{"id":54067,"date":"2022-02-14T16:37:45","date_gmt":"2022-02-14T15:37:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=54067"},"modified":"2022-02-14T16:37:47","modified_gmt":"2022-02-14T15:37:47","slug":"karin-misa-za-domovinu-na-29-godisnjicu-razaranja-franjevackog-samostana-u-karinu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=54067","title":{"rendered":"KARIN: Misa za Domovinu na 29. godi\u0161njicu razaranja franjeva\u010dkog samostana u Karinu"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na 29. obljetnicu Dana sje\u0107anja na razaranje\nFranjeva\u010dkog samostana i samostanske crkve Bezgre\u0161nog za\u010de\u0107a BDM u Donjem Karinu,\nmisu za domovinu i hrvatske branitelje u nedjelju 13. velja\u010de u \u017eupnoj crkvi\nSv. Male Terezije u Gornjem Karinu predvodio je fra Ilija Mikuli\u0107, vojni\nkapelan Bojne Pauci iz Knina i In\u017eenjerijske bojne u Sinju. <\/p>\n\n\n\n

Ta je\nobljetnica sje\u0107anje na dan kada su pobunjeni Srbi na tada okupiranom hrvatskom teritoriju,\nu znak odmazde za uspjeh hrvatske oslobodila\u010dke akcije Maslenica, 13. velja\u010de\n1993. g. oplja\u010dkali vrijednu sakralnu i kulturnu samostansku ba\u0161tinu, a\nminiranjem su razorili crkvu i karinski samostan koji potje\u010de iz 1429. i hrvatski\nje spomenik kulture nulte kategorije (progla\u0161en 16. o\u017eujka 1964). Taj je\nsamostan kroz povijest imao zna\u010dajnu duhovnu, kulturnu i nacionalnu ulogu,\nknji\u017enicu s vi\u0161e od tisu\u0107u naslova i vrijedne inkunabule iz 15. st. <\/p>\n\n\n\n

Njegovo\nru\u0161enje 1993. bilo je najve\u0107e razaranje u \u0161eststoljetnoj povijesti karinskog samostana\nkoji je najstariji od 15 samostana Franjeva\u010dke provincije Presvetog\nOtkupitelja.  <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Protjerivanjem\nfratara 26. kolovoza 1991. i ru\u0161enjem samostana 1993., \u201eZlo u liku srbo\u010detnika\ni zlo\u010dina\u010dke JNA pokazalo je po tko zna koji put svoje pravo lice i svoj na\u010din\ndjelovanja. Isti su rukopis ispisali u raznim krajevima Hrvatske kroz toliko\nsru\u0161enih samostana, crkava, kapela, kri\u017eeva, toliko poru\u0161enih i zapaljenih\nognji\u0161ta, pobijenih i protjeranih, s porukom: Bili ste tu, ali izbrisat \u0107emo\nsilom zla va\u0161e svetinje, preorati grobove i izbrisati svaki spomen iz prostora\u201c\nrekao je fra Ilija, zahvaliv\u0161i Bogu \u0161to zlo ipak nikad nema zadnju rije\u010d. <\/p>\n\n\n\n

\u201eNakon\ndrame Velikog petka dolazi mirno\u0107a, pobjedonosna snaga uskrsnog jutra. Sv. Pavao\nka\u017ee da \u0110avao kao ri\u010du\u0107i lav obilazi\ntra\u017ee\u0107i koga pro\u017edrijeti<\/em>. Oduprite mu\nse \u010dvrsti u vjeri<\/em>, poziva nas Pavao. Oduprijeti se mo\u017eemo ako stojimo\nizgra\u0111eni na \u010dvrstom temelju vjere, zajedni\u0161tva, pouzdanja u Bo\u017eju dobrotu i njegovu\nstalnu prisutnost; ako djelujemo na temeljima \u010dasti, odanosti, ljubavi prema\nBogu i bli\u017enjima, obitelji i domovini. Te ljubavi oboga\u0107uju \u010dovjeka, lije\u010de i\npru\u017eaju radost\u201c poru\u010dio je fra Ilija, istaknuv\u0161i: \u201eBezuvjetna ljubav ne podnosi\npostavljene uvjete, nema poga\u0111anja, nema trgova\u010dkih odnosa, nema ‘ja \u0107u tebi, a\nti meni’. Bog nije benzinska crpka – do\u0111i, ulij, plati – nema me dok opet ne\npresu\u0161i spremnik. Bog je prijatelj, stalna prisutnost u \u017eivotu, nepresu\u0161ni\nizvor milosti\u201c rekao je fra Ilija, naglasiv\u0161i da Bog govori, ali mi ga ne\n\u010dujemo od zaglu\u0161uju\u0107e, isprazne buke i ne prepoznajemo njegov glas.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eBli\u017enji\nnisu potro\u0161na roba s polica supermarketa niti je domovina bespomo\u0107no stado koje\nstrepi pred vukovima i kradljivcima. Na\u0161e vrijednosti nisu u sotonskom mentalitetu\nkoji pla\u010de za egipatskim ropskim loncima punima mesa, jer ba\u0161 taj mentalitet\nobilazi kao ri\u010du\u0107i lav, tra\u017ee\u0107i koga \u0107e pro\u017edrijeti. Oduprite mu se \u010dvrsti u\nvjeri, poti\u010de Pavao. Na\u0161e su vrijednosti podcrtane u liku svetosti kardinala Alojzija\nStepinca. Ne bojte se biti zaogrnuti njegovim geslom u svim prilikama i neprilikama\n\u017eivota – U tebe se, Gospodine, uzdam<\/em>\u201c\npotaknuo je propovjednik, istaknuv\u0161i va\u017enost pouzdanja u Boga i \u017eivljenja po\nBo\u017ejoj rije\u010di. <\/p>\n\n\n\n

Kristov\nprogram ne prihva\u0107aju mo\u0107nici ovoga svijeta. \u201eIsus okuplja oko sebe malene,\nsiroma\u0161ne, bolesne i izgovara rije\u010di neobi\u010dne za na\u0161e ljudsko razmi\u0161ljanje.\nBla\u017eeni siromasi duhom, o\u017ealo\u0161\u0107eni, krotki, \u017eedni pravednosti, progonjeni,\n\u010disti srcem. Blago vama kojima ne\u0161to nedostaje, koji ste pritisnuti nevoljama,\nako su vas te situacije dovele do spoznaje da bez Boga svijet nema smisla\u201c\nporu\u010dio je propovjednik, upozoriv\u0161i da \u0107e osobni hod i put naroda kroz pustinju\ndo obe\u0107ane zemlje trajati ako Bog ne oblikuje na\u0161 \u017eivot. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201ePrepustimo\nsvoje korake Gospodinu. Imamo mogu\u0107nost da \u017eive\u0107i po Kristovim rije\u010dima u\u010dinimo\nna\u0161u domovinu i svijet boljim mjesto za \u017eivot nas osobno, na\u0161ih obitelji i\nna\u0161eg naroda\u201c poru\u010dio je fra Ilija, rekav\u0161i da se svatko od nas svojim \u017eivotom na\nsvoj na\u010din ugra\u0111uje u opstojnost naroda. <\/p>\n\n\n\n

\u201eU\nzajednicu naroda unosimo svoje misli, rije\u010di i djela. Po osobnosti svakoga od\nnas, po na\u0161em dobru narod kojem pripadam postaje bolji, ja\u010di, po\u0161teniji, \u010dvr\u0161\u0107i\nu izgra\u0111ivanju i obrani vrijednosti. Po lo\u0161im osobnostima vrijednosti se ru\u0161e,\nrazgra\u0111uju i postaju ranjive\u201c upozorio je fra Ilija, rekav\u0161i da je \u010dovjeku malo\npotrebno za zaborav. \u201eAko se \u010dovjek opusti, ne promi\u0161lja, doga\u0111aje je lako\nzaboraviti. Odbaci li \u010dovjek vrijednosti svoga postojanja, njegov identitet se\ntopi, nestaje, odlazi u zaborav i lutanje\u201c upozorio je fra Ilija. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Prisutnost\nna obljetnici na mu\u010deni\u010dkom mjestu u Karinu prigoda je \u201eobrisati pra\u0161inu\nzaborava i biti \u017eivo sje\u0107anje koje \u010dasno i odano hoda na prolaznom, zemaljskom\nhodo\u010da\u0161\u0107u\u201c. Fra Ilija je potaknuo da predamo \u201ebaklju svjetlosti i sje\u0107anja\nnadolaze\u0107im generacijama, kao \u0161to smo je i mi primili od na\u0161ih roditelja i\npredaka koji su je nosili kroz povijest s toliko strpljenja, \u017ertve i\npredanosti. Nisu dozvolili da se svjetlost utrne, bez obzira koliko bila olovna\nvremena\u201c poru\u010dio je fra Ilija.<\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107amo\nse radosti, uspjeha, ostvarenja, ali treba se sje\u0107ati i \u201e\u017ealosti i bolnih rana\nna\u0161e domovine koja je u bli\u017eoj i daljnjoj pro\u0161losti bila razapeta, ru\u0161ena,\npaljena\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eBolni\njauci iz svakog dijela na\u0161e domovine vapili su u nebo i ugra\u0111ivali svoju \u017ertvu\nu mir i budu\u0107nost. Budimo ponosni na sve znane i nama nepoznate velikane duha\nna\u0161eg naroda. Na temelju te \u017ertve mi danas mo\u017eemo u miru u\u017eivati radost slobode\ni napretka. \u010cesto se usu\u0111ujemo biti bahati i nezahvalni, osobito prema hrvatskim\nbraniteljima, onima koji su nosili najve\u0107i teret kri\u017ea na vrh kalvarije na\u0161e\ndomovine, ustrajno, s puno odricanja. Branitelji su nesebi\u010dno izlo\u017eili najbolje\ngodine svoga \u017eivota i sam \u017eivot. Puno je \u017eivota branitelja ugra\u0111eno u na\u0161u\nslobodu, u ratu i iza rata\u201c istaknuo je fra Ilija, rekav\u0161i kako su svakodnevno\npogrebi branitelja \u010dija \u201e\u017eivotna kalvarija nije zavr\u0161ila kad je oru\u017eje\nza\u0161utjelo\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eMislimo\nna njih i na obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja, \u010dija srca nose\ntugu praznine jer su njihovi najmiliji istrgnuti iz obiteljskog zajedni\u0161tva.\nNosimo ih zahvalno u svojim molitvama zbog podnesene \u017ertve. Neka nas oblikuje\nBo\u017eja rije\u010d, kako bi unato\u010d svim slabostima koje imamo i \u010dinimo kao ljudi, u\novom prostoru i vremenu bili dobri Kristovi svjedoci\u201c poru\u010dio je fra Ilija\nMikuli\u0107, potaknuv\u0161i da po molitvi budemo jedno srce i du\u0161a u zajedni\u0161tvu te da\nGospodin od nas udalji zlo.<\/p>\n\n\n\n

Na\npo\u010detku mise, prisutnima se obratio fra Petar Klari\u0107, gvardijan karinskog\nsamostana. \u201eKad su se franjevci nastanili u Karinu 1429., kroz povijest do\nna\u0161ih dana na\u0161i samostani i duhovni sinovi svetog Franje s narodom su prolazili\nkroz razne nevolje i isku\u0161enja. Djelovali su u brojnim burama i olujama\nsvjedo\u010de\u0107i duhovnu i nacionalnu opstojnost hrvatskog naroda u tom dijelu zadarskog\nzale\u0111a\u201c rekao je fra Petar. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Zbog\nsvoga povijesnog, ustrajnog duhovnog i domoljubnog svjedo\u010denja, karinski\nsamostan i njegovi franjevci \u201ekroz burnu i patni\u010dku pro\u0161lost do\u017eivljavali su\nte\u0161ke kri\u017eeve, razaranja, plja\u010dkanja, progonstva. Narod u Karinu i franjeva\u010dki\nsamostan uvijek iznova dizali su se iz pepela. Samostan se obnavljao usprkos\nneprijateljskim razaranjima, uz za\u0161titu duhovnih pastira i hrvatskog naroda\u201c\nporu\u010dio je fra Petar. <\/p>\n\n\n\n

Karinski\nsamostan 1993. Srbi su \u201erazorili iz mr\u017enje, da izbri\u0161u svaki spomen na sve \u0161to\nje hrvatsko i katoli\u010dko u Karinu. No, nisu uspjeli razoriti vjeru u Boga, nadu\nu povratak, obnovu i \u017eivot u slobodi, duhovni i nacionalni ponos hrvatskog\nnaroda i na\u0161 samostan\u201c poru\u010dio je gvardijan Klari\u0107, rekav\u0161i da je obljetnica\nspomena znak ponosa, vjere i ljubavi, pokazatelj duhovne snage hrvatskog\nnaroda, na\u0161e mukotrpne pro\u0161losti razaranja ali i obnavljanja domovine. <\/p>\n\n\n\n

\u201eUsprkos\nprotivnim vjetrovima, karinski samostan, Bo\u017eji znak, poslije muke i kri\u017ea je uskrsnuo\nte \u0107e i dalje biti mjesto duhovnosti, vjere, mistike, kulture i domoljublja\u201c\nporu\u010dio je fra Petar.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na misi je pjevala klapa HRM-a Sveti Juraj<\/em>.\nObljetnica je po\u010dela hodnjom hrvatskih branitelja od dr\u017eavne ceste iznad Karina\ndo Franjeva\u010dkog samostana u Karinu. Kod samostanske grobnice izaslanstva su polo\u017eila\nvijence i svije\u0107e u spomen na pale branitelje, a gvardijan Klari\u0107 izmolio je molitvu\nodrje\u0161enja za pokojne. <\/p>\n\n\n\n

U\ndoga\u0111aju su sudjelovali predstavnici Hrvatske vojske i Policije, dr\u017eavnih i\nlokalnih vlasti te \u010dlanovi braniteljskih udruga.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U Srednjem vijeku, od 9. do 15. st., na prostoru\nizme\u0111u rijeka Krke i Zrmanje te Skradina i Nina bilo je vi\u0161e od 40 mu\u0161kih i\n\u017eenskih samostana. Od toga broja, danas na tom prostoru djeluju samo \u010detiri\nsamostana. <\/p>\n\n\n\n

Porijeklo rije\u010di Karin je od latinske rije\u010di Corinium,\na ozna\u010davao je liburnsko \u2013 rimski grad povrh izvora rijeke Kari\u0161nice. Bio je\nsijelo hrvatskih plemi\u0107a, a osobito zna\u010dajan bio je plemi\u0107 Lap\u010danin Voniha koji\nse o\u017eenio Klaudijom, k\u0107eri kralja Zvonimira. Od toga plemena Lap\u010dana potje\u010du\nplemi\u0107i Karinjani koji se spominju 1349. godine. Plemi\u0107 Nikola Lapsanovi\u0107\npodigao je 1429. u Karinu samostan za franjevce, a njegova supruga Elizabeta ga\nje darovala dragocjenostima. Drugi kat samostana podignut je u 18. st., nakon\n\u0161to su ga Turci u vi\u0161e navrata ru\u0161ili i palili.<\/p>\n\n\n\n

U 18. i 19. st. u samostanu je bila srednja \u0161kola,\nstudij filozofije i moralne bogoslovije. Uprava Provincije Presvetog\nOtkupitelja je 1797. sa svog zasjedanja u Karinu poslala zahtjev caru u Be\u010du da\nse Dalmacija sjedini s Hrvatskom. U Karinu je 1806. odr\u017ean izborni kapitul     Provincije Presvetog Otkupitelja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sredstvima Ministarstva kulture RH uz potporu\nMinistarstva mora, turizma, prometa i razvitka RH i Franjeva\u010dke Provincije\nPresvetog Otkupitelja samostan i crkva obnavljani su od 1997. do 2006.<\/p>\n\n\n\n

Koliko su poni\u017eavanje Zloga bili do\u017eivjeli karinski\nfranjevci u agresiji na Hrvatsku, pokazuju i arhivi Provincije. Uz prijetnju\noru\u017ejem, franjevci su morali napustiti samostan 26. kolovoza 1991. oko 18, 30\nsati. <\/p>\n\n\n\n

U tom samostanu svatko je bio primio prijateljsku\nrije\u010d, osjetio dobrodo\u0161licu i mir. To potvr\u0111uje i svjedo\u010danstvo Vladimira\nGari\u0107a, paroha u pravoslavnoj crkvi sv. Save u Parizu, koji je u Karinu\nslu\u017ebovao u Drugom svjetskom ratu. Misle\u0107i na stanovnike samostana, napisao je\nkako su sve vrijeme te\u0161kog rata svi bili bliski jedan drugome, pomagali se, u\nnevolji tje\u0161ili. \u201eFratri su me, tek izbjeglog iz Vrlike, od po\u010detka duhovno i\nmaterijalno pomagali, a ja sam im za njihovu dobrotu i iskrenost svesrdno\nuzvra\u0107ao. Dva puta sam odvratio da se Manastir ne pretvori u ru\u0161evine i pepeo.\nSvih se rado sje\u0107am, a naro\u010dito gvardijana fra Krune. \u017delja mi je da o\nobljetnici njegove mu\u010deni\u010dke smrti objavim \u010dlanak u na\u0161oj srpskoj \u0161tampi, da je\ni pored mraka koji je vladao u na\u0161im krajevima za vrijeme te\u0161kog rata, bilo i\nlu\u010di koje su gorjele i nisu se dale ugasiti\u201c (30. kolovoza 1974.).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Fra Alberto Mari\u0107, zadnji gvardijan karinskog\nsamostana do po\u010detka srbijanske agresije, sa subra\u0107om je pro\u0161ao psihi\u010dke\ntorture, strah i neizvjesnost. S vre\u0107icom u ruci napustio je samostan i\npje\u0161a\u010dio do Pridrage. Zapisao je kako su ga 31. srpnja 1991. na povratku u\nsamostan kod naselja Kukavice zaustavili marti\u0107evci<\/em>.\nPodu\u017ee ispitivanje zavr\u0161ilo je rije\u010dima: \u201eSeli iz samostana, nema\u0161 tu \u0161to\nraditi. Samostan \u0107e biti sru\u0161en i poravnat sa zemljom. Na samostan je upereno\ndevet cijevi, a i sam si ve\u0107 tri puta bio na ni\u0161anu. Seli \u0107a, narod \u017eeli!\u201c.\nGvardijan ih je upitao: \u201eKoji narod, pravoslavni? Pa oni su radili u samostanu.\nPitajte sve Srbe od \u0110ev\u0111elije do Triglava, kako smo ih mi fratri primali?\u201c.<\/p>\n\n\n\n

U ponedjeljak, 26. kolovoza 1991., fra Alberto je s\nfra Vjekom ujutro u 9,30 sati slu\u017eio misu, kad je odjeknula prva detonacija,\nzatim rafalna paljba po samostanu. \u201eMeci su udarali kao krupa po plo\u010dniku. Iz\nmaslinika je zaredalo 12-ak tromblonskih mina po samostanu. U klo\u0161tru je dimilo\na na krovu se lomila cigla. Skamenjeni, \u010dekali smo sat vremena da se smiri\u201c\nzapisao je gvardijan fra Anselmo. On je gospo\u0111u Anku koja je bila na misi te\njoj je od napada pozlilo odveo do prve pomo\u0107i u Pridragu. Tada su ga na\npovratku u samostan kod Kukavica zaustavili marti\u0107evci<\/em>\ni rekli mu: \u201eIzvedite mladog fratra iz samostana, uklonite se odmah i spasite\nglavu, jer \u0107emo samostan sravniti sa zemljom!\u201c.  <\/p>\n\n\n\n

Oko 18, 30 sati toga dana re\u010deno im je da uzmu osobne\nstvari i idu pje\u0161ice prema Pridragi. \u201eUz dozvolu, oti\u0161ao sam pred oltar u\npratnji naoru\u017eanih ljudi, kle\u010de\u0107i izmolio jednu Zdravomariju, poljubio oltar i\nzavapio: \u2018Isuse i Marijo, zbogom, \u010duvajte samostan\u2019 i prolio suzu. Zatra\u017eili su\nod mene sve klju\u010deve samostana, da ne bi obijali brave, reko\u0161e. Samo su\ngovorili \u2018\u017durite, \u017eurite\u2019. Ostavili smo sve, prognani od \u2018bra\u0107e\u2019\u201c zapisao je\nfra Anselmo.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Francuski \u010dasnik iz UNPROFOR-a pisao je Ordinarijatu u\nZadru i Provincijalatu u Splitu, prije ru\u0161enja samostana. \u010casnik je bio\nstacioniran u kampu u Karinu nasuprot samostana te je 21. travnja 1992. zamolio\nda se s vojnicima smjesti u samostanu, kako bi ga \u201eza\u0161titio od plja\u010dka\u0161a koji\nsvaki dan dolaze\u201c i obnovio \u0161to je mogu\u0107e. Samostan je bio oplja\u010dkan, \u201eu\nbijednom stanju\u201c, svetohrani\u0161te provaljeno, inventar ukraden, knjige razbacane,\ncrkvena roba profanirana. <\/p>\n\n\n\n

\u201eKao katoli\u010dki \u010dasnik, bio sam jako uzbu\u0111en nad tim\nprizorom beskrajne \u017ealosti i sotonskog barbarstva\u201c, napisao je francuski \u010dasnik,\nuz napomenu da je toga Uskrsa francuski vojni sve\u0107enik slavio misu na nakanu\nsamostana.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ponovni franjeva\u010dki\n\u017eivot u Karinu po\u010deo je 1997., od kada su bra\u0107a franjevci opet na usluzi puku u\nsamostanu u Donjem Karinu i u \u017eupi Sv. Male Terezije u Gornjem Karinu. O duhovnom\ni dru\u0161tveno razvojnom \u017eivotu Karina marljivo, nastavljaju\u0107i tradiciju srda\u010dne\nfranjeva\u010dke dobrodo\u0161lice svima koji ih pohode, brine gvardijan i \u017eupnik fra\nPetar Klari\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na 29. obljetnicu Dana sje\u0107anja na razaranje Franjeva\u010dkog samostana i samostanske crkve Bezgre\u0161nog za\u010de\u0107a BDM u Donjem Karinu, misu za …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":54068,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/P1015304.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54067"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=54067"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54067\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":54114,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54067\/revisions\/54114"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/54068"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=54067"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=54067"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=54067"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}