Propovijed predsjednika HBK, zadarskog nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a, tijekom misnog slavlja u nedjelju 11. rujna, na sedamdeset i devetu obljetnicu stradanja Zrinjana u spomen-crkvi Na\u0161a\u0161\u0107a sv. Kri\u017ea u Zrinu. <\/p>\n\n\n\n
1. Ve\u0107 tradicionalno od 1996. preostali \nZrinjani i njihovi potomci sje\u0107aju se doga\u0111aja iz 1943. kad su partizani\n u genocidnom pohodu 9. i 10. rujna ubili gotovo tre\u0107inu Hrvata Zrina, \nspalili \u017eupnu crkvu Na\u0161a\u0161\u0107a Svetoga Kri\u017ea, kao i cijelo selo. Komunisti \nsu pre\u017eivjele raselili, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin. \nStoga, bilo je osobito dirljivo i ganutljivo kad je 14. rujna 2019. u \nZrinu, prvi put nakon 1943. zazvonilo zvono s novosagra\u0111ene spomen-crkve\n Na\u0161a\u0161\u0107a sv. Kri\u017ea. A misno slavlje i blagoslov crkve predvodio kardinal\n Josip Bozani\u0107 u zajedni\u0161tvu s mjesnim biskupom Vladom Ko\u0161i\u0107em i \ndrugima. Tom prigodom otkrivena je plo\u010da s imenima 291 ubijenog \nZrinjanina, a otkrili su je svjedoci doga\u0111aja Stjepan Petanjak i Andrija\n Feketi\u0107. Obljetnica je okupila nekoliko tisu\u0107a hodo\u010dasnika pristiglih \niz cijele Hrvatske, a ponajvi\u0161e prognanih Zrinjana i njihovih potomaka. \nSlavlju su nazo\u010dile i brojne osobe iz politi\u010dkog i kulturnog \u017eivota \nRepublike Hrvatske i Sisa\u010dko-moslava\u010dke \u017eupanije.<\/p>\n\n\n\n
Zahvalni smo biskupu Vladi i svima koji su mu pomagali da se na ovom \npovijesnom sredi\u0161tu knezova \u0160ubi\u0107a, u Zrinu, sagradi crkva Na\u0161a\u0161\u0107a \nsvetoga Kri\u017ea. O ovom i stotinama drugih mjesta diljem Hrvatske, gdje su\n jo\u0161 uvijek opipljivi zlo\u010dini komunisti\u010dkoga re\u017eima, desetlje\u0107ima se \n\u0161utjelo i strogo branilo povijesno istra\u017eivanje kako se ne bi saznalo \nistinu o stradanjima. Kr\u010dki biskup Ivica Petanjak, koji je porijeklom iz\n Zrina rekao je u toj prigodi da je \u201evrlo malo ljudi kojima u osobnoj \niskaznici pi\u0161e mjesto ro\u0111enja Zrin\u201c, te da su \u201eblagoslovom crkve i novih\n zvona na\u0161i o\u010devi, majke, bra\u0107a, sestre i rodbina dobili doli\u010dno mjesto \nmolitve i po\u0161tovanja, a neki od njih, \u010dije su kosti prona\u0111ene, i \ndostojan kr\u0161\u0107anski ukop\u201c. Jer, dodao je mons. Petanjak, \u201e\u010dovjek ne umire\n kad fizi\u010dki ode s ovog svijeta i kad ga se pokopa, nego kad ga se \nzaboravi\u201c. Ovo godi\u0161nje zborovanje koje \u010dini Sisa\u010dka biskupija pokazuje \nkako pokojni i \u017eivi potomci Zrinjana nisu zaboravljeni. Dapa\u010de, \nuklopljeni u slavlje euharistijske \u017ertve, koja je znak sje\u0107anja i \nspomena Isusove otajstvene nazo\u010dnosti me\u0111u nama, a to ovom susretu daje \nvje\u010dnu i neuni\u0161tivu dimenziju.<\/p>\n\n\n\n
2. S pravom je kod blagoslova ove crkve kard. Bozani\u0107 kazao kako to \n\u201espomen-slavlje nije revizija nego vizija povijesti\u201c, a nju smo du\u017eni \nprenositi mla\u0111im nara\u0161tajima, jer oni \u201emoraju znati istinu o kojoj je \nkomunisti\u010dka vlast nametnula \u0161utnju\u201c. U protivnom dogodit \u0107e se \nizvrtanje istine i povijesnih \u010dinjenica, poput kleveta o \u201e\u010dasnim \nsestrama sv. Vinka koje su navodno mu\u010dile djecu s Kozare\u201c, a Srpska \npravoslavna Crkva, na prijedlog Gornjokarlova\u010dke eparhije namjerava ih \nproglasiti \u201evelikomu\u010denicima\u201c, a \u010dasne sestre optu\u017euju da su bile \n\u201e\u010dlanovi zlo\u010dina\u010dke organizacije\u201c. Stoga je vrhovna poglavarica \u010d. s. \nMiroslava izjavila pro\u0161lih dana kako je poga\u0111a \u201enepravda i nezahvalnost \nSrpske pravoslavne Crkve, jer kroz punih 90 godina sestarske nazo\u010dnosti u\n karlova\u010dkoj bolnici nikada nisu bile optu\u017eivane. A sada za svoj \nnesebi\u010dan i po\u017ertvovan rad sestre dobivaju kao zahvalu la\u017e i klevete\u201c. \nOvaj pohod Zrinu sa sje\u0107anjem na 291 ubijenog Zrinjana podsje\u0107a me na \ngodi\u0161nje obilje\u017eavanje \u017ertava na oto\u010di\u0107u Daksi, nadomak Dubrovnika, gdje\n su u no\u0107i izme\u0111u 24. i 25. listopada 1944. partizani ubili 52 \u010dovjeka \nrazli\u010ditih zvanja i godi\u0161ta. Me\u0111u njima su bili trgovci, sve\u0107enici, \nredovnici, strojari, novinari, profesori, vojni slu\u017ebenici, odvjetnici, \npodvornici, \u010dinovnici, tapetari, voza\u010di, ljekarnici, ratari, listono\u0161e, \nstudenti, vjerou\u010ditelji, umirovljenici, kapetani. Cijeli spektar \nrazli\u010ditih zvanja.<\/p>\n\n\n\n
Oto\u010di\u0107 Daksa, na kojem je nekada bio franjeva\u010dki samostan i gdje je \n\u0110ivo Gunduli\u0107 spjevao poznate \u201eSuze sina razmetnoga\u201c, Dubrov\u010danima je to\n mjesto bilo i ostalo sveto, ba\u0161 zbog stradanja tolikih nevinih ljudi. \nMe\u0111u njima je bio i tada\u0161nji gradona\u010delnik Koprivica i sedam vrijednih i\n zauzetih sve\u0107enika (Dubrova\u010dka biskupija: don Mato Dobud, don Josip \nSchmidt, don Mato Kalafatovi\u0107 Mili\u0107, don \u0110uro Kre\u010dak; Mala bra\u0107a: fra \nMarijan Bla\u017ei\u0107 i fra Toma Toma\u0161i\u0107 te isusovac p. Petar Perica). U prva \nvremena kr\u0161\u0107ani su takva mjesta obilje\u017eavali i okupljali se na njima. A\n posjet tim mjestima nazivali su \u201epohod pragovima\u201c (visitatio ad limina<\/em>).\n Jer, tu, preko tih pragova mu\u010denici i stradalnici zakora\u010dili su u \nvje\u010dni \u017eivot i \u010duli utje\u0161ni Spasiteljev glas, slugo dobri i vjerni u\u0111i u\n veselja Gospodara svoga. Puno je takvih \u201epragova\u201c diljem na\u0161e Domovine,\n a i \u0161ire, posebice u Sloveniji i BiH.<\/p>\n\n\n\n 3. Zrin, Macelj, Bleiburg, Daksa \u2013 da ne nabrajam dalje \u2013 mogu \nposlu\u017eiti kao paradigma okrutnog stradanja bez suda i mogu\u0107nosti \u017ealbe \nstradalih. A progoni i stradanja vjernika tijekom dvadesetog stolje\u0107a \nproizveli su veliku sjetvu mu\u010denika diljem Europe, pa je tijekom \nJubileja Crkve (2000.) sv. Ivan Pavao II. pozvao mjesne Crkve neka \n\u201eu\u010dine sve da se ne prepusti zaboravu spomen onih koji su trpjeli za \nvjeru i Crkvu\u201c. Pozvao je i potakao sve neka se prikuplja potrebita \ndokumentacija o njihovom stradanju i svjedo\u010denju. A znamo da je \ndvadeseto stolje\u0107e, usprkos silnog napretka znanosti i drugih \ndostignu\u0107a, ostalo upam\u0107eno u povijesnim kronikama kao \u201emra\u010dno stolje\u0107e \ndugih sjena, u\u017easnog nasilja i stra\u0161nih pokolja\u201c (GK, 17. 10. 2004., \nstr. 7).<\/p>\n\n\n\n Stanovni\u0161tvo Zrina, koje partizani nisu poubijali, njih oko 360, \ndobro je upamtilo to \u201emra\u010dno razdoblje u\u017easnog nasilja\u201c. Svi su bili \nprotjerani, a nakon rata njihova pokretna i nepokretna imovina \nje oduzeta temeljem presude na jednoj nepunoj stranici teksta (7. 02. \n1946.). Pre\u017eivjelim stanovnicima, djeci i udovicama, zabranjen je bio \npovratak u njihovo mjesto. Ne\u0161to sli\u010dno dogodilo s Hrvatima u \nBori\u010devcu kod Gra\u010daca, Udbini i u \u0160panovici koju su nakon uni\u0161tenja \nprozvali \u201eNovim selom\u201c. U svim tim dijelovima Hrvatske \u201eetni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje\n Hrvata\u201c prikazivano je kao \u201eantifa\u0161isti\u010dka borba\u201c. Ovdje mi se \u010dini \nznakovitim spomenuti da Zagreba\u010dka nadbiskupija nije nikada ukinula \u017eupu\n Zrin, makar je to bila jedina \u017eupa u Hrvatskoj bez ijednog \n\u017eivu\u0107eg katolika. Isto tako valja pohvaliti Sisa\u010dku biskupiju, i \nnjezinog prvoga pastira Vladu, \u0161to je (2013.) osnovana Zaklada za \ngradnju crkve Na\u0161a\u0161\u0107a Svetog Kri\u017ea u Zrinu. A posebice \u0161to se time \nupoznalo javnost o stradanju i pre\u0161u\u0107ivanoj sudbine Zrina i Zrinjana. To\n je sve okrunjeno sve\u010danim blagoslovom nove crkve Na\u0161a\u0161\u0107a Svetog Kri\u017ea \nprije tri godine (2019.).<\/p>\n\n\n\n 4. U tom vidu ovo godi\u0161nje molitveno zborovanje i sje\u0107anje na \u017ertve \nZrina pokazuje da smo voljni slijediti njihove ideale. Oni su stradali u\n \u201emra\u010dno doba u\u017easnog nasilja\u201c u ime tada zlo\u010dina\u010dkih ideologija \nnacizma, fa\u0161izma i komunizma. Dana\u0161njim pohodom na \u201epragovima stradalih \nZrinjana\u201c, dajemo do znanja svima kako cijenimo njihovu \u017ertvu. Ponosni \nsmo i Bogu zahvalni za njih, jer su na ovom blagoslovljenom mjestu svoju\n djecu u\u010dili Boga \u0161tovati i svoje mjesto i svoju zemlju voljeti. \nPosebice smo im zahvalni \u0161to su bili postojani i vjerni duhovnim, \nnarodnim i obiteljskim korijenima u godinama kada su komunisti\u010dki \nprogoni bili \u201esvetogrdno zatirani, broj\u010dano umanjivani i nametnutim \nm\u00fbkom pre\u0161u\u0107ivani\u201c (dr. Ro\u0161\u010di\u0107). A mnogim stradalnicima iz toga vremena \ngrobovi su ostali nepoznati. Posebice onima s Bleiburga i kri\u017enih \nputova, jer ta su stradanja kroz pola stolje\u0107a bila negirana u \nhistoriografiji i proskribirana kao opasna tema o kojoj se nije smjelo \ngovoriti.<\/p>\n\n\n\n Dobro je \u0161to se danas u slobodi ta tu\u017ena tragedija pretvara u \nsvehrvatsku nacionalnu brigu, kako ne bi i\u0161\u010dezla iz pam\u0107enja ljudi. A \npam\u0107enje i spomen na \u017ertve nema ni\u0161ta s vra\u0107anjem u pro\u0161lost. I nema \nnakanu baviti se njihovim progoniteljima, ili, ne daj Bo\u017ee, buditi \nstrasti s osje\u0107ajima mr\u017enje. Spominjanjem nastradalih nastoji se \niskazati du\u017eno po\u0161tovanje prema nedu\u017enim \u017ertvama i njihovoj moralnoj \nveli\u010dini koja je postala ba\u0161tinom na\u0161e sada\u0161njosti. Tebe, o\u010de, koji si i\n danas \u010desto \u201epritisnut, ali ne pritije\u0161njen, progonjen, ali ne \nnapu\u0161ten, obaran, ali ne oboren\u201c (2 Kor, 4, 8-9), kojeg \u201etuku nove \nnevere i ki\u0161e\u201c, i koji si zgrbljen svakim danom vi\u0161e, tebe koji usprkos \nsvega toga stoji\u0161 \u201edrito k\u2019o kolona\u201c, Isus tje\u0161i i osmi\u0161ljava tvoju \npatnju, pa veli ne boj se! I vlasi su tvoje na glavi izbrojane. A svima \nnama, bra\u0107o i sestre, koji se u \u017eivotu susre\u0107emo s problemima, \npitanjima, te\u0161ko\u0107ama i sumnjama evan\u0111elje utje\u0161no odgovara: \u201eBog je tako\n ljubio svijet te je dao svog Sina Jedinoro\u0111enca da nijedan koji u njega\n vjeruje ne propadne, nego ima \u017eivot vje\u010dni\u201c (Iv 3, 16).<\/p>\n\n\n\n 5. Stoga, bra\u0107o i sestre, slu\u0161ajmo Bo\u017eju Rije\u010d i dr\u017eimo se stolje\u0107ima\n proku\u0161anog nauka Crkve. Poma\u017eimo djeci i dana\u0161njim mladima otkrivati u \nbogatoj nacionalnoj ba\u0161tini i kulturi \u201edio duhovnog bo\u017eanskog blaga\u201c (GS\n 86). Imajmo povjerenja u pobjedu Dobra i odva\u017eimo se potpuno prebje\u0107i \nna Bo\u017eju stranu kako bi i Bog bio s nama. Ulo\u017eimo svoje snove i svoje \nsnage u izgradnju svijeta u kojem \u0107e vladati mir, ljubav, pravda i \nsloboda. To je zalog, a i nalog, nevino stradalih Zrinjana, koji su bili\n postojani i vjerni svojim duhovnim, vjerni\u010dkim i obiteljskim \nkorijenima. Svjesni smo da molitveni i sakramentalni \u017eivot donosi pravi \nnapredak i trajni mir srca i du\u0161e. Stoga, obra\u0107amo se na kraju na\u0161oj \nGospi, koja je stolje\u0107ima bila na\u0161a odvjetnica i majka, \u201enada na\u0161a i \nsvijetla zora spasenja\u201c. Neka po njezinu zagovoru na\u0161em narodu i \nDomovini svane vrijeme blagoslovljenog i trajnog mira u istini i \nljubavi. A stradalnicima Zrina i drugim \u017ertvama ratova i bezbo\u017enih \nideologija, kao i nedavnog Domovinskog rata, neka Gospodin udijeli pokoj\n vje\u010dni.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da je i na\u0161a narodna povijesti bila obilje\u017eena te\u0161ko\u0107ama i \nkri\u017eevima svake vrste, obra\u0107amo se svetom kri\u017eu na\u0161ega Gospodina Isusa \nKrista, koji je tijekom muke osjetio stra\u0161nu dramu borbe dobra i zla. \nNeka i nama kao svojevremeno i Konstantinu u sukobu s Maksencijem objavi\n da je u kri\u017eu pobjeda i spas. Utje\u010demo se danas pod za\u0161titu svetog \nkri\u017ea, mole\u0107i nebeski zagovor i za\u0161titu ovom mjestu i ovom kraju. A \nSisa\u010dkoj biskupiji i puku hrvatskom neka Gospodin udijeli trajni \nnapredak, mir i slobodu s blagoslovom Kristovoga kri\u017ea kojem od srca \nkli\u010demo: \u201eKri\u017eu sveti, svetog vrela; Bo\u017ejeg Sina dar si plod. Hrvatska \nte du\u0161a splela, prigrlio cijeli rod! \u010castimo te kri\u017eu sveti, na kom \numrije Isus na\u0161. Na \u017eivota tamnoj stazi, kao zvijezda ti nam sja\u0161. \nUstima, srcem \u010dastimo te, sveti kri\u017eu Isusov\u201c. Tako neka bude, amen!<\/p>\n\n\n\n \u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Zrin, Macelj, Bleiburg, Daksa\u2026 paradigma su okrutnog stradanja bez suda<\/strong><\/h4>\n\n\n\n
Imajmo povjerenja u pobjedu Dobra<\/strong><\/h4>\n\n\n\n