{"id":58122,"date":"2022-09-05T13:14:35","date_gmt":"2022-09-05T12:14:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=58122"},"modified":"2022-09-05T13:15:55","modified_gmt":"2022-09-05T12:15:55","slug":"zadar-duhovni-velikani-laici-s-pocetka-i-pri-kraju-20-stoljeca-nagovor-mons-puljica-u-prigodi-euharistijskog-klanjanja-na-katehetskom-danu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=58122","title":{"rendered":"ZADAR: &#8220;Duhovni velikani laici s po\u010detka i pri kraju 20. stolje\u0107a&#8221; &#8211; Nagovor mons. Pulji\u0107a na euharistijskom klanjanju na 46. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije"},"content":{"rendered":"\n<p>U pismu koje sam uputio \u017eupnicima,\nkatehetama, roditeljima i u\u010denicima po\u017eelio sam blagoslovljen po\u010detak nove \u0161kolske godine. Potakao sam\nsve, posebice u\u010denike neka ove godine upoznaju jednoga svoga vr\u0161njaka, koji je\nod posljedica razorne leukemije preminuo u petnaestoj&nbsp; godina \u017eivota, a zove se Karlo Acutis (1991.-2006.).\nOn je jo\u0161 kao dijete i tinejd\u017eer pokazao osobitu ljubav prema euharistije. Uz\nnjega bih u ovoj prigodi spomenuo jo\u0161 jednog posve\u0107enog laika, Giorgia La Piru,\nkoji je u misti\u010dnom do\u017eivljaju uskrsne pri\u010desti 1924. otkrio \u201ezoru svoga\n\u017eivota\u201c, pa nije \u201emogao suspregnuti pjesmu posvema\u0161nje sre\u0107e\u201c. Obojica su bili\nosobiti \u0161tovatelji euharistije.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>1. Na\u0161 suvremenik Karlo Acutis<\/strong> (1991. &#8211; 2006.) &#8211; tinejd\u017eer i zaljubljenik euharistije<\/p>\n\n\n\n<p>Za njega pi\u0161u da je posebice volio ra\u010dunala, koristio dru\u0161tvene mre\u017ee, u\u017eivao u filmovima i stripovima, a imao je i svoj profil na Facebooku. Ne\u0161to se osobito zbilo na njegovoj Prvoj pri\u010dlesti kad mu je bilo sedam godina, pa je nakon toga skoro svaki dan nazo\u010dio svetoj misi i primao svetu pri\u010dest. Svi su primje\u0107ivali da je mali Karlo zaljubljenik Euharistije, jer je nakon pri\u010desti uvijek ostajao ispred tabernakula u molitvi. Jedna njegova bilje\u0161ka to obja\u0161njava: \u201ePrimanjem euharistije sli\u010dniji smo Isusu i ve\u0107 na Zemlji imamo predokus neba\u201d. No, po\u010detkom listopada 2006. na lije\u010dni\u010dkom pregledu otkriveno je da Karlo ima \u201eagresivni oblik leukemije\u201c. Vrhunac \u017eivotne drame bila je \u0161okantna spoznaja da \u0107e uskoro umrijeti. Pisac njegove biografije veli da je Karlo \u201eprihvatio vlastitu bolest i smrt kao dio \u017eivotnog puta i sazrijevanja\u201c. A bolest i patnju prinio je za Papu i Crkvu. Preminuo je u dobi od 15 godina (2006.), a u velja\u010di 2020. progla\u0161en je bla\u017eenim u Asizu. (Nakladni\u010dke ku\u0107e Verbum i Salesiana objavila je Karlov \u017eivotopis. Preporu\u010duje se roditeljima i kumovima neka nabave knjigu kao poklon prvopri\u010desnicima i krizmanicima). <\/p>\n\n\n\n<p><strong>2.<\/strong>&nbsp; <strong>Politi\u010dar Giorgio La Pira <\/strong>(1904. &#8211; 1977.) &#8211; posve\u0107eni laik u svijetu punom problema <\/p>\n\n\n\n<p>Giorgio La Pira je za vrijeme studija u\nMessini stanovao kod ujaka Alojzija Occhipinta, koji kao mason i antiklerikalac\ndobro je pazio da mu ne\u0107ak ne hoda po crkvama, ili dobije kakvu vjersku\nformaciju. Ba\u0161 u to doba La Piru po\u010dinju zanimati duhovne teme i pitanja.\nPostupno pribli\u017eavanje svetim stvarima pospje\u0161ilo je njegovu odluku da kao \u201eposve\u0107eni\nlaik\u201c radi oko zbrinjavanja ljudi koji su u potrebi. Divan primjer \u010dovjeka koji\nje u mladena\u010dkim godinama u pjesmi iz samostana otkrio da postoje neka \u201evi\u0161a\ndimenzija\u201c, a u misti\u010dnom do\u017eivljaju uskrsne pri\u010desti (1924.) \u201ezoru svoga\n\u017eivota\u201c, pa nije \u201emogao suspregnuti pjesmu posvema\u0161nje sre\u0107e\u201c. No\u0161en tim\nvrhunaravnim osje\u0107ajem odlu\u010dio je posvetiti se Bogu u svijetu, povezuju\u0107i\n\u201ekontemplaciju i akciju\u201c, te \u201emolitvu i socijalne i dru\u0161tvene aktivnosti\u201c.&nbsp; <\/p>\n\n\n\n<p>Godine 1947. izabran je za\ngradona\u010delnika Firenze, \u0161to mu je omogu\u0107ilo provesti neke od svojih ideja\ngledom na potrebne i ugro\u017eene. Do\u017eivio je veliku oporbu u skup\u0161tini, ali nije\nse dao zbuniti. \u201eVi imate pravo, dragi \u010dlanovi skup\u0161tine, izglasati mi\nnepovjerenje, ali nemate pravo re\u0107i da se ne interesiram za besku\u0107nike,\notpu\u0161tene s posla, zaboravljene, stare i bolesne\u201c. Uz to bio je vrlo aktivan u\ncrkvenim krugovima na planu dijaloga, ekumenizma i lai\u010dkih aktivnosti. Preminuo\nje 5. studenog 1977., u 73. godini \u017eivota. Kongregacija je 5. srpnja 2018. objavila\ndekret o \u201eherojskim krjepostima\u201c, pa je Girogia La Pire progla\u0161en \u201eslugom\nBo\u017ejim\u201c. <\/p>\n\n\n\n<p><strong>3.<\/strong> <strong>Ivan Merz <\/strong>(1896. &#8211; 1928.) i <strong>Ivo Ma\u0161ina <\/strong>(1927. &#8211; 1961<a href=\"https:\/\/hr.wikipedia.org\/wiki\/1961.\">.<\/a>) &#8211; osobiti \u0161tovatelji euharistije<\/p>\n\n\n\n<p>Ovoj dvojici duhovnih velikana, laika\ntalijana, koji su otkrili zna\u010denje i ljepotu euharistije,&nbsp; mo\u017eemo pribrojiti i dvojicu sinova na\u0161ega\nroda, koji su tako\u0111er posebice \u010dastili euharistiju i od nje \u017eivjeli. To su dva\nIvana, Ivan Merz i Ivo Ma\u0161ina. Obojica su voljeli Crkvu i \u010deznuli za mirom koji\neuharistija dariva. <\/p>\n\n\n\n<p>Ivanu Merzu \u201eljubav prema Isusu u Euharistiji bila je ishodi\u0161te njegovih apostolskih pothvata\u201c, kako pi\u0161e u svom dnevniku: \u201ePri\u010dest je izvor \u017eivota\u2026 Kod mise sam se tako u\u017eivio da sam imao dojam nekog tajanstvenog i lijepog sna kad zaboravim na sve.Euharistija, naime, krijepi i smiruje. Ona je prava radost jer po njoj postajemo dionicima budu\u0107e nebeske slave; \u201eimamo predokus neba\u201c, pisao je Karlo Acutis<strong>.<\/strong> Kao odgojitelj hrvatske mlade\u017ei Merz je \u010desto ponavljao svakom kri\u017earu: \u201eMoli se, pri\u010de\u0161\u0107uj, \u017ertvuj se i budi apostol u duhu na\u0161e lozinke: \u201e\u017drtva-Euharistija-Apostolat\u201c.&nbsp; <strong>&nbsp;<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Drugi na\u0161 velikan i \u0161tovatelj Mise i Euharistije bio je Ivo Ma\u0161ina komu je posve\u0107ena osmogodi\u0161nja \u0161kola u kojoj \u0107emo nakon klanjanja nastaviti svoj rad i dru\u017eenje. U dnevniku od 21. kolovoza 1947. on je zabilje\u017eio: \u201ePo\u0161ao sam ujutro na sv. Misu, primio sv. Pri\u010dest. Molio sam Isusa, da mi dadne milost, da izdr\u017eim sve ku\u0161nje ovoga \u017eivota i da smjerno ustrajem uz Kristov barjak Ljubavi, Dobrote i Mira. Neka iz mojih mladena\u010dkih oluja iza\u0111e moja du\u0161a prekaljena i o\u010deli\u010dena, \u010dista i netaknuta. Daj, o moj Kriste, da Ti do kraja ostanem Tvoj vjerni borac, te da za vjeru uvijek budem spreman sve podnijeti.\u201d (D2, str. 55). \u010cetiri godine kasnije, 1. velja\u010de 1951. zapisao je u dnevniku: \u201e\u0160to vi\u0161e razmi\u0161ljam o prilikama u svijetu, o dru\u0161tvu u kojem \u017eivim, o okolini u kojoj se kre\u0107em, to sve vi\u0161e dolazim do zaklju\u010dka, da je put kojim me vodi vjera i kr\u0161\u0107anstvo jedino ispravni put i da moram biti neizrecivo zahvalan Bogu na velikoj milosti koju mi je dao, \u0161to sam se rodio kao kr\u0161\u0107anin i \u0161to sam uza sve perturbacije ipak uspio sa\u010duvati u svojoj du\u0161i vjeru u Isusa Krista, vjeru u Boga i evan\u0111eoske ideale&#8230; \u201d (D6, str. 56). <\/p>\n\n\n\n<p>Dok\nBogu zahvaljujemo za dva talijanska velikana, Giorgia La Piru i Karla Akutisa,\nponosni smo na na\u0161u dvojicu Ivana, Merza i Ma\u0161inu, za divne rije\u010di koje su\nnapisali o vjeri i euharistiji u svojim dnevnicima. One nam mogu biti\ninspiracija i poticaj. Posebice smo ponosni na na\u0161ega Pre\u010danina Ivu \u0161to nije\ndao da ga zavedu ili slome prijetnjama, zatra\u0161ivanjem i progonom sluge totalitarnog komunisti\u010dkog sustava u kojem je \u017eivio 16\ngodina. Njegov rodoljubni osje\u0107aj i ljubav prema obitelji i Crkvi, gdje je\nprimio katoli\u010dki odgoj koji mu je pomogao usvajati zdrave kr\u0161\u0107anske i\nhumanisti\u010dke stavove i nazore, bili su smetnja onda\u0161njim mo\u0107nicima. Zato su sve\n\u010dinili da ga uni\u0161te. Pao ja kao mu\u010denik i \u017ertva u Staroj Gradi\u0161ci i postao putokaz\nmnogima. A vrijednosti za koje je \u017eivio i umro \u201enose pe\u010dat neuni\u0161tivosti\u201c. Ivo\nMa\u0161ina, \u201ene smije biti prepu\u0161ten zaboravu; radi njega, i radi nas\u201d, kako stoji\nu monografiji \u201eKr\u0161\u0107anski\nborac za slobodnu i pravednu Hrvatsku\u201c (Zadar 2002., str.76.). Stoga sam mu\nposvetio Katoli\u010dku osnovnu \u0161kolu na Bokanjcu i odredio neka svake godine dan\nnjegove smrti bude Dan \u0161kole kada \u0107e se mo\u0107i progovoriti o temama i idealima za\nkoje je \u017eivio ovaj di\u010dni katoli\u010dki i hrvatski vitez s Jadrana. <\/p>\n\n\n\n<p>Ova \u010detiri divna primjera vjernika-laika pokazali su \u0161to im je vjera zna\u010dila u \u017eivotu, pa i nama otkrivaju da po \u201eeuharistiji postajemo sli\u010dniji Isusu, te ve\u0107 ovdje na zemlji \u201eimamo predokus neba\u201d (I. Ma\u0161ina), te njezinim primanjem \u201epostajemo dionicima budu\u0107e nebeske slave\u201c (K. Acutis). I mi po\u010dinjemo ovo zborovanje euharistijskim klanjanjem, svjesni da nam je kao putnicima u prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer, prolazi svijet i njegova slava, a mi putujemo u ku\u0107u O\u010devu. Gospodin je blizu. Misna pretvorba i euharistijska nazo\u010dnost doista je predokus neba, pa nakon pretvorbe i velimo kako \u201enjegov slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo\u201c. <\/p>\n\n\n\n<p>Na zamolbu u\u010denika iz Emausa neka\n\u201eostane s njima\u201c, Isus je odgovorio ve\u0107im darom: sakramentom euharistije na\u0161ao\nje na\u010din kako ostati u njima, pa su kasnije govorili da im je \u201esrce gorjelo dok\nim je putem tuma\u010dio pisma\u201c. Bog je tako uredio \u010dovjekovo srce da gladuje za\nnjegovom Rije\u010dju (Am 8, 11), pa On jedini mo\u017ee uta\u017eiti njegovu glad. \u201eNemirno\nje, naime, ljudsko srce dok u njemu ne otpo\u010dine\u201c (sv. Augustin). Stoga, ustani\nbrate i sestro, i ne umaraj se upravljati molitveni vapaj euharistijskom Isusu\nkoji je \u010de\u017enja du\u0161a na\u0161ih. On je Emanuel, Bog s nama. On je mir, nada i snaga\nna\u0161a. Njegova su vremena i vjekovi! <\/p>\n\n\n\n<p>Stoga, prije po\u010detka \u0161kolske godine\nupravljamo svoja srca i molitve prema nebu i molimo: Do\u0111i, Gospodine Isuse!\nDo\u0111i i blagoslovi na\u0161e \u0111ake, njihove roditelje, ravnatelje, u\u010ditelje i pomo\u0107no\nosoblje. Do\u0111i u na\u0161e obitelji i obdari sve svojim mirom i blagoslovom. Posebice\nblagoslovi nas sve\u0107enike i katehete ove Zadarske nadbiskupije koji poslanjem i\npo mandatu Crkve vr\u0161imo slu\u017ebu tuma\u010da i navjestitelja Bo\u017eje Rije\u010di i\nodgojitelja povjerenoga puka. Do\u0111i euharistijski Isuse i blagoslovi nas!\nAmen.&nbsp; <\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">\u2720\n\u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n\n\n\n<p>Crkva sv. Pavla, 3. rujna 2022.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;\n<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>U pismu koje sam uputio \u017eupnicima, katehetama, roditeljima i u\u010denicima po\u017eelio sam blagoslovljen po\u010detak nove \u0161kolske godine. Potakao sam sve, <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=58122\" title=\"ZADAR: &#8220;Duhovni velikani laici s po\u010detka i pri kraju 20. stolje\u0107a&#8221; &#8211; Nagovor mons. Pulji\u0107a na euharistijskom klanjanju na 46. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":58123,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/P1013522-1.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/58122"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=58122"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/58122\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":58127,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/58122\/revisions\/58127"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/58123"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=58122"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=58122"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=58122"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}