{"id":51795,"date":"2021-11-04T12:19:45","date_gmt":"2021-11-04T11:19:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=51795"},"modified":"2021-11-04T12:19:49","modified_gmt":"2021-11-04T11:19:49","slug":"preko-misno-slavlje-na-130-godisnjicu-pogibije-preskih-lavandijera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=51795","title":{"rendered":"PREKO: MISNO SLAVLJE NA 130. GODI\u0160NJICU POGIBIJE PRE\u0160KIH LAVANDIJERA"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Povodom 130. godi\u0161njice pogibije 16 pre\u0161kih lavandijera (2.\nstudenog 1891.-2. studenog 2021.), zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 predvodio\nje misno slavlje za pokojne pre\u0161ke pralje i za sve vjerne mrtve u \u017eupnoj crkvi\nGospe od Ru\u017earija u Preku u utorak, 2. studenog. Suslavili su pre\u0161ki \u017eupnik\nFilip Kucelin i ugljanski \u017eupnik Marko Dokoza.<\/p>\n\n\n\n

Pre\u0161ke lavandijere bile su pralje rodom iz Preka koje su\nprale i gla\u010dale rublje gospode u gradu Zadru. Ponedjeljkom bi odlazile po\nrublje brodom iz rodnog Preka u Zadar, a subotom bi \u010disto i ogla\u010dano rublje\nvra\u0107ali gospodi u Zadar prevoze\u0107i ga brodom na vesla ili jedra. Naime, u 19. i po\u010detkom 20. st., brojne mje\u0161tanke Preka iz\ngotovo svakog ku\u0107anstva, zara\u0111ivale su za \u017eivot svojih obitelji pranjem rublja\nzadarskoj gospodi. <\/p>\n\n\n\n

\u0160esnaest pralja smrtno su stradale na Du\u0161ni dan,\n2. studenog 1891. g.,  kad se uslijed olujnog juga brod u kojem su\nlavandijere bile na putu za Zadar, prevrnuo u 7 sati ujutro, nedaleko od\noto\u010di\u0107a \u0160kolji\u0107a ispred ugljanskog mjesta Preko. Brod je potonuo na dubini od\ntri metra. Od 31 putnika na brodu, sedam\nmu\u0161karaca i 24 pralje, stradale su pralje koje su bile u unutra\u0161njosti broda,\nzatvorene palubskim poklopcem koji je \u0161titio njih i rublje od nevremena. Me\u0111u njima su\nbile i mlade lavandijere koje su se pripremale za udaju.  <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Posao pranja rublja radile su \u017eene svake \u017eivotne dobi, od\ndjevoj\u010dica do baka, a bio je te\u017eak na\u010din uzdr\u017eavanja obitelji, uz jako male\nzarade. To je bio po\u017ertvovan rad \u017euljevitih i nahla\u0111enih ruku i tijela, jer\nnije bilo strojnog pranja rublja kao danas, odje\u0107u su prale u pepelu i sapunom.\nNakon pranja rublje su nosile u posudama do\nmorske obale na izvor vode gdje ga se ispiralo. Stoga je taj na\u010din \u017eivota simbol\n\u017ertve marljivih pre\u0161kih \u017eena iz pro\u0161losti koju Pre\u010dani svake godine\nkomemoriraju. Te\u0161ko\u0107e i muke nekada\u0161njeg takvog \u017eivljenja Pre\u010dani promatraju\nvjerni\u010dkim duhom i do\u017eivljavaju dijelom svoga identiteta kojemu smisao i posve\u0107enje\ndaje muka Gospodina Isusa Krista. <\/p>\n\n\n\n

\u201eSvoju ljubav prema preminulima pokazujemo na\u0161im sje\u0107anjem i\nmolitvama za njih. Najstarija poginula lavandijera imala je 75 godina, a\nnajmla\u0111a 14 godina. Me\u0111u poginulima su bile i dvije trudnice. Imena\nstradalih pralja \u010dije je ime Gospodin upisao u dlanove svoje ruke su: Matija\nBabin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin,\nBara Jurin, Ga\u0161pa Jurin, Ivana Lovri\u0107, \u0160imica Lovri\u0107, Matija Markulin, Matija\nMartinov, Sto\u0161a Ma\u0161ina, Tomica Matacin Ga\u0161pa Matacin i Kate Mazi\u0107. Sjetit \u0107emo\nih se po imenu koje su primili na kr\u0161tenju i po kojem ih i danas raspoznajemo. Lijepo je \u0161to i nakon 130 godina ne blijedi uspomena na njih\u201c rekao je\nmons. Pulji\u0107, istaknuv\u0161i: \u201eKultura sje\u0107anja bitni je dio na\u0161eg osobnog,\ndru\u0161tvenog, kulturnog i vjerni\u010dkog \u017eivota. Isus je na Posljednjoj ve\u010deri\nodredio svojim u\u010denicima \u201eneka to \u010dine njemu na spomen\u201c. Svaki put kada slavi\neuharistiju, Crkva ispunjava taj nalog s dragim sje\u0107anjem i zahvalno\u0161\u0107u \u0161to nam\nje Isus darovao sebe i pozvao da u \u017ertvu Novog saveza uklju\u010dimo mnoge\u201c poru\u010dio\nje nadbiskup Pulji\u0107, potaknuv\u0161i da \u201emolimo za obitelji i za na\u0161 narod, da\nostane vjeran Crkvi, Bogu i svom rodu. Neka ure\u0161en kr\u0161\u0107anskim krepostima\nnapreduje na zemlji, dok ne prispije u vje\u010dno spasenje gdje \u0107e se pridru\u017eiti\nmno\u0161tvu spa\u0161enih\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Potaknuv\u0161i da zahvalimo Kristu za darove \u017eivota i onih koji\nsu preminuli, nadbiskup je rekao da je vje\u010dni \u017eivot\nkojeg su postigli pokojni i nama obe\u0107an u budu\u0107nosti. <\/p>\n\n\n\n

Nadbiskup je\npodsjetio na umjetni\u010dka djela kojima se \u010duva spomen na pre\u0161ke lavandijere. Na\nlokaciji Vruljica u Preku uz obalu, gdje su lavandijere na morskom \u017ealu\nispirale rublje, kameni kip Na\u0161a mati<\/em>\nizradio je pre\u0161ki kipar Anselmo Dorkin. Kip je 1991. g., na stotu godi\u0161njicu\npogibije lavandijera, blagoslovio blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Pren\u0111a.\nStihove pjesme \u0160esnaest lavandijera<\/em>\nStjepana Benzona uglazbio je Ivica Stama\u0107, a na Melodijama Jadrana u Splitu\n1968. g. tu je pjesmu izveo Vice Vukov. Glazbeno-scensko djelo Rekvijem za 16 lavandijera<\/em> 1991. g.\nnapisali su Slavko Govor\u010din i skladatelj Ivo Ni\u017ei\u0107. Ispred spomen\nobilje\u017eja lavandijerama na Vrulji u Preku, 1. Listopada ove godine\npredstavljena je ilustrirana knjiga Bijele\nribice lavandijerice<\/em> akademske slikarice i spisateljice Manuele Vladi\u0107\nMa\u0161truko. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eSva ta umjetni\u010dka djela \u017eele predstaviti svima, a osobito\nmladim nara\u0161tajima, kulturnu i tradicijsku ba\u0161tinu otoka Ugljana i mjesta Preka\nte podsje\u0107ati na stradanje pre\u0161kih lavandijera 1891. g.\u201c rekao je mons. Pulji\u0107,\ndodav\u0161i da je i taj doga\u0111aj prigoda \n\u201erazmi\u0161ljati o na\u0161em kraju i o \u010dasu kad \u0107e nas zasuti zemljom uz rije\u010di\n\u201eSjeti se, \u010dovje\u010de, da si prah i da \u0107e\u0161 se u prah vratiti\u201c. Du\u0161ni dan je mo\u017eda\njedini dan kad o tome intenzivnije mislimo\u201c rekao je mons. Pulji\u0107. Podsjetio je\nkako su nekada \u201e\u010dlanovi obitelji imali\n\u017eivu prigodu do\u017eivjeti i u roditeljskoj ku\u0107i gledati kako umiru djed i baka, otac\ni majka. Tako su se postupno i prirodno privikavali kako \u0107e i na njih do\u0107i red\u201c\nrekao je nadbiskup, ohrabriv\u0161i da je Isus rekao kako nas \u010deka stvarnost za koju\n\u201eljudsko uho nije \u010dulo niti oko vidjelo, \u0161to je Bog pripravio onima koji ga\nljube\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Nadbiskup Pulji\u0107 rekao je da suvremeni \u010dovjek, razmi\u0161ljaju\u0107i o okolnostima svoga umiranja i smrti, \u201eima strah od suvi\u0161nosti, tereta, neizdr\u017eive boli i besmisla patnje. To je, izgleda, ja\u010de od straha susreta s vje\u010dnim Sucem. Stoga dana\u0161nji \u010dovjek pribjegava gluma\u010dkoj skupini Halloweena s mitolo\u0161kim maskama vja\u0161tica, vampira, zombija s bundevama i paukovim mre\u017eama, kako bi zastra\u0161ivanjem otjerao smrt iz svoga dvori\u0161ta. A smrt nije u dvori\u0161tu, nego u \u010dovjeku. Samo on to ne shva\u0107a i ne prizna, pa \u017eivi bez nade i u neznanju, kako ka\u017ee sv. Pavao. Stoga je va\u017eno i dragocjeno biti blizu ljudima u vrijeme umiranja, osobito u trenucima pred samu smrt koje valja osmisliti, jer su dirljivi i neponovljivi. Isus ih je tako osmislio da nam je uo\u010di svoje smrti sebe ostavio u euharistiji. Svoje u\u010denike nazvao je prijateljima i pozvao ih neka se me\u0111usobno ljube, kao \u0161to je Isus njih ljubio\u201c rekao je mons. Pulji\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Pozivaju\u0107i na molitvu za sve pokojne i za sve koji tra\u017ee\nGospodina, nadbiskup je poru\u010dio: \u201eKako je va\u017eno imati dobre pape, biskupe i\nsve\u0107enike, \u010destite, po\u0161tene i svete. Bez sve\u0107enika, biskupa i pape nema Crkve. A\ngdje nema sve\u0107enika, kr\u0161\u0107ani se osipaju i propadaju. Zato je vrlo va\u017eno moliti\nna tu nakanu\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Spomenik poginulim \u201ebri\u017enim praljama\u201c, kako na njemu pi\u0161e,\npodignut je na obali oto\u010di\u0107a \u0160kolji\u0107a. Na tom mjestu pogibije po\u010dast su im\nodali uprava Op\u0107ine Preko s na\u010delnikom Jurom Bri\u017ei\u0107em te \u010dlanovi pre\u0161ke Udruge\n\u017eena Luzor koja \u010duva sje\u0107anje na lavandijere i kulturnu tradiciju Preka. <\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107 <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: Andrina Lui\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povodom 130. godi\u0161njice pogibije 16 pre\u0161kih lavandijera (2. studenog 1891.-2. studenog 2021.), zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 predvodio je misno slavlje …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":51796,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/IMG_5662_1600x1067.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51795"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=51795"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51795\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":51811,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51795\/revisions\/51811"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/51796"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=51795"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=51795"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=51795"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}