{"id":55224,"date":"2022-04-16T09:36:02","date_gmt":"2022-04-16T08:36:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=55224"},"modified":"2022-04-16T09:36:03","modified_gmt":"2022-04-16T08:36:03","slug":"benedikt-xvi-uz-bok-velikih-crkvenih-naucitelja-za-95-rodendan-16-travnja-1927-16-travnja-2022-prilog-mons-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=55224","title":{"rendered":"“Benedikt XVI. uz bok velikih crkvenih nau\u010ditelja” Za 95. ro\u0111endan: 16. travnja 1927. – 16. travnja 2022. \/ PRILOG mons. \u017delimira Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

Povodom 95. ro\u0111endana umirovljenog pape Benedikta XVI., zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107, predsjednik HBK, napisao je prigodno razmatranje koje objavljujemo u cijelosti. <\/em><\/p>\n\n\n\n

\"\"
Benedikit XVI. u Vatikanskim vrtovima<\/strong> <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

1.<\/strong> Nekoliko biografskih podataka<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Papa u miru Benedikt XVI. obilje\u017eava 16. travnja ove godine svoj 95. ro\u0111endan. To se poklapa s Velikom subotom kad je 1927. u mjestu Marktl am Inn (Gornja Bavarska) bio kr\u0161ten samo \u010detiri sata nakon ro\u0111enja, upravo na Veliku Subotu ujutro. Imao sam prigode pohoditi crkvu njegova kr\u0161tenja i vidjeti krstionicu koja stoji pred sporednim oltarom kao trajni spomen na taj doga\u0111aj. Nakon Drugog svjetskog rata zapo\u010deo je studij teologije, a sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje primio je zajedno s bratom Georgom 1951. godine. Nakon obrane doktorata iz teologije postao je sveu\u010dili\u0161ni profesor dogmatike i fundamentalne teologije koje je predavao\u00a0 na vi\u0161e sveu\u010dili\u0161ta, u Freisingu (1952\u201359), Bonnu (1959.-1963.), M\u00fcnsteru (1963.\u20131966.), T\u00fcbingenu (1966.\u20131969.) i Regens-burgu (1969.\u20131977.) gdje je obna\u0161ao i du\u017enost dodekana sveu\u010dili\u0161ta. Bio je aktivan i na Drugom Vatikanskom saboru kao teolo\u0161ki savjetnik kard. \u00a0Josepha Fringsa, nadbiskupa K\u00f6lna. <\/p>\n\n\n\n

Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom M\u00fcnhena i kardinalom (1977.), a Ivan Pavao II. pozvao ga je u Rim da bude pro\u010delnik Kongregacije za nauk vjere (1981.) poslije kardinala Franje \u0160epera. Na toj slu\u017ebi ostao je punih 15 godina. Za papu je izabran, tri dana nakon svoga ro\u0111endana, 19. travnja 2005. godine. Kad je izabran kao 265. papa po redu bio je najstariji papa u posljednja tri stolje\u0107a, jer je imao 78 godina kada je izabran. Njegove prve rije\u010di nakon izbora bile su: \u201eDraga bra\u0107o i sestre, nakon velikoga pape Ivana Pavla II. gospoda kardinali izabrali su mene, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu\u2026\u201c Njegov izbor za papu liberalna i ateisti\u010dka sredstva javnog priop\u0107avanja nisu do\u010dekali blagonaklono. Poznavatelji tada\u0161njeg stanja navode vi\u0161e razloga: Disciplinirao je sljedbenike liberalne teologije oslobo\u0111enja, o\u0161tro osudio rodnu ideologiju i homoseksualne brakove, tra\u017eio da se politi\u010darima, koji su bili za poba\u010daj, zabrani bilo kakva aktivnost u Crkvi, zalagao se da Turska ne u\u0111e u Europsku Uniju. <\/p>\n\n\n\n

Svojim\nradom papa Benedikt XVI. pokazao se obnoviteljem bogoslu\u017eja. Istakao se kao veliki\nteolog svoga vremena, zauzeti branitelj vjere, uva\u017eeni promicatelj dijaloga i\nosobiti \u0161tovatelj euharistije. Crkvu je u\u010dvrstio u svetoj stezi gledom na sakramente\ni druga dogmatska pitanja. O tomu\nnajrje\u010ditije govore njegovi objavljeni dokumenti u obliku \u201emotu\nproprija\u201c, \u201eenciklika\u201c ili pak \u201eapostolskih konstitucija\u201c. Tome valja dodati osobito\nvrijednu trilogiju o Isus Kristu koju je objavio u tri vremenska navrata: Isus\niz Nazareta –<\/em>od kr\u0161tenja do\nPreobra\u017eenja, <\/em>2007.; Isus iz Nazareta -od ulaska u Jeruzalem do\nuskrsnu\u0107a<\/em>, 2011. i Djetinjstvo Isusovo<\/em>, 2012. Na hrvatskom ima dosta\nprevedenih knjiga, kao napr. Uvod u kr\u0161\u0107anstvo<\/em>, Sol zemlje<\/em>, Bog\ni svijet<\/em>, Razgovor o vjeri<\/em>, Bog je s nama<\/em>, Na putu k Isusu\nKristu<\/em>, Vjera-istina-tolerancija<\/em>, Bo\u017ei\u0107ni blagoslov<\/em>, Bog\nIsusa Krista<\/em>, Moj \u017eivot<\/em> (autobiografija), Duh liturgije<\/em>, U\nslu\u017ebi istine<\/em>…koja je prije nekoliko godina me\u0111u deset najprodavanijih\nknjiga. Knjiga \u201eSvjetlo svijeta<\/em>\u201c\n\u010detvrta je knjiga njegovih intervjua, a prva koju pi\u0161e u ulozi Svetog Oca. U\nprvoj knjizi, \u201eRazgovor o vjeri<\/em>\u201c,\nkardinal Ratzinger je odgovarao na pitanja talijanskog pisca Vittorija\nMessorija, a knjiga je postala pravim bestsellerom za ono vrijeme. U tom\nrazgovoru kardinal Ratzinger na razumljiv na\u010din odgovara  na pitanja kao \u0161to je diktatura relativizma,\npedofilija, globalna kriza, vatikanska banka IOR, financijski skandali, kontracepcija,\nodnos katolika s muslimanima, celibat, poba\u010daj, rastava i jo\u0161 puno toga\ninteresantnog sadr\u017eaja. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Osobni susret s papom Benediktom XVI, Ad Limina, 7. srpnja\u00a02006.<\/strong> \u00a0 <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

2.\u00a0 Priop\u0107enje koje je iznenadilo i uzdrmalo vjerni\u010dku javnost<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U prijepodnevnim satima, 13. velja\u010de\n2013. papa Benedikt XVI. imao je susret s kardinalima. U toj prigodi izgovorio\nje na latinskom rije\u010di koje nitko nije o\u010dekivao. \u201ePozvao sam vas na ovaj\nKonzistorij, ne samo zbog kanonizacije nego da vam priop\u0107im odluku od velike\nva\u017enosti za \u017eivot Crkve. Nakon \u0161to sam nebrojeno puta preispitivao svoju\nsavjest pred Bogom, do\u0161ao sam do zaklju\u010dka da moje snage, zbog odmaklih godina,\nnisu vi\u0161e odgovaraju\u0107e tome da budem Petrov nasljednik\u2026 Iz ovog razloga,\npotpuno slobodan i svjestan ozbiljnosti svog poteza, objavljujem da se odri\u010dem\nmjesta rimskog biskupa, du\u017enosti koju su mi kardinali povjerili 19. travnja\n2005. Tako \u0107e od 28. velja\u010de 2013. u 20 sati stolica Svetog Petra biti prazna..\nZahvaljujem vam iskreno na ljubavi i va\u0161em radu kojim ste me podr\u017eavali i\ntra\u017eim opro\u0161tenje za sve svoje propuste. \u017delim tako\u0111er naglasiti da \u0107u\nnastaviti predano slu\u017eiti Svetoj Crkvi kroz \u017eivot posve\u0107en molitvi..” <\/p>\n\n\n\n

Ova vijest, koja se pro\u0161irila munjevitom brzinom diljem svijeta, pogodila je ne samo zbor kardinala, nego sve kr\u0161\u0107ane. Usporedba nije prikladna, ali \u0107u je spomenuti radi re\u010denice koju je u jednoj pjesmi izrekao talijanski knji\u017eevnik Alessandro Manzoni u prigodi smrti francuskog cara Napoleona. On je tada u jednom spjevu zapisao: \u201eCos\u00ec percossa, attonita la terra al nunzio sta<\/em>\u201c. A to u prijevodu zvu\u010di kako je \u201ezemlja potresena tom vije\u0161\u0107u ostala bez daha\u201c. Mnogi su, doista, ostali \u201ebez rije\u010di i bez daha\u201c kad su \u010duli ili pro\u010ditali da je papa Benedekt XVI. 13. velja\u010de 2013. podnio ostavku. Desetak dana kasnije, u nedjelju 24. velja\u010de 2013. kad je\u00a0molio posljed-nji Angelus s hodo\u010dasnicima okupljenima na Trgu sv. Petra on je rekao kako ga \u201eGospodin sada zove da se uspne na goru kako bi se jo\u0161 vi\u0161e posvetio molitvi i razmatranju\u201c. No, to nikako \u201ene zna\u010di napustiti Crkvu, ve\u0107 u njoj nastaviti slu\u017eiti istim predanjem i ljubavlju kojom sam to \u010dinio do sada, ali na na\u010din koji vi\u0161e odgovara mojoj dobi i mojim snagama. Ne obna\u0161am vi\u0161e slu\u017ebenu vlast upravljanja Crkvom, nego u slu\u017ebi molitve ostajem, tako re\u0107i, u dvori\u0161tu svetog Petra”, rekao je Benedikt XVI. na posljednjoj op\u0107oj audijenciji, 27. velja\u010de 2013. godine. Zadr\u017eao je svoje papinsko ime, a titula koju nosi je \u201epontifex emeritus\u201c, odnosno po\u010dasni biskup Rima.<\/p>\n\n\n\n

Gledaju\u0107i stvari unazad prisje\u0107amo se i pitanja koje mu je u knjizi \u201eSvjetlo svijeta<\/em>\u201c  (2010.) bilo postavljeno, upravo u te\u0161ko\nvrijeme suo\u010davanja s aferama u Crkvi. Tada ga je, naime, novinar upitao\nrazmi\u0161lja li o povla\u010denju. Papa Benedikta XVI. tada je odgovorio: \u201eKad je\nopasnost velika, ne smije se pobje\u0107i. To nije trenutak za povla\u010denje. Upravo se\nu takvom trenutku mora ustrajati i izdr\u017eati. \u010covjek mo\u017ee odstupiti u nekom mirnom\n\u010dasu ili kad jednostavno vi\u0161e ne mo\u017ee. Ali ne mo\u017ee se bje\u017eati kad vrebaju opasnosti,\npa re\u0107i da to treba u\u010diniti netko drugi\u201c. Tako je govorio i razmi\u0161ljao papa\nBenedikt XVI. koji je imao ozbiljnih razloga ve\u0107 tada re\u0107i da je starac, te da suo\u010den\ns velikim problemima, ne mo\u017ee vi\u0161e. Ali, rekao je \u201ene mo\u017ee se pobje\u0107i dok traje\nopasnost\u201c. Na dodatno pitanje, me\u0111utim, je li uop\u0107e mogu\u0107e zamisliti situaciju\nu kojoj bi Papina ostavka bila primjerena, Benedikt XVI. je objasnio: \u201eKad Papa\ndo\u0111e do jasne spoznaje da psihi\u010dki, fizi\u010dki i duhovno vi\u0161e ne mo\u017ee izvr\u0161avati\nnalog svoje slu\u017ebe, tada ima pravo, a mo\u017eda i obvezu, odstupiti\u201c. Tu je, \u010dini\nmi se, utemeljena njegova odluka za koju je rekao da ju je donio \u201enakon duljeg\npropitivanja vlastite savjesti pred Bogom\u201c. Sve je dobro odvagao. Shvatio je da\nga izdaju snage, vitalnost, pa ne mo\u017ee vi\u0161e. <\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo je ovdje spomenuti podatak kad je u duhu koncilske odredbe uz svoj 75. ro\u0111endan donio Ivanu Pavlu II. kovertiranu ostavku (2002.). Ka\u017eu da se Ivan Pavao II. nije ni osvrnuo na to ve\u0107 rekao, \u201eTu kovertu stavite u d\u017eep, a sad \u0107emo razgovarati\u201c. Papa nije uva\u017eio njegovu \u017eelju za ostavkom, nego je rekao \u201etreba\u0161 mi sada\u201c. Kard. Ratzinger je i dalje ostao na \u010delu Kongregacije za nauk vjere, sve do smrti Ivana Pavla II. (2005.). Ima jo\u0161 ne\u0161to \u0161to u ono vrijeme nije bilo primije\u0107eno. Papa Benedikt XVI. je, naime, 29. travnja 2009. u prigodi pohoda Akvili radi potresa koji je pogodio tu regiju, svoj prvi papinski palij, kojeg je dobio na dan uvo\u0111enja u slu\u017ebu kao Petrov nasljednik, ostavio je na grobu pape Celestina V. A papa Celestin V. prvi je papa u povijesti koji se nakon tri i po mjeseca papinstva odrekao papinske slu\u017ebe (1294.) i vratio u svoj samostan u pustinji, a bio je izabran u 80. godini \u017eivota. Papa Benedikt XV. imao je 78 godina kad su ga kardinali izabrali kao \u201ejednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"Papa
Osobni susret s papom Benediktom XVI. Ad Limina, 7. srpnja\u00a02006.<\/strong> <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

3.\u00a0 Benedikt XVI. je teolog i kateheta razuma i srca<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U ovom kratkom\nprikazu uz 95. ro\u0111endan dragog Pape Ratzingera, htio bih letimi\u010dno spomenuti\nneke stvari i doga\u0111aje koje je on u\u010dinio nakon \u201ebijelog dima iz Sikstinske\nkapele\u201c (19. travnja 2005. u 17,50 sati). Uzeo je ime Benedikt XVI., a svojom prvom enciklikom \u201eBog je ljubav\u201c postavio je\norijentir i \u010dvrste temelje svoga pontifikata. Svojim nastupima u sveu\u010dili\u0161nim\ndvoranama, akademijama i parlamentima prodrmao je svijet i sve koji su odgovorni\nza javno djelovanje. Pozvao je Crkvu neka razmi\u0161lja o klju\u010dnim pitanjima\nsuvremenog \u010dovje\u010danstva. Stao je u obranu braka i obitelji, jasno progovorio o\nbioeti\u010dkim otvorenim pitanjima, nagla\u0161eno se zauzimao za obranu vjerskih\nsloboda za sve, posebice za kr\u0161\u0107ane tamo gdje su ugro\u017eeni. Razvijao je i ja\u010dao\nekumenizam i  dijalog s onima koji\nvjeruju, kao i s onima koji sumnjaju, tra\u017ee ili ne vjeruju. Za njih je pokrenuo\ni osnovao posebnu instituciju: \u201eVrata naroda\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Tijekom Sve\u0107eni\u010dke godine (2010.) isticao je\nljepotu, va\u017enost sakramentalnog sve\u0107eni\u0161tva, i posebice njegovu otajstvenost\nkao dar \u201eIsusova Srca\u201c. No, nije se pla\u0161io zakora\u010diti i na svjetsku pozornicu\nna koju su bile uperene kamere i medijska blje\u0161tavila zbog senzacionalne\nvijesti o zlostavljanju maloljetnika u Crkvi. Skru\u0161eno, ponizno i odva\u017eno zamolio\nje opro\u0161tenje u ime svih povrije\u0111enih, te hrabro progovorio o traumi spolnog\nzlostavljanja, posebice maloljetnika. Pokazao se kao izvrstan\nvjerou\u010ditelj, kateheta koji se zna obra\u0107ati ljudskom razumu i srcu. Crkvu je\npodsje\u0107ao na njezinu teolo\u0161ku ba\u0161tinu, a vjernike je podu\u010davao o ljepoti\nliturgije. Borio se protiv korupcije, zauzimao se za po\u0161tivanje vjerskih\nsloboda, podupirao odvojenost i autonomiju dr\u017eavnih i crkvenih vlasti. Ali, nagla\u0161avao\nprijeku potrebu njihove me\u0111usobne suradnje za op\u0107e dobro dru\u0161tva i svijeta. <\/p>\n\n\n\n

Apostolskom pobudnicom \u201eRije\u010d Bo\u017eja<\/em>\u201c (2010.) pozvao je sve kr\u0161\u0107ane neka bolje upoznaju\nBibliju, kao \u0161to je apostolskom pobudnicom \u201eSakrament\nljubavi<\/em>\u201c (2007.) podsjetio da je euharistija sredi\u0161te kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota.\nSvojom katehetskom metodom i pastoralnim stilom \nneumorno je ponavljao da se razum, du\u0161a i srce moraju krijepiti, hraniti\ni ja\u010dati Bo\u017ejom Rije\u010dju i euharistijom. Tako je u osam godina svoga pontifikata\npokazao da jeizvrstan teolog i\nkateheta koji istinsku suosje\u0107a s ljudima na\u0161ega doba, a obdaren je\nosobitom  sve\u0107eni\u010dkom ljubavlju.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 dok je bio nadbiskup i kardinal u vi\u0161e navrata isticao\nje kao \u0107e se \u201eklju\u010dna utakmica za evan\u0111elje\u201c odigravati u Europi, posebice, na\nzapadu, jer gotovo sva dru\u0161tva u svijetu na neki na\u010din \u201epreuzimaju obrasce\u201c\nzapadnoeuropskog dru\u0161tva. Zato je zemljama stare kr\u0161\u0107anske tradicije i ba\u0161tine\npotrebna \u201enova evangelizacija\u201c. A zemlje stare kr\u0161\u0107anske tradicije u opasnosti su\nda ih izgube zajedno s kr\u0161\u0107anskom vjerom i kulturom. Svoj je pontifikat\nusmjerio i na dijalog i su\u010deljavanje sa suvremenim zapadnim svijetom kako bi\nsuzbio prevladavanje ili \u010dak \u201ediktaturu\u201c relativizma i sprije\u010dio svo\u0111enje vjere\nna \u201eprivatnu stvar\u201c, kako bi se i Boga prognalo iz dru\u0161tva. <\/p>\n\n\n\n

Kao starac osvajao je svijet svojim sjedinama, mirno\u0107om\ni blagim osmijehom. A u svijest javnosti polako se urezala slika \u201eskromnog,\njednostavnog radnika u Gospodnjem vinogradu\u201c. Prije izbora za Papu mediji su ga\nprikazivali kao \u201enefleksibilnog branitelja dogme\u201c. Ta se slika, kako tvrdi\nvatikanist Sandro Magister, pokazala potpuno krivom, koju pomalo nadomje\u0161ta slika\n\u201eblagog, radinog i milosrdnog oca\u201c kako je opisuje evan\u0111eoska prispodoba. Pontifikat\nBenedikta XVI. najbolje se mo\u017ee protuma\u010diti \u201eklju\u010dem\u201c posljednje enciklike, \u201eLjubav u istini<\/em>\u201c. U svijetu i okru\u017eenju\nu kojem se sve manje dr\u017ei do razuma, a sve vi\u0161e isti\u010du emocije, gdje je najva\u017eniji\nizgled, a ne b\u00eet stvari, Benedikt XVI. se pokazuje velikim apologetom razuma i\nsvega onoga \u0161to razum \u010dini i stvara. Moglo bi se kratko re\u0107i da je moto njegova\npastirskog djelovanja bio \u201es ljubavlju u slu\u017ebi istine, vjere i razuma\u201c. Slikovito\nre\u010deno razum i znanost \u201eu zagrljaju s vjerom\u201c nikada se ne isklju\u010duju, niti sukobljavaju,\nve\u0107 nadopunjuju.<\/p>\n\n\n\n

4. Otajstvo Krista i\nCrkve jest nit vodilja njegovoga pontifikata<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svjestan\nva\u017enosti otajstva Crkve papa Ratzinger je odmah na po\u010detku pontifikata najavio dr\u017eati\nredovite kateheza srijedom o \u201eotajstvenom odnosu Krista i Crkve\u201c. Crkva se,\nnaime, po\u010dela ra\u0111ati kad je nekolicina galilejskih ribara susrela Isusa; kad su\nosvojeni njegovim pogledom i glasom \u010duli poziv: \u201eHajdete za mnom i u\u010dinit \u0107u\nvas ribarima ljudi!\u201c (Mk 1,17; Mt 4,19). Ve\u0107 kod prve kateheze rekao\nje kako \u017eeli \u201epokazati kako se \u201esvjetlost Isusova lika odra\u017eava na liku Crkve\n(usp. Lumen gentium<\/em>, 1), unato\u010d ograni\u010denjima i sjenama na\u0161e krhke i\ngre\u0161ne ljudskosti\u201c. A kada je na svetkovinu Katedre Sv. Petra tuma\u010dio\nBerninijevo djelo ostvareno u bron\u010danom prijestolju koje podr\u017eaju kipovi\n\u010detvorice crkvenih nau\u010ditelja (Augustina, Ambrozija, Ivana Zlatoustog i\nAtanazija), pozvao je nazo\u010dne \u201eneka se pomole za slu\u017ebu \u0161to mu je Gospodin povjerio\u201c,\nte neka zazovu snagu Duha Svetoga u njegovom svakodnevnom slu\u017eenju \u010ditavoj\nCrkvi. <\/p>\n\n\n\n

\"Papa
Susret s Benediktom XVI. Ad Limina, 7. srpnja\u00a02006.; u pratnji mons. Petar Rai\u010d<\/strong> <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ud\u017ebenici povijesti obi\u010dno prikazuju i opisuju ratove i osvajanja. Kad se prou\u010dava Crkvu, otkrivamo da je to povijest svetaca i reformatora, u\u010ditelja i mu\u010denika, apostola, misionara i obnovitelja Crkve i dru\u0161tva. Sveci su vje\u010dni dokaz da Krist u Crkvi \u017eivi, te da umiru\u0107i pobje\u0111uje. Njegova prolivena krv na Kalvariji daje vjernicima novu snagu i jakost. Sveci su Bo\u017eji izabranici po kojima Kristovo djelo postaje vidljivo, a njihova nazo\u010dnost znak je duhovne obnove i vjerskog \u017eara me\u0111u ljudima. Crkva nije nikada bila bez Duha Svetoga, bez njegove mudrosti i istine, snage i ljubavi, kao ni bez nazo\u010dnosti svetih ljudi. Na raspolaganju joj je bilo \u201etrostruko sredstvo\u201c za \u017eivot i obranu svojih svetinja. To su kroz stolje\u0107a bili \u201eu\u010deni, poslu\u0161ni i sveti ljudi\u201c koje je \u201eBog podizao u svom\u00a0 narodu\u201c kako bi pred krivovjercima i \u201eprosvijetljenima\u201c branili njezin nauk i cjelovitost kr\u0161\u0107anske vjere. Kad su se pak nemo\u0107nima pokazali najve\u0107i u\u010denjaci, onda je Duh Sveti okupljao crkvene sabore kako bi \u201ezbor biskup\u00e2\u201c o\u010ditovao jo\u0161 ja\u010du snagu, \u201eapostolsku vlast primljenu od Gospodina\u201c. \u201eDuh Sveti i mi odlu\u010dismo\u201c, bila je apostolska formula na Jeruzalemskom saboru, kao i na kasnijim saborima. A kad bi krivovjerci ustali i protiv sabora, ogla\u0161avao se Papa kao najvi\u0161i i najja\u010di lijek i autoritet. \u201eTi si Petar, stijena, i na toj stijeni sagradit \u0107u Crkvu svoju koju ni vrata\u00a0 paklena ne \u0107e nadvladati\u201c.\u00a0 <\/p>\n\n\n\n

Papa Benedikt XVI. kao izvrstan profesor na vi\u0161e\nnjema\u010dkih sveu\u010dili\u0161ta objavio je na tisu\u0107e i tisu\u0107e stranica. Bibliografija njegovih\nobjavljenih radova obuhva\u0107a vi\u0161e od 400 stranica. Neki su teolozi poku\u0161avali u tom\nlabirintu znanstvenoga doprinosa barem \u201eu grubo\u201c otkriti \u201ecrvenu nit\u201c za koju\nbi se moglo re\u0107i da je \u201enjegov znanstveni credo\u201c. Do\u0161li su do zaklju\u010dka da je  \u201eprofesor Ratzinger\u201c   u b\u00eeti \u201eod glave do pete \u010dovjek Crkve\u201c (W. Beinert, \u201eEcclesiasticus dalla\ntesta ai piedi\u201c,   L’Osservatore Romano 24 febbraio 2013). Stoga,\nmoglo bi se re\u0107i kako je \u201epromicati dobro Crkve, svim svojim mo\u0107ima uma\ni srca, glavna pokreta\u010dka snaga njegovoga razmi\u0161ljanja\u201c, ve\u0107 od mladih dana. Neki\nto povezuju s \u010dinjenicom \u0161to je ro\u0111en i kr\u0161ten na Veliku Subotu, u sklopu\nSvetoga Trodnevlja kada se rodila Crkva. Dirnut \u010dinom njegova odreknu\u0107a, kao i \u010dvrstom\nvjerom koju je svjedo\u010dio tijekom pontifikata, tada sam mu napisao: \u201eVa\u0161a odluka,\nSveti O\u010de, otkriva \u010disto\u0107u du\u0161e, sna\u017enu i nepokolebljivu vjeru, snagu\nponiznosti i blagosti, te veliku hrabrost kojom se zapravo odlikovao svaki\nkorak Va\u0161eg uzornog pontifikata. Zahvalni smo Bo\u017ejoj Providnosti \u0161to smo mogli\npratiti Va\u0161 nauk tijekom osam godina Va\u0161eg bogatog slu\u017eenja. Osobito smo\nzahvalni na na\u010dinu kako ste vr\u0161ili Petrovu slu\u017ebu: S velikim osje\u0107ajem\ncrkvenosti i sigurnosti, dostojanstveno s vizijom i hrabro\u0161\u0107u\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"Papa
Zajedni\u010dka slika hrvatskih biskupa u prigodi pohoda Ad Limina, 7. srpnja 2006.<\/strong> <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ovim prigodnim uratkom uz 95. ro\u0111endan Benedikta XVI. upu\u0107ujem Svemogu\u0107em \u017earku molitvu za svetu Crkvu Bo\u017eju kojoj je on tako vjerno i odano slu\u017eio u ulozi profesora i biskupa, pro\u010delnika Kongregacije za nauk vjere i na Petrovoj katedri: \u201eNeka se Bog udostoji mir joj udijeliti, ujediniti je i \u0161titi po cijelom krugu zemaljskom, kako bi ustrajala postojanom vjerom u ispovijedanju imena Isusova\u201c. Uz ovu molitvu za Crkvu upu\u0107ujem molitvu i za dragog Benedikta XVI. koji ve\u0107 devetu godinu u ti\u0161ini prinosi svoje \u017ertve i molitve za Crkvu i svijet. Neka ga Gospodin \u010duva zdrava i nepovrije\u0111ena svojoj svetoj Crkvi. A hrvatski narod, kojeg je toliko volio i cijenio, neka trajno ostane vjeran i odan Petrovim nasljednicima. <\/p>\n\n\n\n

Zahvalni\nsmo Bogu za dar Benedikta XVI. koji je pru\u017eio Crkvi i svijetu uzor \u201ejednostavnoga\ni poniznoga radnika u Gospodnjem vinogradu\u201c. Koristim prigodu njegovoga 95.\nro\u0111endana, uputiti iskrene \u010destitke, popra\u0107ene \u017eeljama za dobro zdravlje, kao i\nskromnim molitvama na njegove velike nakane. Uz srda\u010dan pozdrav i blagoslovljene\nuskrsne blagdane,  <\/p>\n\n\n\n

\u2720 \u017delimir Pulji\u0107,\nnadbiskup zadarski<\/p>\n\n\n\n

Predsjednik\nHrvatske biskupske konferencije<\/p>\n\n\n\n

Zadar, na Veliki\n\u010cetvrtak, 14. travnja 2022. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povodom 95. ro\u0111endana umirovljenog pape Benedikta XVI., zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107, predsjednik HBK, napisao je prigodno razmatranje koje objavljujemo u …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":55230,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1,14,29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/3-1.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/55224"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=55224"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/55224\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":55231,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/55224\/revisions\/55231"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/55230"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=55224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=55224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=55224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}