{"id":54064,"date":"2022-02-12T01:06:34","date_gmt":"2022-02-12T00:06:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=54064"},"modified":"2022-02-12T01:06:35","modified_gmt":"2022-02-12T00:06:35","slug":"varazdin-katedrala-uznesenja-bdm-susret-svecenika-varazdinske-biskupije-izlaganje-svecenicko-zajednistvo-zivota-rada-i-poslanja-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=54064","title":{"rendered":"VARA\u017dDIN, KATEDRALA UZNESENJA BDM: SUSRET SVE\u0106ENIKA Vara\u017edinske biskupije &#8211; IZLAGANJE \u201eSve\u0107eni\u010dko zajedni\u0161tvo \u017eivota, rada i poslanja\u201c mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>1. Uvod: Crkveni dokumenti o<\/strong> <strong>ljepoti bratstva&nbsp;<\/strong><strong>i sve\u0107eni\u010dkog zajedni\u0161tva<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Dokumenti Drugog Vatikanskog sabora, kao pojedine enciklike i \npobudnice koje su upu\u0107ivali Vrhovni sve\u0107enici uglavnom isti\u010du kako \n\u201eu\u010denici Gospodnji<strong> ne mogu biti zabrinuti ni tu\u017eni, ve\u0107 radosni <\/strong>navjestitelji Radosne vijesti\u201c. U svom radu ne smiju se \u201e<strong>zatvoriti u pastoralni individualizam<\/strong>\u201c kako je govorio papa Franjo kleru u Cassanu (21. lipnja 2014.). U toj prigodi on je naglasio \u201e<strong>ljepotu bratstva i sve\u0107eni\u010dkog zajedni\u0161tva<\/strong>\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Sakramentalno bratstvo i zajedni\u0161tvo <strong>nije kasta ili klub<\/strong>,\n ve\u0107 odnos duhovne obitelji koji se u evan\u0111elju opisuje kao \nnasljedovanje Krista (Lk 8, 21). A smisao toga obiteljskog ozra\u010dja \no\u010dituje se u pripadnosti i suradnji na poslu i poslanju. Ono se povrh \nsvega o\u010dituje u srcu, du\u0161i i osje\u0107ajima; posebice u te\u0161kim trenutcima \nmuke, umora i samo\u0107e, fizi\u010dke i duhovne boli.<\/p>\n\n\n\n<p>Sakramentalno bratstvo ne ra\u0111a se zbog potrebe ili pomanjkanja \nsve\u0107enika, ve\u0107 zbog \u010dinjenice da se kao bra\u0107a nalazimo na istoj njivi \nGospodnjoj, nakon \u0161to smo bili ro\u0111eni \u201eu istoj Crkvi Kristovoj\u201c i \nformirani u istom sjemeni\u0161tu. A sada poslani nesebi\u010dno nositi radost i \nsnagu Gospodnju kr\u0161\u0107anskim zajednicama iste biskupije.<\/p>\n\n\n\n<p>Dru\u0161tvo u kojem \u017eivimo, naprotiv, ne uva\u017eava i ne priznaje kategorije\n nesebi\u010dnosti. Njega pro\u017eima duh sebi\u010dnosti i individualizma. A \nme\u0111usobni odnosi temelje se uglavnom na \u201eprivremenim interesima i \nsklonostima\u201c, na \u201euspjehu i prolaznim&nbsp; osje\u0107ajima\u201c. Sve\u0107eni\u010dki odnosi, \nnaprotiv, izgra\u0111uju se na \u010dinjenici \u201ezajedni\u010dkog poslanja\u201c u \nnavije\u0161tanju Rije\u010di Bo\u017eje, dijeljenju svetih otajstava (sakramenata), te\n u odgoju povjerenih du\u0161a. Takvo \u201ezajedni\u010dko poslanje\u201c s duhovnim \novlastima primili smo na dan svetoga re\u0111enja kad je biskup polo\u017eio ruke \nna na\u0161u glavu i dekretom odredio podru\u010dje, mjesto i vid na\u0161ega poslanja.<\/p>\n\n\n\n<p>No, ne smijemo smetnuti s uma kako okoli\u0161 i dru\u0161tvo u kojem \u017eivimo \nostavlja tragove i na na\u0161em karakteru i osobnosti. Usprkos na\u0161e borbe i \nnastojanja podlo\u017eni smo brojnim lo\u0161im sklonostima, gripoznom stanju i \nbolestima koje haraju svijetom. Na neke od tih bole\u0161\u0107urina podsjetio je i\n papa Franjo prije osam godina u audijenciji za \u010dlanove Rimske kurije \n(22. prosinca 2014.).<\/p>\n\n\n\n<p><strong>2. Podsjetnik na mogu\u0107u <\/strong>\u201e<strong>duhovnu patologiju<\/strong>\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>(Misli Pape Franje o bolestima koje ranjavaju zajedni\u0161tvo)<\/p>\n\n\n\n<p>U toj audijenciji Papa je po\u017eelio da njegovi suradnici budu \u201ezdrava i\n skladna zajednica\u201c, koja sastavljena od vije\u0107a, ureda, povjerenstava i \nsudova nastoji u\u010dinkovito i uzorno funkcionirati unato\u010d razlikama svojih\n \u010dlanova. Papa je uz to naglasio kako je nu\u017eno hraniti se Bo\u017ejom Rije\u010dju\n i euharistijom kako se ne bi pretvorili u birokrate koji funkcioniraju \nkao puki slu\u017ebenici. Ili pak podlegli bolestima od kojih nisu imuni ni \n\u010dlanovi duhovnog stale\u017ea. Od <strong>petnaest<\/strong> mogu\u0107ih oboljenja koje Papa navodi izdvojit \u0107u samo neke koje na osobit na\u010din prije\u010de i ranjavaju \u201esve\u0107eni\u010dko zajedni\u0161tvo\u201c.<\/p>\n\n\n\n<ul><li>\u201eOsje\u0107ati se besmrtnima i nezamjenjivima\u201c prva je bolest () koja se \nra\u0111a iz \u201epatologije mo\u0107i i kompleksa narcizma\u201c. Takvi \u201eumi\u0161ljeni i \nzaljubljeni u vlastitu sliku\u201c ne vide Boga na licima slabih i \npotrebitih. Njima bi posjet groblju mogao mo\u017eda pomo\u0107i otkriti imena \ntolikih ljudi koji su tako\u0111er mislili da su \u201ebesmrtni i nezamjenjivi\u201c. \nLukine rije\u010di iz evan\u0111elja \u201eo slugama beskorisnim\u201c (Lk 17, 10), mogle bi\n biti lijek u procesu ozdravljenja rana koje naru\u0161avaju sve\u0107eni\u010dko \nzajedni\u0161tvo \u017eivota, rada i poslanja<\/li><li>Druga rana koja naru\u0161ava zajedni\u0161tvo (V.<strong>)<\/strong> ti\u010de se \n\u201eslabe koordinacije\u201c u kojoj se gubi zajedni\u0161tvo, a pojedinci \u201eproizvode\n paralelnu buku zbog izostanka suradnje i timskog rada\u201c. Takvo stanje \npogoduje <strong>klimi \u201esamo\u017eivosti i individualizma<\/strong>\u201c. I doga\u0111a\n se da noga rekne ruci \u201ene trebam te\u201c, a ruka glavi \u201eovdje ja \nzapovijedam\u201c. Takva klima razbija zajedni\u0161tvo i uzrokuje sablazan.<\/li><li>Uz \u201esuparni\u0161tvo i umi\u0161ljenost\u201c Papa posebice spominje <strong>\u201ebolest naklapanja i ogovaranja\u201c<\/strong>\n (IX.). I veli da je to \u201eozbiljna bolest u kojoj osoba postaje sija\u010dem \nkukolja\u201c, a u brojnim slu\u010dajevima i \u201ehladnokrvnim ubojicom dobroga glasa\n svojih kolega i subra\u0107e\u201c. \u010cuvajmo se \u201eterorizma ogovaranja\u201c, veli Papa.<\/li><li>Papa spominje \u201ebolest zatvorenih krugova\u201c (XIV.) gdje pripadnost \nodre\u0111enoj skupini postaje ja\u010dom od pripadnosti samome Kristu. Ona \npo\u010dinje dobrim namjerama, ali s vremenom pretvara se \u201eu bolest raka koji\n prijeti skladu Tijela\u201c, u duhu one Kristove: \u201eSvako kraljevstvo u sebi \nrazdijeljeno opustjet \u0107e i ku\u0107a \u0107e na ku\u0107u pasti\u201c (Lk 11,17).<\/li><li>Me\u0111u posljednjim bolestima (XV.) s \u201ePapinoga popisa\u201c nalazimo \n\u201esvjetovnu dobit\u201c u kojoj \u201eapostol pretvara slu\u017ebu u vlast, a vlast u \nrobu za stjecanje svjetovne dobiti ili vi\u0161e mo\u0107i\u201c. U svrhu ostvarenja \ntih ciljeva \u201ene pre\u017ee se ni od klevetanja i diskreditiranja drugih, kako\n bi se pokazali sposobnijima; ponekada i putem tiskovnih naslovnica, bez\n obzira \u0161to se time nanosi velika \u0161teta drugima i Crkvi. Papa je takve \n\u201e\u010dastohlepce\u201c nazvao \u201ejadnicima\u201c.<\/li><\/ul>\n\n\n\n<p><strong>3. Sve\u0107eni\u010dko zajedni\u0161tvo izvire iz \u201esakramenta Reda i poslanja\u201c<\/strong> (LG, 28)<\/p>\n\n\n\n<p>O temi bratstva i zajedni\u0161tva govorili su koncilski otci kad su u \ndekretu \u201eO slu\u017ebi i \u017eivotu prezbitera\u201c napisali kako su \u201esvi prezbiteri \nre\u0111enjem me\u0111usobno povezani najtje\u0161njim sakramentalnim bratstvom\u2026 i \nvezama apostolske ljubavi i slu\u017ebe\u201c (PO 8). No, valja odmah re\u0107i kako \ntakvo zajedni\u0161tvo nije svrha samome sebi. Ono je usmjereno na&nbsp; \nsve\u0107eni\u010dko poslanje u duhu Pavlove re\u010denice Korin\u0107anima: \u201eSvima bijah \nsve, da po\u0161to-poto neke spasim\u201c (1 Kor 9, 22). A \u017eivljeno sve\u0107eni\u010dko \nbratstvo o\u010dituje na vidljiv na\u010din Kristovu nakanu da njegovi u\u010denici \n\u201ebudu jedno kako bi svijet upoznao da ga je Otac poslao\u201c. Zbog toga je \npovezanost klera bitni \u010dimbenik u \u017eivotu i poslanju sve\u0107enika u jednoj \ndijecezi. To je, naime, zahtjev koji izvire iz \u201esakramenta svetoga reda i\n zajedni\u010dkog poslanja\u201c (LG, 28) koji se onda iz pojedine partikularne \nprelijeva na univerzalnu Crkvu.<\/p>\n\n\n\n<p>a) Euharistija je izvor i vrhunac \u017eivota i poslanja Crkve<\/p>\n\n\n\n<p>Euharistija je izvor i vrhunac \u017eivota i poslanja Crkve. Ona nije \n\u201etema poput drugih\u201c, ve\u0107 sr\u017e kr\u0161\u0107anske vjere i \u017eivota; kako sve\u0107enika, \nredovnika i vjernika tako i cijele zajednice \u017eupe, biskupije i sveop\u0107e \nCrkve. Ona je u isto vrijeme i \u201eotajstvo svjetla\u201c koje osvjetljava put \nvjere, poput opisa dvojice u\u010denika na putu u Emaus. Zbog toga je taj \nbiblijski prizor iz Eamausa bio uzet kao \u201eikona za euharistijsku godinu\u201c\n u vidu navje\u0161taja i kateheze. Tada smo dobivali poticaje neka se svete \nTajne slavi dostojanstveno i opu\u0161teno, a ne u \u017eurbi i jurnjavi da \u010dim \nprije zavr\u0161e. Prou\u010davanje i odr\u017eavanje onoga \u0161to \u201eUredba Rimskoga \nmisala\u201c zahtjeva da sve\u0107enici paze na prikladnost ambijenta gdje se \nslavlje obavlja (posve\u0107eni prostor, kri\u017e, oltar i ambon, misnica i \nkale\u017e). Euharistijska godina u tom vidu bila je dobra prigoda vidjeti \n\u0161to nam je popravljati i pobolj\u0161ati gledom na na\u010din slavlja (s \npo\u0161tovanjem i dostojanstveno), kao i na popratne stvari poput trenutaka \n\u0161utnje, uresa svetih prostora, te glazbe i pjevanja koji se njeguje i \nupotrebljava. Euharistijska duhovnost pru\u017ea mogu\u0107nost o\u010ditovati plodove \nna\u0161e vjere i usidrena je u svetim znakovima obreda. Ne smijemo, stoga, \nzadovoljiti se osredno\u0161\u0107u na\u0161e duhovnosti.<\/p>\n\n\n\n<p>b) Nekoliko savjeta apostola Pavla i pape Franje<\/p>\n\n\n\n<p>Kako bismo se izdigli iz te \u201eosrednjosti\u201c poslu\u0161ajmo \u0161to apostol \nPavao savjetuje svom \u201evrlom sinu, bratu i suradniku Titu\u201c. Kad mu je \nodredio neka po gradovima postavi starje\u0161ine, opisao je kako oni imaju \nbiti \u201ebezprigovorni, ne samo\u017eivi, jedljivi ili vinu skloni; a pogotovu \nne nasilni ili skloni prljavu dobitku, nego gostoljubivi, ljubitelji \ndobra, razumni, pravedni, sveti i uzdr\u017eljivi\u201c (Tit 1, 5.7-8). I mi smo, \nbra\u0107o sve\u0107enici, dekretom i poslanjem na\u0161ih poglavara postali starje\u0161ine\n koji bi imali po Pavlovu receptu biti \u201ebezprigovorni\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Mo\u017eda je ovo prigoda upitati se \u201ekako je s mojom samo\u017eivo\u0161\u0107u i \nrazdra\u017eljivo\u0161\u0107u\u201c? Pri\u010da li se kako mi je \u201ekupica opojne teku\u0107ine draga\u201c?\n \u0160to je \u201es trgovinom nabo\u017enih stvari: svije\u0107a, sli\u010dica, bro\u0161ura, misnih \nnakana, crkvenih priloga i kolekta\u201c? Kako je s mojim podmirivanjem \ndugova? Istina, ovo nije priprava za sakrament ispovijedi, ve\u0107 poticaj \nna\u0161oj savjesti da se popravljamo i budemo dostojni djelitelji svetih \notajstava. I svakim danom svjesno i uporno usvajamo onih \u201epet pozitivnih\n odlika\u201c koje bi svaki upravitelj morao pokazati u svome \u017eivotu i \ndjelovanju, te biti \u201egostoljubivi, ljubitelji dobra, razumni, pravedni, \nsveti i uzdr\u017eljivi\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad je 2015. proglasio \u201eGodinu posve\u0107enog \u017eivota\u201c, papa Franjo je \nodredio neka svi doga\u0111aji i programi budu pro\u017eeti s tri cilja: \u201eSa <strong>zahvalno\u0161\u0107u se spominjati pro\u0161losti<\/strong>, s <strong>nadom prigrliti budu\u0107nost<\/strong> i s <strong>odu\u0161evljenjem <\/strong><strong>\u017eivjeti sada\u0161njost<\/strong>\u201c. Uz ovaj trostruki cilj Papa je izrazio o\u010dekivanje da redovnici (\u010ditaj i sve\u0107enici) \u201e<strong>u\u010dine Crkvu domom i \u0161kolom zajedni\u0161tva<\/strong>\u201c,\n a ogovaranje, zavist, ljubomora i drugi antagonizmi neka se izmjeste iz\n na\u0161ih crkvenih prostora\u201c. I pozvao je sve, vjernike i kler, neka \u201epo\u0111u \nna egzistencijalne periferije gdje ih \u010dekaju oni koji su izgubili nadu, \nobitelji u te\u0161ko\u0107ama, mladi bez budu\u0107nosti, napu\u0161teni starci i \nbolesnici, te brojni pojedinci koji \u017ee\u0111aju za Bogom\u201c. A posve\u0107ene osobe \npotakao neka \u201ene budu <strong>orijentirani samo na sebe<\/strong>\u201c; neka ne dopuste da ih \u201e<strong>ugu\u0161e male zadjevice u ku\u0107i<\/strong>, te ostanu zatvorenicima svojih problema\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>c) Duhovnost dijecezanskoga klera<\/p>\n\n\n\n<p>Na upit jednoga sve\u0107enika \u0161to je temelj dijecezanske duhovnosti, Papa\n odgovorio u Caserti, 26. srpnja 2014. slijede\u0107e: \u201eSve\u0107enik dijecezanac \nnije kontemplativac u kartezijanskom smislu rije\u010di. Njegova je \nduhovnosti u sposobnosti otvoriti se dijecezanstvu. \u0160to to zna\u010di? \nDijecezanstvo zna\u010di odnos prema biskupu i prema drugim sve\u0107enicima. \nOdnos prema biskupu je neminovan i bitan za dijecezansku duhovnost. \nSve\u0107enik, naime, ne mo\u017ee postojati bez biskupa, niti djelovati \nodcjepljen od njega. Re\u0111enik u obredu \u201eobe\u0107ava po\u0161tovanje i poslu\u0161nost \nbiskupu i njegovim nasljednicima\u201c. Dijecezanstvo se sastoji u pozitivnom\n odnosu sve\u0107enika i biskupa koje mora biti trajno i normalno. Ono \nuklju\u010duje dobre odnose s drugim sve\u0107enicima i \u010ditavim prezbiterijem. \nZapravo, nema dijecezanstva ako je jedan ili drugi vid odnosa s biskupom\n ili prezbiterijem poreme\u0107en. Oboje su bitno nu\u017eni za razvitak i rast \ndijecezanske duhovnosti. Mo\u017ee netko re\u0107i kako s biskupom nekako ide, \nali, \u201ena sve\u0107eni\u010dke skupove ne idem, jer tamo se o glupostima \nraspravlja\u201c. Ako tako pojedinac rezonira i pona\u0161a se, njemu nedostaje \nosje\u0107aj prave dijecezanske duhovnosti, tj. pozitivan odnos s biskupom i s\n kolegama sve\u0107enicima.<\/p>\n\n\n\n<p>Iako to \u201edijecezanstvo\u201c izgleda jednostavno, ono nije lako. Nije lako\n sve uskladiti. Potrebno je razgovarati i ne prekidati odnose. Koliko \nputa samo u obitelji otac i sin \u017eustro raspravljaju, ali ostaju u svojim\n ulogama oca i sina; zauvijek.<\/p>\n\n\n\n<p>Potrebna je hrabrost prihvatiti to, ali i duh poniznosti, pa \nispravljati ono u \u010demu se zakazalo. Najve\u0107i neprijatelj tih odnosa jesu \ntra\u010devi. Oni su znak duhovne praznine i oboljenja kako je to Papa \nopisao. I veliki neprijatelj dijecezanske duhovnosti. Jer, truju zrak \nkoji udi\u0161emo i prepreka su duhovnom i plodnom ozra\u010dju biskupa i klera. \nZbog toga ne budimo tra\u010dari koji zaga\u0111uju atmosferu. Neprijatelju \nljudskoga roda od po\u010detka najdra\u017ee je na\u0107i se na banketu gdje se \npretresaju tu\u0111i grijesi, tu\u0111e mane i propusti. On se tada veseli i \nlikuje jer to je udar na bit dijecezanske duhovnosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Koji su to znakovi po kojima mo\u017eemo prepoznati da su odnosi sve\u0107enika\n s biskupom i me\u0111u klerom dobri? To je ona istinska radost, nasuprot \ngor\u010dine koja upu\u0107uje na nedostatak duhovnosti. Pri\u010da Papa kako mu je na \njednom susretu klera u Rimu neki sve\u0107enik \u201eispovjedio\u201c da mu se \u010dini \nkako njegovi kolege sve\u0107enici ostavljaju dojam \u201eskupine ogor\u010denih i \nljutih pojedinaca\u201c koji imaju uvijek neki \u201ecasus belli\u201c, pa se trajno \nljute jedni na druge. A to onda stvara okru\u017eje tuge i gor\u010dine; nema \nistinske&nbsp; radosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad me\u0111u nama postoji netko, veli Papa, tko je \u201euvijek nabru\u0161en, ljut\n i u trajno napetim odnosima s drugima, pomislimo kako taj \u201esvako jutro \nza doru\u010dak ocat i sir\u0107e pije, za ru\u010dak salatu pomije\u0161anu s octom, a \nnave\u010der potro\u0161i dobru spremutu od limuna\u201c. Nije dobro, nastavlja Papa, \ntako se pona\u0161ati i vladati jer to ostavlja sliku \u201ebijesne i nalju\u0107ene \nCrkve\u201c. Mo\u017ee se \u010dovjek naljutiti. I to nije lo\u0161e. Ali, \u017eivjeti u stanju \ntrajne ljutnje i bijesa ne dolazi od Gospodina. To, naime, ostavlja tugu\n i gor\u010dinu, te potkapa jedinstvo i nagriza dijecezansku duhovnost.<\/p>\n\n\n\n<p>Zahvalni smo papi Franji \u0161to je jednostavnim i razumljivim rije\u010dima \nprotuma\u010dio gdje su temelji, ali i zapreke&nbsp; dijecezanske duhovnosti. Neka\n nam ovi poticaji pomognu rasti u toj duhovnosti kako bismo njegovali i \no\u010duvali vjernost Kristu i Evan\u0111elju, Crkvi i njezinom misijskom \nposlanju, kao i vjernost \u010dovjeku na\u0161eg vremena.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>4. Rasti u ozra\u010dju Stepin\u010devih ideala!<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ovaj susret klera Vara\u017edinske biskupije odvija se na blagdan bl. \nAlojzija Stepinca koji je suza\u0161tinik ove biskupije. On je, kao \u0161to \u0107u \nspomenuti doskora na misi, u svom \u017eivotnom hodu pro\u0161ao tri razli\u010dite \nfaze: Bio je vojnik, ratnik i zarobljenik. A onda jedno vrijeme bio je \nratar koji je obra\u0111ivao svoju plemenitu zagorsku i plodnu zemlju \nhrvatsku. Kona\u010dno bio je sve\u0107enik, biskup i pastir, propovjednik i \nodgojitelj Bo\u017ejeg puka do kraja \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n<p>Ove tri razli\u010dite \u017eivotne faze, od vojnika i ratara do sve\u0107enika, \nu\u010dinile su ga divnim povijesnim likom u kojem se savr\u0161eno isprepli\u0107u tri\n njegove velike ljubavi: Ljubav prema bratu \u010dovjeku, prema rodnoj grudi i\n Domovini, prema Bogu i njegovom velebnom djelu Crkvi Katoli\u010dkoj. \nMolimo, stoga, ve\u010deras bla\u017eenoga Alojzija usrdno i \u017earko neka i nama \npomogne rasti u tom tropletu svete ljubavi:<\/p>\n\n\n\n<ul><li>u ljubavi prema povjerenim du\u0161ama i subra\u0107i sve\u0107enicima na istom zadatku i poslanju;<\/li><li>u ljubavi prema ovoj biskupiji i domovini Hrvatskoj;<\/li><li>te posebice u ljubavi prema Bogu i njegovom velebnom djelu Crkvi \nKatoli\u010dkoj u koju nas je Krist pozvao \u201ejo\u0161 od utrobe majke na\u0161e\u201c.<\/li><\/ul>\n\n\n\n<p>Zahvalni Bogu na tomu nezaslu\u017eenom daru, recimo ve\u010deras punim srcem \nradosno i zahvalno: \u201eVelika nam djela u\u010dini Svesilni, sveto je ime \nNjegovo!\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Susret sve\u0107enika, Vara\u017edin, 10. velja\u010de 2022.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">\u2720 \u017delimir Pulji\u0107,<br>\nzadarski nadbiskup<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>1. Uvod: Crkveni dokumenti o ljepoti bratstva&nbsp;i sve\u0107eni\u010dkog zajedni\u0161tva Dokumenti Drugog Vatikanskog sabora, kao pojedine enciklike i pobudnice koje su <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=54064\" title=\"VARA\u017dDIN, KATEDRALA UZNESENJA BDM: SUSRET SVE\u0106ENIKA Vara\u017edinske biskupije &#8211; IZLAGANJE \u201eSve\u0107eni\u010dko zajedni\u0161tvo \u017eivota, rada i poslanja\u201c mons. \u017d. Pulji\u0107a\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":54065,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/33.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54064"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=54064"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54064\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":54066,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/54064\/revisions\/54066"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/54065"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=54064"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=54064"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=54064"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}