{"id":50499,"date":"2021-07-24T17:46:48","date_gmt":"2021-07-24T16:46:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=50499"},"modified":"2021-07-24T17:46:49","modified_gmt":"2021-07-24T16:46:49","slug":"pag-proslavljen-blagdan-cudo-svetoga-kriza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=50499","title":{"rendered":"PAG: Proslavljen blagdan \u010cudo Svetoga Kri\u017ea"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Blagdan \u010cudo Svetoga Kri\u017ea\nsve\u010dano je proslavljen u petak 23. srpnja u zbornoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu.\nSve\u010dano ve\u010dernje misno slavlje predvodio je don Marko Dokoza, \u017eupnik \u017eupe\nUznesenja BDM u Ugljanu i \u017eupe sv. Lovre u Lukoranu. <\/p>\n\n\n\n

Me\u0111u \u010detvoricom suslavitelja bio\nje don Dario Ti\u010di\u0107, \u017eupnik zadarske \u017eupe Uznesenja BDM, rodom Pa\u017eanin koji je\nprije dvadeset godina i potaknuo o\u017eivljavanje pobo\u017enosti u javnom \u010da\u0161\u0107enju\nSvetoga Kri\u017ea koji je prokrvario u 15. st. <\/p>\n\n\n\n

Blagdan \u010cudo Svetoga Kri\u017ea je\nspomen na povijesni doga\u0111aj od 23. srpnja 1413. g., kada je pred jednom\nvjernicom prokrvario korpus kri\u017ea u dominikanskoj crkvi Sv. Antuna opata u\nStarom gradu Pagu. <\/p>\n\n\n\n

Pa\u0161ki dominikanci tu su krv bili\nskupili u pliticu koja se sada kao relikvija nalazi u crkvi Sv. Tome od Frara u\nVeneciji, gdje su je pa\u0161ki dominikanci ponijeli kada su oti\u0161li iz Paga 1807.\ng., jer je tada za Napoleonovih osvajanja prestao postojati pa\u0161ki dominikanski\nsamostan. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Predvo\u0111eni tim \u010dudotvornim Kri\u017eem\nna kojem se i sada, vi\u0161e od \u0161est stolje\u0107a poslije, vidi udubina u drvenom\nkorpusu Isusa od prodora krvi za koju su svjedoci bili rekli da je \u201ekrv tekla\nkao iz \u017eivoga \u010dovjeka\u201c, Pa\u017eani su do\u0161li iz Starog grada u novi grad Pag \u010dija je\ngradnja po\u010dela 1443. g., a prvi stan u novom gradu Pagu potje\u010de iz 1478. g.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to je bio na pokrajnjem\noltaru u pa\u0161koj \u017eupnoj crkvi, pa\u0161ki \u017eupnik i dekan don Bo\u017eo Bari\u0161i\u0107 postavio je\ntaj \u010dudotvorni Kri\u017e na sredinu ispred glavnog oltara u pa\u0161koj zbornoj crkvi\ngdje se nalazi od cijele pro\u0161le godine, kako bi svi koji do\u0111u u crkvu pogled\nusmjerili prema tom Kri\u017eu i pomolili se pred njim koji je dragocjena relikvija\niz 15. st.<\/p>\n\n\n\n

Don Marko je u propovijedi\nistaknuo da je kri\u017e znak Bo\u017eje ljubavi i poticaj da se ne bojimo nevolja, da ne\n\u017eivimo u strahu, jer kri\u017e je sredstvo posve\u0107enja i spasenja. Upitav\u0161i za\u0161to Bog\n\u010dini \u010duda, \u010demu to slu\u017ei, don Marko je istaknuo: \u201e\u010cuda su potvrda na\u0161e vjere, \u010dudo\nslu\u017ei kao ohrabrenje. \u010cuda nisu primarni sadr\u017eaj na\u0161e vjere. Primarni sadr\u017eaj\nna\u0161e vjere je da je Bog tako ljubio svijet da je predao svoga Sina Jedinoro\u0111enca,\nIsusa Krista, da za nas umre, da mi mo\u017eemo biti spa\u0161eni. To prvenstveno\nvjerujemo. A \u010duda, kao \u0161to je \u010cudo Svetoga Kri\u017ea koje slavimo, poma\u017eu nam da\nostanemo ustrajni u vjeri\u201c poru\u010dio je don Marko. <\/p>\n\n\n\n

Na\u0161a je vjera u izazovima i\nnevoljama \u017eivota \u010desto izazvana, na ku\u0161nji. \u201eOnda nam Bog \u0161alje znakove, da bi\nnas ohrabrio u vjeri i potaknuo da idemo dalje, da idemo naprijed, prema Njemu.\nProblem je ako nam se dogodi ono \u0161to se dogodilo Izraelcima, a to je da ne\nosje\u0107amo zahvalnost, unato\u010d \u010dudima koje Bog izvodi svakodnevno u na\u0161em \u017eivotu,\nkao \u0161to je to \u010dinio u \u017eivotu Izraelaca i njihovom hodu kroz pustinju\u201c upozorio\nje propovjednik, potaknuv\u0161i da budemo \u201ezahvalni Bogu za ono \u0161to \u010dini u na\u0161em\n\u017eivotu, od prvoga udaha u danu, do posljednjeg izdaha prije spavanja\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\u201eBog neprestano \u010dini \u010duda u na\u0161em\n\u017eivotu i trebamo mu biti zahvalni. Kad \u010dovjek nije zahvalan Bogu, postoji opasnost\nda se i nama dogodi \u0161to se dogodilo Izraelcima – da Bog dopusti da ih jedno zlo\npotakne na obra\u0107enje. Vjerujem da su vrijeme i okolnosti u kojima mi \u017eivimo\nisto zlo koje je Bog dopustio, ali da bi nas pozvao na obra\u0107enje. To nama nije na\ntugu ni na \u017ealost, na obeshrabrenje, nego ba\u0161 suprotno. To nam je ohrabrenje\njer to je znak da Bog ne odustaje od \u010dovjeka, nego da se stalno zauzima za\nnjega i da ga raznim znakovima i \u010dudesima \u017eeli ponovno vratiti sebi, \u017eeli ga\nvratiti na pravi put. Bog \u017eeli \u010dovjeka vratiti pred tu istinu i suo\u010diti s\nistinom da je Bog tako ljubio svijet da je predao svoga Sina\u201c ohrabrio je don\nMarko. <\/p>\n\n\n\n

\u201eKri\u017e kao znak i \u010dudo Svetoga\nKri\u017ea su izabrano Bo\u017eje sredstvo za na\u0161e spasenje. Zato je kri\u017e postao znak\nljubavi i znak sigurnosti, u ovim nesigurnim vremenima, znak spasenja u\nneda\u0107ama i nevoljama, kao \u0161to je bila zmija u pustinji za Izraelce . Tako je za\nnas kri\u017e postao znak spasenja. Dok je na\u0161 pogled usmjeren na kri\u017e, mi se ne\nbojimo, jer nas kri\u017e podsje\u0107a koji je pravi smisao na\u0161eg \u017eivota. Unato\u010d bolima,\nbolestima i samo\u0107i koju mo\u017eda pro\u017eivljavamo, kri\u017e je znak koji nas podsje\u0107a na\nsmisao na\u0161eg \u017eivota\u201c istaknuo je don Marko, potaknuv\u0161i da vjeru ne gradimo na\n\u010dudima, nego da \u010duda promatramo kao ohrabrenje. \u201eTemeljni sadr\u017eaj na\u0161e vjere je\n– Bog je tako ljubio svijet, da je poslao svoga Sina da se svijet spasi\u201c\nporu\u010dio je don Marko Dokoza. <\/p>\n\n\n\n

Na kraju mise, don Marko je puku\nkoji je za to vrijeme kle\u010dao na koljenima, udijelio sve\u010dani blagoslov s\n\u010dudotvornim Kri\u017eem. Nakon mise puk je po\u010dastio kri\u017e izru\u010duju\u0107i pred njim svoje\npro\u0161nje i potrebe. <\/p>\n\n\n\n

Don Dario Ti\u010di\u0107 godinama je\npredvodio misno slavlje na blagdan \u010cuda Svetoga Kri\u017ea, a tu ljubav \u017eeli\npodijeliti i s bra\u0107om sve\u0107enicima, osobito s onima s kojima je bio povezan kroz\nslu\u017ebu, kao \u0161to je don Marko bio \u017eupni vikar na Belafu\u017ei gdje je don Dario\n\u017eupnik. <\/p>\n\n\n\n

Don Dario napu\u0161ta slu\u017ebu \u017eupnika\nna Belafu\u017ei nakon sedam godina i odlazi za \u017eupnika u Biograd na moru. Stoga je\ni nakanu toga misnog slavlja, izme\u0111u ostaloga, prikazao za prijelaz u tu novu\n\u017eupnu sredinu koja ga podsje\u0107a na njegov rodni Pag, rekao je don Dario. Pa\u0161ke\nvjernike podsjetio je i da je don Ivan Zorica, rodom Biogra\u0111anin, bio \u017eupnik u\nPagu 1962.-1963. godine. <\/p>\n\n\n\n

\u201eTijekom svoje vi\u0161estoljetne\npovijesti, grad Pag kroz vrijeme i prostor \u010duva i posjeduje tri svetinje, plodove\nvjere i kulture. To su \u010dudotvorni Sveti Kri\u017e, Sveti Trn iz Isusove trnove krune\nkojega \u010duvaju pa\u0161e benediktinke u samostanu Navje\u0161tenja BDM u Pagu i Majka\nBo\u017eja od Staroga Grada koja se osobito \u0161tuje od Velike do Male Gospe, a stari\nPa\u017eani \u010dastili su je jo\u0161 dok su \u017eivjeli u Starom Gradu. To je obilje\u017eilo\nsvjetovnu i crkvenu povijest Paga i Pag se time ponosi. O njima su za svojih\npohoda Pagu tijekom povijesti govorili svi papinski vizitatori i biskupi\u201c rekao\nje don Dario, istaknuv\u0161i da nas te tri pobo\u017enosti koje Pa\u017eani \u0161tuju \u201ekroz ovo\nvremenito, materijalno, povezuju s onostrano\u0161\u0107u, s onim \u0161to ne vidimo, sa\nstvarnostima kojima se nadamo, a to je na\u0161 nebeski Otac, nebeska Majka i\nbo\u017eanski sin Isus Krist koji i po otajstvu svoje Svete Muke ulazi u na\u0161 \u017eivot. Isus\nKrist daje nam mir i njegov \u010dudotvorni kri\u017e\u201c poru\u010dio je don Dario. <\/p>\n\n\n\n

Ti\u010di\u0107 je podsjetio kako se \u010cudo\nSvetoga Kri\u017ea u Pagu u pro\u0161losti vi\u0161e \u010dastilo, u pro\u0161losti se taj spomen slavio\nna blagdan Uzvi\u0161enja Svetoga kri\u017ea, 14. rujna. Komunizam je doprinio da je ta\npobo\u017enost bila pala u zaborav. <\/p>\n\n\n\n

\u201ePrije dvadesetak godina,\nnajprije smo po\u010deli paliti lumin na oltaru u pa\u0161koj zbornoj crkvi gdje se \u010dasti\nSveti Kri\u017e. Kao doma\u0107i sin i ljubitelj crkvene, nacionalne i lokalne povijesti,\npoticao sam da se to javno \u010da\u0161\u0107enje pro\u0161iri i proslavi na veliki i\ndostojanstveni na\u010din\u201c rekao je don Dario. <\/p>\n\n\n\n

Tako je 2013. g. bila proslava\n600 godina \u010cuda Svetoga kri\u017ea, za vrijeme pa\u0161kog \u017eupnika don Zdenka Mili\u0107a.\nTada je zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 predvodio sve\u010dano misno slavlje i\nprocesiju s \u010dudotvornim Kri\u017eem oko grada Paga, dan prije blagdana odr\u017eana je\nSve\u010dana akademija. <\/p>\n\n\n\n

\u201eTo nam je bio poticaj da i dalje\n\u0161tujemo i slavimo Sveti Kri\u017e i da svake godine obnavljamo tu svetu uspomenu.\nOsobito u dana\u0161njim vremenima, kri\u017e je na poseban na\u010din znak ohrabrenja i nade.\nKad god su bile te\u0161ko\u0107e, bolesti, nevolje, uvijek smo sa znakom svetoga kri\u017ea\ni\u0161li naprijed. Tako smatramo da i \u0161tovanjem \u010dudotvornog Kri\u017ea iskazujemo\nposebnu po\u010dast i izra\u017eavamo svoju ljubav prema Gospodinu, ali \u017eelimo da nam na\ntaj na\u010din to bude i poticaj da postanemo Isusu sli\u010dni. Da se i sami \u017ertvujemo u\nljubavi, da i sami postanemo darovi jedni za druge i da nosimo jedni druge –\nkao \u0161to je Isus nas nosio svojim probodenim rukama na svom kri\u017eu, sve nas u svom\nsrcu, tako da i mi nosimo jedni druge. To je najve\u0107a poruka proslave \u010cuda\nSvetoga Kri\u017ea\u201c istaknuo je don Dario, opisav\u0161i i povijesne okolnosti doga\u0111aja\nkrvarenja kri\u017ea u 15. st. <\/p>\n\n\n\n

\u201eU kronikama i statutima Zbornog\npa\u0161kog kaptola zapisano je da je taj Kri\u017e prokrvario u suton, predve\u010der dana\n23. srpnja 1413. g. Onda u pozvali \u017eupnika i jo\u0161 neke uglednike iz gradskoga\nvije\u0107a koji su se u to osvjedo\u010dili vlastitim o\u010dima. \u017dena koja je vidjela da je\nkri\u017e prokrvario morala je o tome dati iskaz pod zakletvom. U\u010dinjena je temeljita\nistraga. Crkva je dala svoj pravorijek. Sveta Stolica je dozvolila da pa\u0161ki\nKaptol mo\u017ee slaviti slu\u017ebu Svetoga Kri\u017ea. Kao \u0161to se slavi Sveti Trn 4.\nsvibnja, tako Pag \u0161tuje Sveti Kri\u017e 23. srpnja\u201c rekao je don Dario.<\/p>\n\n\n\n

Dominikanci u Pagu bili su vi\u0161estoljetni\n\u010duvari toga \u010dudotvornog Svetog Kri\u017ea koji se nalazio u samostanskoj crkvi\ndominikanaca u Starom Gradu i u novom gradu Pagu. \u201eDominikanci su taj\n\u010dudotvorni Kri\u017e prenijeli iz Staroga grada u svoju novu crkvu i novi samostan u\nnovi grad Pag. Do 1806. g. \u010dudotvorni Kri\u017e bio je u dominikanskom samostanu,\nkada je Napoleon zauzeo samostan. Tada je bila borba izme\u0111u francuske vlade i\ncrkvene uprave da se crkva skroz zatvori. Dominikanska crkva je zatvorena 1811.\ng. Pa\u017eani su te 1811. g. uzeli oltar i \u010dudotvorni Kri\u017e iz dominikanske crkve te\nsu ih prenijeli u pa\u0161ku zbornu crkvu. Tako je Kri\u017e sa\u010duvan s originalnim\noltarom u pa\u0161koj zbornoj crkvi do danas, uz oltar Gospe od Ru\u017earija. Taj Kri\u017e\nnosi se u procesiji na Veliki petak oko grada Paga\u201c pojasnio je don Dario. <\/p>\n\n\n\n

Prijenos prokrvavljenog Kri\u017ea iz\nstare crkve u zbornu crkvu bio je u vrijeme politi\u010dkih previranja kada je\nNapoleon \u017eelio svu crkvenu imovinu u\u010diniti dr\u017eavnom i oplijeniti Crkvu.\nDominikanska crkva u Pagu sa\u010duvana je do danas u svojim konturama, a na mjestu\nnekada\u0161nje zgrade samostana sada su stambene zgrade. <\/p>\n\n\n\n

Veliki promicatelj pobo\u017enosti\nprema Svetom Kri\u017eu bio je pa\u0161ki sin don Bla\u017e Karavani\u0107 (1872.-1954.) koji je\nsudjelovao u velikoj proslavi 500 godina \u010cuda Svetoga Kri\u017ea 1913. godine. <\/p>\n\n\n\n

\u201eTaj dan ujutro bila se sru\u010dila\nvelika nevera, oluja, ki\u0161a, u Pagu bismo rekli, subisanje – to je pa\u0161ki izraz\nza nevrijeme, od talijanske rije\u010di subiso<\/em>,\n\u0161to zna\u010di ponor. Popodne kad je trebala biti procesija s \u010dudotvornim Kri\u017eem,\ngranulo je sunce. Tada su sve\u0107enici koji su bili ro\u0111aci, don Nikola Valenti\u0107 i\ndon Ivan Valenti\u0107, bili su i \u017eupnici u Pagu, uzeli taj Kri\u017e i ponijeli su Kri\u017e\noko cijeloga Grada Paga. Pa\u017eani koji su \u017eivjeli u Americi donirali su sredstva\nza ure\u0111enje crkve i organiziranje te velike proslave. U to doba don Bla\u017e\nKaravani\u0107 bio je \u017eupnik u Privlaci. On je s brodi\u0107em do\u0161ao u pa\u0161ko mjesto\nPovljana i odatle je pje\u0161ice i\u0161ao u Pag, tako je to nekada bilo, na proslavu\n500. godi\u0161njice \u010cuda Svetoga Kri\u017ea\u201c pripovjedio je don Dario. <\/p>\n\n\n\n

Ti\u010di\u0107 je podsjetio i da Crkva 23.\nsrpnja slavi blagdan sv. Brigite \u0160vedske koja je bila osobita misti\u010darka Muke\nIsusove. \u201eU Pagu se povezuje njena misti\u010dna pobo\u017enost prema Presvetom Kri\u017eu i \u010cudo\nSvetoga Kri\u017ea. Sv. Brigita \u0160vedska koja je imala misti\u010dna vi\u0111enja Isusove muke\nizrazila je kroz svoje spise \u0161to je Isus pro\u017eivljavao prije svoje smrti.\nStra\u0161nu muku, mu\u010denje, udaranje, bi\u010devanje. Ali, nakon svega toga, najvi\u0161e nas\ntje\u0161i to da je Isus slavno uskrsnuo. To je na\u0161a nada. Zato i taj \u010cudotvorni Kri\u017e\nima smisla, zato i \u0161tovanje Svete Krune ima smisla, zato na\u0161 kr\u0161\u0107anski \u017eivot sa\nsvom patnjom i rado\u0161\u0107u, ima smisla\u201c poru\u010dio je don Dario. <\/p>\n\n\n\n

Na \u010dinjenicu da se spomen kri\u017ea\nuglavnom povezuje s korizmenim vremenom u crkvenoj godini, a u pa\u0161kom slu\u010daju\nProvidnost vjernicima usred ljetnih vru\u0107ina pogled opet usmjerava prema kri\u017eu,\ndon Dario je rekao: \u201eZato \u0161to nas Bog svaki put \u017eeli podsjetiti da njegova\nljubav nema vremena ni granica. Nego da se uvijek i u svakom trenutku sjetimo\nkako je Isus podnio za nas svoju muku i smrt. Nema godi\u0161njeg odmora za\npodsjetiti na Bo\u017eju ljubav. Bog nikad nema godi\u0161nji da bi nas podsjetio na\nsvoju vlastitu ljubav prema nama ljudima\u201c poru\u010dio je pa\u0161ki sin i promicatelj\npa\u0161kih svetinja, don Dario Ti\u010di\u0107.                             <\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Blagdan \u010cudo Svetoga Kri\u017ea sve\u010dano je proslavljen u petak 23. srpnja u zbornoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu. Sve\u010dano ve\u010dernje …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":50500,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/P1018115.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50499"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=50499"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50499\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":50508,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/50499\/revisions\/50508"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/50500"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=50499"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=50499"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=50499"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}