodi kauza koja bi trebala dokazati da su oni mu\u010denici.<\/p>\n\n\n\n Dvojica zadarskih bogoslova bili su Bla\u017eenko Dunatov iz Preka, imao je 21 godinu kad je zavr\u0161io u jami Jazovka i Vojko Gregov koji je imao 18 godina kad je poginuo kod Knina\u201c rekao je don Filip.<\/p>\n\n\n\n S. Agneza ro\u0111ena je 7. velja\u010de 1901. u mjestu Brgulje na otoku Molatu od oca Nikole i majke Marije ro\u0111. Maras. Imala je tri sestre i brata. Kao 24-godi\u0161nja djevojka najprije je oti\u0161la u samostan benediktinki sv. Marije u Zadar, ali tu se kratko zadr\u017eala.<\/p>\n\n\n\n U jesen 1925. odlazi klarisama u samostan sv. Antuna na Rabu. Tamo je provela 15 godina. Iz Raba je 1939. oti\u0161la u Dru\u017ebu \u0160kolskih sestara franjevki.<\/p>\n\n\n\n \u201ePut je vodio po raznim samostanima, a po\u010detkom Drugog svjetskog rata, na inzistiranje njene obitelji, vra\u0107a se na rodni Molat. U Brguljama na Molatu \u017eivjela je povu\u010deno. U rodnoj ku\u0107i i uz ku\u0107ne poslove, brinula je za \u017eupnu crkvu gdje je nedjeljom sviranjem uveli\u010davala misno slavlje.<\/p>\n\n\n\n Na karnevalski utorak, 8. o\u017eujka 1943., u kasne ve\u010dernje sate, partizani su do\u0161li po nju te su je prisilno odveli u obli\u017enji \u0161umarak u laz. Uku\u0107anima su zaprijetili smr\u0107u, da slu\u010dajno ne izlaze. Nakon \u0161to su je odveli, 9. o\u017eujka s. Agnezu na\u0161la je njena majka kako je obje\u0161ena na maslinu. Don Eugen \u0160utrin pokopao je s. Agnezu 11. o\u017eujka 1943. godine. Dvojica mu\u0161karaca usprotivili su se odvo\u0111enju s. Agneze i zauzeli su se za nju. To su bili umirovljenici Dominik Maras i Petar Bo\u017ei\u0107. Budu\u0107i da su se usprotivili tom zlo\u010dinu, i njih su ubili\u201c rekao je don Filip, te su se hodo\u010dasnici pomolili i za pokoj njihove du\u0161e. <\/p>\n\n\n\n Kada se vodi proces kauze za skupinu ljudi, izabere se jedna osoba koja predvodi tu grupu. Za zadarske Sluge Bo\u017eje to je don Eugen \u0160utrin (Luka, 1914.- Privlaka 1945.) kojeg su tako\u0111er ubili partizani samo \u0161est dana kako je bio \u017eupnik u Privlaci.<\/p>\n\n\n\n Dok je s. Agneza bila na Molatu, gdje je postojao i talijanski fa\u0161isti\u010dki logor, mladi molatski \u017eupnik bio je don Eugen. Upraviteljem \u017eupa Molat i Brgulje don Eugen je bio \u0161est godina, u te\u0161kim ratnim vremenima, od svoga imenovanja molatskim \u017eupnikom 2. rujna 1939. godine. Kroz logor na Molatu (30. lipnja 1942. \u2013 8. rujna 1943.) pro\u0161lo je 20 000 ljudi, a umrlo je ili strijeljano oko 1000 osoba. <\/p>\n\n\n\n \u201eDok je slu\u017eio na Molatu, don Eugen je jako brinuo za logora\u0161e. Don Eugen je bio jedina veza izme\u0111u logora\u0161a i vanjskog svijeta. On ih je ispovijedao, a tijekom ispovijedi prenio bi im i poruke njihovih najmilijih. Tako\u0111er, logora\u0161i su njemu govorili poruke za svoje bli\u017enje izvan logora. Jako se brinuo za njih, pazio je da im se ni\u0161ta ne dogodi.<\/p>\n\n\n\n Svjedok je rekao kako je logora\u0161ima jedanput bila uskra\u0107ena hrana, a don Eugen je do\u0161ao s velikim kri\u017eem i prosvjedovao kod odgovornog u logoru da ljudima trebaju dati jesti. Nakon kapitulacije Italije, don Eugen je pazio da se logora\u0161i ne osve\u0107uju vojnicima koji su ih ‘\u010duvali’. Bio je zaista \u010dovjek za drugoga \u010dovjeka\u201c istaknuo je don Filip.<\/p>\n\n\n\n Kucelin je rekao kako tim hodo\u010da\u0161\u0107em Zadarska nadbiskupija komemorira 16 \u017ertava, \u017eeli im iskazati zahvalnu i molitvenu po\u010dast te se odu\u017eiti za ignoriranje i zaborav koje ih je pratilo kroz 80 proteklih godina. <\/p>\n\n\n\n \u201ePri\u010da o Postulaturi po\u010dela je prije 13 godina u Zadarskoj nadbiskupiji i po\u010dela se nezaustavljivo \u0161iriti. Nadam se da \u0107e kulminirati beatifikacijom na\u0161ih kandidata. Zadatak vjernika je da na tu nakanu mole. Jer svaka beatifikacija po\u010dinje i zavr\u0161ava s narodom.<\/p>\n\n\n\n Da bi se nekoga beatificiralo, u narodu treba postojati glas mu\u010deni\u0161tva ili glas juna\u010dkih kreposti. Osoba se beatificira da bi narod imao uzor vjere u krepostima i mu\u010deni\u0161tvu. Sve po\u010dinje i zavr\u0161ava s narodom\u201c rekao je don Filip, istaknuv\u0161i da je cilj svake kauze na\u0107i istinu.<\/p>\n\n\n\n \u201eKauza zadarskih Slugu Bo\u017ejih trenutno je u fazi istra\u017eivanja. Prikupljaju se povijesni dokumenti. Veliki je odmak vremena i nema puno svjedoka, a me\u0111u onima koji su \u017eivi mnogi se ne usu\u0111uju govoriti iz straha. Poti\u010dem na molitvu za ljude koji su donekle poznavali situacije koje su se dogodile da se jave\u201c poru\u010dio je Kucelin, rekav\u0161i da nas zanimaju mu\u010denici koji su svoje \u017eivote dali za Krista, a ne mu\u010ditelji.<\/p>\n\n\n\n \u201eZa potvrdu mu\u010deni\u0161tva potrebno je dokazati da je osoba dala svoj \u017eivot; ne da joj je \u017eivot oduzet bez njenog pristanka i bez njene volje. U tome je razlika izme\u0111u mu\u010denika i \u017ertve. \u017drtvi se \u017eivot oduzima. Mu\u010denik \u017eivot daje\u201c istaknuo je don Filip.<\/p>\n\n\n\n Potaknuo je vjernike da pomognu postupku kauze na na\u010din da mole za istinu i njen uspjeh. Potrebna je i nov\u010dana pomo\u0107 jer svaki dokument treba prevesti, ovjeriti, veliki je rad teolo\u0161ke komisije, papinske komisije i drugih tijela.<\/p>\n\n\n\n \u201eMo\u017eete se i privatno moliti tim mu\u010denicima. Zazivajte ih privatno u svojim molitvama, dok se \u010deka pravorijek Crkve kada \u0107emo se mo\u0107i njima i javno moliti\u201c potaknuo je don Filip vjernike.<\/p>\n\n\n\n Pobo\u017enost kri\u017enog puta po obrascu bl. Miroslava Bule\u0161i\u0107a<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Po izlasku u molatsko pristani\u0161te, vjernici su se okupili u \u017eupnoj crkvi Poho\u0111enja BDM u Molatu, u kojoj je izmoljena prva postaja Kri\u017enog puta po molitveniku bl. Miroslava Bule\u0161i\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Mjesta zaustavljanja na postajama u pripremi za hodo\u010da\u0161\u0107e danima prije ozna\u010dili su don Dario Ti\u010di\u0107 i \u017dan Morovi\u0107, regens chori zadarske katedrale, koji su \u010dlanovi Povjerenstva za kauzu Slugu Bo\u017ejih Zadarske nadbiskupije.<\/p>\n\n\n\n Na po\u010detku povorke Kri\u017enog puta bio je procesionalni kri\u017e kojeg je nosio Dominik Du\u010dkovi\u0107, u pratnji \u010detiri ferala. Ferale su nosili anga\u017eirani vjernici laici: Vedran Frakin, Marin Paripovi\u0107, Cioslav Perica i Fabio Capogna.<\/p>\n\n\n\n U no\u0161enju drvenog kri\u017ea s korpusom raspetog Isusa izmjenjivali su se vjernici laici, sjemeni\u0161tarci te dvije redovnice, \u0161kolske sestre franjevke prema sedmoj i osmoj postaji: s. Mladenka Mati\u0107 i s. Danijela Kova\u010devi\u0107, a prema 13. postaji kri\u017e je nosio \u0111akon Proti\u0107.<\/p>\n\n\n\n Upaljene lampione putem nosili su prane\u0107aci s. Agneze Petro\u0161a: Iva Lili\u0107 Pekas,\u00a0 Antonija \u0160aruni\u0107 te Marko, Ivan i Luka Petro\u0161a.\u00a0Dva razglasa nosili su Robert \u0106ibari\u0107 i Nikola\u00a0Jozi\u0107.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n Tijekom pobo\u017enosti, zadarski \u0111akon don Mladen Proti\u0107 dr\u017eao je u ruci crvenom bojom na tekstilu naslikani prizor doti\u010dne postaje Isusovog kri\u017enog puta. Tekstove razmatranja \u010ditali su vjernici laici, dvojica sjemeni\u0161taraca a na 8. postaji franjevka s. Rita Mar\u017ei\u0107. Molitvu kod svake postaje \u010ditali su sve\u0107enici Zadarske nadbiskupije.<\/p>\n\n\n\n Dvanaesta postaja kri\u017enog puta izmoljena je ispred \u017eupne crkve sv. Andrije apostola u Brguljama, u rodnoj \u017eupi s. Agneze.<\/p>\n\n\n\n Za vrijeme moljenja te postaje, don Filip Kucelin u rukama je dr\u017eao sadnicu masline koja \u0107e biti posa\u0111ena u dvori\u0161tu te \u017eupne crkve, kao mironosni simbol u sje\u0107anje na s. Agnezu koja je bila obje\u0161ena na stablo masline na kojemu su je partizanski po\u010dinitelji zlo\u010dina objesili da visi naopako, a na kojemu je u takvom mu\u010deni\u010dkom stanju, ubijenu prona\u0161la njena majka Marija. Ina\u010de, s. Agneza je ro\u0111ena u ku\u0107i u selu<\/em>, u blizini \u017eupne crkve u Brguljama.<\/p>\n\n\n\n \u010cetrnaesta postaja izmoljena je ispred groblja u Brguljama gdje se nalazi i obiteljska grobnica s. Agneze Petro\u0161a u kojoj je pokopana i s. Agneza. Ispred grobnice s. Agneze nadbiskup Zgrabli\u0107 predvodio je molitvu odrje\u0161enja za pokojne.<\/p>\n\n\n\n Nakon molitve, mons. Zgrabli\u0107 na grob s. Agneze polo\u017eio je buket cvije\u0107a i stavio tri svije\u0107e, me\u0111u kojima je bila i jedna hrvatske trobojnice i s hrvatskim grbom, a nadbiskupu su svije\u0107e predali troje ne\u0107aka s. Agneze: Vera Weill \u2013 Halle, ro\u0111. Pero\u0161, Agneza Petro\u0161a i Ivica Petro\u0161a.<\/p>\n\n\n\n Potom su vjernici dolazili na grob s. Agneze i osobno iskazali po\u010dast i molitvu. <\/p>\n\n\n\n U uvali u Brguljama doma\u0107i mje\u0161tani pripremili su za hodo\u010dasnike okrepu za jesti i pi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Misno slavlje na obali ispred obiteljske ku\u0107e s. Agneze<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Nakon molitve na groblju, hodo\u010dasnici su se uputili u uvalu Brgulje gdje je misno slavlje ispred obiteljske ku\u0107e s. Agneze predvodio nadbiskup Zgrabli\u0107. Misa se slavila na obali ispred ku\u0107e Nikole Petro\u0161a koji je bio brat s. Agneze. To nije rodna ku\u0107a s. Agneze, nego ku\u0107a njene rodbine u kojoj sada \u017eivi ne\u0107ak s. Agneze, Ivica Petro\u0161a koji je ro\u0111en u toj ku\u0107i i kojemu je s. Agneza teta.<\/p>\n\n\n\n U propovijedi<\/strong> je mons. Zgrabli\u0107 pozvao na molitvu za beatifikaciju 16 Slugu Bo\u017ejih Zadarske nadbiskupije. To su: s. Agneza Petro\u0161a, sve\u0107enici Eugen \u0160utrin, Sre\u0107ko Lovreti\u0107, Ivan Lovreti\u0107, Janez Kranjc, Ante Ad\u017eija, Ante \u010coti\u0107, Mirko Didovi\u0107, Ante Letini\u0107, Ljubomir Maga\u0161, bogoslovi Bla\u017eenko Dunatov i Vojko Gregov te vjernik laik Ivo Ma\u0161ina.<\/p>\n\n\n\n \u201eMolimo da ove na\u0161e hrabre svjedoke vjere, \u017ertve mr\u017enje prema vjeri i svemu \u0161to je kr\u0161\u0107ansko, Gospodin po Crkvi proslavi \u010da\u0161\u0107u oltara, bla\u017eenstva i svetosti, kako bismo se njima mogli utjecati u na\u0161em hodo\u010da\u0161\u0107u prema vje\u010dnoj domovini te u nebu imali sigurne prijatelje.<\/p>\n\n\n\n Neka otok Molat ne bude poznat samo po logoru, nepravdama i strahotama koje su podnijele tolike \u017ertve, nego neka ovo bude otok bla\u017eenika i svetaca, a sada Slugu Bo\u017ejih: s. Agneze, don Eugena, don Sre\u0107ka i don Ljubomira. Neka njihova nevino prolivena krv bude sjeme vjere i novih hodo\u010da\u0161\u0107a na ovaj predivni otok\u201c rekao je nadbiskup Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n Don Sre\u0107ko je rodom s Molata, a partizani su ga 26. srpnja 1942., nakon mu\u010denja kao \u017eupnika Luke na Dugom otoku, ukrcali u brod i svezanoga bacili u more da se utopi. Obitelj don Ljubomira tako\u0111er potje\u010de s Molata. Bio je \u017eupnik u pa\u0161kom Barbatu. Komunisti su ga strijeljali u Oto\u010dcu u prosincu 1943. Imao je 28 godina.<\/p>\n\n\n\n \u201eNa\u0161im ispovijedanjem vjere i molitvom pridru\u017eit \u0107emo se \u017ertvama kr\u0161\u0107anske vjere, onima koji su u najte\u017eim trenucima \u017eivota ostali vjerni svojim idealima, vjerni Bogu, vjerni svome kr\u0161\u0107anskom pozivu i poslanju, jer mi kr\u0161\u0107ani ne \u017eivimo samo da bismo umrli, nego i umiremo da bismo \u017eivjeli\u201c poru\u010dio je nadbiskup Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n Za vrijeme mise, kako je i potaknuo mons. Zgrabli\u0107 u propovijedi, vjernici su se odrekli zla i grijeha, sotone i njegove zavodljivosti, \u0161to su u\u010dinili okretanjem prema Zapadu. Potom su obnovili vjeru u Trojedinog Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, okretanjem prema Istoku. <\/p>\n\n\n\n Prije toga obrednog \u010dina, njegovo zna\u010denje na misi pojasnio je don Dario Ti\u010di\u0107. \u201eU prvotnoj Crkvi, kandidat za kr\u0161tenje najprije se okrenuo prema Zapadu, simbolu tame, zalasku sunca, slici smrti, pa tako i grijeha. Okrenut prema Zapadu, kr\u0161tenik je tri puta izgovorio Ne<\/em>, odnosno Odri\u010dem se<\/em>: Odri\u010dem se \u0111avla, njegovog sjaja i grijeha<\/em>.<\/p>\n\n\n\n S tom neobi\u010dnom rije\u010di ‘sjaja’, tj. pompe \u0111avolske, ozna\u010davao se sjaj starog kulta bogova i starih kazali\u0161nih predstava u kojima se raspirivalo strasti gledaju\u0107i kako \u017eive ljude razdiru divlje \u017eivotinje. Tako je ovaj Ne <\/em>zna\u010dio odbacivanje kulture koja je \u010dovjeka uvla\u010dila u \u0161tovanje mo\u0107i, u svijet pohlepe, prevare, okrutnosti. To je bio \u010din osloba\u0111anja, odreknu\u0107a od stila \u017eivota koji se nudio kao u\u017eitak, a vodio je prema razaranju onoga \u0161to je u \u010dovjeku najbolje, najplemenitije i najvrjednije. Taj bitan \u010din odricanja, u ne tako dramati\u010dnom procesu, sadr\u017ean je u krsnim obe\u0107anjima.<\/p>\n\n\n\n Nakon toga, kr\u0161tenik se okrenuo prema Istoku \u2013 simbolu svjetla, simbolu novoga svjetla povijesti, mladog sunca koje izlazi, simbolu Krista. Kr\u0161tenik se okre\u0107e novom pravcu svoga \u017eivota: povjerava se Trojedinom Bogu \u010dijem se vodstvu prepu\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n Na taj na\u010din, Bog nas obla\u010di u odijelo svjetla i \u017eivota. Sv. Pavao to ‘novo odijelo’ naziva ‘plodovima Duha’ i opisuje ih kao: \u201eljubav, radost, mir, velikodu\u0161nost, uslu\u017enost, dobrota, vjernost, blagost, uzdr\u017eljivost\u201c (Gal 5,22)\u201c rekao je don Dario, podsjetiv\u0161i da je u prvotnoj Crkvi novokr\u0161tenik zaista skidao odijelo s kojim je do\u0161ao na kr\u0161tenje.<\/p>\n\n\n\n \u201eSilazio je u krsni studenac i uranjao se u vodu tri puta \u2013 kao simbol smrti koja ozna\u010dava svu radikalnost promjene odijela. Ovaj \u017eivot koji je okrenut prema smrti novokr\u0161tenik predaje smrti, a u isto vrijeme s Kristom i od Krista zahva\u0107en, privu\u010den, ulazi u novi \u017eivot koji ga preoblikuje za novi \u017eivot, za vje\u010dnost. Zatim, izlaze\u0107i iz krsne vode, novokr\u0161tenik se obla\u010dio u bijele haljine, haljine svjetla Bo\u017ejega, primaju\u0107i upaljenu svije\u0107u kao simbol novoga \u017eivota, svjetla Bo\u017ejega koji je u njima zapaljen\u201c pojasnio je don Dario.<\/p>\n\n\n\n Cijelo vrijeme hodo\u010da\u0161\u0107a bilo je ugodno i lijepo vrijeme. Ali, kada je po\u010delo misno slavlje na obali, sunce je osobito granulo i ljepotom svoga svjetla u punini osun\u010dalo morsku pu\u010dinu \u010diji su \u017eal i obalu s usidrenim la\u0111ama hodo\u010dasnici okru\u017eili kao sudionici misnoga slavlja. Oltar, nadbiskup i sve\u0107enici bili su pod kro\u0161njom velikog borovog stabla. Asocijacija na biblijsku sliku Isusa i u\u010denika, ribara ljudi bila je neminovna, koji je prve u\u010denike pozvao upravo pokraj Genezaretskog jezera.<\/p>\n\n\n\n Dojmovi rodbine s. Agneze i hodo\u010dasnika<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Zajednicu franjevki na hodo\u010da\u0161\u0107u predvodila je s. Lidija Bernardica Matijevi\u0107, provincijska predstojnica \u0160kolskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Presvetog Srca Isusova iz Splita.<\/p>\n\n\n\n \u201e\u017dalosno je to \u0161to se dogodilo s. Agnezi, ali moramo to obilje\u017eiti. Na\u017ealost, bilo je malo saznanja o tome prethodnih godina. Me\u0111u ljudima je bio strah. Na hodo\u010da\u0161\u0107u je bilo jako lijepo, malo naporno. Ali, \u0161to je pro\u017eivjela s. Agneza, ovo je neusporedivo s i\u010dim \u0161to smo na hodo\u010da\u0161\u0107u pro\u0161li\u201c reka je s. Lidija.<\/p>\n\n\n\n Nakon izlaska iz samostana u Rabu, s. Agneza bila je \u010dlanicom Mariborske provincije \u0160kolskih sestara franjevki. Dru\u017eba je 1922. dobila upravu u Splitu.<\/p>\n\n\n\n Na hodo\u010da\u0161\u0107u je bila i s. Angela Zankovi\u0107, zamjenica provincijske predstojnice Mariborske provincije Bezgre\u0161nog za\u010de\u0107a BDM, iz Trebnje kod Novog Mesta. \u201eBolno mi je \u0161to je s. Agneza pretrpjela. Znali smo da je bila ubijena, starije sestre to su rekle, ali vi\u0161e od toga nije se govorilo. U zadnje vrijeme vi\u0161e smo saznali o njenom mu\u010deni\u0161tvu. Drago mi je da mo\u017eemo hodo\u010da\u0161\u0107em iskazati po\u0161tovanje i zahvalnost s. Agnezi i njenom mu\u010deni\u0161tvu za Boga i narod. Dao Bog da do\u0111e do njene beatifikacije kao mu\u010denice\u201c rekla je s. Angela.<\/p>\n\n\n\n S. Metka Vrabi\u0107 iz Ljubljane je rekla: \u201e\u010cula sam od na\u0161ih sestara u Rabu da su pri\u010dale o s. Agnezi i to me jako dirnulo. Drago mi je da sam bila na grobu s. Agneze. Bogu sam jako zahvalna za to \u0161to je darovala svoj \u017eivot. Najvi\u0161e mi u srcu ostaje njeno mu\u010deni\u0161tvo. Sve sestre iz na\u0161e zajednice preporu\u010dam s. Agnezi\u201c.<\/p>\n\n\n\n Hodo\u010da\u0161\u0107e su osobito emotivno do\u017eivjeli \u010dlanovi rodbine s. Agneze, me\u0111u kojima i njena ne\u0107akinja istog imena kao i teta, Agneza Petro\u0161a, \u010diji je otac bio brat s. Agneze.<\/p>\n\n\n\n Samo zbog sudjelovanja na hodo\u010da\u0161\u0107u, iz SAD-a gdje \u017eivi u San Franciscu, na Molat je do\u0161la Vera Weill \u2013 Halle, ro\u0111. Pero\u0161, ne\u0107akinja s. Agneze. S. Agneza je Verina teta, sestra od Verine majke.<\/p>\n\n\n\n Vera je ro\u0111ena 1950. pa osobno ne poznaje tetu, ali sje\u0107a se \u0161to joj je o s. Agnezi pri\u010dala njena majka Milenka Pero\u0161, ro\u0111. Petro\u0161a.<\/p>\n\n\n\n \u201eKad je imala 30 godina, s. Agneza imala je san u kojem joj se prikazala Majka Bo\u017eja. Majka Bo\u017eja joj je tada u snu rekla da \u0107e umrijeti kad bude imala 42 godine. Poslije je s. Agneza razmi\u0161ljala o tome \u0161to \u0107e se dogoditi, jer joj je u snu re\u010deno da ne\u0107e umrijeti normalnom smr\u0107u. To se zaista i dogodilo. S. Agneza je umrla u 42. godini \u017eivota. Uvijek se sje\u0107am te pri\u010de od moje majke koja je to pri\u010dala o svojoj sestri, s. Agnezi. <\/p>\n\n\n\n I drugo, neki ljudi bili su do\u0161li u na\u0161u ku\u0107u, a poznavali su ljude koji su u\u010dinili zlo s. Agnezi. Zbog toga su bili optere\u0107eni moralno i htjeli su re\u0107i \u0161to se dogodilo, sve ispri\u010dati. Rekli su: ‘Re\u0107i \u0107emo vam imena svih koji su u\u010dinili zlo va\u0161oj sestri Agnezi’. Moji djed i baka su na to rekli: \u201eMi nju ne mo\u017eemo vratiti. Mi ne dr\u017eimo mr\u017enju, to nije za nas\u201c. Ta izreka, \u201eMi ne dr\u017eimo mr\u017enju\u201c je bila tako zna\u010dajna za na\u0161u obitelj, da smo u stvarnosti to zaista prihvatili\u201c rekla je ne\u0107akinja Vera.<\/p>\n\n\n\n Hodo\u010da\u0161\u0107e ju je jako dirnulo. \u201eNeopisivo, emotivno, povezana sam s otokom Molatom, s obitelji, s tim vjernim duhom. Moja mama bila je vjerna i nama je predala tu vjernost. Kad smo do\u0161li u Ameriku, nismo se osje\u0107ali samo kao Hrvati, nego i kao vjerni katoli\u010dkoj vjeri\u201c poru\u010dila je ne\u0107akinja Vera.<\/p>\n\n\n\n Iva Lili\u0107 Pekas, prane\u0107akinja s. Agneze koja je bila sestra Ivinog djeda Celestina Petro\u0161e odgajana je u ku\u0107i ispred koje se slavila misa na obali.<\/p>\n\n\n\n \u201eOd ranih nogu znala sam pri\u010du o teti, \u010dasnoj. Mislim da je prvi plod njenog mu\u010deni\u0161tva to da nikad nije bilo mr\u017enje ni \u017eelje za osvetom u na\u0161oj obitelji prema ljudima koji su u\u010dinili to zlo. To sam smatrala najve\u0107im plodom. Nad time je bila nadvijena \u0161utnja, obiteljska rana a malo i gri\u017enja savjesti. Moj djed je imao gri\u017enju savjesti jer je on u to doba pozvao s. Agnezu da do\u0111e ku\u0107i na svoj rodni Molat.<\/p>\n\n\n\n Uvijek osje\u0107am njenu prisutnost, osobito sada kad se pokrenuo postupak kauze. Ponosna sam, ispunjena i silno zahvalna Bogu \u0161to je s. Agnezu po\u010dastio na ovaj na\u010din. Mi smo u ljubavi sjedinjeni, kako i glasi geslo ovog hodo\u010da\u0161\u0107a\u201c rekla je prane\u0107akinja Iva.<\/p>\n\n\n\n Zadarska hodo\u010dasnica Valerija Grani\u0107 je rekla: \u201eBogu sam zahvalna i po\u010da\u0161\u0107ena sam \u0161to sam sudjelovala na ovom povijesnom hodo\u010da\u0161\u0107u, u sje\u0107anju na mu\u010denike koji \u0107e, nadamo se, biti beatificirani. Molit \u0107emo na tu nakanu.<\/p>\n\n\n\n Sve me toliko diralo, toliko ljepote. Pri\u010de o njima svakom ponaosob kako su ubijeni toliko su me dirale. Nadam se da \u0107e ovo postati tradicionalno hodo\u010da\u0161\u0107e, to bi bilo dostojno i pravedno. Bio je predivan do\u017eivljaj, toliko poznatih lica i susreta, mladih roditelja s djecom. Sve skupa, ljepota koja me obogatila i oplemenila. To sve slu\u017ei da nas jo\u0161 vi\u0161e u\u010dvrsti u vjeri\u201c.<\/p>\n\n\n\n Ingrid Ver\u0161i\u0107 Mileti\u0107, \u010dlanica Katedralnog zbora sv. Sto\u0161ije koji je pod vodstvom voditelja, mo \u017dana Morovi\u0107a predvodio pjevanje na hodo\u010da\u0161\u0107u, rekla je da je hodo\u010da\u0161\u0107e bilo oboga\u0107uju\u0107e. \u201eSpoznaja da je Molat dao takve mu\u010denike jako me impresionirala. Bilo je toliko mladosti, pobo\u017enosti na Kri\u017enom putu. Koliko su ljudi molili, kle\u010dali, ba\u0161 ti mladi. Pitala sam djecu jesu li se umorili, ka\u017eu mi ‘Ma kakvi, uop\u0107e nam nije te\u0161ko’, ba\u0161 su bili dragi. \u017delja mi je da taj otok mu\u010denika bude mjesto trajnog obilje\u017eavanja spomena na njihovu \u017ertvu\u201c rekla je Mileti\u0107.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111u hodo\u010dasnicima je bila i Marija Mrdelja. \u201eU mojoj obitelji je \u0161estero poginulih u Drugom svjetskom ratu pa sam suosje\u0107ala. Ali, oni su kod Isusa. Meni je jako \u017eao \u0161to nisu bila barem jo\u0161 dva broda, jer bilo je velikog zanimanja za ovo hodo\u010da\u0161\u0107e. Puno ljudi je ostalo koji se nisu stigli upisati.<\/p>\n\n\n\n Osobno znam koliki su mene pitali, da bi i\u0161li. Kad sam u\u0161la u brod, bilo mi je \u017eao i pomislila sam, a joj, koliko ih je ostalo. Ovo bi se trebalo odr\u017eavati svaku godinu. Ovo \u0107e biti veliko hodo\u010da\u0161\u0107e za budu\u0107nost i neka bude puno brodova.<\/p>\n\n\n\n Ljudi oko mene su govorili ‘Ja sam iz Osijeka, ja iz Zagreba’. Iz cijele Hrvatske su do\u0161li. Bilo je puno mladosti, djece. Prolazili su me trnci kako narod ide. Jedna \u017eena je \u0161epala, ka\u017ee, ‘Boli me kuk, ali nije mi te\u0161ko’. Jako sam sretna koliko je to uspjelo. Nitko nije bio umoran, napet, sve je bilo predivno.<\/p>\n\n\n\n A kad sam prvi put \u010dula da se ide, pomislila sam, Molat? Ali onda sam saznala \u0161to je Molat. To je mjesto mu\u010denika. Neka svaku godinu bude ovo hodo\u010da\u0161\u0107e, i neka bude puno brodova. Garantiram da \u0107e se sve popuniti, jer narod \u017eeli i\u0107i. Bilo je veli\u010danstveno\u201c poru\u010dila je Mrdelja. <\/p>\n\n\n\n Kao uspomenu za hodo\u010da\u0161\u0107e, hodo\u010dasnici su dobili kameni kri\u017ei\u0107, knji\u017eicu ‘Dvanaestorica ubijenih sve\u0107enika Zadarske nadbiskupije u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u’ don Rozarija \u0160utrina i molitvenik bl. Miroslava Bule\u0161i\u0107a. Dobrovoljni prilozi koje su vjernici dali namijenjeni su za rad Postulature za kauzu Slugu Bo\u017ejih Zadarske nadbiskupije.<\/p>\n\n\n\n Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"