{"id":54061,"date":"2022-02-12T00:58:27","date_gmt":"2022-02-11T23:58:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=54061"},"modified":"2022-02-12T00:58:27","modified_gmt":"2022-02-11T23:58:27","slug":"krasic-zupna-crkva-presvetog-trojstva-misa-na-stepincevo-62-obljetnica-smrti-bl-alojzija-stepinca-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=54061","title":{"rendered":"KRA\u0160I\u0106, \u017dUPNA CRKVA PRESVETOG TROJSTVA: MISA NA STEPIN\u010cEVO, 62. obljetnica smrti bl. Alojzija Stepinca – PROPOVIJED mons. \u017d. PULJI\u0106A"},"content":{"rendered":"\n

Hvala Ti, veliki sine roda na\u0161ega!<\/strong><\/p>\n\n\n\n

1. Nalazimo se u rodnoj \u017eupi bla\u017eenog Alojzija Stepinca koji je ovdje\n po svetom kr\u0161tenju urastao u misti\u010dno Tijelo Kristovo. Znamo da je \nnakon pre\u017ealosnog procesa i osude na 16 godina zatvora poslan na \nizdr\u017eavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavu (1946.- 1951.), te \nnakon petogodi\u0161njeg izdr\u017eavanja kazne u Lepoglavi premje\u0161ten u \ninternaciju u rodni Kra\u0161i\u0107 gdje je ostao do 1960. Bio je uz to sprije\u010den\n po\u0107i do svoje katedre u zagreba\u010dkoj katedrali. No, on je odavde vr\u0161io \n\u201eu\u010diteljsku slu\u017ebu\u201c u svojoj nadbiskupiji i diljem hrvatskih dijeceza. \nOdavde je uputio vi\u0161e od 5000 pisama biskupima, sve\u0107enicima, redovnicima\n i vjernicima u kojima ih je \u201ehrabrio, tje\u0161io i poticao neka ustraju u \nvjeri i crkvenom jedinstvu\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Dok spominjem kako je ovo mjesto postalo \u201enjegova u\u010diteljska \nkatedra\u201c, ope\u010da\u0107ena mukom i trpljenjem za Crkvu i svoj narod, u mislima \nidem u baziliku svetoga Petra gdje se u apsidi bazilike nalazi bron\u010dano \nBerninijevo djelo (1666.) \u201eKatedra sv. Petra\u201c. Nju podupiru svojim \nrukama \u010detvorica crkvenih nau\u010ditelja: Atanazije i Ivan Zlatousti (s \nIstoka), te Ambrozije i Augustin (sa Zapada). Trojica od njih, \nAtanazije, Ivan Zlatousti i Ambrozije, puno su pretrpjeli od onda\u0161njih \nprotivnika Crkve i heretika, pa su bili optu\u017eivani, napadani i \nproganjani (Atanazije je pet puta i\u0161ao u progonstvo i punih sedamnaest \ngodina proveo u egzilu). Siguran sam kako je i na\u0161 bla\u017eenik, svjestan \nsvoga prognani\u010dkog stanja, \u017earko molio ove velike nau\u010ditelje neka mu \npomognu nositi svoj kri\u017e do kraja. Upravo onako kako je naglasio u \nzahvali biskupu Sevisu koji mu je \u010destitao na imenovanju. \u201eZahvaljujem \nvam od srca, rekao je Alojzije, iako se radovati ne mogu. Jer, ovo \nimenovanje za mene je te\u017eak kri\u017e, koji valja nositi, ne samo strpljivo, \nve\u0107 dragovoljno i gorljivo (patienter, libenter et ardenter).<\/p>\n\n\n\n

2. Ve\u0107 kod samog imenovanja, dakle, nadbiskup Alojzije osje\u0107a te\u017einu \nkri\u017ea koja ga \u010deka. U svom \u017eivotnom hodu on je pro\u0161ao tri faze: Bio je \nvojnik, ratnik i zarobljenik. Bio je ratar koji je obra\u0111ivao svoju \nplemenitu zagorsku i plodnu zemlju hrvatsku. Bio je sve\u0107enik, biskup i \npastir, propovjednik i odgojitelj Bo\u017ejeg puka do kraja \u017eivota. Ove tri \nrazli\u010dite \u017eivotne faze, od vojnika i ratara do sve\u0107enika, u\u010dinile su ga \ndivnim povijesnim likom u kojem se savr\u0161eno isprepli\u0107u tri velike \nljubavi: Ljubav prema bratu \u010dovjeku, prema rodnoj zemlji i Domovini, \nprema Bogu i njegovom velebnom djelu Crkvi Katoli\u010dkoj.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 je u prigodi imenovanje zagreba\u010dkim nadbiskupom onda\u0161nji \n\u201eKatoli\u010dki list\u201c napisao da Stepinca \u201erese velike vrline: Odan je \nmolitvi i srca milostiva prema sirotinji koju ljubi ljubavlju svetog \nVinka Paulskog. Pun je apostolskog \u017eara za Kristov kri\u017e. Sin je selja\u010dke\n obitelji, pu\u010danin, osje\u0107ajne du\u0161e, pun najsvetijih ideala, pa \u0107e znati \nsvom vjernom puku biti i otac i prijatelj, spreman moliti i trpjeti, te \nsvojim mo\u0107ima i sposobnostima biti \u017ertva ljubavi za svoj narod\u201c. Izvrsno\n ga je portretirao novinar Katoli\u010dkog lista i predvidio sve te\u0161ko\u0107e i \ndivne vrline koje su ga dovele do oltara, 3. listopada 1998. Tada je, \nnaime, sveti Ivan Pavao II. rekao u Mariji Bistirici: \u201eOvo je povijesni \ndoga\u0111aj u \u017eivotu Crkve i hrvatskoga naroda. Podnijev\u0161i okrutnosti \nkomunisti\u010dkog sustava, jedan od najistaknutijih likova Katoli\u010dke Crkve \nkard. Alojzije Stepinac, sada se povjerava sje\u0107anju svojih sunarodnjaka s\n blistavim znamenjem mu\u010deni\u0161tva\u201c. Stoga, svake godine ovdje u Kra\u0161i\u0107u, u\n zagreba\u010dkoj katedrali i u drugim crkvama diljem Domovine i inozemstva, \nspominjemo se ovoga di\u010dnoga sina roda na\u0161ega.<\/p>\n\n\n\n

3. Njegova hrabrost u onom mra\u010dnom razdoblju bila je izvorom nade za \npotla\u010dene i ugro\u017eene. Volio je svoj narod i bio ponosan na svoje \nkorijene. Stoga nije mogao mirno promatrati progone Hrvata u Kraljevini \nJugoslaviji. No, to ga nije omelo da se u tijeku rata zauzima za svakog \nugro\u017eenog \u010dovjeka, bez razlike vjere i nacije. Spa\u0161avao je \u017didove, Rome,\n Srbe, ugro\u017eene Hrvate i Slovence. Stoga su ga nacisti dva puta poku\u0161ali\n likvidirati namje\u0161tenim atentatima. Poslije rata jednako tako \nusprotivio se komunisti\u010dkoj diktaturi, prosvjedovao protiv brojnih \nzlo\u010dina, osobito protiv ubojstava preko \u0161est stotina katoli\u010dkih \nsve\u0107enika. O nesalomivom stavu ovog Bo\u017ejeg viteza, najbolje govore pisma\n u kojima treperi njegova pastirska du\u0161a. Tako biskupu \u010cekadi pi\u0161e: \n\u201eStavljam Ti toplo na srce, dragi preuzvi\u0161eni, da bude\u0161 potpuno vedar s \nobzirom na budu\u0107nost na\u0161e Crkve. Ako ja umrem ovdje, rado \u0107u polo\u017eiti \nsvoj \u017eivot za Boga i Crkvu Katoli\u010dku.. Bog bitke nikada ne gubi, rekao \nsam vi\u0161e puta, a to ponavljam i sada. Ne\u0107e je izgubiti niti u borbi s \njugoslavenskom komunisti\u010dkom partijom\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Zato \u0107e povijest Crkve upisati Stepinca u niz najhrabrijih biskupa \nEurope onog tragi\u010dnog vremena. Njegov \u017eivot je poruka Istine i dobrote, \nporuka vjernosti Bogu, Crkvi, \u010dovjeku, poruka ljubavi prema svome \nnarodu. Stepincu je Bog udijelio dvije posebne milosti: Utjehu \u0161to nije \nmorao oti\u0107i od svoga stada premda su komunisti sve poduzimali da ga \nnagovore da ode iz zemlje; te drugu posmrtnu nagradu: \u010dekati dan \nuskrsnu\u0107a u srcu svoje biskupije, u zagreba\u010dkoj katedrali u koju nije \nimao pristupa punih 14 godina, od osude do bla\u017eene smrti. S njegovim \ngrobom postala je ja\u010dom i zemlja Hrvatska koju je toliko po\u0161tivao. A \nnarod, kojeg je on toliko volio da se u tome \u201eni od koga nije dao \nnatkriliti\u201c, dobio je sigurnost i dar bla\u017eenog Alojzija kome se mogu \nmoliti i svoje \u017eivotne potrebe njemu preporu\u010divati. Svoju slu\u017ebu \nnavije\u0161tanja Evan\u0111elja on je ispunio prije svega svojom patnjom za \nCrkvu, a svoju je poruku vjere zape\u010datio svetom smr\u0107u. Dra\u017ea mu je bila \ntamnica negoli sloboda, i to samo zato da bi obranio slobodu Crkve i \nnjezino jedinstvo. Nije se stra\u0161io okova kako ne bi bile okovane rije\u010di \nEvan\u0111elja.<\/p>\n\n\n\n

4. To potvr\u0111uje izme\u0111u ostalog i pismo koje je uputio Sudu u Osijek, u\n prosincu 1959.: \u201eOsuda je bila juridi\u010dko umorstvo sa strane komunista \nkoji poduzimaju sve da me dotuku jer za njih \u2018presporo umirem\u2019. Mogu i \ndalje moji istra\u017eitelji onemogu\u0107avati moj \u017eivot. Ali, ja znam svoju \ndu\u017enost i uz milost Bo\u017eju vr\u0161it \u0107u je do kraja, bez trunka mr\u017enje i \nosvete prema ikome, ali i bez straha pred bilo kim\u201c. U njegovom \nprogla\u0161enju bla\u017eenim prepoznajemo pobjedu Kristova Evan\u0111elja nad \ntotalitarnim ideologijama; pobjedu Bo\u017ejih prava i savjesti nad nasiljem i\n ugnjetavanjem; pobjedu pra\u0161tanja i pomirbe nad mr\u017enjom i osvetom. \nStoga, lik bla\u017eenog Alojzija Stepinca predstavlja \u010dvrstu to\u010dku na koju \nse mo\u017eemo osloniti i upirati svoj pogled kako bi se na njemu \nnadahnjivali i nalazili sigurno uto\u010di\u0161te.<\/p>\n\n\n\n

Prije dvadeset i \u010detiri godine on je u na\u0161em nacionalnom Marijinom \nsveti\u0161tu, na Mariji Bistrici, progla\u0161en moralnim pobjednikom. A bezbo\u017eni\n re\u017eimi, fa\u0161izam, nacizam i komunizam, oti\u0161li su, nadamo se zauvijek bez\n povratka u povijesnu ropotarnicu. Upravo onako kako je to Stepinac \npredvidio u onom povijesnom govoru na procesu u Zagrebu. Stoga, na ovom \nmjestu, koje je kardinalu Stepincu bilo \u201eu\u010diteljska katedra\u201c zadnjih \ndevet godina njegova \u017eivota, zahvalna i ponosna srca kli\u010demo: Hvala ti, \nbla\u017eeni Alojzije!<\/p>\n\n\n\n