\u00a01. <\/strong>Ovo na\u0161e dana\u0161nje zborovanje u Vrani neposredna je priprava za susret hrvatskih katoli\u010dkih obitelji s papom Benediktom XVI. u Zagrebu. Uz blagdan svetog Matije apostola slu\u0161ali smo u prvom \u010ditanju tekst o odluci apostola da izaberu jednoga koji \u0107e se namjesto izdajnika Jude pribrojiti zboru dvanaestorice. Nakon upravljene ‘molitve Gospodinu poznavaocu svih srdaca’, kocka je pala na Matiju. U evan\u0111elju nas Ivan izvje\u0161\u0107uje kako se Isus obra\u0107a svojim u\u010denicima i moli ih neka ‘ostanu u njegovoj ljubavi’. Naziva ih prijateljima i veli kako ih je ‘on izabrao i postavio da idu i rod donose’. A odlomak zavr\u0161ava zapovije\u0111u da ‘ljube jedni druge’. U drugom \u010ditanju iz poslanice Efe\u017eanima apostol Pavao govori o Kristovu gospodstvu nad svemirom, te opisuje kako je Bog odvijeka planirao otajstvo Crkve: ‘Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na\u0161ega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim, u nebesima, u Kristu\u2026 I obznani nam Otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem: uglaviti u Kristu sve \u2013na nebesima i na zemlji’ (Ef 1, 9-10).<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0Crkva je to veliko otajstvo koja je prepoznatljiva kao ‘zajedni\u0161tvo’, jer ‘sve im je bilo zajedni\u010dko’ (Dj 4, 33). Takav oblik zajedni\u0161tva nalazimo u obitelji gdje se oko stola zbiva susret i ostvaruje komunikacija. Nije bez razloga i \u010dinjenica \u0161to se ustanova euharistije dogodila upravo kod stola na Posljednjoj ve\u010deri. A svoje javno djelovanje Isus je zapo\u010deo kod stola, na svadbi jedne obitelji u Kani Galilejskoj (Iv 2, 1-11). Zbog toga Djela Apostolska govore o prvoj kr\u0161\u0107anskoj zajednici rje\u010dnikom obitelji. A i bla\u017eeni Ivan Pavao II., koji je puno govorio i pisao o obiteljskoj problematici, veli kako je ‘obitelj put Crkve’, te kako je ‘obitelj Crkva u malom’. Poku\u0161ajmo razmi\u0161ljati o tomu, za\u0161to je obitelj put Crkve i kako to da je obitelj ‘Crkva u malom’?!<\/p>\n \u00a0<\/p>\n 2. <\/strong>Isus nije htio Crkvu kao bezli\u010dnu masu, ili pak kao neku nadgradnju dru\u0161tva. \u017delio je neka njegovi budu ‘zajednica bra\u0107e i sestara’ (Mt 23, 8), zajednica stola i blagovanja, zajednica dobara i me\u0111usobne ljubavi. Stoga Luka izvje\u0161\u0107uje kako je ‘u mno\u0161tvu onih, koji su prigrlili vjeru, bilo jedno srce i jedna du\u0161a’, te kako ‘nitko od njih nije zvao svojim ni\u0161ta od onoga \u0161to je imao, nego im sve bija\u0161e zajedni\u010dko’ (Dj 4, 32). To su vrijednosti koje bi trebale resiti svaku obitelj. A one su izre\u010dene kroz \u010detiri bitne odlike: zajedni\u0161tvo nauka, molitve, lomljenja kruha i dobara. O njima bi valjalo \u010de\u0161\u0107e razmi\u0161ljati.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Zanimljiv je u tom vidu tekst iz Apostolskih Uputa koji preporu\u010duje: \u00abU dan Gospodnji saberite se zajedno lomiti kruh i vr\u0161iti euharistiju, ispovijedaju\u0107i prethodno svoje prijestupe, kako bi va\u0161a \u017ertva bila \u010dista. A nijedan koji ima spor sa svojim drugom neka se ne pojavi na va\u0161em sastanku dok se nisu pomirili da se ne okalja va\u0161a \u017ertva\u00bb (Didache 14, 1-2). Ovaj tekst pokazuje kako je euharistija slavlje zajednice. Nema, dakle, privatnih misa. I euharistiju se ne mo\u017ee privatizirati. Nju slavi zajednica koja je subjekt tog okupljanja (\u00absaberite se zajedno lomiti kruh i vr\u0161iti euharistiju\u00bb). Molitveno i posebice euharistijsko zajedni\u0161tvo otkriva najdublju dimenziju za koju je Isus obe\u0107ao svoju nazo\u010dnost i asistenciju: \u00abAko dvojica od vas na zemlji jednodu\u0161no zai\u0161tu \u0161to mu drago, dat \u0107e im Otac moj, koji je na nebesima. Jer, gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja me\u0111u njima\u00bb (Mt 18, 19-20).<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Uz zajedni\u0161tvo u nauku, lomljenju kruha i u molitvama Luka nas izvje\u0161\u0107uje kako je prva kr\u0161\u0107anska zajednica bila prepoznatljiva i po zajedni\u0161tvu dobara (Dj 2, 42-47; 4, 32-35). Apostolski i ota\u010dki spisi pripovijedaju kako su prvi kr\u0161\u0107ani uistinu me\u0111usobno komunicirali i dobrima se obdarivali. O tomu nam svjedo\u010di sv. Justin koji u svojoj apologiji caru Antoniju Piju (138-161) pi\u0161e o toj kr\u0161\u0107anskoj praksi: ‘Ono \u0161to posjedujemo dijelimo svima koji su potrebni; \u0161to se skupi, pohranjuje se kod predstojnika, a on vodi brigu o siro\u010dadi i udovicama i o onima koji su bolesni ili u tamnici.. i uvijek poma\u017eemo jedni druge..’ (Apologija 1, 67).<\/p>\n \u00a0<\/p>\n 3. <\/strong>Zajedni\u0161tvo o kojem smo danas razmi\u0161ljali jest zadatak i poslanje koje mogu i trebaju ostvarivati na\u0161e obitelji. Znamo kako zajedni\u0161tvo prve kr\u0161\u0107anske zajednice nije bio neki njezin hobi, nego bitno obilje\u017eje po kojem su se o\u010ditovali u svijetu. Kr\u0161\u0107ani su, naime, znali i vjerovali da Crkva, kojoj s ponosom pripadaju, nije proizvod povijesnog slu\u010daja, nego izvorni Bo\u017eji naum, Isusova zaru\u010dnica (Ef 5, 22-23), Tijelo Kristovo (Ef 1, 22; 4, 15-16), Bo\u017eje zdanje komu je zaglavni kamen Krist (Ef 1, 20-21). Je li Krist u sredi\u0161tu na\u0161eg obiteljskoga \u017eivota? Ima li mjesta za molitvu u na\u0161em obiteljskom dru\u017eenju? \u0160to nama kao ocu i majci, mu\u017eu i \u017eeni zna\u010di nedjelja, Dan Gospodnji? Jesmo li svjesni na\u0161eg obiteljskog otajstva u kojem i Bog nazo\u010dan? Trudimo li se da se na\u0161e ‘dvije \u017eivotne povijesti’ slijevaju u jednu? Dopu\u0161tam li svome suprugu i supruzi neka pod moj krov unese cijelu svoju pro\u0161lost i povijest? Mo\u017ee li u domu moje du\u0161e osjetiti sve moje radosti i tjeskobe, \u017ealosti i nade koje me prate? Nastojim li pa\u017eljivo i bri\u017eno tkati na\u0161 zajedni\u010dki vlastiti tepih \u017eivota, te svakim danom unositi u njega osnovnu i najva\u017eniju potku, a to je ljubavi? Jer, ona je temelj i nje nikada ne smije uzmanjkati. Imam li vremena za svoju djecu, mu\u017ea i \u017eenu? Pokazujem li sno\u0161ljivost i razumijevanje za na\u0161e razli\u010ditosti kako na fiziolo\u0161kom i psiholo\u0161kom, tako i na duhovnom podru\u010dju? Ako je obitelj zajedni\u0161tvo osoba, jesam li svjestan kako se za takvo milosno stanje valja Bogu moliti i zahvaljivati? Ali i prositi zagovor, za\u0161titu i blagoslov Svete obitelji i svetaca koji su nam dragi i bliski?! Odgovore na ova pitanja prepu\u0161tam vama, dragi o\u010devi i majke, drage obitelji Zadarske nadbiskupije koji ste se okupili na hodo\u010da\u0161\u0107e u ovom na\u0161em sveti\u0161tu svete nedjeljice u Vrani. \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n 4. <\/strong>Moja molitva i \u017earka \u017eelja je: budite i ostanite ‘intimna zajednica \u017eivota i ljubavi’ (GS 48) kako su koncilski oci prije 45 godina govorili o obitelji. Rastite u obiteljskom zajedni\u0161tvu i ne zaboravljajte obe\u0107anja koje ste dali na vjen\u010danju pred slu\u017ebenikom Crkve. Trudite se biti aktivnim \u010dlanovima \u017eupne i dru\u0161tvene zajednice. Jer, vi ste ‘prva \u017eivotna stanica dru\u0161tva’ i glavna \u0161kola ‘dru\u0161tvenih vrlina’. Svjedo\u010dite rije\u010dju i primjerom svoju vjeru i sudjelujte zauzeto u \u017eivotu i poslanju ove partikularne Crkve zadarske (FC 18-64). Neka Gospodin Isus, koji je dijelio brige i radosti ljudskog roda, blagoslovi sve na\u0161e obitelji kako biste vjerno\u0161\u0107u i ljubavlju bili gorljivi, u molitvi postojane, te postali ono \u0161to vam je po Bo\u017ejem naumu i promislu odvijeka odre\u0111eno.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n ‘Bo\u017ee, u tvojim zajednicama diljem svijeta postaje vidljivom jedna, sveta, katoli\u010dka i apostolska Crkva. Neka sjedinjena s papom i biskupima bude op\u0107i sakrament spasenja, te kao kvasac i du\u0161a dru\u0161tva ostane vjerna svom poslanju, uvijek na slu\u017ebu ljudskoj zajednici dok \u010dovje\u010danstvo ne postane Bo\u017ejom obitelji. Amen<\/em>‘.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Mons. \u017delimir Pulji\u0107,<\/p>\n nadbiskup zadarski<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Vrana, 14. svibnja 2011.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"