{"id":53868,"date":"2022-02-02T22:45:00","date_gmt":"2022-02-02T21:45:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=53868"},"modified":"2022-02-11T23:54:06","modified_gmt":"2022-02-11T22:54:06","slug":"zadar-blagdan-sv-ivana-don-bosca-don-mihovil-kurkut-sveci-nisu-vjerovali-svojim-slabostima-nego-su-povjerovali-bozjem-pozivu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=53868","title":{"rendered":"ZADAR, BLAGDAN SV. IVANA DON BOSCA: Don Mihovil Kurkut: \u201eSveci nisu vjerovali svojim slabostima, nego su povjerovali Bo\u017ejem pozivu\u201c"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Blagdan sv. Ivana don Bosca\nproslavljen je u \u017eupi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru gdje djeluju\nsalezijanci, na sve\u010dev blagdan u ponedjeljak 31. sije\u010dnja. Sve\u010dano ve\u010dernje\nmisno slavlje u \u017eupnoj crkvi Gospe Loretske predvodio je don Mihovil Kurkut,\ndirektor Nakladne ku\u0107e Salesiana.<\/p>\n\n\n\n

Iznose\u0107i niz poticaja u\npreispitivanju na\u0161eg osobnog odnosa s Gospodinom, don Mihovil je u sna\u017enoj\npropovijedi istaknuo va\u017enost znanja da nas Gospodin ljubi i da dajemo sebe u\nsusrete. Pritom je istaknuo citat \u017eidovskog filozofa Martina Bubera koji je\nrekao: Jedino stvarno \u0161to u \u017eivotu postoji\njest susret<\/em>. \u201eMi se brinemo o novcima, poslu, hrani, \u0161koli, odje\u0107i,\nplanovima, a sve te brige i planovi su manje va\u017eni. Kada do\u0111e\u0161 doma, zagrli\nsvoje dijete, zagrli svoga mu\u017ea, brata, i u\u017eivaj u susretu. U\u017eivaj u blizini,\nu\u017eivaj u prisutnosti. Budi ti taj koji se daje\u0161. Euharistija \u0107e te nahraniti,\nprimit \u0107e\u0161 Krista i budi taj koji \u0107e i dati Krista. Ne zato \u0161to smo predobri,\nzato \u0161to je netko dobar, nego zato \u0161to je Bog ljubav. I mi smo pozvani \u017eivjeti\nu toj ljubavi\u201c potaknuo je don Mihovil. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Propovjednik je razlomio i\nnavje\u0161teno Evan\u0111elje. \u201eMi ljudi ne mo\u017eemo se tek tako osloboditi na\u0161eg\nmentaliteta. Nakon \u0161to je Isus po tko zna koji put rekao da \u0107e biti raspet,\nmu\u010den i izdan, znate koja je prva reakcija u\u010denika bila na to? U\u010denici su se\npobojali za sebe. I mislili su, A tko \u0107e\nbiti nasljednik<\/em>? Zamisli ti prijatelja!? Zamisli ti onih koji tebe vole!?\nMisle na sebe i misle koga dopada \u010dast. Evo, to su u\u010denici – koji ne razumiju\nsvoga Gospodina. \u010cini mi se da smo u tome dosta nalik njima\u201c rekao je don Mihovil,\nopisuju\u0107i nadalje taj susret Isusa i u\u010denika. <\/p>\n\n\n\n

\u201eAli, Gospodin nije ljut na njih.\nGospodin ne govori koliko su nerazumni, nezahvalni, glupi, kao \u0161to bismo nekad\nmi to rekli. \u0160to Gospodin radi? Sa strpljenjem, sjeda me\u0111u njih i ka\u017ee: Me\u0111u vama ne treba biti kao \u0161to je u\nsvijetu. Me\u0111u vama ne treba vladati logika ovog svijeta<\/em>. Da bi im to\npokazao, uzima jedno dijete. I prvo \u0161to \u010dini, zagrli ga. To je ba\u0161 salezijanska\ngesta, od srca, jednostavna. Pokazuje mu ljubav. Don Bosco je rekao: U odgoju, ljubav nije dovoljna<\/em>. Nije\ndovoljno ljubiti. Mama po cijele dane hrani, \u010disti, pere, radi, i tako uvijek\niznova svaki dan, i ka\u017ee djetetu: Gledaj\n\u0161to sve radim za tebe<\/em>! Don Bosco toj mami ka\u017ee: To nije dovoljno<\/em>. Nije dovoljno ljubiti na\u0161u djecu. Oni trebaju\nznati da su ljubljeni. Koju intuiciju ima don Bosco!? Ta ljubav treba biti\nznana. Jer ako dijete zna da je ljubljeno, onda \u0107e te slu\u0161ati. Ako si mu blizu,\nonda \u0107e te po\u0161tovati. Ako sam ja sve\u0107enik samo za oltarom, mene dijete ne\u0107e\nslu\u0161ati i po\u0161tovati. Ako sam profesor samo za katedrom, nije dovoljno. Tra\u017ei\nblizinu, na\u0161u pokazanu ljubav. Isus uzima dijete u sredinu i ka\u017ee: Ako ne postanete kao djeca<\/em>\u2026\u201c rekao je\ndon Mihovil, upozoriv\u0161i da Isus nije mislio na dana\u0161nji mentalitet permisivnog\nopho\u0111enja odraslih s djecom. <\/p>\n\n\n\n

\u201eDanas imamo djecu kraljeve.\nDanas u ku\u0107i dijete zapovijeda. Sve se vrti oko njega. Dijete je glavno, kralj.\nIsus nije mislio na to, a ni don Bosco. Isus je uzeo dijete kao primjer onoga\nkoji se zna pouzdati. Malo dijete, tek ro\u0111eno, nekoliko mjeseci ili koju godinu\nstarosti, ne zna ni\u0161ta pametnoga. Ali zna najbitniju stvar na svijetu \u2013 zna tko\nga voli! I to mu je znanje dovoljno za cijeli \u017eivot\u201c istaknuo je don Mihovil,\nporu\u010div\u0161i: \u201eZnate \u0161to je na\u0161 problem danas? \u0160to smo mi zaboravili tko nas voli!\n\u0160to smo mi to ostavili samo u glavi, teoriji. Ako ne hrani\u0161 svoj \u017eivot svaki\ndan od spoznaje da te Bog voli, da se tebi daje, da ti uvijek pra\u0161ta, da je za\ntebe dao \u017eivot, onda sve ovo postaje predstava, misao, teorija, ali ne\niskustvo, ne susret\u201c upozorio je don Mihovil.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Djelotvornu i \u017eivotvornu ljubav\nkoja se razdavala drugima u susretima posvjedo\u010dio je don Bosco. Zanimljivo je\nda se uz njegovo ime, kada ga izgovaramo, najmanje koristi i izgovara rije\u010d svetac<\/em>. \n<\/p>\n\n\n\n

\u201eSvetog Ivana don Bosca \u010desto\nzovemo samo Don Bosco<\/em>. Jedanput su me\nu Italiji i \u017dep\u010du roditelji do\u0161li upitati mogu li razgovarati s don Boscom, jer\nsu djeca, kad do\u0111u doma, govorila: Don\nBosco je rekao ovo, don Bosco je u\u010dinio onako, don Bosco<\/em>… Pa su roditelji\nmislili da je to jedan sve\u0107enik koji radi s djecom u tom trenutku\u201c rekao je don\nMihovil. Napomenuo je da nijedan drugi red u Crkvi u svojoj svakodnevici ne\ngovori toliko o svom utemeljitelju, kao \u0161to to \u010dine i koliko puno salezijanci\ngovore o svom utemeljitelju, don Boscu. \u201eGdje god mo\u017eemo staviti ga, stavimo ga.\nI to nije slu\u010dajno. Jer don Bosco je nama pokazao druga\u010diji na\u010din da \u017eivimo\nevan\u0111elje koje je ujedno i na\u010din kako biti me\u0111u ljudima, kako \u017eivjeti\nevan\u0111elje\u201c rekao je don Mihovil. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kurkut smatra da smo mi ljudi od\nsvetaca napravili kipove, slike, dignuli ih na oltare, ne osje\u0107aju\u0107i koliko su\noni bili ljudi kao \u0161to smo mi. \u201eGovori se sv. Frane ovo, sv. Ante ono, sv. don\nBosco ono – kao da su to neki nadnaravni ljudi. Kao da nisu ‘normalni’. A don Bosco\nje bio poput nas. Imao je svoje muke, pote\u0161ko\u0107e, nedoumice, svakodnevne borbe.\nRije\u010d Bo\u017eja uvijek radi isto, sa svima. Rije\u010d Bo\u017eja uvijek silazi, dolazi i\n\u017eeli se utjeloviti, kao \u0161to se utjelovila u Isusu Kristu. \u017deli do\u0107i u tvoje\nsrce, u tvoju glavu, tvoj \u017eivot, u tvoje odnose. I \u017eeli postati tijelo, \u017eeli\npostati odnos, ne\u0161to konkretno. No, ako mi razmi\u0161ljamo: Blago se njima, svecima je bilo sve lako<\/em>, onda ih udaljujemo od\nsebe i ka\u017eemo: Al’ ja to ne mogu. Ipak to\nnije za mene<\/em>, upozorio je don Mihovil.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Podsjetio je na san kojega je don\nBosco usnuo kad je imao devet godina, rekav\u0161i da ga don Bosco nije shvatio\ncijeli \u017eivot, nego tek pred kraj \u017eivota. <\/p>\n\n\n\n

Don Bosco je ovako opisao taj san:\n\u201e\u010cinilo mi se da se nalazim u prostranom dvori\u0161tu u kojem su se igrali mnogi\ndje\u010daci. Neki su se smijali, drugi psovali, jedni su se igrali. Bacio sam se na\nnjih i u\u0161utkao sam ih svojim \u0161akama i rije\u010dima. Najednom, pojavi se neki\nGospodin koji mi re\u010de: \u201eNe udarcima, ve\u0107 blago\u0161\u0107u i dobrotom treba\u0161 pridobiti\nsebi ove prijatelje. Ja \u0107u ti dati u\u010diteljicu.\u201c Uz Njega sam vidio jednu\nGospo\u0111u u bjelini s divnim pogledom, koja mi re\u010de: \u201eBudi ponizan, jak i sna\u017ean.\nDalje pogledah oko sebe i vidjeh da su se oni dje\u010daci razbje\u017eali, na njihovom\nmjestu bilo je mno\u0161tvo jaraca, pasa, ma\u010daka, medvjeda i drugih \u017eivotinja. To\n\u0161to sad vidi\u0161 da se doga\u0111a sa \u017eivotinjama, isto \u0107e\u0161 trebati raditi sa mojim\nsinovima\u201c. To je tvoje polje rada, tu \u0107e\u0161 izgarati. Tada u snu briznuh u pla\u010d,\nmole\u0107i Gospo\u0111u da mi govori tako da ja razumijem. A ona Gospo\u0111a mi re\u010de: \u201eSve\n\u0107e\u0161 razumjeti u svoje vrijeme!\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eDon Bosco je shvatio taj san dok\nje slavio jednu misu. Tada se rasplakao i stao je s misom, nije mogao dalje.\nBog je don Boscu oduvijek govorio. Ali trebalo mu je skoro 70 godina da shvati\ndo kraja \u0161to mu je Bog rekao. Don Bosco je uspio cijelog svog \u017eivota tra\u017eiti\nono \u0161to mu Gospodin \u017eeli re\u0107i\u201c rekao je don Mihovil. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Don Bosco je ostao bez svog tate\nkad je imao dvije godine. \u201eRekao je da je njegovo prvo sje\u0107anje bilo sje\u0107anje na\nnjegovu mamu koja mu ka\u017ee: Ajmo, Ivane<\/em>.\nA on stoji pored mrtvog oca i mama mu ka\u017ee: Ti\nvi\u0161e nema\u0161 oca<\/em>. Don Bosco je rekao da su mu se te rije\u010di majke zabole u\nsrce. I cijelog \u017eivota Ivan je tra\u017eio nekoga da mu bude otac. Cijelog \u017eivota\nnosio je taj nedostatak. \u010covjek koji nije imao oca, kojem je to bila rana\nnjegovog \u017eivota, postao je otac, prijatelj, brat, u\u010ditelj tolike mlade\u017ei. Kako\nje mogu\u0107e da jedna rana, jedan nedostatak, postane dar\u201c upitao je propovjednik.<\/p>\n\n\n\n

\u201eSvi mi nosimo neke nedostatke u\nna\u0161em \u017eivotu. Svi nosimo neke rane. Nekad mi se \u010dini da te rane od mene \u010dine\ngoreg \u010dovjeka. Da ti kri\u017eevi, te boli, ti nedostaci od mene ne \u010dine bolju\nosobu. Don Bosco se nije pomirio sa svojom ranom. On se nije pravio da toga\nnema. On je nastavio cijelog \u017eivota tra\u017eiti. I ta \u017eelja, taj hod, to pouzdanje\ndovelo je do toga da je razvio taj dar. Mi to zovemo karizma. Karizma koju je\ndao i darovao cijeloj Crkvi. Don Bosco je nau\u010dio kroz \u017eivot kako biti blizak\nonima koji nemaju oca. Na kraju krajeva, to je logi\u010dno. Ako je tko mogao razumjeti\ntakve mlade, to je on\u201c istaknuo je don Mihovil. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kurkut je ohrabrio da rane koje i\nmi nosimo u \u017eivotu i s kojima se godinama borimo nisu tu slu\u010dajno. \u201eBo\u017eja\nprovidnost ponekad dopu\u0161ta neke stvari u mom \u017eivotu, za slavu Bo\u017eju. Za ne\u0161to\nvi\u0161e. Zato ne volim svece na oltarima, koje stavljamo gore i klanjamo im se kao\nda su neki polubogovi. Nisu. Od krvi i mesa su, kao ja i ti. Don Bosco puno\ntoga nije razumio. Kad je postao sve\u0107enik, nije znao kakav sve\u0107enik \u0107e biti.\nTra\u017ei se, pita savjet, eksperimentira. Tra\u017ei \u0161to mu Gospodin \u017eeli re\u0107i. Nije\nsiguran ni on sam. Ima i on svoje mane, svoj karakter, koji nije bio ba\u0161\nnajlak\u0161i. Zato se i zaka\u010dio sa svojim biskupom, sa svojim kolegama, zaka\u010dio se\ns politi\u010darima, vojskom, policijom, sa svima se on ka\u010dio zbog svojih mladih.\nAli Gospodin je govorio njegovom srcu, radio u njegovom srcu. Da je don Bosco u\nsvom \u017eivotu brojao ono \u0161to mu ne ide: oca nemam, siromasi smo, brat me tla\u010di,\nmama me ne razumije do kraja, s 12 godina morao je oti\u0107i od svoje ku\u0107e, \u017eelio je\nbiti sve\u0107enik, a nema novaca da bi platio sjemeni\u0161te. Gdje bi do\u0161ao,\nnabrajaju\u0107i sve mane? Meni se \u010dini da se mi nekad natje\u010demo me\u0111usobno kome je\ngore. Govorimo jedni drugima, Ajme, ovo\nmi se dogodilo, ono mi se dogodilo<\/em>. I samo gledamo komu je gore. Sveci su\nosobe koje nisu vjerovali svojim slabostima. Sveci su osobe koje nisu brojale\nsvoje slabosti, nego su povjerovali pozivu. Povjerovali su glasu Bo\u017ejem.\nPovjerovali su onome \u0161to su osjetili da trebaju \u010diniti\u201c poru\u010dio je don Mihovil.\n<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Roditelji mogu postati sveci tako\nda rade ono \u0161to im je dano da \u010dine kao mama i tata. Sve\u0107enik, prijatelj,\nsporta\u0161 mogu postati sveci da budu vjerni u malome i \u010dine ono za \u0161to su pozvani.\n\u201eVjerujem u svece koji su u jednom trenutku prepoznali da oni trebaju u\u010diniti ne\u0161to,\na ne netko drugi. Sveci nisu bili Ponciji Pilati koji su prali svoje ruke i\nrekli A, ne mogu ja tu ni\u0161ta. \u0160to \u0107u ja\ntu?<\/em> \u010cini mi se da \u017eivimo u kukavnom dru\u0161tvu gdje samo peremo ruke, tra\u017eimo\nkrivce i samo tra\u017eimo izliku da bismo ostali tamo gdje jesmo\u201c upozorio je\nKurkut. Ljudi pomisle da netko mo\u017ee ne\u0161to u\u010diniti jer je bogat, mo\u0107an. Pa i to \u010dovjeka\ndovede da pomisli, to je daleko od mene,\nne mogu ja tu ni\u0161ta<\/em>. <\/p>\n\n\n\n

\u201eBrate, sestro, u svojoj obitelji\nitekako mo\u017ee\u0161. Na svom radnom mjestu, u \u017eupi, zajednici, itekako mo\u017ee\u0161 u\u010diniti\u201c\npotaknuo je don Mihovil, svjestan da je to \u201elako re\u0107i s oltara, ali te\u0161ko je to\n\u017eivjeti u svojoj zajednici, ku\u0107i\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\u201ePadamo, ali to je Rije\u010d Bo\u017eja,\nono \u0161to Bog od nas tra\u017ei – da povjerujemo njegovoj Rije\u010di. Jer ta Rije\u010d ne \u017eeli\nostati daleka. \u0160to smo sve pro\u017eivjeli u zadnje dvije godine, s obzirom na\nsituaciju u kojoj \u017eivimo kao Crkva i osobno? \u0160to sve nismo \u010duli i rekli? A Bog\nnam ka\u017ee: Radujte se u Gospodinu uvijek.\nPonavljam, radujte se! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti niza\u0161to\u201c <\/em>citirao\nje navje\u0161taj iz Poslanice Filipljanima gdje Pavao ka\u017ee da je Bog blizu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eBog ka\u017ee tvojim strahovima,\ntvojim borbama, tvojim problemima, tvojim kri\u017eevima – Nemoj se bojati. Jer sam ti blizu<\/em>. Vjerujemo li mi kao Crkva da je\nnama Bog danas blizu? Ili smo skloniji teorijama, strahovima, inteligencijama,\nplanovima? Jesmo li mi kr\u0161\u0107ani pozvani povjerovati i vjerovati na\u0161em Gospodinu\ni njegovoj ljubavi ili svojim teorijama, svojim strahovima, svojim idejama? Ne\nbudite zabrinuti za ni\u0161ta. Gospodin je blizu. Molitvom i pro\u0161njom stanimo pred\nGospodina da nam poka\u017ee svoju blizinu\u201c potaknuo je propovjednik, rekav\u0161i da se na\noltaru za vrijeme mise \u201edoga\u0111a \u010dudo svih \u010dudesa, najve\u0107e \u010dudo na svijetu. Bog\nsilazi, dolazi me\u0111u nas. Postaje tijelo i krv i \u017eeli se dati svakome\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Govore\u0107i o velikoj radosti u don\nBoscovom \u017eivotu i njegovoj duhovnosti, don Mihovil je naglasio da ta radost\ndolazi iz udaljavanja grijeha u don Boscovom \u017eivotu. \u201eRadost je svaki trenutak\nkada od svoga srca, od svoga \u017eivota dr\u017ei\u0161 daleko grijeh. Grijeh me napada,\noptu\u017euje, grijeh je svugdje oko nas. Ali kad ga dr\u017ei\u0161 daleko od sebe, kad se\nbori\u0161 protiv grijeha, kad ne dopu\u0161ta\u0161 da vlada tvojim srcem, tvojom glavom,\n\u017eivotom, tvojim odnosima, onda je radost. Radost nije zato \u0161to imam sve, sve\nrazumijem, zato \u0161to nemam problema. Svi imamo problema, jako puno. Svi se mi\nborimo s mnogim stvarima. Ali, kad znamo da nas Bog voli, da je prisutan u\nna\u0161em \u017eivotu i da od nas tra\u017ei da mi u\u010dinimo ne\u0161to, na taj na\u010din \u0107emo i mi postati\nsveci. Napravit \u0107emo ono \u0161to trebamo u\u010diniti. Stoga, brate, sestro, majko, o\u010de,\nsve\u0107eni\u010de, nemoj gledati \u0161to ne valja u tvom \u017eivotu. Nemoj tra\u017eiti izlike, nego\nu\u010dini ono \u0161to ti Gospodin daje mogu\u0107nost da u\u010dini\u0161. Ako to u\u010dinimo, dogodit \u0107e\nse \u010dudo. Euharistijsko \u010dudo gdje se svi najedu od jednog kruha koji se razlomi.\nOd jednog \u017eivota koji se podijeli, nitko nije gladan\u201c poru\u010dio je don Mihovil,\npo\u017eeljev\u0161i da nam Gospodin \u201epo zagovoru mo\u0107nog sveca don Bosca koji je veliki\nuzor i poticaj cijeloj Crkvi i danas, pomogne da budemo konkretni ljudi u\ndana\u0161njem svijetu\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eNe moramo se bojati jedni\ndrugih. Ne moramo se bojati bolesti. Ne moramo se bojati smrti, ne moramo se\nbojati problema. Nego znamo da je na\u0161 Gospodin prisutan, blizak, vjeran. I zato\nse ni\u010dega ne bojim\u201c ohrabrio je don Mihovil Kurkut.<\/p>\n\n\n\n

Na kraju mise vjernici su po\u010dastili don Boscovu relikviju izlo\u017eenu pokraj kipa don Bosca u prezbiteriju \u017eupne crkve Gospe Loretske. <\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: Mauro F. Madonia<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Blagdan sv. Ivana don Bosca proslavljen je u \u017eupi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru gdje djeluju salezijanci, na sve\u010dev …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":53869,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/Clip0079T0.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/53868"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=53868"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/53868\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":53918,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/53868\/revisions\/53918"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/53869"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=53868"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=53868"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=53868"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}