{"id":50720,"date":"2021-09-05T14:54:59","date_gmt":"2021-09-05T13:54:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=50720"},"modified":"2021-09-05T14:55:00","modified_gmt":"2021-09-05T13:55:00","slug":"45-katehetski-dan-zadarske-nadbiskupije-kateheta-animator-i-odgojitelj-djece-i-mladih-predavanje-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=50720","title":{"rendered":"45. KATEHETSKI DAN ZADARSKE NADBISKUPIJE: &#8220;Kateheta &#8211; animator i odgojitelj djece i mladih&#8221; &#8211; PREDAVANJE mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n<p>Kateheta kao odgojitelj zauzima zna\u010dajno mjesto u procesu odgoja i obrazovanja mladih. Njegov udio u oblikovanju osobe djece i mladih ne mo\u017ee se ni\u010dim nadoknaditi i zamijeniti.<\/p>\n\n\n\n<ol><li><strong>Uvod <\/strong><\/li><\/ol>\n\n\n\n<p>Gledom na \u201epodnaslov\u201c \u010desto se s pravom veli: \u201eKakvi\nsu roditelji, odgojitelji, katehete i u\u010ditelji, takva je i \u0161kola i \u017eupa, takvi\nsu i \u0111aci\u201c. Ne\u0161to sli\u010dno kao \u0161to se veli, \u201ekakav otac, takav sin\u201c. Ovom\ntvrdnjom ne umanjuje se udio ostalih \u010dimbenika u odgojnom procesu, kao na\nprimjer okoline, uvjeta \u017eivota i rada, naslije\u0111a i drugih faktora. \u017deli se samo\nistaknuti nezamjenjiva uloga onih kojima se povjerava proces odgoja i\nobrazovanja. A katehete su ne samo prenositelji znanja i umije\u0107a, ve\u0107\nodgojitelji i animatori djece i mladih.<\/p>\n\n\n\n<p>Jedno istra\u017eivanje, koje je prije \u0161ezdeset godina\nproveo Alfred J\u00e4ger, (<em>Problemi\nrukovo\u0111enja u privrednim poduze\u0107ima<\/em>, Zagreb, 1961.) pokazuje kako\n\u201eupravitelj (direktor) mora biti obdaren i stru\u010dnim i moralnim osobinama\u201c, te\nda \u0107e organizacija koju vodi \u201ebiti uspje\u0161na ako je on dobar animator, kreator i\nkoordinator\u201c. Drugim rije\u010dima za voditi neku zajednicu, poduze\u0107e, \u0161kolu ili\nfirmu treba \u201eimati poziv\u201c. Jer, i uz \u201edobru stru\u010dnost\u201c mo\u017ee se imati puno\nte\u0161ko\u0107a u radu, kad netko za slu\u017ebu \u201enema smisla i naklonosti\u201c, kad nije kadar\n\u201esudjelovati u \u017eivotu i radu, u brigama i nevoljama, u radostima i tjeskobama\nsvojih suradnika i svojih gojenaca\u201c. Stoga, za poziv odgoja i obrazovanja\ndrugih nije dostatna samo visoka izobrazba. Ona je preduvjet dobrog rada.\nPotrebno je srce, umije\u0107e postupanja i razumijevanje onih s kojima se \u017eivi i\nradi. Uva\u017eeni ameri\u010dki psiholog Carl Rogers ponavlja je kako za \u201euspje\u0161no\nvo\u0111enje terapeutskog razgovora\u201c va\u017ene su tri stvari:<\/p>\n\n\n\n<ul><li>Pozitivno vrednovanje sebe i\ndrugih (objektivnost i samokriti\u010dnost);<em><\/em><\/li><li>Empati\u010dno shva\u0107anje (poznavanje\nsvijeta drugih pomo\u0107u intuicije);<em><\/em><\/li><li>Autenti\u010dnost (unutarnja\nskladnost, iskrenost, naravnost&#8230;) <\/li><\/ul>\n\n\n\n<p>Sve troje navedeno, \u0161to Rogers tra\u017ei za uspje\u0161no\nvo\u0111enje terapeutskog razgovora, potrebno je svakom odgojitelju koji je u\nstalnom dodiru s u\u010denicima, roditeljima i kolegama u\u010diteljima. Stoga se i veli\nda je idealna slika katehete-odgojitelja vezana uz njegovu pedago\u0161ku okretnost,\nmetodolo\u0161ku sposobnost, psiholo\u0161ko znanje, i nadasve njegov autoritet i odnos\nprema stavovima i vrijednostima koje kao osoba zra\u010di i svjedo\u010di u odnosu prema\npovjerenim gojencima. Njema\u010dki pedagog R. Tausch slikovito je\nto objasnio pomo\u0107u koordinatnog sustava unakrsnih stavova odnosa prema drugima:\nDjeci, u\u010denicima, studentima, roditeljima (vidi skicu). <\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-table\"><table class=\"\"><tbody><tr><td>\n  \n   \n   \n    \n    \n    \n    \n    \n    \n    \n    \n    \n    \n    \n    \n   \n   \n   \n  \n   \n  \n  <\/td><td>   Nekoliko kombinacija: <br>a. Stav odbijanja u kombinaciju s maksimalnom kontrolom daje rezultat <strong>autoritarizma <\/strong>(diktature). <br>b. Stav odbijanja s minimalnom kontrolom daje kategoriju \u201e<strong>laissez-faire<\/strong>\u201c, nereda i anarhije (pusti vodu niz livodu). <br>c. Ako je stav po\u0161tivanja negdje u srijedi imamo idealnu <strong>poziciju zlatne sredine<\/strong>, umjerenosti i razboritosti. To je jedino polje na kojem je mogu\u0107 pravi i potpuni odgoj.    <\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n<p>Rezultati Tauschova koordinatnog sustava\ns nekim posljedicama u tri skupine:<\/p>\n\n\n\n<p>Kada u rigoristi\u010dnom\nodgoju <strong>(a.)<\/strong> gojenac do\u017eivi samo\n\u201egranice\u201c, on biva zamla\u0107en i pla\u0161ljiv, te prema drugima nepovjerljiv.\nZabranjeno za njega dobiva dodatnu dra\u017e i \u010dar, pa zlo \u010dini potajno. Jer, samo\ntakav na\u010din omogu\u0107uje mu iskusiti slobodu.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad u kombinaciji <strong>(b.)<\/strong> ne do\u017eivi nikakve granice, on ne\u0107e\nnikada znati da postoji \u0161to je mogu\u0107e i nemogu\u0107e. Ne\u0107e imati socijalni osje\u0107aj\nda i drugi imaju neka prava i potrebe.<\/p>\n\n\n\n<p>U zdravoj atmosferi\n\u201ezlatne sredine\u201c <strong>(c.)<\/strong> gojenac \u0107e na\nvrijeme do\u017eivjet i nu\u017ene granice, potrebnu slobodu i razumski red. Odgojitelj\n\u0107e zato postupati prema starom pedago\u0161kom pravilu: \u201eSuaviter in modo, fortiter\nin re\u201c, blago u postupanje, a jasno u na\u010delima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center\"><strong>***<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p> <strong>2. Tko je \u010dovjek da ga se spominje\u0161 <\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>\u201eTko je \u010dovjek da ga se spominje\u0161, pita se psalmist i odgovara: \u201eTi ga u\u010dini malo manjim od Boga; slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih; njemu pod noge sve podlo\u017ei\u201d (Ps 8, 5-7). <\/p>\n\n\n\n<p>Oduvijek\nse \u010dovjek pitao tko je za\u0161to \u017eivi. Jer, on je po naravi \u201ebi\u0107e koje traga za\nsvojim korijenima\u201c i pita se ima li \u017eivot smisla i koje je njegovo zna\u010denje.\n\u010covjeku nikada nije bilo svejedno kakav \u0107e odgovor dobiti na pitanja, \u201etko je,\nkamo ide i odakle dolazi?\u201c Znanstvenici su se trudili u tom smislu davati\nodgovore i definicije o njemu. Opisivali su ga kao biolo\u0161ko, psiholo\u0161ko,\nrazumno, politi\u010dko,&nbsp; ekonomsko, moralno,\nreligiozno, tehni\u010dko, povijesno, utopijsko, estetsko, nedovr\u0161eno, otvoreno,\ntragi\u010dno, nesigurno bi\u0107e. Tvrdili su da je on \u201ebi\u0107e koje govori, koji se buni i\nstvara simbole, koji se igra, tro\u0161i i sumnja, prilago\u0111ava se, bi\u0107e koje\nuspostavlja odnose, obe\u0107ava, zaboravlja i smije se, bi\u0107e savjesti i zagonetno\nbi\u0107e. Moglo bi se tako u nedogled nabrajati \u201eumotvorne pojmove\u201c napisane i izre\u010dene\no njemu kroz povijest. Svaka od spomenutih rije\u010di-definicija izra\u017eava poneku\nnjegovu datost i mogu\u0107nost. Ali, sve zajedno zbrojene ne obuhva\u0107aju \u010dovjeka u\npotpunosti. <\/p>\n\n\n\n<p>\u010covjek\nizmi\u010de znanstvenim formulacijama i ostaje mu\u010dna nepoznanica. On je ve\u0107i od\nzbroja svojih sastavnih dijelova. On je jedino bi\u0107e u svemiru koje postavlja\npitanja i daje odgovore. No, ima dosta pitanja koja ostaju bez kona\u010dnog\nodgovora, kao \u0161to ima dosta i odgovora koja ne tra\u017ee daljnja pitanja. \u010covjek\nje, naime, nepoznanica i tajna beskrajna<a href=\"#_ftn1\">[1]<\/a>. Njegova pojava i postojanje u svijetu\nnavelo je brojne znanstvenike razmi\u0161ljati da o njemu polaze\u0107i od nekih njegovih\nvidljivih obilje\u017eja. Na temelju njegove tjelesne strukture nazivali su ga \u201ehomo\nsomaticus\u201c, a na temelju razuma \u201ehomo sapiens\u201c. Budu\u0107i da je obdaren slobodnom\nvoljom dobio je nadimak \u201ehomo volens\u201c, a na temelju njegova na\u010dina govora \u201ehomo\nloquens\u201c. Zbog njegove dru\u0161tvene dimenzije bio je zvan \u201ehomo socialis\u201c, a na\ntemelju kulture i velikog kulturnog naslje\u0111a \u201ehomo culturalis\u201c. Temeljem rada i\ntehnike postade \u201ehomo faber\u201c, a zbog potrebe za igrom i zabavom \u201ehomo ludens\u201c.\nNjegova sposobnost razgovora, dogovora i pregovara pribavi mu naslov \u201ehomo\ndialogans\u201c. Na temelju njegove otvorenosti transcedenciji opisa\u0161e ga kao \u201ehomo\nreligiosus\u201c<a href=\"#_ftn2\">[2]<\/a>. <\/p>\n\n\n\n<p>Ve\u0107\nje starozavjetni pisac postavljao pitanje, \u201etko je \u010dovjek da ga se spominje\u0161, sin \u010dovje\u010dji te ga\npoha\u0111a\u0161\u201c\n(Ps 8, 6)?! Zamr\u0161enost ovog problema produbljuje se jo\u0161\nvi\u0161e kad se po\u010dne govoriti o \u010dovjeku kao \u201evrhovnoj vrjednoti\u201c u svijetu, o\nnjegovu \u201edostojanstvu\u201c koji valja braniti, \u0161tititi i promovirati. On, naime, ima\n\u201eneotu\u0111iva prava\u201c, pa nije dopu\u0161teno nikakvo \u201eizrabljivanje \u010dovjeka po\n\u010dovjeku\u201c. U tome se sla\u017eu svi bilo kojih politi\u010dkih i ideolo\u0161kih opredjeljenja.\nAli, prije ili kasnije pojavit \u0107e se pitanja: \u201eZa\u0161to je \u010dovjek takva vrjednota,\ndapa\u010de vrhovna vrednota\u201c?! Otkuda mu takva prava koja mu se ne mogu oduzeti?!\nAko je on samo materijalan, otkuda mu dostojanstvo koje druga \u017eiva bi\u0107a\nnemaju?! Za\u0161to se ne mo\u017ee s njime postupati kao napr. sa ze\u010devima i ovcama.\nNjih koristimo za sebe, ubijamo i hranimo se. Za\u0161to se to ne smije raditi s\n\u010dovjekom? Za\u0161to ga se ne smije upotrebljavati kao \u201esredstvo za postizanje nekih\nciljeva?!\u201c Koji su temelji i razlozi da ga se smatra vrhovnom vrjednotom koji\nima neusporedivo dostojanstvo i \u201ekruna je svih stvorenja\u201c?! Postoji li u njemu ne\u0161to\n\u0161to ga \u010dini sasvim druga\u010dijim od drugih bi\u0107a?! Ako da, \u0161to je to? <\/p>\n\n\n\n<p>S\ntim zamr\u0161enim i te\u0161kim pitanjima bavili su veliki umovi povijesti. Donijeti iscrpan\npopis odgovora na pitanje \u201etko je \u010dovjek\u201c, zna\u010dilo bi predstaviti antropologiju\nljudske misli. Poku\u0161ajmo ovim kratkim priop\u0107enjem prodrijeti malko u tu tajnu i\nveliki \u201eneodgonetivi misterij\u201c. Premda smo zbunjeni pred kompleksno\u0161\u0107u\n\u010dovjekova bivstva, ne \u017eelimo povr\u0161no zaklju\u010diti (kako neki rade), pa re\u0107i\n\u201e\u010dovjek nije ni\u0161ta drugo nego.. obi\u010dna \u017eivotinja; samo \u0161to je on malo\ninteligentniji\u201c. Kr\u0161\u0107ansko skolasti\u010dko razmi\u0161ljanje o \u010dovjeku \u201eu\u010dinilo je\nveliki iskorak\u201c. Iako je usvojilo filozofiju Platona i Aristotela, ono ih je\n\u201edopunilo, usavr\u0161ilo i pro\u010distilo\u201c svjetlom Objave. Tako napr. sveti Augustin\nusvaja platonizam i veli da \u201e\u010dovjek kao bi\u0107e ima du\u0161u koja je stvorena upoznati\nIstinu i uzljubiti Dobro\u201c. Sveti TomaAkvinski\nusvaja aristotelizam prema kojem \u010dovjek je \u201ebi\u0107e sastavljeno od duhovnog (du\u0161a)\ni materijalnog (tijelo) principa koji su me\u0111usobno supstancijalno povezani da\noblikuju jedno bi\u0107e\u201c. U tom bi\u0107u \u201edu\u0161a je forma materijalnog bitka\u201c koje ima\nvegetativni i senzitivni \u017eivot, a \u201epreko neumrle du\u0161e on nastavlja \u017eivjeti i\nposlije dijeljenja od tijela, u \u010dasu smrti\u201c.&nbsp;\n<\/p>\n\n\n\n<p>Kr\u0161\u0107anska\nfilozofija i teologija veli za \u010dovjeka da je \u201enajve\u0107e Bo\u017eje djelo, stvoren na\nnjegovu sliku i priliku\u201c. Obdaren razumom kadar je shvatiti Istinu, a slobodnom\nvoljom birati i te\u017eiti za apsolutnim Dobrom. On nije samo dio prirode, ve\u0107\npozvan prirodu sebi podrediti. Ali, isto tako on je \u201epozvan i u stanje\nnadnaravi\u201c, a to nadilazi njegove prirodne mo\u0107i i \u010dini ga dionikom bo\u017eanskog\n\u017eivota. Budu\u0107i da je Adamovim grijehom postao \u201enesposoban osloboditi se svojim\nsilama\u201c, Bog \u0161alje svoga Sina da ga \u201evlastitom smr\u0107u, kri\u017eem i uskrsnu\u0107em\notkupi\u201c. Tim \u010dinom \u010dovjek biva kadar \u201epostati dijete Bo\u017eje\u201c, pa je njegov\nkona\u010dni cilj \u201eslava u Bogu i bla\u017eeno sudjelovanje u vje\u010dnom \u017eivotu zaslugom\nKristove muke, smrti i uskrsnu\u0107a\u201c<a href=\"#_ftn3\">[3]<\/a>. Ovakvo gledanje o \u010dovjeku bilo je\nstolje\u0107ima sastavni dio filozofskog u\u010denja, sve do kraja XVIII. i XIX stolje\u0107e\nkad su se pojavili&nbsp; filozofi koji su\n\u201enudili materijalisti\u010dke odgovore, pa nau\u010davali da \u010dovjek, kao proizvod prirode\ni njezinih sila, \u201enije ni\u0161ta drugo ve\u0107 sklop materijalnih \u010destica\u201c. Tako su\npisali i tvrdili David Hume (1711.-1776.), Claude A. Helvetius (1715.-1771.),\nLudwig Feuerbach (1804.-1872.), Karl Marx (1818.-1883.), Vladimir Ili\u010d Lenjin\n(1870.-1924.), Auguste Compte (1798.-1857.) i&nbsp;\nHerbert Spencer (1820.-1903.). Sli\u010dno su nau\u010davali pozitivisti i\nempiristi iz tih vremena, od Sigmunda Freuda (1856.-1939.) i drugih\npsihoanaliti\u010dara do neopozitivista i strukturalista poput Levi Starussa\n(1829.-1902.) i Michela Foucaulta (1926.-1984.). <\/p>\n\n\n\n<p>Nije nikakvo otkri\u0107e \u0161to i u na\u0161e vrijeme ima me\u0111u znanstvenicima, kao i me\u0111u obi\u010dnim ljudima, puno sljedbenika koji misle i ponavljaju da \u201e\u010dovjek nije ni\u0161ta drugo doli epifenomen materije\u201c, ili \u201eposljednji i najsavr\u0161eniji \u010din evolucije materijalnoga\u201c kako je pisao Charles Darwin (1809.-1882.). \u010covjek bi, dakle, bio proizvod socijalnih, povijesnih i ekonomskih uvjetovanosti kako su pisali i nau\u010davali pristalice \u201esociologizma i marksisti\u010dkog ekonomicizma\u201c. A na psiholo\u0161kom polju on bi bio \u201eproizvod podsvjesnih sila\u201c, te \u201epodlo\u017ean jakom libidu\u201c kako je pisao i nau\u010davao Sigmund Freud i njegovi sljedbenici, psihoanaliti\u010dari. Njihov je zajedni\u010dki stav odreda kako \u201e\u010dovjek nije slobodan, ve\u0107 psiholo\u0161ki i socijalno determiniran\u201c. A njegov razum, kojim se razlikuje od ostalih \u017eivih bi\u0107a u svemiru, ne bi bio \u201eni\u0161ta drugo ve\u0107 malo savr\u0161enija i profinjenija materija\u201c. <\/p>\n\n\n\n<p><strong>\u00a0\u00a0\u00a0 3.\u00a0 \u010cetiri \u201egrane teologije\u201c \u2013 traganje za odgovorom \u201etko je \u010dovjek\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Op\u0107enito\nse definira teologiju kao \u201eznanstvena refleksija kr\u0161\u0107anske vjere o samoj sebi u\nnjezinim po\u010decima i povijesti, kao i u njezinim dogmatsko-eti\u010dkim\nizra\u017eajnostima i sada\u0161njoj praksi\u201d (H. Schilling). Iz ove definicije mogu se\nnazreti \u010detiri grane teologije: egzegetska vezana u Bo\u017eju Rije\u010d (Sveto Pismo),\npovijesna iz prvih stolje\u0107a (patrologija), sustavna teologija (koju \u010dini\ndogmatika, moralka i pravo), te prakti\u010dna ili pastoralna teologija. <\/p>\n\n\n\n<p>Ovu\nzadnju \u201egranu\u201c obi\u010dno nazivamo i \u201eprakti\u010dnom teologijom\u201d ili pastoralkom koja\nse slu\u017ei disciplinama poput liturgike, homiletike, katehetike, religiozne\npedagogije, pastoralne sociologije, pastoralne psihologije i pastoralne\nmedicina. <\/p>\n\n\n\n<p>Vidi\nskicu:<\/p>\n\n\n\n<p><strong>EGZEGETSKA\n&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; POVIJESNA<\/strong>&nbsp; (Patrologija)<\/p>\n\n\n\n<p>\n \n \n\n \nRije\u010d\nBo\u017eja, Sveto Pismo <\/p>\n\n\n\n<h4 class=\"has-text-align-center\">   <strong>\u00a0<\/strong>     <strong>TEOLOGIJA<\/strong><\/h4>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left\"><strong>SUSTAVNA<\/strong>:<strong>\u00a0<\/strong>dogmatika, moralka i pravo <\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-left\"><strong>PRAKTI\u010cNA <\/strong>(Pastoralna): liturgika, homiletika, katehetika, religiozna pedagogija, pastoralna sociologija, pastoralna psihologija i pastoralna medicina<\/p>\n\n\n\n<p>Uvijek je bio suvremen i aktualan odnos teorije i prakse.\nNisu uzalud stari Latini taj odnos ovjekovje\u010dili u poznatom izri\u010daju: \u201eteoria\nsine praxi, sicut currus sine axi\u201c (teorija bez prakse je kao to\u010dak bez\nosovine). Ali, i obratno: \u201epraxis sine theoria sicut currus sine via\u201c (praksa\nbez teorije je kao to\u010dak bez puta). Stoga, ne mo\u017ee se prihvatiti mi\u0161ljenje onih\nkoji vele da je teorija stvar \n \nprofesionalnih akademi\u010dara ili profesora teologije, ili da mo\u017ee postojati\npraksa bez \n \nteorije. Nema, naime, \u010diste teolo\u0161ke teorije bez crkvene prakse, kao ni\nprakse bez uhodane teorije. Poznati francuski pastoralist P. Floristan pi\u0161e\nkako \u0107e \u201epastoralna teologija i praksa procvjetati i plodom uroditi onda kad\n\u201epastiri po\u010dnu pisati teologiju, a teolozi pastoralne priru\u010dnike\u201c (P. Floristan, <em>La paroisse\ncammunaute eucharistique,<\/em> Paris 1963., str. 17). U tom vidu sve \u010detiri\ngrane teologije imaju biti povezane i umre\u017eene, jer predstavljaju \u010detiri kuta (\u0107o\u0161ka) kamena temeljca\nteologije. Zato se i veli da nema \u010diste teolo\u0161ke teorije bez crkvene prakse, a\nni prakse \n \nbez usvojene teorije. Ne treba stoga davati primat teoriji nad praksom,\nniti prakse nad teorijom. Njihov se, naime, me\u0111uodnos ne odre\u0111uje niti\nodvajanjem jednih od drugih, a niti poistovje\u0107ivanjem, ve\u0107 bipolarnim\n\u201cjedinstvom u napetosti\u201d izme\u0111u teolo\u0161ke teorije i crkvene prakse. <\/p>\n\n\n\n<p>Uz pomo\u0107 odre\u0111enih neteolo\u0161kih znanosti poput\nsociologije, psihologije i pedagogije pastoralna teologija analizira konkretno\nstanje i pojavnu sliku Crkve. Prikupljeni podaci i zapa\u017eanja koja se dobiju\nputem analize, pretresaju se i kriti\u010dki interpretiraju. A i samu praksu valja\nkriti\u010dki propitivati. U tom vidu prakti\u010dna (pastoralna) teologija nakon\nempiri\u010dkih podataka i analize, kao i upu\u0107ene i opravdane kritike predla\u017ee\nkonkretne modele za djelovanje Crkve. Potrebno je, me\u0111utim, re\u0107i kako Crkva ne\npostoji samo za sebe. Ona \u201eputuje i hodi skupa s ljudima\u201c, te s njima\npro\u017eivljava istu zemaljsku sudbinu. Crkva ima biti kvasac dru\u0161tva i \u201edu\u0161a\nsvijeta kojega u Kristu treba obnoviti i preobraziti u Bo\u017eju obitelj\u201d, kako lijepo\nsugerira pastoralna konstitucija u suvremenom svijetu&nbsp; Radost i nada (br. 40). Gledano sa zrenika crkvene prakse to bi zna\u010dilo\nda Crkva ne djeluje u svijetu da bi \u201esa\u010duvala\ni uve\u0107ala samu sebe\u201c, ve\u0107 da\nbi \u201epotaknula rast\nsvijeta prema Bo\u017ejem planu\u201c i \u201eu\u010dinila\nga vi\u0161e ljudskijim\u201c.\nZato se i veli kako je\n\u201eCrkva sazvana i\nposlana\u201d. Ona je sazvana kao \u201ezajednica\u201c (ekklesia, assamblea),\nkao ste\u010deni narod u\nslu\u017ebi poslanja i apostolata. Saziv i poslanje dva su pola\nnjezinoga trajnog dinamizma koji je poti\u010de da se sabire na molitvu i euharistiju eda bi se raspr\u0161ila, da se\nokuplja kako bi se neprestano osje\u0107ala poslanom me\u0111u ljude.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>\u00a0\u00a0 4.\u00a0 \u010cetiri \u010dovjekove antropolo\u0161ke datosti <\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Nakon\nletimi\u010dnog pregleda \u201efilozofske misli\u201c kroz stolje\u0107a (u br. 2.) usredoto\u010dimo na\u0161u\npozornost na \u010detiri tipi\u010dne ljudske datosti koje \u010dovjeka \u010dine osobitim bi\u0107em.\nTo su njegova misao, njegov djelovanje, odnos s drugima i slavljenje. Ove\n\u010detiri datosti ili ljudske sposobnosti i odlike stvorile su i \u010detiri oblika po\nkojima je Crkva prepoznatljiva u svijetu, a to je: Kerigma, diakonija,\nkoinonija i liturgija. One su zapravo \u201eprirodni produkt\u201c tih \u010detiriju datosti po\nkojima je \u010dovjeka osobito bi\u0107e. <\/p>\n\n\n\n<p>Iz\nprilo\u017eene skice uo\u010dljive su u sredi\u0161tu crte\u017ea \u010detiri antropolo\u0161ke datosti:\nmisao, odnos, djelovanje i slavljenje koji pokazuju \u010detiri ljudske sposobnosti:\nsvijest, savjest, osjet i osje\u0107aj. Uz njihovu pomo\u0107 \u010dovjek stvara logiku,\netiku, tehniku i kulturu, pa su ga zbog toga nazivali \u201ehomo rationalis, homo\nsocialis, homo faber et homo cultualis (ludens).<\/p>\n\n\n\n<p>S\ndruge strane na \u010detiri ruba crte\u017ea nalazimo \u010detiri temeljna oblika crkvene\nprisutnosti: kerigma, koinonia, diakonia i liturgia. One su prirodan plod\nspomenutih ljudskih darova i sposobnosti po kojima Crkva nudi smisao i\ntuma\u010denje povijesti, odgovara na vjekovne te\u017enje ljudskog srca za bratstvom,\nzajedni\u0161tvom i slu\u017eenjem, te putem obreda i slavlja navije\u0161ta puninu \u017eivota.\nPogledajmo kako \u010detiri antropolo\u0161ke kategorije i ljudska svojstva i sposobnosti\nnalaze smisao i zna\u010denje u \u010detiri temeljna oblika crkvene prisutnosti u\nsvijetu.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8211; \u010covjek je bi\u0107e koje <strong>misli i zaklju\u010duje<\/strong>. Ta njegova\nosobitost \u010dini ga \u201euzvi\u0161enijim nad drugim bi\u0107ima\u201c, jer sposoban je misliti,\nprosu\u0111ivati i zaklju\u010divati. Takav mentalni proces nijedno drugo \u017eivo bi\u0107e nije\nkadro uraditi. \u010cin prosu\u0111ivanja i zaklju\u010divanja pretpostavlja sposobnost&nbsp; apstrakcije i stvaranja pojmova. Dok gleda\nmala i velika, zelena i po\u017eutjela stabla, on stvara zaklju\u010dak kako drvo pripada\n\u201epodru\u010dju biljaka\u201c, a ne \u017eivotinja ili minerala. \u017divotinje tako\u0111er vide stabla.\nAli, nisu sposobne stvoriti pojam o stablu. \u010covjek i apstraktno razmi\u0161lja, pa\nje kadar \u201emisliti i o samoj misli\u201c, o dobroti, mudrosti, pravdi, miru. Obdaren\nrazumom i slobodom on je sposoban unaprijed gledati, predvi\u0111ati i programirati.\nTo ga izvla\u010di iz \u201ekaveza determinizma\u201c i osposobljava \u201episati stranice\npovijesti\u201c. Budu\u0107i da je sposoban stvarati i prelaziti iz \u201esvijeta nature\n(naravi) u svijet kulture\u201c, velimo da je civilizacija po\u010dela pojavom \u010dovjeka.\nStoga je \u010dovjek po slobodi i razumu iznad ostalog dijela svijeta, iznad biljaka\ni \u017eivotinja koje nemaju ni povijesti, ni civilizacije. <\/p>\n\n\n\n<p>&#8211; \u010covjek <strong>ima savjest <\/strong>i podr\u017eava eti\u010dko i moralno pona\u0161anje. Uz sposobnost\nmisli i zaklju\u010divanja, \u0161to ga \u010dini sposobnim pisati povijest civilizacije,\n\u010dovjek ima ne\u0161to \u0161to ga \u010dini skroz razli\u010ditim od \u201esvijeta biljaka, \u017eivotinja i\nminerala..\u201c On je, naime, kadar re\u0107i ja mislim, osje\u0107am i vjerujem. Izgovoriti\n\u201eJA\u201c mo\u017ee samo \u010dovjek. Druga \u017eiva bi\u0107a nisu toga svjesne, jer nalaze se u nekoj\nvrsti \u201e\u017eivotnog sna\u201c. \u010covjek je naprotiv svjestan svega \u0161to se oko njega\ndoga\u0111a. Posebice je svjestan da \u0107e do\u0107i kraj \u017eivota kada napu\u0161ta svijet u kojem\nje \u017eivio, a ide nekamo gdje ne zna kako je. Stoga se i veli kako \u017eivotinje\nnestaju, ugibaju ili krepaju, a \u010dovjek umire. Moralni osje\u0107aj, kao plod\nsavjesti prisutan je u svim kulturama. Posjeduje ga samo \u010dovjek i uobli\u010den je u\nformulaciji da \u201eima stvari koje su dobre i treba ih podr\u017eavati, kao i to da ima\ni lo\u0161ih stvari koje treba izbjegavati\u201c. \u017divotinjama instinkt upravlja pa ne\npoznaju takvo \u201emoralno pona\u0161anje\u201c. <\/p>\n\n\n\n<p>&#8211;\u00a0 \u010covjek nije samo svjesno i savjesno bi\u0107e (homo rationalis i homo socialis). On je i stvarala\u010dko bi\u0107e (<strong>homo faber<\/strong>). Preko tehnike koju je stvorio on je u napasti da se osili i zaboravi da je i on stvorenje. Zbog toga \u010desto izabere logiku \u201evladanja\u201c, \u201enasilja\u201c i \u201egospodarenja\u201c. To onda truje zajedni\u010dke me\u0111uljudske odnose. Kr\u0161\u0107anska zajednica, pro\u017eeta kerigmom i nadahnuta koinonijom pozvana je da svjedo\u010di \u201enovi na\u010din vladanja\u201c u obliku zalaganja za druge, slu\u017eenja, diakonije. Taj novi na\u010din su\u017eivota ili bolje re\u0107i \u201e\u017eivota za druge\u201c toliko je bitan za ostvarenje \u201ekraljevstva Bo\u017ejeg\u201c da postaje presudnim i va\u017enim znakom kr\u0161\u0107anske autenti\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8211;\u00a0 Preko <strong>savjesti,<\/strong> koja se u njemu \u201eglasa glasnim glasom\u201d, \u010dovjek otkriva da u svijetu nije s\u00e2m. Spoznaje da on kao dru\u0161tveno bi\u0107e (homo socialis) \u010dezne za zajedni\u0161tvom i bratstvom. To je utopija \u201ekraljevstva pravde, ljubavi i mira\u201d; to je \u010de\u017enja za novim na\u010dinom zajedni\u010dkog su\u017eivota i bivovanja u prihva\u0107anju, po\u0161tivanju i uva\u017eavanju drugih. Pred \u201eovozemaljskim stvarnostima\u201c u kojima prevladava \u010dastoljublje i \u017eelja za vla\u0161\u0107u, te ograni\u010davanje prava i slobode drugih, kr\u0161\u0107ani se osje\u0107aju pozvanim ponuditi druga\u010diji na\u010din \u017eivota i bivovanja; a to je\u00a0 koinonija koja se o\u010dituje u crkvenom zajedni\u0161tvu. <\/p>\n\n\n\n<p><strong>5.\u00a0\u010cetiri temeljna oblika crkvene prisutnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Crkva kao zajednica Bo\u017ejeg naroda\nprisutna je i vidljiva u svijetu putem \u010detiri temeljna i prepoznatljiva oblika\nnazo\u010dnosti. Ona je prisutna i objavljuje se u svijetu kao zrno Bo\u017ejeg\nkraljevstva koje se ostvaruje u ljubavi i slu\u017eenju (DIAKONIA), kao i u bratskom\n\u017eivotu i zajedni\u0161tvu (KOINONIA). <\/p>\n\n\n\n<p>Svjesni da su Bo\u017ejom\nmilo\u0161\u0107u zamilovani i spa\u0161eni kr\u0161\u0107ani bez straha o\u010dituju radost oslobo\u0111enja od grijeha. Kao\nrazumsko bi\u0107e \u010dovjek preko svijesti stvara logiku, pa uz njezinu pomo\u0107 otkriva\nsmisao. KERIGMA se tako pojavljuje kao navje\u0161taj i osloboditeljska ponuda koja\npru\u017ea \n \n&nbsp;i tuma\u010di smisao \u017eivota i povijesit. Pred\niskustvom zla i besmisla koje vodi fatalizmu i bezna\u0111u, kr\u0161\u0107ani se osje\u0107aju\npozvanima biti nositeljima nade, protivnici besmisla, a proroci smisla prema\nPetrovoj \u201euvijek spremni na odgovor svakome tko zatra\u017ei razloge nade koja je u\nnjima\u201d (l Pt 3,15).<\/p>\n\n\n\n<p>Tako postaju \u017eivi svjedoci Bo\u017ejega\nkraljevstva koje se slavi sve\u010danim liturgijskim obredima (LITURGIJA), \u0161to\nodgovara dubokim te\u017enjama njegova. Pred granicama racionalnosti u svijetu koji\nsuzbija i ograni\u010dava slobodu, pred nasiljem koje osu\u0111uje na samo\u0107u, kr\u0161\u0107anska\nzajednica trudi se \u201eotklanjati zidove koji dijele\u201c i osje\u0107a se pozvanom graditi\nmostove koji povezuju. Crkva se predstavlja svijetu kao mjesto slu\u017eenja,\nbratstva, \u017eivotnog smisla i slavlja. Ova \u010detiri na\u010dina njezine prisutnosti\nzapravo su odgovor na \u010detiri temeljne antropolo\u0161ke datosti kojima je \u010dovjek\nobdaren, a to je njegova misao, djelovanje, odnos i slavljenje. Jer, \u010dovjek je\npo klasi\u010dnoj definicije \u201ehomo rationalis, socialis, faber i cultualis (ludens)\nkoji snagom Bo\u017eje Rije\u010di i sakramenata tra\u017ei novi na\u010din \u017eivota za druge (<strong>diakonia<\/strong>), kao i nove oblike bratskog\nslu\u017eenja i zajedni\u0161tva (<strong>koinonia<\/strong>).\nNovim tuma\u010denjem \u017eivota i povijesti on otkriva smisao (<strong>kerigma<\/strong>), te na koncu pru\u017ea mogu\u0107nost slavlja i o\u010ditovanje \u017eivota u\npunini (<strong>liturgia<\/strong>).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n\n\n\n<p> Zadar \u2013 Novi Bokanjac, 4. rujna 2021. \u00a0\u00a0 <br><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref1\">[1]<\/a>\nVidi, CARREL Alexis, <em>\u010covjek nepoznanica<\/em>, Zagreb 1941, str. 28: \u201eOdista\nna\u0161e neznanje se\u017ee duboko. Najve\u0107i dio pitanja, koja su sebi postavili\nistra\u017eiva\u010di \u010dovjekove biti, ostao je bez odgovora. \u010citava podru\u010dja na\u0161eg\nunutra\u0161njeg \u017eivota jo\u0161 su uvijek nepoznata.. Znamo da smo tvorevina iz tkiva, organa,\nsokova i svijesti. Odnos izme\u0111u svijesti i mo\u017edanog stani\u010dja me\u0111utim jo\u0161 je\nuvijek za nas tajna..\u201c <\/p>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref2\">[2]<\/a>\nVidi, MONDIN Battista, <em>L&#8217;uomo, chi \u00e8<\/em>?\n\u2013<em>elementi di antropologia filosofica<\/em>,\nEd. Massimo-Milano, 1977.<\/p>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref3\">[3]<\/a> Vidi, <em>Katekizam Katoli\u010dke Crkve<\/em>, Zagreb Glas\nKoncila 1994.: \u201eRije\u010d je postala tijelom da\nbismo tako spoznali ljubav Bo\u017eju<em>. <\/em>\u201eBog je tako ljubio svijet te\nje dao svoga Sina Jedinoro\u0111enca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne,\nnego da ima \u017eivot vje\u010dni\u201c (<em>Iv <\/em>3, 16).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Kateheta kao odgojitelj zauzima zna\u010dajno mjesto u procesu odgoja i obrazovanja mladih. Njegov udio u oblikovanju osobe djece i mladih <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=50720\" title=\"45. KATEHETSKI DAN ZADARSKE NADBISKUPIJE: &#8220;Kateheta &#8211; animator i odgojitelj djece i mladih&#8221; &#8211; PREDAVANJE mons. \u017d. Pulji\u0107a\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":50721,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/P1019699.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50720"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=50720"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50720\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":50722,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50720\/revisions\/50722"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/50721"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=50720"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=50720"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=50720"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}