Svakome od nas, koji smo ju\u010der i danas obilazili grobove na\u0161e rodbine, ro\u0111aka i prijatelja, bilo bi lak\u0161e da smo na mjestima njihovih po\u010divali\u0161ta mogli \u010duti odgovore kako im je tamo \u201ekud za vazda gre se?!\u201c No, oni okrenuti prema nebu i u \u0161utnji kao da nas preko kri\u017ea upu\u0107uju na raspetoga i uskrsnuloga Krista pa poru\u010duju: Jedino u svjetlu Golgotskog doga\u0111aja mogu se shvatiti ljudska zbivanja ra\u0111anja i smrti. Tako na\u0161e nemirno srce poti\u010du da mucaju\u0107i izgovaramo rije\u010di molitve i zahvale: \u201eHvala vam, bra\u0107o, za taj odgovor \u0161utnje. Hvala vam za taj svijetli putokaz kri\u017ea koji je i vama pomogao da ste usprkos svih \u017eivotnih problema s apostolom mogli ponavljati od ljubavi Kristove ni\u0161ta vas \u201enije mogla rastaviti: ni nevolja, ni pogibao, ni glad, ni progonstvo. <\/p>\n\n\n\n
2.<\/strong> \u010cinjenica je, me\u0111utim, da ljudi \u010desto \u017eive kao da smrti nema. Ili kao da k njima do\u0107i ne\u0107e. A ona je ne\u0161to najosobnije, jedincato i nezamjenjivo. Nema ni\u0161ta u \u017eivotu tako sna\u017eno, jasno, i usudio bih se re\u0107i, pravedno kao smrt. Pred njom nema razlike ni u stale\u017eu, ni u godi\u0161tu. I \u0161to je zanimljivo ona ne dolazi k nama izvana. Ona je u nama. Sa sobom je nosimo. Zapravo, svaki na\u0161 trenutak i sve \u0161to mislimo, \u010dinimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno. A svi na\u0161i uspjesi i neuspjesi, trenuci radosti i \u017ealosti, postaju pro\u0161lost jer nad njima se nadvija sjena smrtna. Ljudi danas rijetko na smrt misle, jer se rijetko ili kratko s njom susre\u0107u. Donedavno se umiralo u krugu svojih najbli\u017eih. \u010clanovi obitelji imali su \u017eivu prigodu do\u017eivjeti i u roditeljskoj ku\u0107i gledati kako im umire nono ili nona, a onda otac ili majka. Postupno i prirodno privikavali su se na to kako \u0107e i na njih do\u0107i red. Danas se naj\u010de\u0161\u0107e umire po bolni\u010dkim sobama, stara\u010dkim domovima ili sanatorijima. Ako se dogodi da umre u vlastitoj ku\u0107i, vrlo brzo se zove pogrebna slu\u017eba pa ga \u201epospremi\u201c i odveze u mrtva\u010dnicu.<\/p>\n\n\n\n U tijesnim gradskim stanovima nema mjesta za odavanje po\u010dasti pokojniku kako se to nekada \u010dinilo po selima. \u017dalost i bol, pla\u010d i molitva gube onu ljudsku, socijalnu i duhovnu dimenziju koju su ranije imali. Ne uspijevamo tu darovanu prigodu iskoristiti za rast u humanosti, altruizmu, svetosti i potresenosti kako nas je svojevremeno poticao slikovitim izri\u010dajima religiozni pjesnik kad je zapisao: \u201eKolik’ strah \u0107e na sve pasti, kada Sudac vi\u0161nje vlasti, do\u0111e pretrest’ ljudske strasti. S trublje \u010dudan zvuk romoni, u sva groblja bude\u0107 roni, i pred prijesto mrtve goni\u201c. Duhovni pisac je osje\u0107ao \u0161to mu\u010di du\u0161u vjernika u susretu sa smr\u0107u. Suvremenog \u010dovjeka, naprotiv, ne mu\u010di toliko pitanje vje\u010dnog suda, ve\u0107 strah od osamljenosti u vremenu prije smrti i ostavljenosti kad ga napuste \u017eivotne snage. To ga mu\u010di vi\u0161e od straha susreta s vje\u010dnim Sucem. Stoga je neobi\u010dno va\u017eno i dragocjeno pru\u017eiti ljudima mogu\u0107nost bolesni\u010dkog pomazanja, a u vrijeme bolovanja i umiranja biti blizu njih. <\/p>\n\n\n\n 3.<\/strong>\nIsus je vrijeme neposredno pred svoj odlazak s ovoga svijeta u\u010dinio najva\u017eniji\ndoga\u0111aj. Na Posljednjoj ve\u010deri apostole nazvao svojim prijateljima. Zaredio ih\nje za sve\u0107enike i ustanovio Presvetu euharistiju. Pozvao ih neka ljube jedni\ndruge kao \u0161to je on njih ljubio. A onda kad je osjetio da se primi\u010de muka, zamolio\nih neka ga prate i budu uz njega. Otvoreno im je zborio o smrti koja se\npribli\u017eava. Hrabrio ih je i poticao neka ustraju u molitvi. I obe\u0107ao im ulazak\nu kraljevstvo Oca svojega. Blago svima koji po\u0111u za Isusom, te u\u0111u u to novo\nkraljevstvo koje je njegov Otac pripravio malenima, siroma\u0161nima, umornima i\nuplakanima. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima\n\u017eivot vje\u010dni i on \u0107e ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6, 37\u201040). Slu\u0161ajmo, bra\u0107o i sestre, malo vi\u0161e\n\u0161to to Isus govori i poru\u010duje. Uzmimo evan\u0111elje i \u010ditajmo \u0161to su o njemu\nzabilje\u017eili sveti pisci. I pomije\u0161ajmo se u duhu s onim silnim svijetom koji ga\nje slu\u0161ao i visio o njegovoj rije\u010di. To su rije\u010di \u017eivota vje\u010dnoga na koji nas\nupu\u0107uju i ovi blagdani kada slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem.\nOnamo, naime, i mi putujemo u vjeri ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom. <\/p>\n\n\n\n Na dana\u0161nji dan dopu\u0161teno je sve\u0107enicima slu\u017eiti tri svete mise, od kojih se jednu treba namijeniti na Papinu nakanu, jednu na osobnu nakanu, a tre\u0107u za sve vjerne mrtve. Mi \u0107emo ve\u010deras posebice moliti za na\u0161e pokojne nadbiskupe, sve\u0107enike. Oni su s euharistijom po svetom Redu bili sudbinski povezani. Sje\u0107aju\u0107i se njih zahvaljujemo Bogu \u0161to ih je \u201eizabrao prije postanka svijeta i u ljubavi predodredio za sebe dobrohotno\u0161\u0107u svoje volje\u201c (Ef 1, 3 – 5). Pred \u010dudom ju\u010dera\u0161njeg blagdana, \u010duli smo, stajao je i vidjelac Ivan te zapisao u knjizi Otrkivenja: \u201eJa, Ivan, vidjeh veliko mno\u0161tvo \u0161to ga nitko ne moga\u0161e prebrojati iz svakog naroda, plemena, puka i jezika\u201c. \u017divo se nadamo da se u tom mno\u0161tvu nalazi i na\u0161i dragi pokojnici kojih \u0107emo se ve\u010deras sjetiti. Blago i nama ako nas je Ivan vidio me\u0111u mno\u0161tvom spa\u0161enih, pa im se ve\u010deras mo\u017eemo u duhu priklju\u010diti i klicati: \u201eBlagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast i mo\u0107, i snaga Bogu na\u0161emu, u vijeke vjekova\u201c. Amen. <\/p>\n\n\n\n \u2720\n\u017delimir, nadbiskup<\/p>\n\n\n\n Zadar,\n2. studeni 2021.<\/p>\n\n\n\n <\/h1>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"