{"id":53202,"date":"2022-01-15T13:35:31","date_gmt":"2022-01-15T12:35:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=53202"},"modified":"2022-01-15T13:35:32","modified_gmt":"2022-01-15T12:35:32","slug":"zadar-katedrala-sv-stosije-svetkovina-sv-stosije-zastitnice-zadarske-nadbiskupije-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=53202","title":{"rendered":"ZADAR, KATEDRALA SV. STO\u0160IJE, SVETKOVINA SV. STO\u0160IJE, za\u0161titnice Zadarske nadbiskupije – PROPOVIJED mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

Slavit \u0107u te i hvaliti, Spasitelju moj. Bio si mi za\u0161titnik i spasio me od propasti<\/strong>! <\/strong><\/p>\n\n\n\n

(Sir 51, 1-12; Ps\n156; Rim 8, 31-39; Iv 12, 24-26)<\/p>\n\n\n\n

1.<\/strong> Prekrasnom himnom na\u0161oj za\u0161titnici i naslovnici ove prvostolnice, Popjevkom\nveselom blagdan objavite,<\/em> do\u0161li smo slaviti \u017ertvu novoga Saveza. Sveta\nSto\u0161ija je u te\u0161kim danima progona nalazila snagu i utjehu upravo u\neuharistijskoj hrani, pa kao osobita Bo\u017eja izabranica u\u0161la i u samu molitvu\nRimskoga kanona gdje molimo da i nama grje\u0161nim slugama podari mjesto u dru\u0161tvu\nsvojih svetih mu\u010denika: Ivana, Stjepana, Petra, Agneze i Sto\u0161ije. Budu\u0107i\nda je Sto\u0161ija poha\u0111ala utamni\u010dene kr\u0161\u0107ane i pomagala ih, njezinom mu\u017eu poganinu\nPubliju to nije bilo drago pa ju je \u017eestoko maltretirao. Sto\u0161ija je rado pomagala svima koji su oskudijevali.\nPosebice nakon smrti mu\u017ea ona je svoja dobra dijelila siromasima, njegovala\nbolesne i bodrila klonule. U svijet boli, \u017ealosti i siroma\u0161tva unosila ljubav\nKrista koga je zavoljela jo\u0161 u svojoj mladosti. To \u0107e posvjedo\u010diti pred prefektom\nIlirika Probom, koji joj je prigovorio vjeru u Galilejca, te da poma\u017ee\nutamni\u010dene kr\u0161\u0107ane i da ih u toj vjeri u\u010dvr\u0161\u0107uje. Na sve te prigovore ona bez\nstraha odgovara: \u201eJesam. Pazila sam ih\nko zjenicu oka; i ako bi koga uhvatila tuga i malodu\u0161nost hrabrila sam ga i tje\u0161ila.\nCjelivala sam noge nevoljnima kako izmoreni i iscrpljen ne bi klonuli\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Uz dana\u0161nju svetkovinu \u010duli smo odlomak iz zavr\u0161nog\npoglavlja knjige Sirahove: \u201eSlavit \u0107u te i hvaliti, Spasitelju moj. Jer bio si mi za\u0161titnik i\npomo\u0107nik i spasio me od propasti. Od zamke prijevarna jezika i usana \u0161to la\u017eu\noko mene, bio si moj branitelj\u201d (Sir 51 1-3). Nakon ulomka iz Sirahove\nknjige predvi\u0111en je psalam (Ps 126) kao hodo\u010dasni\u010dka pjesma povratnika iz\nsu\u017eanjstva: \u201eKad Gospodin vra\u0107a\u0161e su\u017enjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo.\nMe\u0111u poganima tad se govorilo silna im djela u\u010dini Gospodin\u201c. Ovi tekstovi\nSvetoga Pisma danas nam dozivlju u pamet te\u0161ke dane na\u0161eg stradanja, ali i velikog\npouzdanja u Providnost koja vodi povijest pojedinaca i naroda. I mi smo tih\nte\u0161kih ratnih godina imali svoje \u201epu\u010dke psalme\u201c koje smo s krunicom u ruci i\noko vrata molili i pjevali. Sjetimo se napr. pjesme koju su skupa pjevali pisci\ni glumci, voditelji programa i pjeva\u010di, a zborila je o \u201eDomovini koja ima snagu\nzlatnog \u017eita i o\u010di poput mora\u201c. Ta skupina pjeva\u010da sebe je nazvala \u201cgeneracijom\nkoja ne spava\u201c, jer \u201edok slu\u0161aju vijesti i broje korake, nemir je u srcima, a\nljubav u njima\u201d. Ili pak one pjesme prkosa\ni zavjeta pred pogromima i progonima: \u201eCili \u017eivot \u017eivim tu, k’o u nikom\nplavom snu, to je zemlja dide mog, i oca mog, ja ostajem na njoj\u201c. <\/p>\n\n\n\n

2.<\/strong> Sa\nzahvalno\u0161\u0107u se sje\u0107amo kako da je na dana\u0161nji da Europska Unija, 15. sije\u010dnja\n1992. objavila vijest o me\u0111unarodnom priznanju Hrvatske i Slovenije, a Sveta\nStolica to je u\u010dinila dva dana ranije. Lijepo je bilo pro\u010ditati \u0161to je predstavniku\nSvetog Oca, mons. Giorgio Lingua, prekju\u010der uputio preko medija i na Hrvatskom Katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu. Po\u017eelio je \u201esretnu 30. obljetnicu mladoj i\nsjajnoj demokraciji u RH\u201c. Iako nas jo\u0161 uvijek preplavljuju uspomene\nte\u0161kih nevolja i muka, u du\u0161i nam odzvanjaju i divne scene na\u0161ih molitvenih\nskupova i pjesama koje smo tih dana upu\u0107ivali prema nebu, Europi i  svijetu. Davidove psalme mi smo u\u010dinili\nsvojima i prilagodili ih na\u0161im potrebama i vapajima. Poput one pjesme o ravnoj Slavoniji i brdovitoj Herceg-Bosni,\n\u0161umovitoj Lici, sinjem moru i Dalmaciji: \u201eDalmacijo, more moje, jedna du\u0161a a nas dvoje. Hajde,\nIstro i Zagorje, podignimo sve tri boje. Zagrlimo se pred svima, neka vide da\nnas ima\u201c. Me\u0111unarodnim priznanjem ostvario se san mnogih generacija, pri \u010demu\nsu klju\u010dnu ulogu odigrali hrvatski branitelji na \u010delu s Vrhovnikom Tu\u0111manom,\nkoji su zaustavili agresiju i oslobodili Hrvatsku. A to je dobrim dijelom\npomoglo zaustaviti rat i u BiH, pa se pristupilo postupnim pregovorima. <\/p>\n\n\n\n

\u010cesto sam se u to vrijeme pitao\n\u0161to Crkva treba \u010diniti u tom \u201evu\u010djem vremenu nepovjerenja, ratne psihoze,\nmr\u017enje i destrukcije\u201c?! Bilo mi je normalno i prirodno biti s narodom u\ntrpljenju, molitvi i vapajima za mirom, kao i u osudi rata i nasilja. Biti skupa\ns na\u0161im lije\u010dnicima, piscima, kulturnim djelatnicima i politi\u010darima koji su\ndiljem zemlje, skupa sa sve\u0107enicima i sporta\u0161ima, vjernicima i vojnicima\nvapili, pisali i molili Europu i svijet neka za\u0161tite pravo i slobodu hrvatskoga\nnaroda. Istina, gledaju\u0107i apokalipti\u010dke slike ru\u0161enja sela i stradanja ljudi, vi\u0161e\nputa sam poput proroka Habakuka kukao i prigovarao: \u201eDokle \u0107emo, Gospodine,\nzapomagati a da nas ne \u010duje\u0161? Vikati, a da ne spa\u0161ava\u0161? <\/sup>Plja\u010dka i nasilje su pred nama. Za\u0161to\npu\u0161ta\u0161 da gledamo nepravdu i promatramo ugnjetavanje?!\u201c Kada listamo povijest Izraela\nod osloba\u0111anja iz egipatskog ropstva i putovanja kroz pustinju, otkrivamo neke sli\u010dne\ndionice i na\u0161ega hoda u vjekovnoj borbi \u201eza krst \u010dasni i slobodu zlatnu\u201c. Izrael\nje to ostvario poslije\n\u010detiri stolje\u0107a robovanja u Egiptu, te punih 40 godina putovanja kroz pustinju do obe\u0107ane zemlje. <\/p>\n\n\n\n

3.<\/strong> Ne\u0161to sli\u010dno i mi smo pro\u0161li. Najprije u petstoljetnoj obrani pred\notomanskim osvajanjima hrvatsko je kraljevstvo bilo svedeno na \u201eostatke\nostataka\u201c (Reliqiae reliquiarum). Onda je do\u0161ao \u201epedeset godi\u0161nji hod kroz\nideolo\u0161ku pustinju komunizma\u201c kojeg smo se demokratski otarasili prije\ntridesetak godina. Poslije toga, na\u017ealost, nastupile su te\u0161ke godine agresije,\nrazaranja i uni\u0161tavanja. I dok neki pitaju treba li se jo\u0161 uvijek vra\u0107ati u\npro\u0161lost i ponavljati \u0161to se dogodilo, \u010ditamo u Bibliji kako Jahve odre\u0111uje\nneka \u201enarod nikada ne zaboravi, nego u srcu \u010duva \u010dudesne stvari koje je\nvlastitim o\u010dima vidio\u201c i neka to \u201eprenosi s koljena na koljeno, sve do sinova\nsvojih sinova\u201c (Pz 4, 9). Pam\u0107enje je sastavni dio identiteta obitelji,\nzajednice i naroda, a spomen va\u017enih doga\u0111aja govori o na\u0161em ishodi\u0161tu i\nukorijenjenosti. Trideseta obljetnica me\u0111unarodnog priznanja dobra je prigoda\nsjetiti se silnih Bo\u017ejih djela i \u010dudesnih zahvata. Ovom euharistijskom gozbom\nljubavi, koja je osobito mjesto na\u0161eg urastanja u pam\u0107enje spasenjske\npovijesti, \u017eelimo uputiti na\u0161u zahvalnu molitvu za sve koji su u te\u0161kim danima\ntjeskobe vidali rane i brisali na\u0161e suze; posebice braniteljima koji su obustavili\nagresiju i izborili mir i slobodu zemlji Hrvatskoj. <\/p>\n\n\n\n

Crkva ne\npropovijeda mr\u017enju i osvetu. Ali, \u010dvrsto vjeruje kako svakom \u010dovjeku treba siguran\nobiteljski dom, a narodu stabilna i sigurna Domovina. Domoljublje je, naime, pozitivna\nodlika, krijepost i vrlina. To smo nau\u010dili u \u0161koli bla\u017eenoga Alojzija Stepinca\ni njegovoga \u010dasnoga nasljednika kardinala Franje Kuhari\u0107a. Oni su nas govorili\nkako su bogoljublje, \u010dovjekoljublje i domoljublja tri uzvi\u0161ene vrjednote, na\u0161 umre\u017eeni\ntroplet krjeposti koji nas u \u017eivotu i radu nadahnjuje i vodi. Kardinal Stepinac\nje to na sudu, 3. listopada 1946. jasno posvjedo\u010dio : \u201eHrvatski se narod\nplebiscitarno izjasnio za hrvatsku dr\u017eavu i ja bih bio ni\u0161tarija, kad ne bih\nosjetio bilo hrvatskog naroda\u201c. Uz ovaj povijesni dan molimo svetu Sto\u0161iju neka\nlice na\u0161e Domovine bude pro\u017eeto kr\u0161\u0107anskim i humanim vrjednotama, koje neka se\nzrcale u njezinim uredbama i zakonima, u kulturi i u socijali. Jer, \u201eako\nGospodin ku\u0107u ne gradi, uzalud se mu\u010de graditelji\u201c (Ps 127, 1). <\/p>\n\n\n\n

4.<\/strong> U tom vidu lak\u0161e nam je\nshvatiti za\u0161to je na\u0161a di\u010dna za\u0161titnica i\u0161la na loma\u010du s pjesmom na usnama. Sigurno\nje poznavala Pavlove poticaje\nKolo\u0161anima neka se \u201ezaodjenu u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost\ni strpljivost\u201c (Kol 3, 12-14). A\nto stvara civilizaciju ljubavi, posebice ako se gladne nahrani, \u017eedne napoji,\nsiromaha odjene, bolesna i utamni\u010denika pohodi, te \u017ealosna i nevoljna utje\u0161i.\nTo je \u201eprepoznatljivi brevijar kr\u0161\u0107anskih vrlina prema na\u0161im bli\u017enjima\u201c koji je\ni sveta Sto\u0161ija poznavala i prakticirala. Dakle, u svijet prepun boli, \u017ealosti\ni siroma\u0161tva unosila je ljubav Krista koga je zavoljela jo\u0161 od svoje rane\nmladosti. Ona je bila i ostala izvrstan\nprimjer i uzvi\u0161en ures grada i Nadbiskupije, pa je zahvalno i s punim srcem kli\u010demo:\nPopjevkom veselom blagdan objavite, Sto\u0161iju bla\u017eenu, Zadrani, \u010dastite. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Na\u0161e trpljenje i patnja,\nme\u0111utim, dobit \u0107e smisao samo ako to uspijemo umre\u017eiti s kalvarijskom \u017ertvom\nSina Bo\u017ejega koji nas je svojom mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em spasio i oslobodio. I\nutemeljio Crkvu u kojoj nastavlja po euharistiji \u017eivjeti me\u0111u nama. On je,\ndakle, me\u0111u nama kao dnevna popudbina koja nam je potrebna na putovanju kroz ovu\nsuznu dolinu. Njemu, jedinom Otkupitelju i Spasitelju \u010dovjeka, danas kli\u010demo i\nmolimo: Do\u0111i Gospodine Isuse! Do\u0111i u ovaj Grad i u sve na\u0161e obitelji. \u017delimo ponovno\n\u010duti ono \u0161to si rekao svojim u\u010denicima u Dvorani Posljednje ve\u010dere: Vi ste\nprijatelji moji! Prijateljstvo s Tobom u dobrim i lo\u0161im danima bilo nam je dosada\nizvorom sigurnosti. Ono neka ostane i zalogom na\u0161e budu\u0107nosti. Znamo, naime, i\nvjerujemo Ti nosi\u0161 klju\u010deve povijesti. Tvoja su vremena i vjekovi. Tebi slava i\nhvala u vijeke vjekova. Amen.<\/p>\n\n\n\n

\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n\n\n\n

Katedrala, 15.\nsije\u010dnja 2022.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slavit \u0107u te i hvaliti, Spasitelju moj. Bio si mi za\u0161titnik i spasio me od propasti! (Sir 51, 1-12; Ps …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":53203,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/P1014124.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/53202"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=53202"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/53202\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":53204,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/53202\/revisions\/53204"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/53203"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=53202"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=53202"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=53202"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}