{"id":59285,"date":"2022-11-18T16:35:04","date_gmt":"2022-11-18T15:35:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=59285"},"modified":"2022-11-26T10:22:03","modified_gmt":"2022-11-26T09:22:03","slug":"skabrnja-31-godisnjica-stradanja-skabrnje-u-domovinskom-ratu-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=59285","title":{"rendered":"\u0160KABRNJA: 31. GODI\u0160NJICA STRADANJA \u0160KABRNJE U DOMOVINSKOM RATU – PROPOVIJED mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u0160kabrnja – <\/strong>Ja\nznam, moj Izbavitelj \u017eivi!<\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n

(\u010citanja: Job 19, 23-27; Iv 11, 17-27)<\/p>\n\n\n\n

1.\n<\/strong>\u0160to\nje to \u0161to danas spominjemo ovim slavljem i ovom liturgijom? Na \u0161to nas svake\ngodine podsje\u0107a 18. studenoga? \u0160to se tako va\u017eno zbilo toga dana prije trideset\ni jednu godinu da to, evo, trajno obilje\u017eavamo? Bio je to tu\u017ean dan stradanja\nkada je vojska  JNA s postrojbama\npobunjenih hrvatskih Srba okupirala jedan grad i jedno selo, Vukovar i\n\u0160kabrnju. A ta dva mjesta, na dva razli\u010dita kraja Lijepe Na\u0161e, utjelovljuju u\nsebi zvukove hrvatske himne. Uni\u0161tavaju\u0107i kulturu i tisu\u0107e \u017eivota lijepoga\nbaroknoga grada na plavom Dunavu, te pale\u0107i ku\u0107e i ubijaju\u0107i 86 nevinih \u017eivota\novoga ponosnoga kotarskoga mjesta \u0160kabrnje, okupator je mislio zlo\u010dinima i\nrazaranjem hrvatskih ognji\u0161ta i sveti\u0161ta zauvijek ugasiti njihovu neuta\u017eivu\n\u010de\u017enju za slobodom. A ta \u010de\u017enja nakon pada Berlinskoga zida -toga\nvidljivoga sramotnoga znaka mo\u0107i ateisti\u010dke i komunisti\u010dke ideologije- jo\u0161 vi\u0161e\nje rasla i bujala u srcima ovoga puka. Bila je no\u0161ena onim Gunduli\u0107evim snom \u201eo\nlijepoj, dragoj i slatkoj slobodi, koju nam vi\u0161nji Bog je do\u201c.  I \u0161irila se velikom brzinom od juga do\nsjevera, i od istoka do zapada, pa je ni\u0161ta nije moglo zaprije\u010diti. \u010cak ni\nstra\u0161na stradanja  Vukovara i \u0160kabrnje\nnisu je mogli zaustaviti.   <\/p>\n\n\n\n

No, bili bismo nekorektni prema\npovijesti i drugim stradalnicima Domovinskoga rata, ako bismo te\u0161ku tragediju\nHrvata iz vremena brutalne agresije i okupacije sveli samo na ova dva mjesta.\n18. studenoga je dan kada je zlo\u010dina\u010dka vojska \u201etaktikom spr\u017eene zemlje\u201c\nkrenula u njihovo odlu\u010dno osvajanje, pred kojom se ljudi nisu mogli obraniti.\nLicemjerna pak Europa i Amerika nisu htjele zaustaviti okrutnu agresiju, a\nmogli su. Dapa\u010de, uveli su  embargo na\nuvoz oru\u017eja. Tako su Hrvatsku, koja je odabrala slobodu i samostalnost,\n\u017ertvovali i predali u ruke agresorske vojske JNA i pobunjenih Srba. Grad\nVukovar se juna\u010dki i o\u010dajni\u010dki branio mjesecima. Glas pokojnog novinara\nGlava\u0161evi\u0107a bio je svjetla iskra nade u tami ratnih izvje\u0161\u0107a. Koliko su ljudi\nstrjepili nad sudbinom toga grada, najbolje svjedo\u010di izvadak iz Dnevnika jedne\nredovnice u porobljenom Cavtatu, koja pi\u0161e: \u201eDanas smo \u010dule u potkrovlju na\u0161e\nku\u0107e preko tranzistora da je pao Vukovar. To nas je stra\u0161no potreslo. \u010culi smo\ntako\u0111er da je okupirana i \u0160kabrnja a puno ljudi i branitelja poubijano. Strava\ni u\u017eas\u201c, pi\u0161e \u010dasna Gonzaga u svom dnevniku.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

2.<\/strong> Svemu tomu\nusprkos pre\u017eivjeli smo \u010dekaju\u0107i slobodu. Skloni\u0161ta smo pretvorili u male kapele\ngdje se s krunicom vapilo Gospi, te zapjevalo koju pobo\u017enu ili rodoljubnu. U\nmolitvi i trpljenju bili smo povezani s Marijom, majkom Isusovom i na\u0161im\nzadarskim za\u0161titnicima koji su nam ulijevali vjeru i nadu, te pru\u017eali zraku\nsvjetlosti u i\u0161\u010dekivanju kona\u010dne Oluje i sunca slobode. Uz pomo\u0107 na\u0161ih svetih\nza\u0161titnika i <\/p>\n\n\n\n

Gospinim\nzagovorom pre\u017eivjeli smo sve ratne strahote i osvojili slobodu. Toga se, eto,\ndanas sje\u0107amo s pijetetom i zahvalno\u0161\u0107u. No, Vukovar nije izdr\u017eao. Izdr\u017eala\nje, me\u0111utim, Hrvatska zahvaljuju\u0107i nadljudskim naporima njezinih branitelja i\ngra\u0111ana na \u010delu s predsjednikom Tu\u0111manom koji je u tim te\u0161kim danima znao\npregovarati, zapovijedati i vojsku stvarati. U vojnim akcijama \u201eBljesak i\nOluja\u201c (u kolovozu 1995.) oslobo\u0111en je najve\u0107i dio okupirane Domovine. A\nVukovar i \u0160kabrnja postali simboli stradanja i bolni podsjetnik na sve \u017ertve\nkoje su pale za slobodu i samostalnost Hrvatske. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to nam je \u010diniti pred \u010dinjenicom\ntolikih uni\u0161tenih obitelji i pred nestankom dragih prijatelja s njihovim\nuga\u0161enim snovima?! Suo\u010deni s te\u0161kom pat\u00adnjom suosje\u0107amo i trpimo s rodbinom i\nprijateljima. Potiho i bratski s vjerom i molitvom sje\u0107amo se dragih pokojnika.\nNa to nas poti\u010de i dana\u0161nje prvo \u010ditanje u kojem Job ispovijeda da on zna kako\nnjegov Izbavitelj \u017eivi. Jobova je knjiga veoma stara. Ali, uvijek je sna\u017ena i suvremena, Jer, puna je\ntjeskobnih i egzistencijalnih \u00adpitanja o smislu \u017eivota, o smrti, patnji i ne\u00adsre\u0107i?\nI dok \u010ditamo njezina poglavlja pitamo se kako prihvatiti stanje Joba pravednika\nkoji je ne samo li\u0161en gledom na imovinu koju je imao, nego je li\u0161en svega onoga\n\u0161to mu mo\u017ee donijeti \u017eivotne radoste?! Job se zato obra\u0107a\nBogu, smjelo i prijatelj\u00adski. Zapisane rije\u010di koje smo danas \u010duli, a za koje je\non po\u017eelio da budu \u201eu mjedi urezane i u stijeni uklesane\u201c (Job 19, 23-24),\nostale su kao veli\u010danstveno svjedo\u00ad\u010danstvo\nnjegove nerazorive vjere i nade u Bo\u017eje provi\u0111enje: \u201eJa znam, moj Izbavitelj\n\u017eivi!\u201c<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

3. <\/strong>Job je doista veliki vjernik. Iako su ga golemi jadi pritisli i sve\nvi\u0161e ti\u0161te, on sve \u010dvr\u0161\u0107e vjeruje Bogu i nada se protiv svake nade.\nUvjeren  je da je njegov Bog \u201epobjednik\nsmrti\u201c i kako \u0107e upravo on uzvratiti pravedno svom odanom sluzi.  – Jobovom vjerni\u010dkom stavu i mi se, bra\u0107o i\nsestre, pribli\u017eavamo svaki puta kada se okupimo oko euharistijskog stola s\nkojega primamo hranu i sjeme uskrsnu\u0107a. Jer, Isus je obe\u0107ao svima koji ga ljube\ni koji ‘budu jeli tijelo njegovo’ da \u0107e ih uskrisiti u posljed\u00adnji dan’ (Iv 6,\n54). Na\u0161 Bog, dakle, nije zatornik i ru\u0161itelj \u017eivota. On\nsmr\u0107u ne uni\u0161tava \u017eivot, nego \u017eivotu pro\u0161iruje granice. \u010cinom umiranja \u0161ire se\nhorizonti, a ‘njegovim vjernima, \u017eivot se mijenja, a ne oduzima’, kako moli\nCrkva u sve\u010danom predslovlju za pokojne. Smr\u0107u, dakle, mijenja se ovozemni,\nlomljivi \u017eivot u onaj neraspadljivi. Dana\u0161nje izvje\u0161\u0107e iz Ivanovog evan\u0111elja, o susretu\ni razgovoru Isusa i Marte prilikom Lazarove smrti, o tomu jasno govori. Unato\u010d svojoj boli, naime,\nMarta ne gubi nadu. Ona zna \u201e\u0161to god Isus\nzai\u0161te od Oca da \u0107e mu dati\u201c. Marta, \u201etko vjeruje u mene, ima \u017eivot\nvje\u010dni; i ja \u0107u ga uskrisiti u posljednji dan\u201c (Iv 6, 39). Jer, ja sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot. (Iv 11, 25).\nIsus, dakle, nije samo djelitelj \u017eivota, nego\nuskrsnu\u0107e i \u017eivot. <\/p>\n\n\n\n

Stradanja\nljudi u \u0160kabrnji i u Vukovaru, kao i sve druge \u017ertve diljem Lijepe na\u0161e,\ndonosimo danas na oltar da ih prika\u017eemo s euharistijskom \u017ertvom koja je\npredokus vje\u010dnoga \u017eivota. Mi se, dakle, ne gubimo na\nvjetrometini ovoga be\u00adspu\u0107a i ne bojimo ni bolesti, ni stradanja, pa ni smrti,\njer \u201eznamo da na\u0161 Izbavitelj \u017eivi\u201c i da njemu u susret idemo. Samo sna\u017ena\nvjera, bra\u0107o i sestre, jaka ljubav i nesalomiva nada kadra je sve pobijediti.\nJobovom vjerom, dakle, i Martinim povjerenjem i nadom i mi se danas obra\u0107amo\nOcu nebeskom i molimo neka se sjeti svih onih koji su ovdje prije 31 godinu\nnevino stradali. Mi ih se danas ovdje spominjemo s njihovim imenima koja su\ndobili na kr\u0161tenju. To su imena po kojima ih prepoznajemo, a upisana su u\ndlanove Bo\u017eje ruke. Neka im Uskrsnuli otvori rajska vrata, oslobodi ih od svih\nspona smrti i pribroji zboru svojih izabranih i svetih.  Po Kristu Gospodinu na\u0161em. Amen. <\/p>\n\n\n\n

\u2720\n\u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n\n\n\n

\u0160kabrnja, 18. studenog 2022.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u010d<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160kabrnja – Ja znam, moj Izbavitelj \u017eivi! (\u010citanja: Job 19, 23-27; Iv 11, 17-27) 1. \u0160to je to \u0161to danas …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":59286,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/11\/P1015393.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/59285"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=59285"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/59285\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59305,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/59285\/revisions\/59305"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/59286"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=59285"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=59285"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=59285"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}