{"id":61727,"date":"2023-02-17T15:15:53","date_gmt":"2023-02-17T14:15:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=61727"},"modified":"2023-02-17T15:17:55","modified_gmt":"2023-02-17T14:17:55","slug":"poruka-pape-franje-za-korizmu-korizmena-askeza-sinodski-itinerarij","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=61727","title":{"rendered":"PORUKA PAPE FRANJE ZA KORIZMU &#8211; &#8216;Korizmena askeza, sinodski itinerarij&#8217;"},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" width=\"1000\" height=\"731\" src=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/1409837.jpeg\" alt=\"\" class=\"wp-image-61731\" srcset=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/1409837.jpeg 1000w, https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/1409837-300x219.jpeg 300w, https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/1409837-150x110.jpeg 150w, https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/1409837-768x561.jpeg 768w\" sizes=\"(max-width: 1000px) 100vw, 1000px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center\"><strong>Korizmena askeza, sinodski itinerarij<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Draga bra\u0107o i sestre! <\/p>\n\n\n\n<p>U evan\u0111eljima po Mateju, Marku i Luki postoji podudarnost u izvje\u0161\u0107ima o doga\u0111aju<br>Isusova preobra\u017eenja. U tom doga\u0111aju vidimo Gospodinov odgovor na neuspjeh njegovih<br>u\u010denika da ga razumiju. Neposrednog prije toga do\u0161lo je do pravog sukoba izme\u0111u U\u010ditelja i<br>\u0160imuna Petra, koji \u2013 nakon \u0161to je priznao Isusa Kristom, Sinom Bo\u017ejim \u2013 odbacio je njegov<br>navje\u0161taj muke i kri\u017ea. Isus ga je o\u0161tro prekorio: \u00bbNosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer<br>ti nije na pameti \u0161to je Bo\u017eje, nego \u0161to je ljudsko!\u00ab (Mt 16, 23). I gle, \u00bbnakon \u0161est dana uze<br>Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu\u00ab (Mt<br>17, 1). <\/p>\n\n\n\n<p>Evan\u0111elje o preobra\u017eenju navije\u0161ta se svake godine na drugu korizmenu nedjelju.<br>Naime, Gospodin nas u tom liturgijskom vremenu uzima sa sobom i vodi nas u osamu. Dok<br>redovite obveze tra\u017ee od nas da ostanemo u svojim uobi\u010dajenim mjestima, \u017eive\u0107i jednoli\u010dnu i<br>katkad dosadnu svakodnevicu, u korizmi smo pozvani uspeti se zajedno s Isusom \u201cna goru<br>visoku\u201d, da sa svetim Bo\u017ejim narodom do\u017eivimo posebno iskustvo askeze.<\/p>\n\n\n\n<p>Korizmena askeza je zalaganje, uvijek prodahnuto milo\u0161\u0107u, da nadvladamo svoj<br>manjak vjere i otpore nasljedovanju Isusa na kri\u017enom putu. Upravo ono \u0161to su Petar i ostali<br>u\u010denici trebali u\u010diniti. Da bismo produbili svoje poznavanje U\u010ditelja, da bismo u punini<br>razumjeli i prihvatili otajstvo Bo\u017ejeg spasenja, koje se ostvaruje u potpunom darivanju<br>samoga sebe iz ljubavi, moramo pustiti njemu da nas povede u osamu i u visine, odvajaju\u0107i se<br>od osrednjost\u00ee i ispraznost\u00ee. Trebamo krenuti na put koji vodi uzbrdo, koji zahtijeva napor,<br>\u017ertvu i usredoto\u010denost, ba\u0161 poput izleta u planine. Ti su preduvjeti va\u017eni i za sinodski put kojim smo kao Crkva predano krenuli. Dobro \u0107e nam do\u0107i da razmi\u0161ljamo o tom odnosu izme\u0111u korizmene askeze i sinodskog iskustva. Na \u201cduhovnu obnovu\u201d na gori Tabor Isus vodi sa sobom trojicu u\u010denika, odabranih da budu svjedoci jedinstvenog doga\u0111aja. On \u017eeli da to milosno iskustvo ne bude samotno, nego ne\u0161to \u0161to se dijeli s drugima, kao \u0161to je to, uostalom, i sav na\u0161 \u017eivot u vjeri. Isusa se nasljeduje zajedno i zajedno, kao Crkva hodo\u010dasnica u vremenu, \u017eivimo liturgijsku godinu i u njoj korizmu, putuju\u0107i s onima koje nam je Gospodin dao za suputnike na na\u0161em \u017eivotnom putu. <\/p>\n\n\n\n<p>Sli\u010dno usponu Isusa i u\u010denik\u00e2 na goru Tabor, mo\u017eemo re\u0107i da je na\u0161 korizmeni hod<br>\u201csinodski\u201d, zato \u0161to je ne\u0161to \u0161to \u010dinimo zajedno i svi idemo istim putem, kao u\u010denici jedinoga<br>U\u010ditelja. Znamo, \u0161tovi\u0161e, da je On s\u00e2m Put, i zato Crkva, i u liturgijskom i u sinodskom<br>itinerariju, ne \u010dini ni\u0161ta drugo nego sve dublje i potpunije ulazi u otajstvo Krista Otkupitelja.<br>I dolazimo tako do vrhunca. U Evan\u0111elju se ka\u017ee da Isus \u00bbpreobrazi se pred njima. I<br>zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postado\u0161e bijele kao svjetlost\u00ab (Mt 17, 2). To je \u201cvrh\u201d,<br>cilj puta. Na kraju uspona, dok stoje s Isusom na vrhu gore, trojici u\u010denika dana je milost da<br>ga vide u njegovoj slavi, obasjanog nadnaravnom svjetlo\u0161\u0107u koja nije dolazila izvana, nego je<br>zra\u010dila iz njega samog. Bo\u017eanska ljepota tog vi\u0111enja bila je neusporedivo ve\u0107a od svih napora<br>koje su u\u010denici morali ulo\u017eiti dok su se uspinjali na goru Tabor. Kao i kod svakog napornog<br>izleta u planinu, dok se penje\u0161 mora\u0161 dobro paziti na stazu, ali panorama koja se na kraju<br>pru\u017ea pred o\u010dima iznena\u0111uje i uzvra\u0107a svojom divotom. I sinodski se proces \u010desto \u010dini<br>napornim i ponekad bismo mogli klonuti duhom. No, ono \u0161to nas \u010deka na kraju nesumnjivo je<br>ne\u0161to \u010dudesno i iznena\u0111uju\u0107e, \u0161to \u0107e nam pomo\u0107i da bolje razumijemo Bo\u017eju volju i na\u0161e<br>poslanje u slu\u017ebi njegova kraljevstva. <\/p>\n\n\n\n<p>Iskustvo u\u010denik\u00e2 na gori Tabor dodatno se oboga\u0107uje kad se uz preobra\u017eenog Isusa<br>pojavljuju Mojsije i Ilija, koji uosobljuju Zakon odnosno Proroke (usp. Mt 17, 3). Kristova je<br>novost ispunjenje Staroga saveza i obe\u0107anj\u00e2; neodvojiva je od povijesti Boga s njegovim<br>narodom i otkriva njezino duboko zna\u010denje. Sinodski je hod, sli\u010dno tome, tako\u0111er ukorijenjen<br>u tradiciji Crkve i istodobno otvoren novostima. Tradicija je izvor nadahnu\u0107a za tra\u017eenje<br>novih putova, klone\u0107i se pritom napasti nepokretnosti, s jedne strane, i napasti improviziranog<br>eksperimentiranja, s druge. <\/p>\n\n\n\n<p>Korizmeni asketski hod i, na sli\u010dan na\u010din, sinodski hod, imaju za cilj duboku promjenu<br>i na osobnoj i na crkvenoj razini. Ta duboka promjena, i u jednom i u drugom slu\u010daju, ima<br>svoj uzor u Isusovu preobra\u017eenju i posti\u017ee se milo\u0161\u0107u njegova vazmenoga otajstva. Da bi se<br>takva duboka promjena dogodila ove godine u nama, \u017eelim predlo\u017eiti dva \u201cputa\u201d kojim nam<br>je i\u0107i da bismo zajedno s Isusom svladavali uspon i s njim do\u0161li do cilja.<\/p>\n\n\n\n<p>Prvi se odnosi na poziv koji je Bog Otac uputio u\u010denicima na gori Tabor dok su<br>gledali preobra\u017eenog Isusa. Glas iz oblaka govori: \u00bbSlu\u0161ajte ga!\u00ab (Mt 17, 5). Prva je uputa,<br>dakle, vrlo jasna: slu\u0161ati Isusa. Korizma je vrijeme milosti u onoj mjeri u kojoj slu\u0161amo njega<br>koji nam govori. A kako nam govori? Ponajprije u Rije\u010di Bo\u017ejoj koju nam Crkva daje u<br>liturgiji: neka na\u0161e u\u0161i ne budu za\u010depljene za nju; ako ne mo\u017eemo stalno i\u0107i na misu, \u010ditajmo<br>biblijska \u010ditanja iz dana u dan, pa i uz pomo\u0107 interneta. Osim u Svetom pismu, Gospodin nam<br>govori u na\u0161oj bra\u0107i i sestrama, posebno u licima i pri\u010dama onih koji su u potrebi. No, \u017eelim<br>dodati jo\u0161 jedan vid, koji je vrlo va\u017ean u sinodskom procesu: slu\u0161anje Krista povezano je<br>tako\u0111er sa slu\u0161anjem na\u0161e bra\u0107e i sestara u Crkvi. Rije\u010d je o onom uzajamnom slu\u0161anju koje je<br>u nekim fazama glavni cilj, ali je, me\u0111utim, uvijek neizostavno u metodi i stilu sinodske<br>crkve. <\/p>\n\n\n\n<p>\u010cuv\u0161i O\u010dev glas, \u00bbu\u010denici pado\u0161e licem na zemlju i silno se prestra\u0161i\u0161e. Pristupi k<br>njima Isus, dotakne ih i re\u010de: \u201cUstanite, ne bojte se!\u201d Podigo\u0161e o\u010di, ali ne vidje\u0161e nikoga doli<br>Isusa sama\u00ab (Mt 17, 6-8). Evo drugog savjeta za ovu korizmu: nemojmo iz straha od<br>suo\u010davanja sa stvarno\u0161\u0107u s njezinim svakodnevnim naporima, potrebama i proturje\u010djima<br>bje\u017eati u religioznost sazdanu od izvanrednih doga\u0111aja, sugestivnih iskustava. Svjetlo koje<br>Isus pokazuje u\u010denicima predokus je uskrsne slave, a pristupa mu se nasljedovanjem \u201cnjega<br>jedinoga\u201d. Korizma je usmjerena na Uskrs: to \u201cpovla\u010denje u osamu\u201d nije samom sebi svrha,<br>ve\u0107 nas priprema da s vjerom, nadom i ljubavlju \u017eivimo muku i kri\u017e kako bismo do\u0161li do<br>uskrsnu\u0107a. I na sinodskom putu se ne smijemo zavaravati da smo stigli do cilja kad nam Bog<br>daje milost nekih sna\u017enih iskustava zajedni\u0161tva, jer i tad nam Gospodin ponavlja: \u00bbUstanite,<br>ne bojte se!\u00ab. Si\u0111imo u nizinu i neka nam milost koju smo do\u017eivjeli pomogne umje\u0161no raditi<br>na sinodalnosti u svakodnevnom \u017eivotu na\u0161ih zajednica. <\/p>\n\n\n\n<p>Draga bra\u0107o i sestre, neka nas u ovoj korizmi Duh Sveti sna\u017ei i poti\u010de u na\u0161em usponu<br>s Isusom, kako bismo mogli iskusiti njegov bo\u017eanski sjaj i tako, oja\u010dani u vjeri, nastavili svoj<br>put zajedno s njim, koji je svjetlost na prosvjetljenje narod\u00e2 i slava puka svoga.<\/p>\n\n\n\n<p>Rim, Sveti Ivan Lateranski, 25. sije\u010dnja, blagdan Obra\u0107enja svetoga Pavla<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Korizmena askeza, sinodski itinerarij Draga bra\u0107o i sestre! U evan\u0111eljima po Mateju, Marku i Luki postoji podudarnost u izvje\u0161\u0107ima o <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=61727\" title=\"PORUKA PAPE FRANJE ZA KORIZMU &#8211; &#8216;Korizmena askeza, sinodski itinerarij&#8217;\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":61734,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/02\/1409837-1.jpeg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/61727"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=61727"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/61727\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":61733,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/61727\/revisions\/61733"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/61734"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=61727"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=61727"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=61727"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}