U sklopu dvodnevnog posjeta Hrvatskoj dr\u017eavni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin dao je u srijedu 11. svibnja intervju za \u0161est hrvatskih medija: Hrvatsku katoli\u010dku mre\u017eu, Glas Koncila, Laudato TV, Hrvatsku televiziju, Hrvatski radio i Novu TV. Donosimo cjeloviti prijevod razgovora. <\/p>\n\n\n\n
Uzoriti Kardinale, povod Va\u0161em \ndolasku u Hrvatsku su dvije obljetnice \u2013 25 godina od ratifikacije triju\n ugovora izme\u0111u RH i Svete Stolice (o pravnim pitanjima, o suradnji na \npodru\u010dju odgoja i kulture, te o du\u0161obri\u017eni\u0161tvu katoli\u010dkih vjernika, \npripadnika oru\u017eanih snaga i redarstvenih slu\u017ebi RH) i 30 godina od \nme\u0111unarodnog priznanja Republike Hrvatske. Kako Vi danas vidite te \nbilateralne odnose, provedbu Ugovora, te u duhu sekularnosti kako vidite\n doprinos Crkve dru\u0161tvu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> \u010cini mi se da se mo\u017ee dati \npozitivan odgovor bilo na razini bilateralnih odnosa izme\u0111u Hrvatske i \nSvete Stolice, bilo na razini ugovor\u00e2. Odnosi su veoma dobri, postoje \n\u010desti posjeti\u2026 Sam ovaj moj posjet ovdje zna\u010di da postoje upravo srda\u010dni\n odnosi s vlastima, s Vladom. \u0160to se pak ti\u010de ugovor\u00e2 mislim da se svaki\n sistem dade usavr\u0161iti. Mi, ipak, dr\u017eimo da ugovori mogu biti pozitivan i\n konstruktivan na\u010din za ure\u0111ivanje odnos\u00e2 izme\u0111u Crkve i dr\u017eave i da se \nponudi pravni okvir unutar kojeg se mogu smjestiti me\u0111usobni odnosi i \nuzajamna suradnja u slu\u017ebi dru\u0161tva i op\u0107eg dobra. U ovih dvadeset i pet \ngodina ugovori su pokazali da to mogu u\u010diniti. Mnoga su pitanja ure\u0111ena i\n mnoge su teme obra\u0111ivane na pozitivan na\u010din, na konstruktivan na\u010din. \nZasigurno da ostaju otvorena pitanja. Upravo smo jutros o njima \nrazgovarali tako\u0111er s biskupima. Dotaknuta je primjerice tema povrata \ncrkvenih dobara. Rije\u010d je, o\u010dito o vrlo osjetljivoj i vrlo \u0161kakljivoj \ntemi koju zbog razli\u010ditih razloga treba dublje sagledati i prou\u010diti. Tu \nje zatim tema kulturnih dobara i drugo. Ovih 25 godina morali bi postati\n prigoda da se nastavi produbljivati primjenu tih ugovora kako bi sve \nvi\u0161e pokazali svoj potencijal pomaganja Crkvi u njezinoj slobodi i u \nslobodi vr\u0161enja njezina poslanja unutar vjerske slobode.<\/p>\n\n\n\n Koliko je jedna mala Hrvatska zna\u010dajna u krilu Katoli\u010dke Crkve? I kako nas vidi Sveta Stolica danas na kr\u0161\u0107anskoj karti Europe?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> Va\u017enost neke Crkve ne mjeri se, \no\u010dito, u kvantitativnom smislu, ne mjeri se u smislu brojeva, veli\u010dinom \nteritorija ili brojem sve\u0107enik\u00e2, duhovnih zvanja, ili djelima iste te \nCrkve itd. Mislim da se mjeri u terminima sposobnosti ili, bolje, \nsvjedo\u010denja vjere, sposobno\u0161\u0107u navije\u0161tanja evan\u0111elja dru\u0161tvu dana\u0161njega\n svijeta. To je doprinos koji tako\u0111er Katoli\u010dka Crkva u Hrvatskoj mo\u017ee \ndonijeti sveop\u0107oj Crkvi poglavito u kontekstu sekularizacije gdje se do \nkr\u0161\u0107anskih vrijednosti sve manje dr\u017ei i sve ih se manje provodi u djelo u\n dru\u0161tvu. Crkva doista mora nastaviti davati svjedo\u010danstvo za evan\u0111elje \nrije\u010dju, jer je pozvana navije\u0161tati, ali prije svega djelima i ja mislim\n da je Hrvatska, ponajprije u pro\u0161lom stolje\u0107u, dala veliki doprinos \npreko va\u017enih li\u010dnosti koje su danas priznate tako\u0111er na razini \u017eivljenje\n svetosti. Na primjer sveti Leopold Mandi\u0107 \u010diji se blagdan, \u010dini mi se, \nsutra slavi, a tu je i Ivan Merz kao i druge takve osobe. To je veliki \ndoprinos koji je Crkva donijela i mo\u017ee nastaviti donositi, kao \u0161to su, \nuostalom, bili tako\u0111er na razini sveop\u0107e Crkve mnogi Hrvati koji su bili\n u slu\u017ebi i dali svoj doprinos dobru Crkve.<\/p>\n\n\n\n O bl. Alojziju Stepincu govorili ste prije godinu i pol dana,\n za vrijeme pohoda Splitu, te ste nas i tada pozvali na strpljenje u \n\u010dekanju njegovog progla\u0161enja svetim. Sveti Otac \u017eeli da kanonizacija bl.\n Alojzija Stepinca bude \u201etrenutak zajedni\u0161tva za \u010ditavu Crkvu, a ne \nrazlog sukoba ili suprotstavljanja\u201c. Jesu li se u tom smislu dogodili \npomaci, te mo\u017eemo li o\u010dekivati kona\u010dnu odluku Svetog Oca o progla\u0161enju \nsvetim na\u0161ega bla\u017eenika?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> Rekao bih da u odnosu na pro\u0161lu \ngodinu nema velikih novosti \u0161to se ti\u010de kanonizacije bla\u017eenoga Stepinca.\n Sveti Otac ostaje uvjeren u ono \u0161to sada govori, to jest da ta \nkanonizacija mora biti trenutak zajedni\u0161tva za cijelu Crkvu, a ne razlog\n konflikta ili suprotstavljanja i mislim da je u trenutnoj situaciji \nuvjetovanoj upravo ratom to jo\u0161 nu\u017enije, da postane uistinu prigoda za \nrast u zajedni\u0161tvu i pomirenju. Bila je ta Komisija koja je svojedobno \nradila i koja nije do\u0161la do zajedni\u010dkih zaklju\u010daka. Mi smo se jako \nnadali da \u0107e se upravo kroz taj rad na produbljivanju od strane te \nKomisije do\u0107i do nekog zaklju\u010dka u smislu zajedni\u0161tva i dogovora. Morat \n\u0107e se, stoga, nastaviti produbljivati neki aspekti koje mo\u017eda treba \nbolje rasvijetliti i produbiti, uvijek u tome pravcu da se na\u0111e \nkonsenzus o kanonizaciji. Istodobno ja vjerujem da \u010dinjenica da je \nkardinal Stepinac progla\u0161en bla\u017eenim daje mogu\u0107nost hrvatskom narodu da \no\u010dituje svoju vjeru, da mu se moli kao za\u0161titniku, da isti\u010de njegove \nkreposti i djelo koje je u\u010dinio i tome se nadamo. Sveti je Otac u vi\u0161e \nnavrata rekao da nema zapreke da se kardinalu, upravo zato \u0161to je \nprogla\u0161en bla\u017eenim, vjernici mogu moliti i da se na njega mo\u017ee \npokazivati kao primjer za ovu Crkvu. Kad se Gospodinu bude svidjelo \u2013 a \nmi se nadamo da \u0107e to biti uskoro, ja vam ne mogu dati nikakav datum u \nvezi s tim \u2013 do\u0107i \u0107e i do njegove kanonizacije i mislim da moramo \u2013 \ndopustiti mi re\u0107i \u2013 biti strpljivi i \u010dekati Bo\u017eja vremena. Vjerni\u010dki puk\n Hrvatske mora \u010dekati Bo\u017eja vremena za tu stvar, jer sve se \u010dini za \ndobro. Znam da je ovo tvrd govor, ali mislim da i ovu situaciju moramo \n\u017eivjeti u duhu vjere, a to zna\u010di prihvatiti da Bog ima svoja vremena i \nda se i stvari koje se doga\u0111aju i koje se mogu \u010diniti ne ba\u0161 previ\u0161e \nugodnim, imaju smisao u Bo\u017ejem naumu. To mislim vrijedi tako\u0111er za \nslu\u010daj kardinala Stepinca. U svakom slu\u010daju, nadamo se, ja se nadam, da \n\u0107e do kanonizacije do\u0107i u \u0161to skorije vrijeme.<\/p>\n\n\n\n Ukrajina i dalje trpi zbog rata. Papa Franjo poziva na \ndijalog, pregovore i prestanak nasilja. Sveta Stolica nudi posredovanje.\n Hrvatski narod suosje\u0107a s ukrajinskim, jer je i sam pro\u0161ao kroz bolna \niskustva agresije i nasilja, i cijeni podr\u0161ku koju mu je u klju\u010dnom \ntrenutku pru\u017eio Vatikan. Koliko Sveta Stolica svojim diplomatskim \naktivnostima mo\u017ee pridonijeti zavr\u0161etku rata u Ukrajini?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> Svi smo o\u010dito zabrinuti zbog rata,\n ne samo zbog onoga \u0161to se doga\u0111a: ljudske \u017ertva, razaranja i drugo i \nsve ono \u0161to jedan rat sa sobom nosi, ali tako\u0111er zbog mogu\u0107e eskalacije \ntoga rata, vode\u0107i, o\u010dito, ra\u010duna o razornosti oru\u017ej\u00e2 koja danas dr\u017eave \nposjeduju. To bi doista bila prijetnja uni\u0161tenja \u010ditavoga \u010dovje\u010danstva. \nPapa je od samoga po\u010detka vrlo odlu\u010dno, vrlo sna\u017eno, vrlo o\u0161tro \nprogovorio o ratu koji nije nikada rje\u0161enje, nego ludost, ludost rata, i\n istodobno je nudio posredovanje Svete Stolice. Ponudio je mogu\u0107nost da \nSveta Stolica intervenira u nekom obliku, to bi moglo biti neka vrsta \nposredovanje, neke dobre facilitacije, postoje razni oblici \nintervencije, nastoje\u0107i pomo\u0107i upravo oko prekida vatre radi evakuacije \ncivila i za po\u010detak ozbiljnih pregovora me\u0111u zara\u0107enim stranama koji \u0107e \nmo\u0107i dovesti do rje\u0161avanja upravo postoje\u0107ih sporova. Ta ponuda do sada \nnije prihva\u0107ena, u smislu da nije dan pozitivan odgovor, nije dan ni \nnegativan odgovor. Mi kao Sveta Stolica ne \u017eelimo biti jedini \nprotagonisti, gledamo blagonaklono na poku\u0161aje koji su u\u010dinjeni, na \nprimjer, od strane Turska, od strane Izraela i tako dalje. Na\u017ealost, do \nsada nisu dali nikakav rezultat. \u010cini se kako trenutno ne postoje velike\n nade da \u0107e se mo\u0107i do\u0107i do jednog slo\u017enog zaklju\u010denja rata. Mi ostajemo\n raspolo\u017eivi. Papa je uvijek govorio: \u201eSpreman sam oti\u0107i \u010dak u Moskvu, \nako taj korak bude mogao biti od pomo\u0107i u rje\u0161avanju\u201c. Potvr\u0111ujem na\u0161u \nspremnost da pomognemo, a na stranama je da o tome odlu\u010de. Sigurno da je\n od temeljne va\u017enosti da se \u0161to prije prestane s neprijateljstvima, da \nse \u0161to prije okon\u010da ta rat.<\/p>\n\n\n\n Uzoriti, mo\u017eemo li se malo osvrnuti na pro\u017eivljenu pandemiju \nkoronavirusne bolesti i posljedice koje je ostavila na duhovni i \nsakramentalni \u017eivot vjernika? Jesmo li \u201cizgubili\u201d vjernike iz crkava? I \nkako ih vratiti? I kako pomo\u0107i uop\u0107e \u010dovje\u010danstvu koje je i zbog \npandemije, a sada i rata, na pragu sve ve\u0107eg osiroma\u0161enja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> Pandemija je bila velika ku\u0161nja, \nuistinu ku\u0161nja tako\u0111er za Crkvu koja je ostavila posljedice kao \u0161to ste \nrekli, na primjer u broju prakti\u010dnih vjernika. Mnogi su to prestali \nbiti, mo\u017eda i iz straha od zaraze, mnogi zato \u0161to misle da danas nije \npotrebno i\u0107i u crkvu i prakticirati vlastitu vjeru. (Misle da se) \nposredstvom sredstava komunikacije mo\u017ee sudjelovati na misi te nema vi\u0161e\n potrebe izlaziti da bi se i\u0161lo u crkvu. To o\u010dito predstavlja dodatnu \nte\u0161ko\u0107u, dodatni problem, uz, primjerice, u Europi mali broj onih koji \nidu u crkvu i prakticiraju vlastitu vjeru. No, \u0161to nam je \u010diniti? Mislim\n da treba i\u0107i tra\u017eiti te osobe, a ne \u010dekati da se jednostavno vrate, jer\n se mo\u017eda same ne\u0107e nikada vratiti, nego valja nastojati uspostaviti \nkontakt s njima i pomo\u0107i im razmi\u0161ljati o va\u017enosti da imaju zajedni\u010dko \no\u010ditovanje vjere. Vjera je, istina, osobna, ali nije, recimo to tako, \nindividualna ili individualisti\u010dka. To je uvijek vjera koja se dijeli \ntako\u0111er s drugima u kr\u0161\u0107anskoj zajednici. To je onaj poziv koji je Papa \nuputio ve\u0107 u Evangelii gaudium<\/em> kad govori o Crkvi u izlasku. \nAko ljudi ne dolaze, moramo mi i\u0107i njih tra\u017eiti i moramo prije svega \u2013 \nmo\u017eda tako\u0111er vezano uz temu osiroma\u0161enja \u2013 moramo nastojati se brinuti \nza druge. Crkva mora doista biti ku\u0107a gdje se preuzima briga za potrebe \nljudi. Mislim da ako ljudi nai\u0111u na to prihva\u0107anje u crkvi, ako im se \niza\u0111e ususret i brine za njihove potrebe, sigurno \u0107e se vratiti. Jer \nljudi trebaju nadu, ljudi danas imaju veliku potrebu za nadom. Mo\u017eda je \nono za \u010dim se osje\u0107a najve\u0107a potreba upravo nada, jer suo\u010deni najprije s\n pandemijom, a zatim s ratom i mnogim problemima s kojima se suo\u010davamo \npostoji upravo opasnost da se izgubi nadu.<\/p>\n\n\n\n Prije pet godina u intervjuu talijanskom dnevniku \u201eIl Sole 24\n Ore\u201c kazali ste da je dijalog izme\u0111u zemalja Zapada i Rusije va\u017ean. \nTada ste tako\u0111er istaknuli da je Isto\u010dna Europa za Svetu Stolicu uvijek \nbila bitna. Je li se propustilo u\u010diniti ne\u0161to u tom dijalogu da se \ndogodio ovaj rat?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> Mislim da je ono \u0161to sam rekao \nprije nekoliko godina ostaje od velike va\u017enosti. I danas, kad smo \nsuo\u010deni ratnim prizorima postoji potreba za dijalogom, po mojemu \nmi\u0161ljenju tome nema alternativa. Pa tako i dijalog s Rusijom, dijalog \nizme\u0111u Zapada i Rusije. Ovaj rat, na\u017ealost, uni\u0161tava tako\u0111er kanale \nkomunikacije. Zato je va\u017eno ponovno ih uspostaviti. Problemi se javljaju\n ne kad ima previ\u0161e dijaloga, nego kad dijaloga nema. Problemi i te\u0161ko\u0107e\n se javljaju uslijed pomanjkanja dijaloga, ali rekao bih op\u0107enito, u \nstanovitom smislu rekao bih da se ono \u0161to se dogodilo \u2013 mo\u017eda \u0107e grubo \nzvu\u010dati \u2013 moglo predvidjeti u smislu da smo posljednjih desetlje\u0107a \npolako svjedo\u010dili progresivnoj eroziji onoga \u0161to se naziva \nmultilateralizam, to jest \u010dinjenica da budemo sposobni suo\u010davati se kroz\n dijalog s velikim problemima dana\u0161njega svijeta i nalaziti zajedni\u010dka \nrje\u0161enja. Ta je tendencija bila vidljiva, stvarna, ta tendencija svake \nzemlje da se zatvori u samu sebe i rje\u0161ava svoje probleme stavljaju\u0107i se\n nasuprot drugima, ne tra\u017ee\u0107i, naprotiv, sinergiju, zajedni\u010dko \nzalaganje. Zato mislim da ono \u0161to se dogodilo i nakon onoga \u0161to se \ndoga\u0111a treba ponovno izgraditi \u017eivo tkivo me\u0111unarodnih odnosa i ponudio \nbih kao temelj upravo prijedlog koji daje Papa u Fratelli tutti<\/em>:\n jesmo li ili nismo jedna obitelj, priznajemo li se ili ne priznajemo \nkao jedna obitelj. Polaze\u0107i od toga temelja mo\u017eemo ne\u0161to zajedni\u010dki \nizgraditi. U protivnom ne\u0107emo nikada mo\u0107i ne\u0161to zajedni\u010dki izgraditi i \npolu\u010diti neki rezultat. Postoji potreba za dijalogom i potrebno je \nponovno izgraditi kanale dijaloga i modalitete dijaloga. U protivnom smo\n osu\u0111eni na to da idemo prema jednom vrlo zabrinjavaju\u0107em i \nzastra\u0161uju\u0107em scenariju.<\/p>\n\n\n\n Svetom Ocu osobito je va\u017ean sinodalni put Crkve. \u0160to on do \nsada pokazuje? I u tom kontekstu, budu\u0107i da pratite doga\u0111anja u Crkvi u \nNjema\u010dkoj, zemlji u kojoj je sinodalni put pokazao jedno novo lice, \nprilagodbe \u201eduhu vremena\u201c i tendenciju popu\u0161tanja u crkvenom nauku, \nosobito u pitanjima morala, kako biste komentirali njema\u010dke zaklju\u010dke i \nsmjernice? Je li to svojevrsni \u201eobra\u010dun s grijesima Crkve\u201c ili plod \npovr\u0161ne crkvenosti? I \u0161to Sveta Stolica tu mo\u017ee u\u010diniti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> Sinodalni hod, dakle Sinoda koju \nje Sveti Otac sazvao i koja \u0107e se odvijati kroz razli\u010dite faze na temu \nsinodalnosti Crkvi Papi je jako na srcu. Za\u0161to? Zato \u0161to, po mome \nmi\u0161ljenju, odgovara upravo na njegov zahtjev za Crkvom u izlasku, gdje \n\u0107e se svi osje\u0107ati, zato \u0161to to i jesu, odgovorni za navije\u0161tanje \nevan\u0111elja. Danas poslanje Crkve i taj duboki smisao sinodalnog hoda koji\n \u010dini Katoli\u010dka crkva nije povjeren, ne smije se smatrati povjerenim \nsamo odre\u0111enim kategorijama ljudi, samo hijerarhiji, samo sve\u0107enicima, \nsamo redovnicima, nego \u010ditav Bo\u017eji narod u svojim razli\u010ditim \nsastavnicama mora ponovno otkriti smisao poslanja koje mu je povjereno i\n koje se ra\u0111a iz sudjelovanja u sakramentima kr\u0161\u0107anske inicijacije: \nkr\u0161tenja, potvrde i euharistije. Tu se nalazi izvor poslanja. Sveti je \nOtac, dakle, sazvao ovu Sinodu upravo zato da se to sudjelovanje sve \nbolje artikulira, da se prona\u0111u na\u010dini na koji \u0107e vjernici, svi \nkr\u0161tenici, svi katolici uistinu osje\u0107ati dionicima zada\u0107e Crkve da \nnavije\u0161ta evan\u0111elje \u0161to je glavni zadatak upravo zato \u0161to je evan\u0111elje \nodgovor na \u010dovjekova duboka pitanja te dakle otud va\u017enost koju Papa \npridaje toj sinodi koja sve vi\u0161e uklju\u010duje mjesne crkve. Vidio sam da je\n to blisko i drugim stvarnostima, da postoji veliko zanimanje i veliko \nsudjelovanje u tome procesu. \u0160to se ti\u010de Njema\u010dke mislim da mogu re\u0107i \nne\u0161to o temi Sinodalnog puta, Sinodal Weg, u Njema\u010dkoj, to jest odluke \nkao one \u0161to su stavljene na dnevni red i koje obra\u0111uju temeljna pitanja u\n \u017eivotu Crkve, na primjer njezina hijerarhijska dimenzija, \nministerijalno sve\u0107eni\u0161tvo i tema sve\u0107eni\u0161tva \u017eena, tema sve\u0107eni\u010dkog \ncelibata i tako dalje, i tema moralnosti je jedna od tema koje su \nnajvi\u0161e u sredi\u0161tu, kao i tema mo\u0107i u Crkvi, tko ima mo\u0107, premda je za \nGospodina mo\u0107 slu\u017eenje, ali ostavimo to sad po strani. Te teme ne mo\u017ee \nobra\u0111ivati samo pojedina partikularna Crkva, nego ih mora prou\u010davati i \nprodubljivati Crkva u cjelini. I jedna partikularna Crkva, kao \u0161to je \nona u Njema\u010dkoj u obra\u0111ivanju tih tema u svjetlu znakova vremena, kao \n\u0161to ste podsjetili, mora to \u010diniti u dogovoru s op\u0107om Crkvom, s Papom i \nto je smisao pisma koje je Papa bio poslao jo\u0161 prije nekoliko godina, \nprije dvije godine, ako se ne varam, Crkvi u Njema\u010dkoj rekav\u0161i: \npriredimo sinodu, to jest hodimo zajedno, ne idite putovima bijega, \nbudite unutar Crkve, razmi\u0161ljajte. Ponekad zajedni\u0161tvo u Crkvi iziskuje \nda se \u010dine manje duge korake od onih koje bi se htjelo, to su me\u0111utim \n\u010dvrsti koraci. Mislim da je to temeljni poziv. Vidio sam i kod drugih \nepiskopata, drugih biskupa tu zabrinutost da se Crkva u Njema\u010dkoj \nodijeli od razmi\u0161ljanja o tim temama od Crkve u cjelini i, naravno, \nPape, od svih drugih biskupa. Nadamo se, dakle, da \u0107e taj poziv biti \nprihva\u0107en i da \u0107e zajedni\u010dki i slo\u017eno odlu\u010divati o tim temama.<\/p>\n\n\n\n Kako komentirate pojavu da oni koji se deklariraju kr\u0161\u0107anima,\n katolicima, a ostvarili su se kao politi\u010dari, nerijetko u svom \npoliti\u010dkom djelovanju zanemaruju kr\u0161\u0107anske vrijednosti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> To je problem sviju, dosljednost \nizme\u0111u \u017eivota i vlastitog djelovanja, izme\u0111u vjere i vlastitog \ndjelovanja. To, dakle, nije samo problem politi\u010dara, nego problem sviju.\n Ve\u0107 je, \u010dini mi se, Pio XII. rekao da je odvojenost \u017eivota i vjere, \n\u017eivota i vjerskih uvjerenja osobe jedna od velikih drama na\u0161ega doba. \nSvi smo stoga pozvani biti dosljedni. To je izraz: dosljednost, \ndosljednost izme\u0111u onoga \u0161to govorimo, \u0161to vjerujemo i \u0161to, zatim, \n\u010dinimo. Sigurno da kad taj problem imaju politi\u010dari onda je to ozbiljan \nproblem, jer, o\u010dito, imaju u svojim rukama veliku odgovornost u \ngra\u0111anskome dru\u0161tvu te je lak\u0161e tako\u0111er vidjeti njihove eventualne \nnedostatke. Ja mislim da je va\u017eno pomo\u0107i obrazovati kr\u0161\u0107ane koji \u0107e se \nzauzimati u politici, zato \u0161to je to tako\u0111er jedna zada\u0107a Crkve koju se \nne smije zanemariti. Katolici koji se zauzimaju u politici i duh \nslu\u017eenja, to je temeljno, i rade\u0107i za op\u0107e dobro: to su dva temeljna \nparametra na kojima se mora nadahnjivati katoli\u010dki politi\u010dar u svome \nzauzimanju u gra\u0111anskome dru\u0161tvu. Crkva, naravno, iznosi taj prijedlog i\n Crkva nastoji odgajati osobe, nastoji im pomo\u0107i i pratiti ih. I naravno\n prepu\u0161ta savjesti svakog pojedinca\u2026 Ali onaj tko se izja\u0161njava kao \nkatolik mora si postaviti to pitanje: kako vr\u0161i to svoje politi\u010dko \ndjelovanje. Mo\u017eemo podsjetiti na odlomak iz Evan\u0111elja gdje Isus ka\u017ee \nupravo: \u201eneka tako ne bude me\u0111u vama, vi se morate pona\u0161ati na druga\u010diji\n na\u010din\u201c. On govori upravo o slu\u017eenju. Tu je upravo poziv na razmi\u0161ljanje\n jer moramo biti svjesni toga da je politika veliko slu\u017eenje koje se \nvr\u0161i. Danas mo\u017eda postoji tendencija da se ne cijeni dovoljno tako\u0111er \nslu\u017ebu politi\u010dara, jer je to upravljanje zajedni\u010dkim domom, upravljanje \ndru\u0161tvom. Postoji dakle nu\u017enost da je se, u kontekstu populizma, u \nkontekstu zastranjenja kojima danas svjedo\u010dimo, obavlja prema kr\u0161\u0107anskim\n vrijednostima i na\u010delima. Potrebna je dakle dosljednost od strane \npoliti\u010dara u vr\u0161enju njihova poslanja.<\/p>\n\n\n\n Koja bi bila Va\u0161a poruka povodom Va\u0161eg posjeta Hrvatskoj na \n25. obljetnicu ratifikacije triju ugovora izme\u0111u RH i Svete Stolice i \n30. obljetnice me\u0111unarodnog priznanja Republike Hrvatske?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> Rekao bih da je moja poruka pomalo\n poruka koja se uvijek izra\u017eava, jest \u010destitka koja se uvijek upu\u0107uje u \nprigodi proslave neke obljetnice i slavlja. Svaka obljetnica, svako \nslavlje poti\u010de osvrnuti se unatrag na prije\u0111eni put i istodobno upraviti\n pogled prema budu\u0107nosti, na put kojim valja i\u0107i. Mislim da je \u010destitka \nkoju mogu uputiti Hrvatskoj, hrvatskom narodu i Katoli\u010dkoj crkvi u \nHrvatskoj ta da bude trajno ukorijenjen u svojoj pro\u0161losti. Papa to \n\u010desto govori: \u201eAko netko izgubi korijene, gubi svoj identitet\u201c. Va\u017eno \nje, stoga, \u010dvrsto se dr\u017eati korijena i istodobno bez straha se otvoriti \ntako\u0111er izazovima dana\u0161njega svijeta. Mislim da se kao katolici ne \nsmijemo bojati, usprkos tome \u0161to postoje mnogi problemi, pa i novi \nproblemi s kojima se danas moramo suo\u010diti. Ako smo \u010dvrsto ukorijenjeni u\n svojoj pro\u0161losti, u vrijednostima koje su oblikovale na\u0161u pro\u0161lost i u \niskustvo \u2013 u Hrvatskoj su te vrijednosti itekako prisutne, primjerice \ncijela povijest borbe za slobodu \u2013 ako smo sposobni ponovno predlagati i\n \u017eivjeti, aktualizirati te vrijednosti u dana\u0161njemu svijetu u suo\u010davanju\n sa izazovima mislim da se pred Hrvatskom otvara lijepa, pozitivna \nbudu\u0107nost koja je mo\u017ee povesti prema daljnjim ciljevima.<\/p>\n\n\n\n Kako je izgledao Va\u0161 susret s papom Franjom netom \u0161to se \nsaznalo da je izbio rat u Ukrajini? Kako je izgledao taj susret i \u0161to \nVam je rekao?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin:<\/strong> Papu nisam vidio odmah, nego \nnekoliko dana nakon \u0161to je izbio rat u Ukrajini. Bio je krajnje \nzabrinut, tako\u0111er zato \u0161to se iz vijesti koje su stizale u danima prije \ntoga \u010dinilo se da do te invazije na Ukrajinu ne\u0107e do\u0107i. Bio je dakle \nkrajnje zabrinut, ali odmah se nametnula tema, po\u010delo se razmi\u0161ljati o \ntome \u0161to \u0107e u\u010diniti Sveta Stolica da zaustavi taj rat. Razgovor se, \ndakle, prakti\u010dki usredoto\u010dio na to. Zajedni\u010dki se razmatralo razli\u010dite \nmogu\u0107nosti, razli\u010dite vrste intervencije i na kraju je on odlu\u010dio: \u201ePrvu\n gestu koju moram u\u010diniti jest to da odem u Rusko veleposlanstvo i \nizravno poru\u010dim vlastima preko veleposlanika, preko veleposlanstva da \nmoraju zaustaviti rat\u201c. Njegov apel, taj prvi njegov apel, je bio upravo\n to: zaustavite rat! To je ukratko bio na\u0161 susret, sadr\u017eaji na\u0161ega \nsusreta. Usto, nema potrebe ponavljati intervencije koje je u\u010dinio, a \nkoje izra\u017eavaju bezuvjetnu osudu rata koji mu je zadao uistinu veliku \nbol.<\/p>\n\n\n\n Kako se Sveti Otac osje\u0107a posljednjih dana?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kardinal Parolin: <\/strong>Vidio sam ga ba\u0161 neki dan. Rekao \nmi je da se osje\u0107a bolje. S obzirom na problem s koljenom \u2013 mislim da te\n stvari ne potpadaju pod papinsku tajnu, o tome se pisalo \u2013 rekao mi je \nda se osje\u0107a bolje, da je po\u010deo s terapijom i da se nada da \u0107e se u \nkratkom, ali razumnom vremenu oporaviti. No moram re\u0107i da Sveti Otac \nnije izgubio svoju snagu, polet i hrabrost. Tu je ne ba\u0161 ugodnu \nsituaciju prihvatio doista s velikim kr\u0161\u0107anskim i sve\u0107eni\u010dkim duhom. Ako\n lije\u010dnici uspiju na\u0107i lijek \u2013 tome se nadam, tako mi je on rekao \u2013 \nmislim da \u0107e se brzo opraviti i vratiti uobi\u010dajenom ritmu.<\/p>\n\n\n\n Prijevod: Slavko Antunovi\u0107, IKA<\/p>\n\n\n\n