{"id":51792,"date":"2021-11-04T12:08:12","date_gmt":"2021-11-04T11:08:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=51792"},"modified":"2021-11-04T12:08:13","modified_gmt":"2021-11-04T11:08:13","slug":"preko-130-godisnjica-pogibije-preskih-lavandijera-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=51792","title":{"rendered":"PREKO, 130. GODI\u0160NJICA POGIBIJE PRE\u0160KIH LAVANDIJERA – PROPOVIJED mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

Zahvalimo\nKristu za dar \u017eivota kao i za dar onih koji su preminuli<\/strong><\/p>\n\n\n\n

1.<\/strong>\nUz svetkovinu Svih Svetih koji smo ju\u010der proslavili tu je i Spomendan svih\nvjernih mrtvih kada idema na groblje zapaliti svije\u0107e na\u0161im dragim pokojnicima.\nTako otimamo zaboravu one kojih se sje\u0107amo, a ujedno im izra\u017eavamo zahvalnost\nza dobro koje su u\u010dinili. Sje\u0107amo ih se sa \u017eivom vjerom kakvu je o\u010ditovao Job\nkada je rekao: \u201eJa znam da moj Izbavitelj \u017eivi i posljednji \u0107e on nad zemljom\nustati\u201c (Job 19, 27). Njihova pro\u0161lost na\u0161a je\nsada\u0161njost, a to \u0161to su oni postigli nama je obe\u0107ano u budu\u0107nosti! Stoga, u\novakvim prigodana razmi\u0161ljamo o na\u0161em kraju i svr\u0161etku, kao i o onom\n\u010dasu kad \u0107e nas zasuti zemljom uz rije\u010di \u201esjeti se \u010dovjek da si prah i da \u0107e\u0161\nse u prah vratiti\u201c. To je mo\u017eda jedini dan kad o tome intenzivnije mislimo. <\/p>\n\n\n\n

\u010cinjenica je, naime,\nkako dosta vremena provedemo ne obaziru\u0107i se na to da \u010desto \u017eivimo kao da smrti\nnema. Ili kao da k nama do\u0107i ne\u0107e. A ipak, smrt je ne\u0161to najosobnije, jedincato\ni nezamjenjivo. I nema ni\u0161ta u \u017eivotu tako sna\u017eno i jasno kao smrt koja sve\nljude \u010dini jednakima. Pred njom nema razlike ni u stale\u017eu, ni u godi\u0161tu. I ona\nnije izvan nas, ve\u0107 u nama. Sa sobom je nosimo. Zapravo, svaki na\u0161 trenutak i\nsve \u0161to mislimo, \u010dinimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno.\nSvi na\u0161i uspjesi i neuspjesi, trenuci radosti i \u017ealosti, postaju pro\u0161lost jer\nnad njima se nadvija sjena smrtna. Zato nas Pavao i opominje da \u201ene budemo u\nneznanju i da ne \u017eivimo kao oni koji nade nemaju\u201c (1 Sol 4, 13). <\/p>\n\n\n\n

2.<\/strong> Stari pisac to je uspje\u0161no i umje\u0161no sro\u010dio u stihovima: ”U dan onaj u dan gnjeva” (Dies irae, dies illa). Tamo u jedno stihu veli: ”Kolik strah \u0107e na sve pasti, kada Sudac vi\u0161nje vlasti, do\u0111e preterest ljudske strasti”. I dok je ju\u010der du\u0161e vjernika mu\u010dilo ho\u0107e li \u010duti trublju kad zasvira i pozove na ra\u010dun pred vi\u0161njega Sudca, suvremenog \u010dovjeka mu\u010de neki drugi problemi. Njega ne mu\u010di pitanje vje\u010dnog suda, ve\u0107 strah od osamljenosti u vremenu prije smrti; i ostavljenosti kad ga napuste \u017eivotne snage. Strah od suvi\u0161nosti, tereta, neizdr\u017eive boli i besmisla patnje izgleda ponekad ja\u010di od onoga straha susreta s vje\u010dnim Sucem. Stoga pribjegava gluma\u010dkoj skupini Halloweena s mitolo\u0161kim maskama vje\u0161tica, vampira, zombija s bundevama, paukovim mre\u017eama kako bi zastra\u0161ivanjem otjerao smrt iz svoga dvori\u0161ta. A ona nije u dvori\u0161tu, ve\u0107 u njemu. Samo on to ne shva\u0107a i ne prizna, pa \u017eivi bez nade i u neznanju, kao veli sv. Pavao. Stoga je va\u017eno i dragocjeno biti blizu ljudima u vrijeme bolovanja i umiranja; posebice u onim trenutcima pred samu smrt koje valja osmisliti jer dirljivi i neponovljivi. Isus ih je tako osmislio da nam je uo\u010di svoje smrti sebe u euharistiji ostavio, a svoje u\u010denike ”nazvao prijateljima”. I pozvao ih neka se me\u0111usobno ljube onako kao \u0161to ih je on njih ljubio. <\/p>\n\n\n\n

Svoju ljubav, posebice\nprema onima koji su preminuli, pokazujemo svojim sje\u0107anjem i svojim molitvama\nza njih. Uz svoje drage pokojne, kojima \u0107emo danas upaliti svije\u0107e i pohoditi\nnjihove grobove, te uputiti molitve za njihove du\u0161e, osobito \u0107emo se pomoliti\nza \u0161esnaest pralja koje su smrtno stradale na dana\u0161nji dan, 2. studenog\n1891.  kad se prevrnuo brod na putu za Zadar, u 7 sati ujutro, nedaleko od\noto\u010di\u0107a Galevca. Najstarija me\u0111u njima imala je 75 godina, a najmla\u0111a 14. Me\u0111u\npoginulim bile su i dvije trudnice. Ovo su imena stradalih pralja \u010dije ime\nGospodin je upisao u dlanove svoje ruke: Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana\nDorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Bara Jurin, Ga\u0161pa Jurin,\nIvana Lovri\u0107, \u0160imica Lovri\u0107, Matija Markulin, Matija Martinov, Sto\u0161a Ma\u0161ina,\nTomica Matacin Ga\u0161pa Matacin i Kate Mazi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

3.<\/strong> Lijepo je \u0161to i nakon 130 godina ne blijedi uspomena na\nnjih. Osim spomenika \u201eNa\u0161a mati\u201c, na Vruljici koji je izradio kipar Anselmo\nDorkin, tu je i pjesma Stjepana Benzona, \u201e\u0160esnaest lavandijera\u201c koju je uglazbio\nIvica Stama\u0107, a na \u201eMelodijama Jadrana u Splitu 1968. ovjekovje\u010dio Vice Vukov: <\/p>\n\n\n\n

Otkad su vas odnijeli vali daleko negdje, u mir, samo\u0107u
nemirno more za Mjeseca no\u0107u va\u0161im se svijetli o\u010dima\u2026<\/p>\n\n\n\n

Otkad su vas posestrile \u0161koljke i niste\ndo\u0161le sa puta duga
\nsvi maestrali, i bure, i juga va\u0161im se glase pjesmama\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ipak, \u017eive ste u srcu, zvijezdama; u dubinama u dru\u0161tvu zlatnih riba
ko majka voljenu djecu, more vas grli i ziba (S. Benzon).<\/p>\n\n\n\n

Tu je tako\u0111er i glazbeno-scensko\ndjelo iz 1991. \u201eRekvijem za 16 lavandijera\u201c, koje su napisali Slavko Govor\u010din i\nIvo Ni\u017ei\u0107. A nedavno, 1.\nlistopada 2021. ispred spomen-obilje\u017eja stradalim lavandijerama na Vrulji,\npredstavljena je ilustrirana knjiga \u201eBijele ribice lavandijerice\u201c akademske\nslikarice i spisateljice Manuele Vladi\u0107-Ma\u0161truko. Svi navedeni umjetni\u010dki\nuradci imaju \u017eelju predstaviti svima, a posebice mladim nara\u0161tajima, kulturnu i\ntradicijsku ba\u0161tinu ovoga otoka i mjesta, te podsje\u0107ati na stradanje pre\u0161kih\nlavandijerica 1891. godine. <\/p>\n\n\n\n

4.<\/strong>\nKultura sje\u0107anja, zapravo, bitni je dio na\u0161ega \u017eivota, kako osobnog, dru\u0161tvenog\ni kulturnog, tako i onog vjerni\u010dkog. Isus je na Posljednjoj Ve\u010deri, naime,\nodredio svojim u\u010denicima \u201eneka to \u010dine njemu na spomen\u201c. Crkva svaki put kad\nslavi euharistiju ispunjava taj nalog s dragim sje\u0107anjem i zahvalno\u0161\u0107u \u0161to nam\nje darova sebe i pozvao da u \u017ertvu Novoga saveza uklju\u010dimo mnoge. Tako, nakon misne\npretvorbe Crkva moli da Bog primi \u017ertvu koju prikazujemo, kao i nakane koje mu\nupu\u0107ujemo. A tih nakana ima vi\u0161e. Najprije molimo za papu, biskupa i sve\u0107enike. Kako je va\u017eno imati dobre pape, biskupe\ni sve\u0107enike; \u010destite, po\u0161tene i svete. Bez sve\u0107enika, biskupa i pape nema\nCrkve. A gdje nema sve\u0107enika, kr\u0161\u0107ani se osipaju i propadaju. I zato je vrlo\nva\u017eno moliti na tu nakanu. Moli se zatim za sve \u201ekoji prinose \u017ertvu\u201c. To su oni\nkoji su naru\u010dili misu; odvojili ne\u0161to od svoga kako bi doprinijeli samom\nslavlju. Crkva moli i za sve koji\nsu nazo\u010dni, kao i za kr\u0161\u0107ane\ndiljem svijeta, posebice za one \u201ekoji\ntra\u017ee Gospodina iskrena srca\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Na koncu moli se i za\none koji su bili s nama i zavr\u0161ili svoj ovozemni hod. Uz osobnu nakanu za one s\nkojima smo rodbinski i prijateljski povezani, mi \u0107emo danas osobito preporu\u010diti\nBo\u017ejem milosr\u0111u du\u0161e ovih \u0161esnaest pralja koje su na dana\u0161nji dan prije 130\ngodina stradale. Sjetit \u0107emo ih se po imenu koje su primili na kr\u0161tenju i po\nkojem ih i danas raspoznajemo. Na kraju izre\u010denih molitava i nakana u obredu\nsvete mise dolazi sve\u010dani zavr\u0161etak kada misnik s uzdignutom patenom i kale\u017eom\nizgovara pohvalu Uskrsnulom Gospodinu: \u201ePo\nKristu, s Kristom i u Kristu, tebi Bogu Ocu svemogu\u0107emu, u jedinstvu Duha\nSvetoga svaka \u010dast i slava\u201c. Zahvalni Bogu za dar euharistije molimo za\nsve na\u0161e pokojne i \u017eive. Posebice molimo za obitelji i na\u0161 narod da ostane\nvjeran Crkvi, Bogu i svome rodu. Neka ure\u0161en kr\u0161\u0107anskim krjepostima napreduje\novdje na zemlji dok ne prispije u vje\u010dno spasenje, gdje \u0107e se pridru\u017eiti onom\nsilnom mno\u0161tvu spa\u0161enih, te pred prijestoljem Jaganjca moliti i pjevati: \u201eBlagoslov\ni slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast i mo\u0107, i snaga Bogu na\u0161emu, u vijeke\nvjekova\u201c. Amen. <\/p>\n\n\n\n

\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n\n\n\n

Preko, 2. studenog 2021. <\/p>\n\n\n\n

Dodatak <\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Uz svetkovinu Svih Svetih Crkva se sutra spominje i svim vjernih mrtvih. Onima \u0161to svojim odlaskom navje\u0161\u0107uju prostore budu\u0107ega \u017eivota, i ne poznaju vi\u0161e no\u0107i i mraka, posve\u0107en je ovaj dan. Dan spomena svih vjernih mrtvih je dan koji nas -kako lijepo zapisa pjesnik- \u201euko\u010denom vlati na istu stazu ti\u0161ine spaja\u201d. A u ti\u0161ini beskraja \u201ete\u010de jedna modra rijeka.. svima nam je preko rijeke\u201d, u vje\u010dnu domovinu za koju Isus re\u010de da \u201euho ljudsko nije \u010dulo, niti oko vidjelo \u0161to je Bog pripravio onima koji ga ljube\u201d. Uzdignuti kri\u017eevi na grobovima na\u0161ih pokojnika govore da su oni \u017eivjeli za takvu vje\u010dnost, a svoj ovozemni \u017eivot istro\u0161ili u nadi, vjeri i ljubavi. Okrenuti \u010delom prema nebu preko kri\u017ea na grobu s apostolom Pavlom oni nam danas poru\u010duju: \u201eNe\u0107emo da \u017eivite u neznanju glede nas koji smo usnuli, ili pak da tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda \u0107e Bog i one koji usnu\u0161e u Isusu, privesti zajedno..\u201d (usp. 1 Sol 4, 13). <\/p>\n\n\n\n

Zahvalni Bogu za dar \u017eivota i milosti koje nam obilno dijeli, slu\u0161ajmo i usvajajmo Isusove ustavne odredbe opisane u ovih osam bla\u017eenstava. U\u010dvr\u0161\u0107ujmo se u vjeri da smo ovdje prolaznici i putnici, pa s Augustinom ponavljajmo: \u201eZa sebe si nas stvorio, o Bo\u017ee, i nemirno je srce na\u0161e dok u Tebi ne otpo\u010dine\u201d. I priklju\u010dimo se danas u duhu onom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih (iz prvog \u010ditanja Otkr) koje pada nice pred prijestoljem Svevi\u0161njega pjevaju\u0107i: \u201eBlagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast, mo\u0107 i snaga Bogu na\u0161emu u vijeke vjekova. Amen!\u201d (Otkr 7,9). <\/p>\n\n\n\n

\u017divimo kao da smrti nema. Ili kao da k nama do\u0107i ne\u0107e. A ipak, smrt je ne\u0161to najosobnije, jedincato i nezamjenjivo. I nema ni\u0161ta u \u017eivotu tako sna\u017eno, jasno, i usudio bih se re\u0107i, pravedno kao smrt. Ona sve ljude \u010dini jednakima i pred njom nema razlike ni u stale\u017eu, ni u godi\u0161tu. I \u0161to je najzanimljivije ona nije izvan nas, ve\u0107 u nama. Sa sobom je nosimo. Zapravo, svaki na\u0161 trenutak i sve \u0161to mislimo, \u010dinimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno. Svi na\u0161i uspjesi i neuspjesi, trenuci radosti i \u017ealosti, postaju pro\u0161lost jer nad njima se nadvija sjena smrtna. Za\u0161to onda tako rijetko na smrt mislimo? Ljudi su, naime, donedavno umirali u krugu svojih najbli\u017eih. Djeca su u roditeljskoj ku\u0107i gledala kako umire nono ili nona, a onda otac ili majka. Postupno i prirodno privikavali su se na to kako \u0107e i na njih do\u0107i red. Danas se redovito umire po bolni\u010dkim sobama. A ako slu\u010dajno umre u vlastitoj ku\u0107i, vrlo brzo se i uredno \u00abpospremi pokojnika\u00bb i odveze u mrtva\u010dnicu. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zahvalimo Kristu za dar \u017eivota kao i za dar onih koji su preminuli 1. Uz svetkovinu Svih Svetih koji smo …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":51793,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/IMG_5683_1600x1067.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51792"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=51792"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51792\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":51794,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51792\/revisions\/51794"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/51793"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=51792"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=51792"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=51792"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}