1.<\/strong> Jutros smo na Liturgiji posvete ulja\nvrlo sve\u010dano i dostojanstveno proslavili dan ro\u0111enja Euharistije i sve\u0107eni\u010dkog\nReda. Okupljeni sve\u0107enici, redovnici, \u0111akoni, bogoslovi i sjemeni\u0161tarci\nrazmi\u0161ljali su o Euharistiji koja ih povezuje s Kristom, nepresu\u0161nim\nizvorom njihovoga sve\u0107eni\u0161tva. Jutros\nsmo osobito preporu\u010dili u molitve one koji svetim re\u0111enjem postado\u0161e svjedoci i\nposlu\u017eitelji toga velikog otajstva. Ve\u010deras \u017eelimo moliti \u017earko i zaufano neka\nu na\u0161oj Zadarskoj nadbiskupiji bude uvijek dovoljan broj onih koji \u0107e dijeliti\nsvete tajne, slaviti Euharistiju i upu\u0107ivati nas na pravi put spasenja. A\npovijest spasenja nalazi u euharistiji svoj vrhunac i posljednji smisao.\nNjezinim slavljem mi ispovijedamo vjeru u Kristovu stvarnu i trajnu nazo\u010dnost me\u0111u nama. Crkva je to stolje\u0107ima\nvjerovala, ispovijedala i ljubomorno \u010duvala i branila. Jer, ona slavi\neuharistiju i od euharistije \u017eivi. <\/p>\n\n\n\n Stoga je Isus na Posljednjoj Ve\u010deri odlu\u010dio po euharistiji ostati\ntrajno me\u0111u nama. \u201eOvo \u010dinite meni na spomen! Stoga se i veli da je euharistija\nje \u201ezagrljaj i poljubac Bo\u017ejeg Sina\u201c. On, koji je pro\u0161ao zemljom \u010dine\u0107i dobro,\ntu je, me\u0111u nama. Spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, oja\u010dati,\nblagosloviti, posvetiti, utje\u0161iti i pomo\u0107i. \u201eDragost je moja biti sa sinovima ljudskim.\nOstanite u mojoj ljubavi\u201c (Iv 15, 9). Kad je prvi put pri\u010destio svoje apostole\nna Posljednjoj ve\u010deri izgovorio je rije\u010di: \u201eUzmite i jedite, ovo je moje\ntijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja \u0107e se proliti za\nvas\u201c. I od toga svetog i sve\u010danog trenutka obnavlja se Isusova muka na nekrvan\nna\u010din. Te\u010de i struji u nama novi Bo\u017eji \u017eivot koji nam je Krist zaslu\u017eio mukom,\nsmr\u0107u i uskrsnu\u0107em. On le\u017ei na oltaru kao \u201ezaklano i \u017ertvovano, ali uvijek \u017eivo\nJanje Bo\u017eje koje oduzima grijehe svijeta\u201c (Iv 1, 29). <\/p>\n\n\n\n 2.<\/strong> Na dana\u0161nji\ndan Isus je slavio s apostolima svoju posljednju pashalnu ve\u010deru: \u201eSvom sam\ndu\u0161om \u010deznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer, ka\u017eem vam ne\u0107u\nje vi\u0161e blagovati dok se ona ne zavr\u0161i u kraljevstvu Bo\u017ejem\u201c (Lk 22, 7 – 20). Kako\nrekoh, euharistija i sve\u0107eni\u010dki red ustanovljeni su te svete ve\u010deri. Stoga su i\nsudbinski povezana. Nema sve\u0107enika bez euharistije, kao \u0161to nema euharistije\nbez sve\u0107enika. Stoga se i veli da je sve\u0107eni\u010dko zvanje u biti euharistijsko.\nSve\u0107enik priprema euharistijski stol i sam se stavlja na raspolaganje Bogu da\npreko njega i njegove slu\u017ebe preobra\u017eava svijet i ljude. I doga\u0111a se \u010dudesna\npreobrazba \u010dovjeka, povijesti i svemira. To je Bo\u017eanska pretvorba koja nadilazi\nvremena i prostore. A vidljiva je i konkretna u svojim znakovima i obredima\nsvete mise koja krijepi sve\u0107enike i vjernike. <\/p>\n\n\n\n Dok ve\u010deras spominjemo Isusovu Posljednju ve\u010deru, zahvalimo Bogu za dar euharistije kao i za dar svetog sve\u0107eni\u010dkog reda. Posebice zahvaljujemo \u0161to nam je po znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. O sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, du\u0161a se napunja milo\u0161\u0107u i daje nam se zalog budu\u0107e slave! Neposredno pred dramu suo\u010denja sa snagama zla i smrti, u trenutku odlu\u010dnog prijelaska iz ropstva i smrti u slobodu i \u017eivot, Isus nam ostavlja simbole vjernosti i ljubavi. Svakog dana od onog nezaboravnog \u010detvrtka uve\u010der okuplja se zajednica Bo\u017ejeg naroda prisustvovati i slaviti jedinstvenu gozbu ljubavi i bratskog zajedni\u0161tva, gozbu lomljenja kruha i zahvaljivanja. Taj spomen \u010din je najdra\u017ea i najdragocjenija uspomena koja najavljuje novo vrijeme, \u201enovo nebo i novu zemlju\u201c koji zapo\u010de\u0161e u \u010dinu sebedarja na Veliki \u010detvrtak za vrijeme ove nezaboravne Ve\u010dere Gospodnje. I to je ono \u0161to ve\u010deras slavimo, s rado\u0161\u0107u spominjemo i iz du\u0161e kli\u010demo: \u201eVelika nam djela u\u010dini Gospodin; opet smo zahvalni i radosni”. Amen. <\/p>\n\n\n\n \u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n\n\n\n Katedrala, 14. travnja 2022. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"