Mons. \u017delimir Pulji\u0107, umirovljeni zadarski nadbiskup, gostovao je u emisiji Aktualno HKR-a u \u010detvrtak, 2. velja\u010de kao dugogodi\u0161nji predsjednik Vije\u0107a HBK za kulturu i crkvena kulturna dobra.<\/p>\n\n\n\n
Od te slu\u017ebe koju je obavljao 13 godina, mons. Pulji\u0107 oprostio se od \u010dlanova toga Vije\u0107a predsjedaju\u0107i sjednicom Vije\u0107a HBK za kulturu u subotu, 28. sije\u010dnja u zgradi HBK u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n
O\u010de nadbiskupe, izdali ste knji\u017eicu’Kulturna ba\u0161tina i dokumenti znakovi su Kristovog djelovanja u Crkvi’ukojoj stvarnost kulture poja\u0161njavate vi\u0161eslojno, vi\u0161edimenzionalno, s poticajima kako ispravno, cjelovito, kvalitetno, za dobro \u010dovjeka, podizati kulturu pojedinca, zajednica i naroda.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Povod za izdavanje te knji\u017eice bio je zadnji sastanak kojeg sam imao sa \u010dlanovima toga Vije\u0107a HBK, s vrijednim \u010dlanovima Vije\u0107a iz na\u0161ih biskupija s kojima sam se godi\u0161nje jedanput dru\u017eio te smo raspravljali o razli\u010ditim temama koje smo odredili.<\/p>\n\n\n\n Teme su bile arhivi, knji\u017enice, Europa. Jedanput smo se dulje zadr\u017eali na vrlo zanimljivoj temi koju je intonirao Benedikt XVI., to je tzv. ‘Predvorje naroda’. <\/p>\n\n\n\n Naime, on je razmi\u0161ljao kako je Izabrani narod imao iskustvo da ljudi koji nisu \u010dlanovi Izabranog naroda, a zainteresirani su za ono \u0161to \u017didovi \u010dine u hramu: mole, pjevaju, \u010ditaju Sveto pismo, raspravljaju, a oni sami ne mogu u\u0107i u hram, onda je za njih predvi\u0111eno tzv. predvorje. Predvorje, nekada smo rekli pogana – predvorje naroda koji nisu \u010dlanovi, da mogu \u010duti o \u010demu se raspravlja.<\/p>\n\n\n\n Raspravljali smo i o maticama, mati\u010dnim knjigama koje su nacionalizirane poslije Drugog svjetskog rata, a odnesene su u dr\u017eavne arhive i dr\u017eavne urede. Mi smatramo da je to crkveno vlasni\u0161tvo i da bi ih trebalo vratiti na mjesta odakle su oduzeta. Tako da smo raspravljali i o problemu matica koje su velikim dijelom vra\u0107ene.<\/p>\n\n\n\n Ali uvjet je, i dobro da je tako re\u010deno, matice se vra\u0107aju tamo gdje su spremni uvjeti. To zna\u010di da je napravljen prostor, da je adekvatan za \u010duvanje matica. Raspravljali smo i o blagu crkvene glazbe jer i to je sastavni dio Vije\u0107a za kulturu.<\/p>\n\n\n\n Nekoliko puta raspravljali smo o arhivima. Imali smo i veliki simpozij u \u0160ibeniku gdje su i dr\u017eavne institucije poslale svoje predstavnike, pa smo zajedni\u010dki raspravljali o toj zajedni\u010dkoj ba\u0161tini koja nam je vrlo va\u017ena.<\/p>\n\n\n\n Raspravljali smo i o crkvenim muzejima, crkvenim knji\u017enicama i o svemu \u0161to se na kulturnom planu doga\u0111a na razini Hrvatske. <\/p>\n\n\n\n Spomenuli ste matice. Pojedinim biskupijama matice su vra\u0107ene. Koje preduvjete treba u\u010diniti da svim biskupijama budu vra\u0107ene njihove matice? Ljudi idu za svojim korijenima, gledaju podatke svojih predaka, to javnost zanima. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Zna se da je to vlasni\u0161tvo Crkve, dr\u017eava je voljna to vratiti i bez ikakvih problema to vra\u0107a. Ali, stavili su mali uvjet, ne mo\u017eemo ih vratiti pa da ih slo\u017eite negdje u podrum. Nego, prostore u\u010dinite adekvatnima, da budu dostupni, da se mogu istra\u017eivati i \u010duvati. <\/p>\n\n\n\n Uglavnom, svaka biskupija trebala bi imati vra\u0107enu tu svoju ba\u0161tinu. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Tako je. I mislim da je veliki dio to ve\u0107 u\u010dinio, ali uvjeti su da svaka biskupija napravi adekvatan prostor, ve\u0107ina ih ve\u0107 ima. Ali, kad se stvar vra\u0107a treba predvidjeti primjereni prostor da se to mo\u017ee pohraniti, \u010duvati i istra\u017eivati. <\/p>\n\n\n\n Na naslovnici Va\u0161e knji\u017eice o kulturi je \u0160krinja sv. \u0160ime iz Zadra. Ona je veliki znak i kulturnog stvarala\u0161tva, najvrijednije djelo srednjovjekovne zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj i spomenik nulte kategorije. Po na\u010dinu svoje izrade kao relikvijar bez premca je u razmjerima svjetskog stvarala\u0161tva.<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010citaju\u0107i tu knji\u017eicu, primje\u0107ujem da Va\u0161e ra\u0161\u010dlanjivanje i poimanje kulture nadilazi govor o kulturi samo kroz prizmu raznih grana umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva. Vi zapravo govorite o antropologiji i bitku \u010dovjeka. Mogao bi \u010dovjek misliti, mons. Pulji\u0107 pi\u0161e samo o djelima kiparstva, slikarstva, graditeljstva, arhivima, ali to je svojevrsno i teolo\u0161ko djelo. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Pa jest. Inspiracija za naslov bila mi je misao velikog sv. Ivana Pavla II. koji je imao puno nagovora, predavanja i intervenata ba\u0161 o odnosu vjere i kulture.<\/p>\n\n\n\n Na jednom mjestu rekao je da vjera nu\u017eno ra\u0111a kulturu. Jer, vjera koja ne ra\u0111a kulturu je mrtva vjera, rekao je Papa. Vjera i kultura idu zajedno, ruku pod ruku. Zato sam stavio da su kulturna ba\u0161tina i dokumenti koje Crkva ima, \u010duva, znakovi Kristovog djelovanja u Crkvi.<\/p>\n\n\n\n Tu je jo\u0161 i misao koju je rekao tako\u0111er veliki papa, Pavao VI., na svom susretu s arhivistima, isto mi je ‘zapela za oko’. Papa je arhivistima rekao, vi radite posao koji ljudi ne vide. Mo\u017eda vam se koji put to \u010dini nepotreban posao, suvi\u0161an ili zamoran. Ali znajte da tim tragovima arhiva koje vi \u010duvate, pohranjujete, ostavljate tragove Isusovog prolaska.<\/p>\n\n\n\n I time je htio vrednovati njihov rad i taj samozatajan posao slaganja arhiva, \u010duvanja arhiva, arhiviranje po pravilima struke. Inspiracija su mi bili pape Pavao VI. i Ivan Pavao II. koji su vrednovali kulturu. Obojica su rekli da su kulturna ba\u0161tina i dokumenti znakovi Kristovog djelovanja i Kristovog prolaska u ovome svijetu. <\/p>\n\n\n\n Dojmila me misao sv. Ivana Pavla II. koji je rekao: \u201eDvije su bitne dimenzije kulture, sloboda i cjelovitost. Cjelovitost vapi za transcendencijom, jer u \u010dovjeku drijema izvanpovijesni element koji je izvor njegove ljudskosti\u201c.<\/strong><\/p>\n\n\n\n O\u010de nadbiskupe, u trajnoj smo napasti dokidanja na\u0161ih ljudskih sloboda koje nam pripadaju i po Bo\u017ejem dostojanstvu i na\u0161oj stvorenosti, kao i parcijalnih pogleda na stvarnost. A cjelovitost zna\u010di gledati \u010dovjeka u svim njegovim dimenzijama; duha i tijela, ljudskoga i bo\u017eanskoga. Ako tako poimamo kulturu, \u010dini se da danas imamo zapravo puno nekulture u stvarala\u0161tvu i da se doga\u0111a degradacija kulture u mnogim sferama, zar ne? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Imate pravo. Imamo puno anti-kulture, imamo puno subkulture, imamo svega \u0161to ne znam koliko mo\u017eemo nazivati kulturom, makar su djelo \u010dovjeka. Ali prava kultura je zapravo to \u0161to je rekao Ivan Pavao II., i ja ga potpuno podr\u017eavam – to je cjelovitost i sloboda.<\/p>\n\n\n\n Dakle, u slobodi i cjelovitosti, zaista, jer sve drugo postaje parcijalno, nesavr\u0161eno, nedovr\u0161eno, a koji put i problemati\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Crkva u tom pogledu ima dimenziju vi\u0161e. Ona ne stvara samo djela kulture, nego i preko kulture navje\u0161\u0107uje ne\u0161to \u0161to ne mo\u017ee svatko. U tom kontekstu, ne samo da ima dimenziju vi\u0161e, nego Crkva ima i zada\u0107u, stvaraju\u0107i djela kulture, u\u010diniti da ljudi osjete da je transcendencija nazo\u010dna u tom djelu, u toj slici, u tom kipu, u toj crkvi, u tom spomeniku. Navje\u0161\u0107uje se Bog. Bog je stvorio i u\u010dinio \u010dovjeka da bude stvaratelj. U tom kontekstu, \u010dine\u0107i stvarala\u010dko djelo, \u010dovjek imitira Boga i postaje njegovo djelo koje stvara i \u010dini svijet ljep\u0161im, ugodnijim i kulturnijim. <\/p>\n\n\n\n Neki autori u kulturi ne dvoje degradirati, omalova\u017eiti dostojanstvo Crkve, vjernika i sadr\u017eaja vjere. Takvih predstava i performansa<\/em> imali smo i u Hrvatskoj. Zanimljivo da se oni pritom pozivaju na slobodu izra\u017eavanja, ka\u017eu da je to sloboda kulturnog djelovanja i nadahnu\u0107a koje nikoga ne vrije\u0111a. A kada se u njih dirne po tom istom kriteriju, itekako se osje\u0107aju pozvani i prozvani reagirati i biti uvrije\u0111enima. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Ma tu se nalazimo pred tajnom Zla koju nikad ne mo\u017eemo do kraja otkriti, za\u0161to ljudi tako djeluju. Bog je stvorio \u010dovjeka u slobodi. I u slobodi ga \u017eeli i nadahnuti da stvara dobro. Da bude samo stvaratelj dobra. Nije bez razloga Pavao u Poslanici Gala\u0107anima rekao: ‘Neka vam ne dojadi \u010diniti dobro’.<\/p>\n\n\n\n Jasno je da uvijek ima lo\u0161ih stvari, ima i sabla\u017enjivih stvari, ima i anti-kulturnih i anti-vjerskih elemenata, ali ne treba se zbog toga umoriti \u010diniti dobro.<\/p>\n\n\n\n Crkva u tom pogledu ima dimenziju vi\u0161e i malo druga\u010dije i \u0161ire gleda. I ne bi se trebala zbuniti radi takvih performansa<\/em> koji ne djeluju ni kulturno, ni vjerni\u010dki ni humanisti\u010dki, nego uistinu ne umarati se \u010diniti dobro. Jer ima mogu\u0107nost, ima i obvezu u ovaj svijet unositi dobro, \u010diniti dobro, praviti dobro, stvarati kulturu koja \u0107e i ljude oplemenjivati. I zato, ne treba se zbunjivati zbog takvih fenomena. Njih \u0107e biti, a pozadina svega toga je jer \u010dovjek nije savr\u0161eno bi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n \u010covjek je stvoren da bude savr\u0161en. Ali ranjen je Isto\u010dnim grijehom i umjesto da \u010dini dobro, koji put \u010dini lo\u0161e, ru\u0161i dobro. Ali, to su sve posljedice ranjene ljudske naravi. U tom kontekstu, Bog je dao i sredstva, osnovao je Crkvu, pru\u017eio ljudima \u0161ansu da mogu \u010diniti dobro i da mogu biti bolji. <\/p>\n\n\n\n Na tom tragu, Ivan Pavao II. isti\u010de dva sredstva u obnovi kulture: razum i znanost. Isti\u010dete kako je pogotovo u zadnja dva stolje\u0107a razum prikazivan kao ‘samodostatna ljudska sposobnost odvojena od Boga’, pa i od religije koje su neki nazivali ‘nezrelim stanjem ljudskog duha’. Znanost pak po\u010dinje biti u slu\u017ebi manipulacije i samouni\u0161tenja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n I u tom kontekstu vidimo da kulturi izmi\u010de tlo u njenim osnovnim postavkama, i kultura biva zlorabljena i zanemaruje potrebu da \u201erazum zagrli vjeru, a znanost da se udru\u017ei s etikom\u201c, kako je govorio Ivan Pavao II. <\/strong><\/p>\n\n\n\n To je taj binom koji je komplementaran. Ako nedostaje ne\u0161to od toga, onda ne\u0161to nedostaje i kulturi. Zato je inspirativan sv. Ivan Pavao II. koji je uistinu u\u0161ao u srce problema odnosa vjere i razuma, etike i znanosti, vjere i znanosti. Bogu hvala da smo bili njegovi suvremenici i Bogu hvala da je u mnogim podru\u010djima nastojao o\u017eivotvoriti taj binom, potaknuti ljude da razum zagrli vjeru.<\/p>\n\n\n\n Razum ne\u0107e biti osiroma\u0161en ako pusti vjeri da ga inspirira, da ga nadahne i da zajedno s vjerom ne\u0161to dobro \u010dini, stvara kulturu i ostalo.<\/p>\n\n\n\n I u znanosti je uvijek bilo polemike mo\u017ee li se znanost slu\u017eiti nekim vjerskim, eti\u010dkim principima. Dapa\u010de. I taj binom je vrlo prikladan.<\/p>\n\n\n\n Pravi napredak znanosti, kulture i svih stvarala\u010dkih djela \u010dovjeka do\u017eivjet \u0107e svoju puninu kada razum zagrli vjeru i ka\u017ee, Vjero moja, ti me oboga\u0107uje\u0161, ti me ne osiroma\u0161uje\u0161, nisi mi neprijatelj. Ti mi daje\u0161 nadahnu\u0107e i pru\u017ea\u0161 mi ne\u0161to \u0161to mi ne mo\u017ee ovaj svijet pru\u017eiti – i zato smatram da mi vjera ne \u0161kodi, nego dapa\u010de, da mi poma\u017ee.<\/p>\n\n\n\n I drugo, u znanosti je jako va\u017ena dimenzija etike i morala. Kad znanost po\u0111e pod ruku s etikom\u2026 Ne zna\u010di da je znanost protiv \u010dovjeka, ali mo\u017ee biti protiv \u010dovjeka ako zaboravi etiku i moral. Svaka \u010dast Ivanu Pavlu II. \u0161to se tako izrazio i mislim da je to ona cjelovitost koju i danas trebamo i trebat \u0107emo je uvijek, dok smo na ovom svijetu. <\/p>\n\n\n\n U Dubrovniku ste 2001. u ime Papinskog vije\u0107a za kulturu sudjelovali na me\u0111unarodnoj konferenciji ‘Kultura i sukob’ i ‘Kulturna razli\u010ditost, identitet i globalizacija’. Tada ste istaknuli da je \u201e\u010dovjek subjekt kulture, ne samo kao potro\u0161a\u010d i proizvo\u0111a\u010d, nego on je mjera, svrha i forma kulture koja zadire u njegovu samu narav\u201c. Mi \u017eivimo u vremenu kad se \u010dovjeka itekako \u017eeli svesti ba\u0161 na razinu potro\u0161nje i proizvodnje, zar ne? <\/strong><\/p>\n\n\n\n To je opasnost i smatrao sam potrebnim u svom govoru, kao delegat Papinskog vije\u0107a za kulturu, to istaknuti, jer \u010desto se upravo to zaboravlja.<\/p>\n\n\n\n Kad se zaboravi na tu dimenziju, onda se uistinu \u010dovjeka svede na stvar, a on je zapravo stvaratelj. \u010covjek je organizator, on je mjera, \u010dovjek je i svrha kulture, kona\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Dakle, \u010dovjek je taj koji stvara. Ako ga se samo gleda kroz prizmu koristi, uspjeha, napretka, onda se osiroma\u0161uje i dimenziju kulture, a pogotovo se osiroma\u0161uje \u010dovjeka. \u010covjek je vrhunac Bo\u017ejeg stvaranja i on je postavljen da upravlja ovim svijetom, da stvara novo. Kad je Bog \u010dovjeku udahnuo du\u0161e, rekao je, slikovito re\u010deno, sve ovo ti dajem u ruke, budi odgovoran, stvaraj i ure\u0111uj.<\/p>\n\n\n\n \u010covjek zaista mora biti odgovaran. Ne mo\u017ee uni\u0161tavati prirodu, ne mo\u017ee uni\u0161tavati kulturu, nego mora stvarati. A da bi mogao stvarati, da bi mogao biti odgovoran, mora se pona\u0161ati prema nekim kriterijima. Ponovno se vra\u0107amo kriterijima razuma, vjere, etike i znanosti – to je sve zajedno povezano.<\/p>\n\n\n\n U tom kontekstu sam naglasio va\u017enost \u010dovjeka i antropologije koja je zaista \u010desto zaboravljena u na\u0161im pojmovima, u na\u0161im stavovima, u na\u0161em djelu, a \u010dovjek je vrhunac. \u010covjek je djelo Bo\u017eje i on je vrhunac Bo\u017ejeg stvaranja. <\/p>\n\n\n\n Onaj humanizam i plemenitost koje ste spominjali, jer, realno, dobro zapravo nije vijest. Dobro nije atrakcija, nije doga\u0111aj, nego ajmo \u0161okirati javnost. Ajmo napraviti senzaciju i u kulturi da bi ne\u0161to izazvalo pozornost javnosti. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Ka\u017eu, kad se govori o medijima, nije vijest kad pas ugrize \u010dovjeka nego obrnuto, ako \u010dovjek ugrize psa, onda je to vijest. Drugim rije\u010dima, kad je ne\u0161to suprotno, obrnuto, izopa\u010deno, onda postaje vije\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n U kulturi ne bi trebalo biti toga. Mislim da bi u kulturi trebalo biti ba\u0161 vrhunski, sve u pogledu \u010dovjekovog zadatka i u pogledu onoga \u0161to je \u010dovjek dobio u zadatak.<\/p>\n\n\n\n A dobio je biti i slobodan i odgovoran. Sloboda i odgovornost su bitne komponente \u010dovjekovog pona\u0161anja i one uvijek idu zajedno. \u010covjekova sloboda nije umanjena zbog toga \u0161to je pozvan biti odgovoran i njegova odgovornost biva tim ve\u0107a i ja\u010da ako je slobodan. U slobodi i odgovornosti \u010dovjek stvara, ostvaruje sebe i svijet oko sebe. <\/p>\n\n\n\n Vrijedi spomenuti inicijativu ‘Predvorje naroda’ koju je 2009. pokrenuo blagopokojni papa Benedikt XVI. i smjestio je u kontekst kulture, u sklopu Papinskog vije\u0107a za kulturu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Benedikt XVI. je htio \u201estvaranje prostora koji \u0107e omogu\u0107iti onima koji Boga tra\u017ee da mu se pribli\u017ee barem kao nekom Nepoznatomu\u201c. Dakle, zanimljivo je da dijalog s nevjernicima, pribli\u017eavanje vjernika i nevjernika, Benedikt XVI. smje\u0161ta u podru\u010dje kulture. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Ba\u0161 radi toga \u0161to je kultura vrlo prostrano, \u0161iroko podru\u010dje koje ne ograni\u010dava, nego otvara horizonte. A pogotovo ako je pro\u017eeto stavom vjere, razuma, svih dimenzija koje kultura po sebi tra\u017ei i zahtijeva, onda ona ne su\u017eava. Ona otvara.<\/p>\n\n\n\n U tom kontekstu Benedikt XVI. je ba\u0161 taj interes, tu ideju koju je on izrazio naglas u svom nagovoru na susretu s kardinalima – u\u010dinilo mu se da \u017eivimo u vremenu razli\u010ditih su\u010deljavanja i \u010dini se da Crkva mora ne\u0161to iskoristiti, kao \u0161to su \u010dlanovi Izabranog naroda iskoristili, pa su rekli, vi ne mo\u017eete sudjelovati s nama u sinagogi jer niste \u010dlanovi Izabranog naroda, niste obrezani. Ali mo\u017eete biti nazo\u010dni, slu\u0161ati, pa mo\u017eda vas Duh nadahne, mo\u017eda se obratite, mo\u017eda otkrijete onoga Nepoznatoga koji i za vas ima poruku i vama ima ne\u0161to re\u0107i. <\/p>\n\n\n\n U prilog tome da Va\u0161a knji\u017eica o kulturi nadilazi kategorije umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva je i misao tada\u0161njeg predsjednika Papinskog vije\u0107a za kulturu, kardinala Gianfranca Ravasija koji je, predstavljaju\u0107i ‘Predvorje naroda’, izrazio \u017eelju da se u razgovoru izme\u0111u vjernika i nevjernika, dakle, u podru\u010dju kulture, raspravlja o antropologiji, dobru i zlu, \u017eivotu i nakon \u017eivota, o ljubavi i boli, o smislu zla. <\/strong><\/p>\n\n\n\n O svim pitanjima koja \u010dovjeka mu\u010de. Papa je vrlo zgodno rekao u toj preporuci kardinalu Ravasiju, nemojte u\u010diniti da taj susret bude jalova polemika. Ne treba se tu nadmudrivati, davati do znanja drugome da je manje vrijedan ili ne\u0161to manje – ne. U tom susretu treba iskreno, otvoreno re\u0107i \u0161to se vjeruje, \u0161to se nada, u \u0161to se pola\u017ee va\u017enost.<\/p>\n\n\n\n Dakle, nije to neka jalova polemika. To ne koristi. Mi smo se susreli ba\u0161 zato \u0161to me zanima kako vi to vidite, a ja vam govorim kako ja vidim. Izmjena mi\u0161ljenja, izmjena iskustava, prijateljsko dru\u017eenje, to je smisao ideje ‘Predvorje naroda’. <\/p>\n\n\n\n U knji\u017eici ste razmatrali i misao pomo\u0107nog zagreba\u010dkog biskupa Ivana \u0160a\u0161ka: \u201eUmjetnost je prikladno mjesto teolo\u0161kog promi\u0161ljanja, kao \u0161to je teologija prikladno mjesto umjetni\u010dkog izra\u017eavanja\u201c. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Pa to dvoje su povezani. Kad gledamo liturgiju, na\u0161e sakralne prostore, pogotovo u vrijeme kad su se u sakralnim prostorima uva\u017eavala pravila liturgije a ljudi koji su kreirali te prostore bili su nadahnuti i znali su ta pravila, onda unutra osjeti\u0161 da je to zaista povezano jedno s drugim.<\/p>\n\n\n\n Umjetnost je uistinu ‘locus theologicus’, to zna\u010di, mjesto teolo\u0161kog promatranja ili mogu\u0107nost takvog promatranja i obrnuto. Teologija je ‘locus artisticus’.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161ao sam statisti\u010dki podatak, sad je taj postotak manji. Ali, kad gledamo umjetni\u010dka djela prije 200, 300 godina, od svih umjetni\u010dkih djela koje dru\u0161tvo ima, koje dr\u017eave posjeduju, koje Crkva ima, oko 90 posto tih djela su vjerske inspiracije.<\/p>\n\n\n\n To zna\u010di da su ljudi, umjetnici, ne samo zbog toga \u0161to je Crkva to poticala, nego sami su se na\u0161li unutra realiziranima da mogu u takvom ambijentu ostvariti neka svoja djela, bilo da se radi o umjetnosti kiparstva, slikarstva, graditeljstva. Dakle, 90 posto umjetni\u010dkih djela bilo je kr\u0161\u0107anske inspiracije!<\/p>\n\n\n\n Mi se danas ne mo\u017eemo pohvaliti tim postotkom jer je do\u0161lo do sekularizacije, do polarizacije koja nije potrebna.<\/p>\n\n\n\n Smatram da umjetnici zaista imaju jako velike mogu\u0107nosti u podru\u010dju vjerskog dinamizma, vjerskog ozra\u010dja ostvariti i neke svoje snove i svoja umjetni\u010dka stvaranja. Nadam se da \u0107e ponovno procvjetati takva mogu\u0107nost djelovanja umjetnosti u podru\u010dju teolo\u0161kog okru\u017eenja. <\/p>\n\n\n\n To potkrjepljuje i Va\u0161a misao: \u201eEuropa je bila orijentir svijetu jer je prednja\u010dila ba\u0161 u znanosti i kulturi\u201c. I to je ono \u0161to i danas privla\u010di znati\u017eeljnike iz svijeta, za\u0161to pohoditi Europu. Svojevremeno ste rekli: ‘Maknimo sva crkvena zdanja i sakralna djela iz na\u0161ih sredina i \u0161to bi onda preostalo? \u0160to bi se razgledavalo?’. \u0160to bi se tada kao kulturna ba\u0161tina nudilo svijetu kao ogled na\u0161eg identiteta? <\/strong><\/p>\n\n\n\n To\u010dno. S te strane, mi zaista Bogu zahvaljujemo da pripadamo toj europskoj kulturi, europskom ambijentu, Crkvi u Europi i time se ponosimo. Makar, Europa je imala sva\u0161ta i sva\u0161ta je do\u017eivjela: i anti-kulturu i anti-kr\u0161\u0107anske pokrete i sve mogu\u0107e. Ali, sve u svemu, Europa je bila orijentir.<\/p>\n\n\n\n Nadam se da bi mogla i ubudu\u0107e biti orijentir ba\u0161 u podru\u010dju znanosti, kulture, umjetnosti, graditeljstva, kr\u0161\u0107anski inspirirano.<\/p>\n\n\n\n Nisam pesimist, makar, gledaju\u0107i ratno razaranje koje nam se doga\u0111a u susjedstvu, kao \u0161to smo i mi do\u017eivjeli – to nije Bo\u017eje djelo. Rat uop\u0107e je \u0111avolsko djelo, kada ru\u0161e ne samo ku\u0107e, nego i spomenike, crkve, samostane i ostalo, kao \u0161to smo i mi po Hrvatskoj imali. <\/p>\n\n\n\n Nadam se da da \u0107e se ljudi opametiti i da \u0107e Europa postati svjesna svoje uloge koju je imala u pro\u0161losti, ba\u0161 zbog toga \u0161to i kontinenti pomalo na nju gledaju. Amerika je silna. Amerika je jaka. Ali isto gleda na Europu u nekim stvarima i nije joj ba\u0161 svejedno ako Europa misli malo druga\u010dije nego ona. <\/p>\n\n\n\n Kad smo u svijetu kulture, i na razini svakodnevice, ku\u0107e u Americi gra\u0111ene su imitiraju\u0107i stil zdanja u Europi; oni podi\u017eu stupove nalik na\u0161im anti\u010dkima, lukove. Amerikanci su fascinirani Firenzom, Toscanom, Provansom i u gradnji imitiraju neke tipi\u010dnosti europske arhitekture, pa i kr\u0161\u0107anski nadahnute. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Tako je. I to je znak da to ipak utje\u010de. U tom kontekstu, nadam se da \u0107e se Europa vratiti k sebi nakon ludovanja, Prvog i Drugog svjetskog rata i svega \u0161to se dogodilo u pro\u0161lom stolje\u0107u. Nadam se da su pred nama bolja vremena.<\/p>\n\n\n\n Makar me sada\u0161nji rat u Ukrajini \u010dini trijeznijim da to ipak nije lako, ali nadam se da \u0107e narodi uspjeti ostvariti svoju slobodu, uspjeti uva\u017eavati se me\u0111usobno i uspjeti ostvariti ono \u0161to Bog \u017eeli od nas u ovom vremenu. A Europa u tom pogledu ima i zadatak i poslanje.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 jedno aktualno pitanje koje se Vi niste ustru\u010davali isticati i pred predstavnicima gra\u0111anske vlasti na susretima gdje ste bili pozvani govoriti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Naime, \u010desto ste prozivali ‘gubitak du\u0161e na\u0161ih gradova’. Osobito u Dalmaciji, od Istre do Dubrovnika, Zadra. A upravo u tim gradskim jezgrama smje\u0161teno je blago na\u0161e kulturne ba\u0161tine. Te sredine sada bivaju opusto\u0161ene i bez stalnog \u017eivljenja doma\u0107eg stanovni\u0161tva, a ljeti se tu doga\u0111aju manifestacije koje Vi nazivate ‘suvremenim nasilnicima’, buka i galama koje Vi ne vidite kao na\u010din da se o\u017eivi stari dio grada, s \u010dime se takvi postupci opravdavaju.<\/strong><\/p>\n\n\n\n To su ujedno i turisti\u010dke destinacije. S tim se suo\u010davaju i Venecija, Barcelona\u2026 To ‘prekomjerno granatiranje’ konzumerizmom, da se \u010dovjeka dominantno svodi na potro\u0161a\u010da. Pritom se uni\u0161tava i trajnost vi\u0161estoljetne ba\u0161tine koja nam je predana u naslje\u0111e i trebali bismo je i mi predati budu\u0107im generacijama.<\/strong><\/p>\n\n\n\n U tome sam zaista zabrinut. Zabrinut sam za budu\u0107nost na\u0161ih primorskih gradova koji imaju svoju du\u0161u, jo\u0161 uvijek je imaju.<\/p>\n\n\n\n Iz straha da bi je mogli izgubiti, o tome sam u nekoliko navrata u Zadru, i u Dubrovniku sam o tome svojevremeno govorio – moramo biti svjesni onoga \u0161to posjedujemo! A ono \u0161to posjedujemo mo\u017eemo na indirektan i direktan na\u010din ponuditi na\u0161im gostima. Kad vam netko do\u0111e u goste, pa ho\u0107e li on tamo urlikati ili \u0107e biti\u2026 Sve zavisi od toga kako ga mi do\u010dekamo.<\/p>\n\n\n\n Ako ga do\u010dekamo pristojno, fino, s mirno\u0107om, i gost \u0107e se tako pona\u0161ati. Ali, ako mi prepustimo da se na\u0161e gradove pretvori u \u0161pilje razbojni\u010dke, ako smijem tako re\u0107i i da se nametnu standardi koji odudaraju od duha na\u0161ih primorskih gradova\u2026 od lijepe klapske pjesme, gitare, od ne\u010dega \u0161to du\u0161u krijepi i privla\u010di. Pa \u0161to to ne ponudimo?<\/p>\n\n\n\n \u010cemu ti decibeli koji ne samo da naru\u0161avaju na\u0161e u\u0161i i na\u0161 psihi\u010dki \u017eivot, nego naru\u0161avaju kona\u010dno i kulturu. Pretjerani decibeli naru\u0161avaju gra\u0111ane. Ali, negdje je koncept, ka\u017ee, pa da vratimo ljude u grad.<\/p>\n\n\n\n Ma time ih tjerate. Tom bukom se tjera ljude iz na\u0161ih centara. Moramo te na\u0161e centre \u010duvati. Spomenuo sam i moj Dubrovnik gdje sam bio 20 godina.<\/p>\n\n\n\n Ja sam \u017ealostan \u0161to danas u gradu Dubrovniku ima samo 800, 900 stanovnika, od nekada\u0161njih 3 000 stanovnika. Dakle, nije se vodilo brigu o ljudima, nego se vodilo brigu o profitu, o turizmu. Ne! Mi \u0107emo i profitirati ako mi za\u0161titimo ljude!<\/p>\n\n\n\n Grad je mrtav ako u njemu nema ljudi. A bojim se da je to\u2026 I stari dio grada Zadra ugro\u017een je bukom. Zato sam rekao, \u010duvajmo du\u0161u na\u0161ih gradova od nasilja, buke i galame. I to bi mogao biti neki moto i onima koji su odgovorni za gradove i onima koji nude kulturne projekte, projekte, programe.<\/p>\n\n\n\n Mislim, u jedan Split dovesti Ultru!? Kome je to palo na pamet? I \u0161to se dobiva time? I takve stvari.<\/p>\n\n\n\n Mi smo odgovorni za to. Meni je toga \u017eao i zato sam naglas poku\u0161ao verbalizirati ono \u0161to na\u0161 obi\u010dan \u010dovjek osje\u0107a i u ime njega sam to rekao. Nadam se da \u0107e se ta svijest sve vi\u0161e buditi. Mi imamo za ponuditi divne stvari i ne dati nasilnicima da nam uni\u0161tavaju na\u0161u kulturnu ba\u0161tinu. <\/p>\n\n\n\n O\u010de nadbiskupe, zavr\u0161avam razgovor Va\u0161om mi\u0161lju: ‘Europa je stolje\u0107ima bila orijentir svijetu zato \u0161to je ona pokazivala kako uspje\u0161no i umje\u0161no sura\u0111uju znanost i vjera, tehnika i etika, odgoj, umjetnost i kultura’. Sve je to vodilo i stvaranju sveu\u010dili\u0161ta. Lijepa je misao fizi\u010dara Maxa Plancka: \u201eZa teologe sve po\u010dinje s Bogom, a za znanstvenike sve s njime zavr\u0161ava\u201c.<\/strong><\/p>\n\n\n\n To je zaista lijepa integracija. Kad bi se to dvoje povezalo, bez isklju\u010divanja jednoga i drugoga, onda nam se predstavlja dobra budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n Nadam se da \u0107emo biti svjesni blaga kojeg imamo, da \u0107emo biti svjesni i odgovornosti koju imamo ne samo prema blagu i prema ljudima koji ovdje \u017eive, nego i prema onima koji k nama dolaze.<\/p>\n\n\n\n Bio bih najradosniji kad bi oni mogli, kad se vrate ku\u0107i, re\u0107i: Tamo u Hrvatskoj ne\u0161to smo do\u017eivjeli, vidjeli lijepo, mogli bismo tako i kod nas – \u010duvaju\u0107i kulturu, \u010duvaju\u0107i ljude, \u010duvaju\u0107i mjesta.<\/p>\n\n\n\n I ne daju\u0107i se pomodarstvu i uni\u0161tavanju onoga \u0161to se ve\u0107 doga\u0111a. Nego, s povjerenjem u razum i uz uva\u017eavanje ljepote i umjetnosti, za svekoliki napredak cijelog dru\u0161tva. <\/p>\n\n\n\n Razgovarala: Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"