<\/p>\n\n\n\n
Po\u0161tovane redovnice, redovnici i laici posve\u0107eni u svijetu, drage sestre i draga bra\u0107o u Kristu!<\/p>\n\n\n\n
Ovogodi\u0161nji Dan posve\u0107enoga \u017eivota povezan je s pribli\u017eavanjem bolne godi\u0161njice rata na prostoru Ukrajine, koji je ozbiljna prijetnja da se pretvori u jo\u0161 jedan svjetski rat s jezivim i nesagledivim posljedicama. Zasigurno neplanirano, ali simboli\u010dno, taj je rat zapo\u010deo gotovo na samu godi\u0161njicu sve\u010danoga dono\u0161enja Dokumenta o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajedni\u010dki \u017eivot, koji su u Abu Dhabiju potpisali papa Franjo i veliki imam Al-Azhara Ahmad Al-Tayyeb, i godinu dana nakon prvoga obilje\u017eavanja Me\u0111unarodnoga dana ljudskoga bratstva, ustanovljenoga rezolucijom Op\u0107e skup\u0161tine Ujedinjenih naroda. To pokazuje kako je velika razlika izme\u0111u razmi\u0161ljanja, pisanja i poziva na bratstvo i stvarnosti njegova \u017eivljenja. <\/p>\n\n\n\n
\u010cesto su si tijekom povijesti pojedinci uzimali pravo odlu\u010divati da jedan narod \u201enema pravo na postojanje\u201c. \u010cak i bez tako izravne prijetnje, mnogim narodima i pojedincima oduzima se dostojanstvo i dopu\u0161ta poniranje u bijedu i umiranje u njoj. Sila i nasilje, dominacija ja\u010dih i mo\u0107nijih stalnice su ljudske povijesti koje uvijek iznova poga\u0111aju stvarnost onih kojima je uskra\u0107eno pravo da budu prepoznati i priznati kao bra\u0107a i sestre te su ozna\u010deni kao suparnici. To nerijetko vodi i do izazova njihova nasilnoga uklanjanja. Prva smrt o kojoj nam govori Biblija jest bratoubojstvo (Post 4,1\u201316). Bra\u0107a su imala razli\u010dita zanimanja i poslove, a onda i razli\u010dite oblike egzistencije. Postojanje razli\u010ditosti me\u0111u ljudima spada na \u010dovjekovu stvorenost. Sam Bog podijelio je darove tako da je jednomu dao jednu, a drugomu drugu sposobnost; jednomu je dao vi\u0161e, a drugomu manje. <\/p>\n\n\n\n
\u010covjek bi se trebao nau\u010diti \u017eivjeti s \u010dinjenicom egzistencijalne nejednakosti i razli\u010ditosti. No ona je provokativna te ponekad poti\u010de na nasilje koje \u010dovjeku nudi mogu\u0107nost nametanja vlastite volje drugomu, sposobnost ovladavanja i na kraju uni\u0161tavanja drugoga. Ne htjeti prihvatiti drugoga i druk\u010dijega zna\u010di krenuti putem sukoba, koji u krajnjem slu\u010daju vodi i do prolijevanja krvi, te tako uni\u0161titi ne samo me\u0111ubratsko zajedni\u0161tvo nego i zajedni\u0161tvo s Bogom.
<\/p>\n\n\n\n
Enciklika pape Franje Fratelli tutti (2020.) trajni je poziv svim \u010dlanovima Crkve koja djeluje u takvom svijetu i nije imuna na sve \u0161to se u njemu doga\u0111a. Ona napose poti\u010de nas, Bogu posve\u0107ene osobe, na preispitivanje vlastitoga \u017eivljenja kako bismo bili vapaj svijetu za promociju bratstva i sestrinstva me\u0111u ljudima \u201e\u010duvaju\u0107i stvoreno i cijeli svemir, te podr\u017eavaju\u0107i svaku osobu, osobito najpotrebnije i najsiroma\u0161nije\u201d (Dokument o ljudskom bratstvu). Budu\u0107i da je primjer uvijek sna\u017eniji od rije\u010di, posve\u0107eni \u017eivot pozvan je na poseban na\u010din svjedo\u010diti o daru udioni\u0161tva na odnosu Isusa s Ocem i njegova odnosa prema \u010dovjeku. Ako smo \u201esinovi u Sinu\u201d, onda trebamo biti i \u201ebra\u0107a u Bratu\u201d. Bo\u017eji odnos prema \u010dovjeku mora biti jedina i isklju\u010diva mjera \u010dovjekova odnosa prema bra\u0107i.
<\/p>\n\n\n\n
Isus Krist nije poput drugih svojih suvremenika osnovao rabinsku \u0161kolu, nego zajednicu \u017eivota u kojoj \u0107e vladati bratsko-sestrinski odnosi. Oni su cilj i njegova nau\u010davanja. \u201e’Tko je majka moja, tko li bra\u0107a moja?’ I pru\u017ei ruku prema u\u010denicima: ‘Evo’, re\u010de, ‘majke moje i bra\u0107e moje! Doista, tko god vr\u0161i volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka’.\u201d (Mt 12,48\u201350). Privla\u010dna mo\u0107 prve kr\u0161\u0107anske zajednice bila je plod truda oko \u017eivljenja te stvarnosti. \u201eU mno\u0161tva onih \u0161to prigrli\u0161e vjeru bija\u0161e jedno srce i jedna du\u0161a\u201d (Dj 4,32). U svijetu kojim su vladale religijske, klasne, rasne i nacionalne podjele takav na\u010din \u017eivota predstavljao je izazov. Jedne je poticao na nasilje u \u017eelji za o\u010duvanjem postoje\u0107ega poretka, a druge je privla\u010dio da se i sami pridru\u017ee novosti \u017eivota Crkve. Unato\u010d progonstvima broj kr\u0161\u0107ana rastao je za\u010du\u0111uju\u0107om brzinom.
Uspostava bratstva u apostolskoj zajednici ipak nije bilo lako ostvarenje. Sveto pismo svjedo\u010di nam o prepirkama u\u010denika o tome tko je me\u0111u njima najve\u0107i i koja \u0107e mjesta zauzeti u Isusovu Kraljevstvu. Nasuprot njihovoj ljudskoj logici Isus stavlja Bo\u017eju. \u201eAko tko \u017eeli biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslu\u017eitelj!\u201d (Mk 9,35) \u010cak ni susret s Uskrsnulim nije bio dostatan za nadvladavanje podjela do mjere da je sveti Pavao vapio: \u201eZaklinjem vas, bra\u0107o, imenom Gospodina na\u0161ega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude me\u0111u vama razdora, nego budite savr\u0161eno istog osje\u0107anja i istog mi\u0161ljenja\u201d (1 Kor 1,11). Radi iskorjenjivanja postoje\u0107ih suparni\u0161tava evan\u0111elisti navode Isusove rije\u010di \u201ejedan je u\u010ditelj va\u0161, a svi ste vi bra\u0107a\u201d (Mt 23,8).
U svom djelu Kr\u0161\u0107ansko bratstvo J. Ratzinger podsje\u0107a da je Krist ljude nau\u010dio Bogu govoriti \u201eO\u010de na\u0161\u201d. To \u201ena\u0161\u201d nije manje va\u017eno od \u201eO\u010de\u201d. Otac nebeski stavlja se izravno u za\u0161titu na\u0161ih me\u0111usobnih bratskih\/sestrinskih odnosa. On im je temelj, uzor i za\u0161tita. Teolo\u0161ki gledano, brat ima primat pred prijateljem: prijatelja izabiremo, a brat nam je darovan. Zato \u201edraga bra\u0107o i sestre\u201d nosi druk\u010diju poruku i nijansu od \u201edragi prijatelji\u201d. Prema J. Ratzingeru, ta nam perspektiva baca novo svjetlo na razumijevanje kr\u0161\u0107anskih zajednica. One nisu skupine prijatelja koji se odjeljuju od drugih zatvaraju\u0107i se sami u sebe, nego su zajednice osoba koje druge prihva\u0107aju kao bra\u0107u i sestre koje im je Bog darovao.
Zajednice posve\u0107enoga \u017eivota nastajale su kako bi ostvarile Isusovu \u017eelju \u017eivljenja bratstva i sestrinstva preta\u010du\u0107i evan\u0111elje u poseban oblik \u017eivljenja. Prihva\u0107enje poziva na takav na\u010din \u017eivota ne pretpostavlja biranje osoba s kojima \u0107emo taj poziv dijeliti, nego prihva\u0107anje sestara i bra\u0107e koju nam je Bog darovao. Ono tra\u017ei svoju potvrdu u svakodnevnom zajedni\u010dkom \u017eivotu i poslanju. Kada govorimo o bratstvu ili sestrinstvu, pretpostavljamo i zahtijevamo jednakost dostojanstva unato\u010d svim me\u0111usobnim razlikama. Ako je nema, stvarnost bratstva gubi se, dokida i uni\u0161tava. Nejednakost me\u0111u onima koji o\u010dekuju da budu jednaki jedan je od najsna\u017enijih konfliktnih motiva. Crkva nagla\u0161ava: \u201eSvi se trebaju sjetiti da je bratsko zajedni\u0161tvo, kao takvo, ve\u0107 apostolat, tj. da izravno pridonosi djelu evangelizacija\u201d (Bratski \u017eivot u zajednici, br. 54.). Bratstvo i sestrinstvo posve\u0107enih osoba uvijek je imalo misijsku snagu svjedo\u010denja i djelotvorne ljubavi prema potrebitima. Prema rije\u010dima svetoga Ivana Pavla II.: \u201esva plodnost redovni\u010dkog \u017eivota zavisi o svojstvu bratskog \u017eivota u zajedni\u0161tvu\u201d (Plenarno zasjedanje CIVCSVA, 20. 11. 1992.). Zajednice posve\u0107enoga \u017eivota moraju biti svjedoci i promicatelji bratstva i sestrinstva u svijetu u kojem sve vi\u0161e prevladava podijeljenost, sukobi, interesi, individualizam i hladno\u0107a prema najslabijima. <\/p>\n\n\n\n
U enciklici Fratelli tutti papa Franjo pi\u0161e o dana\u0161njoj kulturi koja sve vi\u0161e ujedinjuje svijet i ljude me\u0111usobno pribli\u017eava, ali nas ne \u010dini bra\u0107om i sestrama. \u201eUsamljeniji smo vi\u0161e nego ikada u tom omasovljenom svijetu koji daje prednost individualnim interesima te oslabljuje zajedni\u010darsku dimenziju \u017eivota. Pove\u0107avaju se uglavnom tr\u017ei\u0161ta, na kojima osobe igraju ulogu potro\u0161a\u010da ili gledatelja. Napredovanje toga globalizma u pravilu promi\u010de identitet ja\u010dih koji se \u0161tite, ali nastoji rasto\u010diti identitet slabijih i siroma\u0161nijih podru\u010dja, \u010dine\u0107i ih ranjivijima i ovisnijima. Na taj na\u010din politika postaje sve slabija u odnosu na transnacionalne gospodarske sile koje primjenjuju na\u010delo ‘podijeli pa vladaj’.\u201d Stvarnost blizine u kojoj nismo bra\u0107a i sestre prisutna je u svim oblicima zajedni\u010darskoga \u017eivota, pa, na\u017ealost, i me\u0111u onima koji se nazivaju bra\u0107om i sestrama. Stoga Crkva upozorava da \u201eostvarenje redovnika i redovnica prolazi kroz njihovu zajednicu. Tko \u017eeli \u017eivjeti nezavisni \u017eivot, odvojen od zajednice, svakako nije udario sigurnim putem savr\u0161enstva vlastitog stale\u017ea\u201d (B\u017dZ, br. 25.). S pravom se ka\u017ee da \u201ebratski \u017eivot prirodno o\u010darava mlade\u201d (B\u017dZ, br. 24.), pa se onda name\u0107e pitanje trebamo li i tu tra\u017eiti razloge dana\u0161nje krize odgovora na poziv posve\u0107enoga \u017eivota.
Stoga neka ovogodi\u0161nji Dan posve\u0107enoga \u017eivota bude poticaj na prihva\u0107anje, priznanje i \u017eivljenje bratstva\/sestrinstva sa svima onima kojima je to uskra\u0107eno, pa i u na\u0161im zajednicama.<\/p>\n\n\n\n
Zagreb, 31. sije\u010dnja 2023.<\/p>\n\n\n\n
Uime Vije\u0107a Hrvatske biskupske konferencije
za ustanove posve\u0107enoga \u017eivota i dru\u017ebe apostolskoga \u017eivota,
mons. Zdenko Kri\u017ei\u0107, predsjednik<\/p>\n\n\n\n
Uime Hrvatske redovni\u010dke konferencije,
fr. Slavko Sli\u0161kovi\u0107 OP, predsjednik<\/p>\n\n\n