(Od dana: Jak 1, 1-11; Ps\n119, 67- 68. 76; Mk 8, 11-13)<\/p>\n\n\n\n
1.<\/strong> O dana\u0161njem svecu imamo\nmalo povijesnih podataka. Znamo da je bio lije\u010dnik, sve\u0107enik i biskup koji se u\nvrijeme progona kr\u0161\u0107ana sklonio u Rim. Tamo mu je car Klaudije (268.-270.) na\ndana\u0161nji dan, 14. velja\u010de 269. dao odrubiti glavu. Kr\u0161\u0107ani su ga \u010dasno pokopali\nna Flaminijskoj cesti, a na njegovom grobu u 7. stolje\u0107u sagra\u0111ena je bazilika\ngdje su mu se dolaziti moliti. Vrijeme kad\nje \u017eivio sveti Valentin bilo je kr\u0161\u0107anima te\u0161ko. Pogani su slavili svoja\nbo\u017eanstva, a kr\u0161\u0107ani Krista Uskrsloga. Tada su pogani slavili i \u201ero\u0111enje\nnepobjedivoga Sunca\u201c komu je car Aurelijan,\n25. prosinca 274. podigao na Kvirinalu veli\u010danstveni hram, a sebe proglasio\nnjegovim vrhovnim sve\u0107enikom. U to su vrijeme \u017eestoko progonili kr\u0161\u0107ane i\nsmatrali ih opasnima za dru\u0161tvo. Nagonili su ih neka i oni slave bo\u017eanstvo Sunca,\nklanjaju mu se i tamjan prinose. Kr\u0161\u0107ani to nisu htjeli \u010diniti jer za njih je\nIsus bio \u201eMlado Sunce s visine\u201c, \u201esvjetlo na prosvjetljenje naroda\u201c (Lk<\/em>\n2, 32). Uz blagdan \u201eboga Sunca\u201c Rimljani su 14. i 15. velja\u010de slavili posebni\nfestival koji su zvali \u201eLuperkalija\u201c. Toga dana okupljali su se u \u201eVu\u010djoj\npe\u0107ini Lupercal\u201c gdje je po tradiciji vu\u010dica othranila osniva\u010de grada Rima,\nbra\u0107u Romula i Rema. <\/p>\n\n\n\n Dakle, 14. velja\u010de Rimljani su se\nokupljali u pe\u0107ini i slavili Luperkalije, a kr\u0161\u0107ani istoga dana sje\u0107ali su se svoga\nbiskupa, svjedoka i mu\u010denika sv.\nValentina kojega svijet danas slavi kao za\u0161titnika zaljubljenih. Kako je do\ntoga do\u0161lo? Papa Gelazije I. koji je upravljao Crkvom samo \u010detiri godine\n(492.-496.), borio se protiv pelagijanstva i manihejstva, kao i protiv\nrazvratnih sve\u010danosti \u201eluperkalija\u201c koje su ugro\u017eavale kr\u0161\u0107anski moral. Budu\u0107i\nda je sv. Valentin, prema nekoj staroj legendi, blagoslovio brak rimskog\nlegionara-poganina Sabina s kr\u0161\u0107ankom Serapijom koja je bila oboljela od opake\nbolesti, po odredbi cara Klaudije svetom je Valentinu na dana\u0161nji dan\nodrubljena glava. Uz ovu legendu postoji pri\u010da kako je sv. Valentin darova\nnekoj siroma\u0161noj djevojci potrebnu svotu novca da se mo\u017ee udati i \u017eivjeti u\nbraku. Tu su i razlozi za\u0161to je papa Gelazije I. nastojao kr\u0161\u0107anskim tuma\u010denjem\ni obi\u010dajima zamijeniti poganske \u201eluperkalske\u201c rimske sve\u010danosti, pa je i\nmu\u010denik sv. Valentin u\u0161ao u popis za\u0161titnika kr\u0161\u0107anske ljubavi. Mu\u010denici su tako\nve\u0107 od samog po\u010detka ugra\u0111eni u temelje Crkve i kr\u0161\u0107anstva. <\/p>\n\n\n\n 2.<\/strong> Neke procjene vele da je\nod Isusove smrti na Kalvariji do na\u0161ih dana izgubilo svoje \u017eivote zbog vjere oko\nsedamdesetak milijuna kr\u0161\u0107ana. A od toga je oko 45 milijuna u pro\u0161lom\n20. stolje\u0107u, dakle, gotovo dvije tre\u0107ine od svih mu\u010denika. (IKA, 26. 12.\n2003.). Sveti Ivan Pavao II. dao je osobiti zamah temi mu\u010deni\u0161tva. Od 1.738\nprogla\u0161enih svetih i bla\u017eenih uzora, \u010detiri petine ih je s aureolom mu\u010denika\n(80%). Potresni podatci stradanja zbog vjere govore nam da je sveop\u0107a Crkva,\nkao i Crkva u Hrvata od samih po\u010detaka obilje\u017eena mu\u010deni\u0161tvom. Dovoljno je prelistati kronike iz vremena osmanlijske tiranije kroz puna \u010detiri\nstolje\u0107a. Ili, sjetiti se Drugog svjetskog rata i pora\u0107a, znanih i neznanih\nstradalnika po logorima i grobi\u0161tima od Dravograda i Maribora do Ogulina i\nGospi\u0107a, od Maceljskih \u0161uma i Jazovke, Kri\u017eevaca i Bjelovara do Srijemske\nMitrovice, Sarajeva, Fo\u010de, Zenice i Mostara. Istina, tijekom komunisti\u010dkog\nrazdoblja brojne su \u017ertve bile \u201ezatirane, broj\u010dano umanjivane i nametnutim\nm\u00fbkom pre\u0161u\u0107ivane\u201c (dr. Ro\u0161\u010di\u0107). No, dolaskom demokracije po\u010dinje se o tome\npisati, diskutirati i otkrivati zaboravljene \u017ertve me\u0111u kojima ima puno onih\nkoji su stradali zbog vjere i svjedo\u010danstva za ime Isusa Krista. <\/p>\n\n\n\n Spominju\u0107i danas mu\u010denika sv.\nValentina pitamo se za\u0161to ih Crkva toliko \u0161tuje i \u0161to nam oni poru\u010duju?\nOdgovore bismo mogli djelomi\u010dno na\u0107i u prvom \u010ditanju iz poslanice apostola\nJakova koji ve\u010deras pi\u0161e \u201edvanaestorim\nplemenima u raseljeni\u0161tvu\u201c, neka smatraju \u201epravom rado\u0161\u0107u kad upadnu u razne\nku\u0161nje\u201c, jer proku\u0161anost vjere ra\u0111a postojano\u0161\u0107u\u201c, a postojanost \u201epoma\u017ee da ne\nbudemo kolebljivci koji su sli\u010dni morskom uzburkanom valovlju\u201c. Jakov uz to\npodsje\u0107a svoje \u010ditatelje da smo na svijetu putnici i prolaznici koji nemaju\novdje sigurnoga stani\u0161ta. I nestajemo poput cvijeta i trave koja \u201euvene \u010dim\n\u017earko sunce ograne\u201c. Stoga sa psalmistom usrdno molimo \u201enek do\u0111e na nas, Gospodine,\nmilosr\u0111e tvoje da \u017eivimo\u201c. Dok ve\u010deras razmi\u0161ljamo o mu\u010deniku sv. Valentinu i\npoticajnim rije\u010dima apostola Jakova koji plemenima u raseljeni\u0161tvu veli neka smatraju \u201epravom rado\u0161\u0107u kad upadnu u\nrazne ku\u0161nje\u201c, jer proku\u0161anost vjere ra\u0111a postojano\u0161\u0107u\u201c, ne mogu ne spomenuti i silne ku\u0161nje\nkoje su prolazile mjesne Crkve i narodi ove dr\u017eave BIH. Godi\u0161nji susret ovdje u\nMostaru hrvatskih biskupa s pastirima ove Biskupske Konferencije pru\u017ea nam\npovoda spomenuti posebice trojicu apostolskih nasljednika koji su podnijeli\n\u201enajve\u0107u \u017eegu dana\u201c u te\u0161kim danima rata i pora\u0107a. To su Vrhbosanski nadbiskup\nkard. Vinko koji je pro\u0161lih dana po\u0161ao u zaslu\u017eenu mirovinu, banjalu\u010dki biskup\nFranjo i mostarski biskup Ratko koji je ve\u0107 drugu godinu u domu umirovljenika. <\/p>\n\n\n\n 3.<\/strong> Dok sa zahvalno\u0161\u0107u spominjem ovu trojicu biskupa iz ove BK, misli mi idu\nna po\u010detak \u010detvrtog stolje\u0107a u carski ljetnikovac u Niceji gdje je car\nKonstantin 325. godine okupio 318 biskupa, me\u0111u kojima ih je bilo \u201edosta u\ndubokoj starosti, ali i u cvijetu mladosti\u201c, kako je zabilje\u017eio povjesni\u010dar\nEuzebije. Oni su se tada okupili na saborovanje raspraviti o herezi arijanstva\nkoja se tih godina naglo \u0161irila. Euzebije je zabilje\u017eio detalj kako su neki biskupi\nimali jo\u0161 uvijek \u201ena tijelu biljege mu\u010deni\u0161tva, koje su pretrpjeli pod carom\nDioklecijanom. Bilo ih je koji nisu imali oka ili uha, a nekima su bili\nspaljeni pojedini dijelovi tijela. Euzebije uz to bilje\u017ei kad se pojavio visoki\ni lijepo odjeveni car \u201eu zlatu i dragom kamenju\u201c, biskupi su ustali da ga\npozdrave. A on je vidjev\u0161i biljege njihovog mu\u010deni\u0161tva ponizno oborio o\u010di kao dijete.\nPo\u0161ao je od jednoga do drugoga i pred svakim kleknuo i poljubio mu\u010deni\u010dke\nznakove. A onda po\u0161ao do svoga prijestolja. <\/p>\n\n\n\n Neka i ovaj susret hrvatskih biskupa s vama\n\u010dlanovima BK BiH u ovoj katedrali u Mostaru, bude izraz na\u0161e naklonosti i\nljubavi prema vama dragi oci biskupi kojima je Providnost povjerila pastirsku\nbrigu za vjernike partikularnih crkava: Vrhbosanske, Banjalu\u010dke, Mostarske i\nTrebinjske biskupije. \u017delimo ve\u010deras ovdje, pred Marijom Majkom Crkve, izraziti osobitu naklonost trojici zaslu\u017enih\npastira, Vinku, Franji i Ratku, koji \u201enose posljedice te\u0161kih dana rata i\npora\u0107a\u201c. Po\u0161tujemo, cijenimo i u duhu ljubimo \u201ebiljege trpljenja\u201c koje ste\npodnijeli za rast Bo\u017ejega Kraljevstva. Va\u0161im nasljednicima i svim suradnicima u\npartikularnim Crkvama ove napa\u0107ene zemlje \u017eelimo neka u duhu hrabrog\nprimjera sv. Valentina nastave poput vas biti spremni i voljni svjedo\u010diti za njegove visoke ideale. Prije \u010detiri dana\nproslavili smo blagdan vrlog hrvatskog viteza, bl. Alojzija Stepinca, koji je u svom \u017eivotnom hodu pro\u0161ao tri razli\u010dite\nfaze: Od vojnika i ratara do sve\u0107enika i biskupa. One su ga u\u010dinile divnim\npovijesnim likom gdje se isprepli\u0107u tri njegove velike ljubavi: Prema bratu\n\u010dovjeku, prema rodnoj zemlji i Domovini, prema Kristu i njegovom velebnom djelu\nCrkvi Katoli\u010dkoj. Njega \u0107emo ve\u010deras posebice moliti neka nam svima\npomogne rasti u tom tropletu svete ljubavi, prema bra\u0107i ljudima, Domovini i\nCrkvi. Zahvalni Bogu na daru\nslu\u017eenja Bogu, Crkvi i narodu, skupa s okupljenim Bo\u017ejim pukom re\u0107i \u0107emo\nve\u010deras radosno i zahvalno: \u201eVelika nam djela u\u010dini Svesilni. Neka je sveto ime\nNjegovo\u201c. Amen. <\/p>\n\n\n\n \u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n\n\n\n Predsjednik HBK<\/p>\n\n\n\n Mostar \u2013 katedrala, 14. velja\u010de 2022.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"