{"id":58729,"date":"2022-10-15T19:00:49","date_gmt":"2022-10-15T18:00:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=58729"},"modified":"2022-10-15T19:01:13","modified_gmt":"2022-10-15T18:01:13","slug":"zadar-dr-bodrozic-sveti-ciprijan-pred-izazovom-jedinstva-i-sinodalnosti-crkve-na-svecenickoj-rekolekciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=58729","title":{"rendered":"ZADAR: Dr. Ivan Bodro\u017ei\u0107: \u201eSveti Ciprijan pred izazovom jedinstva i sinodalnosti Crkve\u201c na sve\u0107eni\u010dkoj rekolekciji"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

O temi \u201eSveti Ciprijan pred izazovom jedinstva i sinodalnosti\nCrkve\u201c izlagao je dr. don Ivan Bodro\u017ei\u0107 na sve\u0107eni\u010dkoj rekolekciji zadarskog\nprezbiterija u srijedu, 12. listopada, u dvorani Sjemeni\u0161ta Zmajevi\u0107 u\nZadru.  <\/p>\n\n\n\n

Odabir teme je aktualan i u kontekstu sada\u0161nje Sinode o\nsinodalnosti koju je odredio papa Franjo. Predavanje je ujedno poticaj na ve\u0107e\npoznavanje povijesti Katoli\u010dke Crkve u kontekstu rasprava koje su se uvijek\nodvijale u Crkvi o razli\u010ditim temama. <\/p>\n\n\n\n

\u201eKada danas imamo pitanje sinode, sinodalnog puta u\nNjema\u010dkoj, papa Franjo je zapo\u010deo Sinodu o sinodalnosti, neki teolozi to ‘kuju\nu zvijezde’, kao da toga nikad prije nije bilo. Toga je uvijek bilo. <\/p>\n\n\n\n

Crkva je od po\u010detaka \u017eivjela od sinodalnosti, od susreta\nbiskupa na pokrajinskoj razini, na \u0161iroj razini. Stoga, naravno da podr\u017eavam da\nse to doga\u0111a. Ako i izgubimo svijest o tome da su sinode uvijek postojale, da\nto obnavljamo\u201c potaknuo je dr. Bodro\u017ei\u0107, upozoriv\u0161i: \u201eAli, neobi\u010dno mi je da se\ndogodi kako nekada mislimo da smo ‘izmislili toplu vodu’ u 21. st., a vidimo da\nje tako bilo u 1., 2., 3. stolje\u0107u. Smatram da moramo bolje istra\u017eivati pro\u0161lost\nCrkve, iz toga tako\u0111er u\u010diti i iz toga iskustva Crkve koje je Crkva stjecala,\ndanas graditi\u201c potaknuo je predava\u010d.<\/p>\n\n\n\n

Sveti Ciprijan je autor, veliki biskup i mu\u010denik iz polovice\n3. st. Dr. Bodro\u017ei\u0107 je opisao povijesnu situaciju u njegovo vrijeme koja je\nsli\u010dna na\u0161oj dana\u0161njoj situaciji. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eJer, Crkva \u017eivi kao \u017eivi organizam, \u017eivi \u017eivot. Pitanje\njedinstva nije samo pitanje monolitnog jedinstva, kao da je to kamena gromada\nkoju mi u nekom trenutku iskle\u0161emo, postavimo je i ona tako stoji stolje\u0107ima;\nnego, jedinstvo Crkve se gradi kroz \u017eivi \u017eivot, kroz razne situacije, kroz\npote\u0161ko\u0107e u kojima se Crkva nalazi. <\/p>\n\n\n\n

Tako je i sv. Ciprijan jedan od autora koji je pisao o\njedinstvu Crkve u svom vremenu. Do\u017eivio je nekoliko neugodnih situacija u\nkojima je morao kao biskup graditi jedinstvo svoje mjesne Crkve, ali i dati\ndoprinos jedinstvu univerzalne Crkve. <\/p>\n\n\n\n

Takve situacije bile su nesuglasice, \u010dak i neka protivljenja\nu njegovoj zajednici ljudi koji se nisu slagali s njim glede odnosa prema otpadnicima\nod vjere koji su se htjeli vratiti u zajednicu, zovemo ih lapsi<\/em> (na latinskom, posrnuli).<\/p>\n\n\n\n

Neki ljudi nisu dopu\u0161tali da Ciprijan kao mjerodavni\nautoritet postavi pravila koja vrijede za Crkvu i koja treba po\u0161tovati, nego su\nmu umanjivali autoritet i time razbijali njegovu zajednicu\u201c rekao je dr.\nBodro\u017ei\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U tom vremenu dogodio se jo\u0161 jedan raskol koji je po\u0161ao iz\nRima od sve\u0107enika Novacijana, a njegovi sljedbenici zvali su se novacijanci <\/em>kojih je bilo i kod Ciprijana\nu Africi. Novacijanci su razbili jedinstvo Crkve na \u0161iroj razini. Ciprijan kao\nbiskup morao se postaviti prema tome, \u0161tititi jedinstvo Crkve, znaju\u0107i koliko\nje to bitno. <\/p>\n\n\n\n

\u201eOn je gradio jedinstvo oko biskupa u mjesnoj Crkvi, ali\ninzistiraju\u0107i da se jedinstvo gradi oko rimskog biskupa, jer je iz rimske\nstolice, iz Rimske Crkve, proiza\u0161lo jedinstvo svih biskupa, tj. jedinstvo\nKatoli\u010dke Crkve.      <\/p>\n\n\n\n

S druge strane, kod Ciprijana je bila i druga situacija koja\nbi se mogla nazvati situacijom sinodalnosti, kad je on pomalo do\u0161ao i u sukob s\npapom Stjepanom. Kasnije je Ciprijan kao mjesni biskup Kartage bio predstavnik\ni pokrajinske Crkve, bio je primas za cijelu onda\u0161nju Sjevernu Afriku, prvi\nbiskup koji je vodio druge biskupe\u201c rekao je predava\u010d, pojasniv\u0161i povijesne\nokolnosti i pote\u0161ko\u0107e koje su tada bile u mjesnim Crkvama i potrebu da se gradi\njedinstvo. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eOni su u Africi imali obi\u010daj ponovno krstiti ljude koji su ve\u0107\nbili kr\u0161teni kod novacijanaca, kod neke druge sekte ili skupine koja je bila u\nraskolu s Crkvom, tvrde\u0107i da je njihovo kr\u0161tenje nevaljano, da to nije uop\u0107e\nkr\u0161tenje. <\/p>\n\n\n\n

Ciprijan je zauzeo stav da ih treba ponovno krstiti, a taj\nnjegov stav zauzela je i cijela njegova zajednica i drugi biskupi iz podru\u010dja\nSjeverne Afrike. Smatrali su da oni kao biskupi imaju pravo na svoju posebnost,\ntako razmi\u0161ljati.<\/p>\n\n\n\n

Ciprijan je mislio tako s najboljim uvjerenjem, smatraju\u0107i da\nsamo Crkva mo\u017ee imati pravo kr\u0161tenje. Smatrao je, ako su ljudi iza\u0161li iz Crkve,\nizgubili su to \u0161to su mogli imati u Crkvi, zna\u010di, njihovo kr\u0161tenje nije valjano\u201c\nrekao je dr. Bodro\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, kad je 254. godine papa Stjepan izabran za Papu, on\nje rekao da Rimska Crkva nije tako prakticirala, da tradicija Rimske Crkve,\nCrkve u Palestini i u Aleksandriji nije takva. <\/p>\n\n\n\n

\u201ePapa Stjepan je rekao da Rimska Crkva nikada nije obi\u010davala\nponavljati kr\u0161tenje, dakle, prekr\u0161tavati one koji su ve\u0107 bili kr\u0161teni u nekoj\nod tih zajednica, nego je priznavala kr\u0161tenje tvrde\u0107i: kr\u0161tenje je do\u0161lo od\nIsusa. Dano je Crkvi. Onaj tko je upoznao kr\u0161tenje, upoznao ga je u Crkvi. Eventualno,\nmogao ga je abuzivno iznijeti iz Crkve, dakle, odvojiti se od Crkve, a i dalje\nga koristiti. <\/p>\n\n\n\n

No, to je ipak uvijek ono isto, jedno kr\u0161tenje koje postoji i\nkoje je dano Katoli\u010dkoj Crkvi. Time je Papa i apostolska tradicija na koju se\non pozivao to po\u0161tovala. To je bio most ili neka vrsta spone da se mo\u017ee s\ndrugima graditi dijalog, da ga kasnije mo\u017eete i upozoriti i mo\u017eda ponovno\nvratiti u Crkvu\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Tako je nastao spor. Papa se pozivao na apostolsku tradiciju prema\nkojoj Rimska Crkva takvu praksu ima od apostolskih vremena. Ciprijan se pak pozivao\nna tradiciju svoje pokrajine, kao primas Sjeverne Afrike. <\/p>\n\n\n\n

\u201eCiprijan je onda sazvao \u010dak i dva Sabora, 255. i 256. godine,\nna kojima se prvi put okupilo 30, a drugi put 70 biskupa. Biskupi su tada iznijeli\nsvoje mi\u0161ljenje i svoj stav koje su poslali Papi. <\/p>\n\n\n\n

Oni su smatrali da Papa treba po\u0161tivati da se u Crkvi po\u0161tuje\nnjihovo mi\u0161ljenje, oni su biskupi, zakoniti, imaju svoju tradiciju, stariju\npredaju, i oni se toga dr\u017ee. <\/p>\n\n\n\n

Kasnije je papa Stjepan zauzeo \u010dvrsti stav jer je to bilo\npitanje uop\u0107e razumijevanja kr\u0161tenja i njegove va\u017enosti. Papa je u tome bio dosta\ndosljedan i nije se slagao sa stavom afri\u010dkih biskupa\u201c istaknuo je dr.\nBodro\u017ei\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Ne postoji daljnja prepiska izme\u0111u afri\u010dkih biskupa i pape\nStjepana, jer je Papa 256. godine zaklju\u010dio raspravu, nakon \u0161to su Ciprijan i\ndrugi biskupi Sjeverne Afrike svoja mi\u0161ljenja poslali Papi. <\/p>\n\n\n\n

\u201ePapa je iznio svoje uvjerenje i rekao da treba po\u0161tovati\napostolsku predaju koja je najja\u010da, najstarija predaja, to je apostolska,\nrimska predaja.     <\/p>\n\n\n\n

Godinu dana nakon toga dogodio se progon Crkve kad su\nnastradali papa Stjepan i Ciprijan kao mu\u010denici te kasnije nije izvr\u0161ena nova\nprepiska i rasprava\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107, istaknuv\u0161i da primjer takve lokalne\nsinodalnosti koju je zastupao Ciprijan, nije pro\u0161la. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eNi papa Stjepan nije zauzeo stav autokrate koji misli ne\u0161to narediti\ndrugima, nego je sazivao Sabore u Rimu, u Italiji koji su to pitanje protresli te\nje shvatio da mi\u0161ljenje takve sinodalnosti koja je bila afri\u010dka, nije\nodgovaralo kriterijima apostolske istine. <\/p>\n\n\n\n

Papa je znao da sinodalnost takvoga tipa koja ne bi\nodgovarala kriterijima Evan\u0111elja i apostolske predaje nije autenti\u010dna sinodalnost\n– nego da se i takva sinodalnost treba korigirati prema istini Evan\u0111elja i\nprema istini Crkve koja jam\u010di jedinstvo, a to je Rimska, apostolska Crkva\u201c\nistaknuo je dr. Bodro\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Navedeni primjer rasprave izme\u0111u svetog Ciprijana, afri\u010dkih\nbiskupa i pape Stjepana pokazuje koliko nam treba poznavati povijest Crkve.\nNaime, uslijed nekih trenutnih rasprava u Crkvi, neki govore o ugro\u017eenosti Crkve\nkao nikad u njenoj povijesti, iskazuju\u0107i neslaganje ne samo sa stavovima\nrimskog biskupa, nego i u odnosu na apostolsku predaju i istinu Bo\u017eje rije\u010di\nzapisane u Evan\u0111elju. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

No, kroz povijest Crkve uvijek je bilo dinamike u njenim raspravama.\n<\/p>\n\n\n\n

\u201eIzabrao sam ovu temu jer je to aktualno. Jer od samih\npo\u010detaka, od apostolskih vremena, uvijek je bilo rasprava, trzavica, manjih ili\nve\u0107ih, i to je obilje\u017eje \u017eivog organizma, a Crkva je \u017eivi organizam. <\/p>\n\n\n\n

U \u017eivom organizmu netko mo\u017ee nekad isko\u010diti, druga\u010dije\nmisliti, imati neke svoje ambicije, mi\u0161ljenje, stavove, no treba imati dovoljno\nhrabrosti i snage s time se suo\u010davati i po\u0161tovati kriterije koji postoje\u201c rekao\nje dr. Bodro\u017ei\u0107, podsjetiv\u0161i kako je sada napeta situacija i odnos izme\u0111u Rimske\nCrkve i Crkve u Njema\u010dkoj. <\/p>\n\n\n\n

\u201eKao \u0161to je i Ciprijan imao svojih sporova, treba znati gdje\nje istina Evan\u0111elja, to treba po\u0161tovati. Ako netko ima i svoju posebnost, znamo\ndo koje mjere mo\u017ee biti neka lokalna posebnost i u \u010demu. <\/p>\n\n\n\n

A \u0161to se ti\u010de univerzalnosti, istine Katoli\u010dke Crkve obvezatne\nsu za cijelu Crkvu. Uvijek je bilo da su se po\u0161tovale lokalne predaje tamo gdje\nje ne\u0161to moglo biti lokalno, npr., neka predaja kako \u0107emo postiti ili koji \u0107emo\nobred imati u nekim liturgijskim situacijama. <\/p>\n\n\n\n

Ali, kad do\u0111e pitanje istina vjere, zajedni\u010dkog stava, to je\nonda pitanje univerzalne Katoli\u010dke Crkve i za to doista svi trebaju imati sluha\n– i Rimska Crkva za razgovor, za dijalog, za poticanje jedinstva na pravi\nna\u010din, na pravim temeljima, u istini Evan\u0111elja Isusa Krista, a s druge strane i\nmjesne Crkve, ordinariji, pokrajinske Crkve, trebaju razumjeti da karizmu Apostolske\nCrkve ima Rimska Crkva koja daje smjernice i da to onda ne treba do\u017eivjeti\nnegativnim. <\/p>\n\n\n\n

Dapa\u010de, to treba do\u017eivjeti pozitivnim jer nam to jam\u010di da\nostajemo u kontinuitetu s Isusom, s njegovim naukom i da u tom kontinuitetu\ngradimo svoje zajedni\u0161tvo. Samo tako mo\u017eemo biti jedna sveta, katoli\u010dka i\napostolska Crkva\u201c istaknuo je dr. Bodro\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Predava\u010d je komentirao i sklonost pojedinaca da ne\u0161to \u0161to se trenutno\nnegativno doga\u0111a u nekoj partikularnoj Crkvi, smatraju kako je to uni\u0161tavaju\u0107e i\nza sveop\u0107u Crkvu, kao da cijela Crkva ‘propada’. <\/p>\n\n\n\n

\u201eNe treba primjenjivati apokalipti\u010dni scenarij. U tome smo\nizlo\u017eeni i medijima, \u010dujemo dio informacija, poluinformacija, nemamo cjeloviti\nuvid, pa se dogodi i da smo u strahu.<\/p>\n\n\n\n

Crkva ima svoje mehanizme i unutarcrkvenu komunikaciju kojom\nse odvijaju takvi procesi. Kada bismo se na to oslonili, bili bismo pribraniji i\nmirniji. Jer Isus nam je rekao da Crkvu ne\u0107e vrata paklena nadvladati. <\/p>\n\n\n\n

A glede partikularnih Crkava, vjerujem da nam je vi\u0161e moliti\nako postoji neka pote\u0161ko\u0107a, davati svoj doprinos, da stvarno \u017eivimo jedinstvo. <\/p>\n\n\n\n

Jedinstvo se ne mo\u017ee \u017eivjeti tek tako, bez na\u0161eg doprinosa, bez\nna\u0161eg osje\u0107aja vjere, zajedni\u0161tva u vjeri, izgradnje u vjeri. <\/p>\n\n\n\n

Tim mehanizmima mi doprinosimo bitnoj izgradnji jedinstva. To\nnije kamen da ga jedanput iskle\u0161emo, pa sad tu stoji. To su izazovi pred nama na\nkoje trebamo znati odgovoriti uz pomo\u0107 mehanizama koje nam je dao Gospodin, to su\nvjera, ljubav, Duh Sveti. <\/p>\n\n\n\n

Stoga i danas mora vrijediti pravilo koje je Crkva stekla kroz\nstolje\u0107a – da u bitnim stvarima vlada jedinstvo, u dvojbenim stvarima sloboda, dakle,\ndopustiti da u ne\u010demu mo\u017ee biti raznolikost, a u svim stvarima mora biti\nljubav. Svi moramo biti pro\u017eeti duhom Isusove ljubavi kako bismo pristupili pote\u0161ko\u0107ama\ni rje\u0161avanju problema\u201c poru\u010dio je dr. Bodro\u017ei\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Tako\u0111er, Crkvu kao tijelo pozvani smo gledati otajstveno, a\nne zemaljski, samo u kategorijama ljudskih prijepora, na povr\u0161noj i prolaznoj\nosnovi. <\/p>\n\n\n\n

\u201eU tom slu\u010daju ostanemo na vrlo prizemnoj razini, \u0161to nije\ndobro. Crkva je doista otajstvo koje mi i vjerom prihva\u0107amo. Crkva je Kristovo\ntijelo, Kristova zajednica. <\/p>\n\n\n\n

Kad god imamo pote\u0161ko\u0107u i gledamo problem u drugome, sveci su\nbili najbolji pou\u010dak kako se tada pona\u0161ati. <\/p>\n\n\n\n

Svetac se uvijek vra\u0107ao sebi, da se mi osobno trudimo. \u0160to vi\u0161e\nvidimo da ima problema, ja se trudim \u010distiti sebe od grijeha \u2013 takvo je bilo\ndjelovanje svetaca. Time dajemo doprinos jedinstvu cijele Crkve. <\/p>\n\n\n\n

Sv. Franjo, sv. Dominik i mnogi drugi Crkvu su izgra\u0111ivali vlastitim\npozivom, tako da su polazili od sebe. <\/p>\n\n\n\n

Kada vide pote\u0161ko\u0107u vani, kad su oni u svom vremenu vidjeli\ntoliko pote\u0161ko\u0107a, izazova, nevolja, interesa, sukoba, bilo je toga i u njihovo\nvrijeme, u pro\u0161losti Crkve, ali nisu upirali prstom u drugoga, nego su\npostupali na na\u010din – idem ja od sebe po\u010deti, idem ja biti svet, tada \u0107u\nnajbolje dati doprinos jedinstvu Crkve\u201c potaknuo je dr. Ivan Bodro\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O temi \u201eSveti Ciprijan pred izazovom jedinstva i sinodalnosti Crkve\u201c izlagao je dr. don Ivan Bodro\u017ei\u0107 na sve\u0107eni\u010dkoj rekolekciji zadarskog …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":58730,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/122148.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/58729"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=58729"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/58729\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":58743,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/58729\/revisions\/58743"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/58730"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=58729"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=58729"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=58729"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}