Na prilo\u017eenoj skici uo\u010davamo dva kvadrata (manji i ve\u0107i) na kojima su ispisane \u010detiri antropolo\u0161ke datosti usmjerene prema \u010detiri \u0107o\u0161ka koje poti\u010du te\u017enju i \u017eelju za beskona\u010dnim. Iznad spomenutih \u0107o\u0161kova uo\u010davamo \u010detiri kru\u017enice u kojima su upisana \u010detiri oblika crkvene nazo\u010dnosti opisane kao kerigma, diakonija, koinonija i liturgija. One su zapravo \u201eprirodni produkt\u201c \u010detiriju antropolo\u0161kih datosti po kojima je \u010dovjeka osobito bi\u0107e. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n
1. \u010cetiri antropolo\u0161ke datosti i \u010detiri oblika crkvene prisutnosti <\/strong><\/p>\n\n\n\n Uz\ntrajnu konstantu da \u010dovjek pita, traga za korijenima i smislom \u017eivota,\nusredoto\u010dimo na\u0161u pozornost sada na njegove \u010detiri tipi\u010dne ljudske datosti koje\nga \u010dine osobitim bi\u0107em u svemiru (prvi kvadrat). Na prilo\u017eenoj skici vidimo u\nsredi\u0161tu prvoga kvadrata upisane \u010detiri antropolo\u0161ke datosti: misao, odnos,\ndjelovanje i slavljenje koji pokazuju \u010detiri ljudske sposobnosti. Pogledajmo\nsvaku od njih zasebno, povezuju\u0107i prvi s drugim kvadratom: <\/p>\n\n\n\n a. Po\u0111imo od prve antropolo\u0161ke datosti misli<\/strong> i prije\u0111imo u drugi kvadrat gdje\notkrivam tri nova podatka o \u010dovjeku: on \nje razumsko bi\u0107e (homo rationalis) koji ima svijest i slu\u017ei se logikom.<\/p>\n\n\n\n b. Preko druge datosti odnosa <\/strong>(u donjem lijevom kutu) kad\nprije\u0111emo u drugi kvadrat otkrivamo da je dru\u0161tveno bi\u0107e (homo socialis) koje\nputem svijesti stvara etiku. <\/p>\n\n\n\n c. Preko tre\u0107e datosti djelovanja<\/strong> (u gornjem desnom kutu) kad\nprije\u0111emo u drugi kvadrat otkrivamo da on posjeduje osjete preko kojih biva\nstvaratelj tehnike (homo faber).<\/p>\n\n\n\n d. Preko tre\u0107e datosti slavljenja <\/strong>(u donjem desnom kutu) kad\nprije\u0111emo u drugi kvadrat otkrivamo da on posjeduje i osje\u0107aje, te kao \u017eivotno,\n\u201ezaigrano bi\u0107e\u201c (homo ludens) stvara kulturu. <\/p>\n\n\n\n S\ndruge strane na \u010detiri ruba crte\u017ea nalazimo \u010detiri kru\u017enice u kojima su upisana\n\u010detiri temeljna oblika crkvene prisutnosti: kerigma, koinonia, diakonia i liturgia.\nOne su prirodan plod spomenutih ljudskih darova i sposobnosti po kojima Crkva\nnudi smisao i tuma\u010denje povijesti, odgovara na vjekovne te\u017enje ljudskog srca za\nbratstvom, zajedni\u0161tvom i slu\u017eenjem, te putem obreda i slavlja navije\u0161ta puninu\n\u017eivota. <\/p>\n\n\n\n Pogledajmo\nsada kako \u010detiri antropolo\u0161ke kategorije i ljudska svojstva i sposobnosti\nnalaze smisao i zna\u010denje u \u010detiri temeljna oblika crkvene prisutnosti u\nsvijetu.<\/p>\n\n\n\n – \u010covjek je bi\u0107e koje misli i zaklju\u010duje<\/strong>. Ta njegova\nosobitost \u010dini ga \u201euzvi\u0161enijim nad drugim bi\u0107ima\u201c, jer sposoban je misliti,\nprosu\u0111ivati i zaklju\u010divati. Takav mentalni proces nijedno drugo \u017eivo bi\u0107e nije\nkadro uraditi. \u010cin prosu\u0111ivanja i zaklju\u010divanja pretpostavlja sposobnost apstrakcije i stvaranja pojmova. Dok gleda\nmala i velika, zelena i po\u017eutjela stabla, on stvara zaklju\u010dak kako drvo pripada\n\u201epodru\u010dju biljaka\u201c, a ne \u017eivotinja ili minerala. \u017divotinje tako\u0111er vide stabla.\nAli, nisu sposobne stvoriti pojam o stablu. \u010covjek i apstraktno razmi\u0161lja, pa\nje kadar \u201emisliti i o samoj misli\u201c, o dobroti, mudrosti, pravdi, miru. Obdaren\nrazumom i slobodom on je sposoban unaprijed gledati, predvi\u0111ati i programirati.\nTo ga izvla\u010di iz \u201ekaveza determinizma\u201c i osposobljava \u201episati stranice\npovijesti\u201c. Budu\u0107i da je sposoban stvarati i prelaziti iz \u201esvijeta nature\n(naravi) u svijet kulture\u201c, velimo da je civilizacija po\u010dela pojavom \u010dovjeka.\nStoga je \u010dovjek po slobodi i razumu iznad ostalog dijela svijeta, iznad biljaka\ni \u017eivotinja koje nemaju ni povijesti, ni civilizacije. <\/p>\n\n\n\n – \u010covjek ima savjest <\/strong>kojom usvaja i podr\u017eava eti\u010dko i moralno pona\u0161anje. Uz\nsposobnost misli i zaklju\u010divanja, \u0161to ga \u010dini sposobnim pisati povijest\ncivilizacije, \u010dovjek ima ne\u0161to \u0161to ga \u010dini skroz razli\u010ditim od \u201esvijeta\nbiljaka, \u017eivotinja i minerala..\u201c On je, naime, kadar re\u0107i: \u201eja mislim, osje\u0107am\ni vjerujem\u201c. Izgovoriti \u201eJA\u201c mo\u017ee samo \u010dovjek. Druga \u017eiva bi\u0107a nisu toga\nsvjesne, jer nalaze se u nekoj vrsti \u201e\u017eivotnog sna\u201c. \u010covjek je naprotiv\nsvjestan svega \u0161to se oko njega doga\u0111a. Posebice je svjestan da \u0107e do\u0107i kraj\n\u017eivota kada napu\u0161ta svijet u kojem je \u017eivio, a ide nekamo gdje ne zna kako je.\nStoga se i veli kako \u017eivotinje nestaju, ugibaju ili krepaju, a \u010dovjek umire.\nMoralni osje\u0107aj, kao plod savjesti prisutan je u svim kulturama. Posjeduje ga\nsamo \u010dovjek i uobli\u010den je u formulaciji da \u201eima stvari koje su dobre i treba ih\npodr\u017eavati, kao i to da ima i lo\u0161ih stvari koje treba izbjegavati\u201c. \u017divotinjama\ninstinkt upravlja pa ne poznaju takvo \u201emoralno pona\u0161anje\u201c. <\/p>\n\n\n\n –\u00a0 \u010covjek nije samo svjesno i savjesno bi\u0107e (homo rationalis i homo socialis). On je i stvarala\u010dko bi\u0107e (homo faber<\/strong>). Preko tehnike koju je stvorio on je u napasti da se osili i zaboravi da je i on stvorenje. Zbog toga \u010desto izabere logiku \u201evladanja\u201c, \u201enasilja\u201c i \u201egospodarenja\u201c. To onda truje zajedni\u010dke me\u0111uljudske odnose. Kr\u0161\u0107anska zajednica, pro\u017eeta kerigmom i nadahnuta koinonijom pozvana je da svjedo\u010di \u201enovi na\u010din vladanja\u201c u obliku zalaganja za druge, slu\u017eenja, diakonije. Taj novi na\u010din su\u017eivota ili bolje re\u0107i \u201e\u017eivota za druge\u201c toliko je bitan za ostvarenje \u201ekraljevstva Bo\u017ejeg\u201c da postaje presudnim i va\u017enim znakom kr\u0161\u0107anske autenti\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n –\u00a0 Preko savjesti,<\/strong> koja se u njemu \u201eglasa glasnim glasom\u201d, \u010dovjek otkriva da u svijetu nije s\u00e2m. Spoznaje da on kao dru\u0161tveno bi\u0107e (homo socialis) \u010dezne za zajedni\u0161tvom i bratstvom. To je utopija \u201ekraljevstva pravde, ljubavi i mira\u201d; to je \u010de\u017enja za novim na\u010dinom zajedni\u010dkog su\u017eivota i bivovanja u prihva\u0107anju, po\u0161tivanju i uva\u017eavanju drugih. Pred \u201eovozemaljskim stvarnostima\u201c u kojima prevladava \u010dastoljublje i \u017eelja za vla\u0161\u0107u, te ograni\u010davanje prava i slobode drugih, kr\u0161\u0107ani se osje\u0107aju pozvanim ponuditi druga\u010diji na\u010din \u017eivota i bivovanja; a to je\u00a0 koinonija koja se o\u010dituje u crkvenom zajedni\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n 2. \u010cetiri temeljna oblika crkvene prisutnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Crkva kao zajednica Bo\u017ejeg naroda\nprisutna je i vidljiva u svijetu putem \u010detiri temeljna i prepoznatljiva oblika\nnazo\u010dnosti. Ona je prisutna i objavljuje se u svijetu kao zrno Bo\u017ejeg\nkraljevstva koje se ostvaruje u ljubavi i slu\u017eenju (DIAKONIA), kao i u bratskom\n\u017eivotu i zajedni\u0161tvu (KOINONIA). <\/p>\n\n\n\n Svjesni da su Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u zamilovani i spa\u0161eni kr\u0161\u0107ani bez straha o\u010dituju radost oslobo\u0111enja od grijeha. Kao razumsko bi\u0107e \u010dovjek preko svijesti stvara logiku, pa uz njezinu pomo\u0107 otkriva smisao. KERIGMA se tako pojavljuje kao navje\u0161taj i osloboditeljska ponuda koja pru\u017ea \u00a0i tuma\u010di smisao \u017eivota i povijesti. Pred iskustvom zla i besmisla koje vodi fatalizmu i bezna\u0111u, kr\u0161\u0107ani se osje\u0107aju pozvanima biti nositeljima nade, protivnici besmisla, a proroci smisla prema Petrovoj \u201euvijek spremni na odgovor svakome tko zatra\u017ei razloge nade koja je u njima\u201d (l Pt 3,15).<\/p>\n\n\n\n Tako postaju \u017eivi svjedoci Bo\u017ejega kraljevstva koje se slavi sve\u010danim liturgijskim obredima (LITURGIJA), \u0161to odgovara dubokim te\u017enjama njegova srca. Pred granicama racionalnosti u svijetu koji suzbija i ograni\u010dava slobodu, pred nasiljem koje osu\u0111uje na samo\u0107u, kr\u0161\u0107anska zajednica trudi se \u201eotklanjati zidove koji dijele\u201c i osje\u0107a se pozvanom graditi mostove koji povezuju. Crkva se predstavlja svijetu kao mjesto slu\u017eenja, bratstva, \u017eivotnog smisla i slavlja. Ova \u010detiri na\u010dina njezine prisutnosti zapravo su odgovor na \u010detiri temeljne antropolo\u0161ke datosti kojima je \u010dovjek obdaren, a to je njegova misao, djelovanje, odnos i slavljenje. Jer, \u010dovjek je po klasi\u010dnoj definicije \u201ehomo rationalis, socialis, faber i cultualis (ludens) koji snagom Bo\u017eje Rije\u010di i sakramenata tra\u017ei novi na\u010din \u017eivota za druge (diakonia<\/strong>), kao i nove oblike bratskog slu\u017eenja i zajedni\u0161tva (koinonia<\/strong>). Novim tuma\u010denjem \u017eivota i povijesti on otkriva smisao (kerigma<\/strong>) te na koncu pru\u017ea mogu\u0107nost slavlja i o\u010ditovanje \u017eivota u punini (liturgia<\/strong>).<\/p>\n\n\n\n Mons. \u017delimir Pulji\u0107,<\/p>\n\n\n\n nadbiskup zadarski<\/p>\n\n\n\n Katehetski dan Zadarske nadbiskupije, 3. rujna 2022.<\/p>\n\n\n\n Katoli\u010dka osnovna \u0161kola Ivo Ma\u0161ina, Zadar<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/slika.png\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n