{"id":4993,"date":"2011-03-31T07:46:03","date_gmt":"2011-03-31T07:46:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=4993"},"modified":"2018-07-29T00:11:26","modified_gmt":"2018-07-28T23:11:26","slug":"glagoljski-spomenici-na-zadarskom-podrucju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=4993","title":{"rendered":"GLAGOLJSKI SPOMENICI NA ZADARSKOM PODRU\u010cJU"},"content":{"rendered":"

Iskoni b\u0115 slovo \u2013 Zbornik radoiva o glagoljici i glagolja\u0161ima zadarskog kraja i crkvi svetog Ivana Krstitelja, Zagreb 2001.<\/em><\/p>\n

Nedo\u00a0 GRBIN[1]<\/sup><\/sup><\/a><\/p>\n

GLAGOLJSKI SPOMENICI NA ZADARSKOM PODRU\u010cJU<\/strong><\/p>\n

Hrvati su vrlo rano primili slavensko bogoslu\u017eje a time i glagoljsko pismo, ali ni do danas me\u0111u povjesnicima nije rije\u0161eno pitanje kada je to bilo i na koji je to na\u010din izvedeno.[2]<\/sup><\/sup><\/a><\/p>\n

U sjevernoj Dalmaciji, a time i na zadarskom podru\u010dju, glagolja\u0161ka je tradicija posvjedo\u010dena razli\u010ditim dokumentima, od splitskih crkvenih sabora 925. i 1060. pa do kraja 19. stolje\u0107a. To su zaklju\u010dci splitskih crkvenih sabora, papina pisma, biskupske okru\u017enice i izvje\u0161taji, izvje\u0161taji apostolskih vizitatora iz 1579. i 1603., popisi glagolja\u0161kih \u017eupa i tako\u0111er do danas o\u010duvano glagolja\u0161ko pjevanje u mnogim seoskim crkvama.<\/p>\n

Ivan Ostoji\u0107, pisac kapitalnog djela Benediktinci u Hrvatskoj, pretpostavlja da je samostan sv. Ivana Evan\u0111elista u Biogradu od svojega po\u010detka 1059. bio glagolja\u0161ki,[3]<\/sup><\/sup><\/a> a njegovi su se redovnici benediktinci nakon njegova razaranja 1122.-1125. sklonili na otok Pa\u0161man i na bre\u017euljku \u0106okovac uz tamo\u0161nju kapelu sv. Kuzme i Damjana nastavili samostanski \u017eivot i svoje djelovanje. Taj samostan s vremenom je postao jako glagolja\u0161ko sredi\u0161te te se \u010dini daje upravo s \u0106okovca 1346. oti\u0161lo u Prag nekoliko benediktinaca glagolja\u0161a da tamo budu u\u010ditelji glagoljice i obnovitelji slavenskoga bogoslu\u017eja[4]<\/a>. U Samostanu na \u0106okovcu posto\u00adjao je skriptorij u kojem se u 17. st. razvio poseban vid kurzivnoga glagoljskoga pisma koje se upotrebljavalo u sjevernoj Dalmaciji, zbog \u010dega ga je Vjekoslav \u0160tefani\u0107 nazvao sjevernodalmatinskom \u0161kolom.[5]<\/sup><\/sup><\/a><\/p>\n

I franjevci tre\u0107oredci od svojih su prvih po\u010detaka polovicom 13. st. bili glagolja\u0161i.[6]<\/sup><\/sup><\/a> Oni su za svojega utemeljitelja i obnovitelja Mateja Bo\u0161njaka od kraja 15. st. razvili jako djelovanje, i po Dalmaciji, Kvarneru i Istri osnivali crkve i samostane sa slavenskim bogoslu\u017ejem te ostali najdosljedniji glagolja\u0161i do danas. Zbog toga su ih i nazivali Fratres illirici ili de littera sclava. Me\u0111u njima bilo je i pisaca kao \u0161to su \u0160imun Klimantovi\u0107, \u0160imun Glavi\u0107, Franjo Depope i dr.<\/p>\n

Osim benediktinaca i franjevaca tre\u0107oredaca bili su glagolja\u0161i i brojni znani i neznani popovi i fratri po selima kopnenoga i oto\u010dnoga dijela zadarske nadbis\u00adkupije.<\/p>\n

U svojem radu Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca Marija Panteli\u0107 konstatira da “liturgijska analiza sadr\u017eaja glagoljskih misala… “upu\u0107uje na zaklju\u010dak da je \u017eivi centar i pravi rasadnik glagoljske pismenosti bila okolica Zadra sa susjednim Ninom. Tu je glagolizam od svojega postanka imao potporu u narodnim vladarima, zatim u doma\u0107oj vlasteli koja se slu\u017eila glagoljskim pismom, kao i u doma\u0107im hrvatskim biskupima-glagolja\u0161ima u ninskoj i krbavskoj biskupiji. Tu su se prevodile i prepisivale liturgijske knjige koje spadaju me\u0111u najstarije {Misal kneza Novaka iz 1368.) i koje su se odatle \u0161irile dalje na sjever preko krbavskoga posrednoga podru\u010dja koje nam je ostavilo starije, vrlo lijepe i dragocjene kodekse (misale): Novakov, Berlinski i Vatikanski illyrico S.” Marija Panteli\u0107 nastavlja: “U Zadru je od 13. st. djelovao vrlo jak franjeva\u010dki i benediktinski skriptorij sv. Kr\u0161evana koji je utjecao ne samo na liturgijske knjige na\u0161ih glagolja\u0161a, nego je svoj utjecaj pro\u0161irio i na cijelo podru\u010dje katoli\u010dke Crkve, stoje imalo za posljedicu da su se izvjesne forme i pojedini obredi kod nas po\u010deli njegovati mnogo prije nego u ostalom zapadnom svijetu.”[7]<\/sup><\/sup><\/a><\/p>\n

Iz Zadra i njegove okolice, sa susjednih otoka, a posebno iz benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na \u0106okovcu i iz Obrovca, o\u010duvali su se do danas brojni glagoljski spomenici: rukopisne knjige, kodeksi, bilje\u017enice, isprave, zapisi i natpisi, a tako\u0111er i tiskane glagoljske knjige, \u0161to sve svjedo\u010di o bogatoj glagolja\u00ad\u0161koj tradiciji cijeloga zadarskoga podru\u010dja, odnosno dana\u0161nje zadarske nadbis\u00adkupije.<\/p>\n

O toj na\u0161oj glagoljskoj ba\u0161tini ovom \u0107emo prilikom ukratko ne\u0161to re\u0107i, na temelju dosada\u0161njih podataka, o tome kolika je ona po opsegu i gdje se nalazi, odnosno \u010duva. Tako\u0111er \u0107emo usput spomenuti i dio na\u0161e ba\u0161tine koja se spominje u arhivskim spisima, a najve\u0107im je dijelom propala.<\/p>\n

\u00a0Glagoljski natpisi<\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/strong>U Zadru i drugim mjestima zadarskoga podru\u010dja, odnosno na podru\u010dju dana\u00ad\u0161nje zadarske nadbiskupije o\u010duvalo se do danas 115 glagoljskih natpisa i grafita, i to: u Zadru 7, \u0106okovcu na otoku Pa\u0161manu 12, Salima 10, Tkonu 6, Suko\u0161anu 5, Luci 4 i Kalima 4; u Kozinu, Kukljici, Istu, Olibu, Silbi, Sutomi\u0161\u0107ici, \u0160kolji\u0107u kod Preka i Ugljanu po 3; u Grusima, Krm\u010dini, Lukoranu, Posedarju, Turnju, Vrgadi, Zaglavu, Zemuniku, \u017ddrelcu i’ \u017dmanu po 2 i u Biogradu, Bokanjcu, Bo\u017eavi, Debeljaku, Sv. Filipu i Jakovu, Kolanu, Korlatu, Kraju, Molatu, Nevi\u0111anima, Novigradu, Pako\u0161tanima, Pa\u0161manu, Preku, Rado\u0161inovcima, Savru, Sestrunju, \u0160kabrnji, Tinju, Velom Ratu, Viso\u010danima, Vla\u0161i\u0107ima i Zapuntelu po l.[8]<\/a><\/p>\n

Znamo jo\u0161 za 15 natpisa koji su od druge polovice pro\u0161log stolje\u0107a do danas izgubljeni, prekriveni \u017ebukom ili propali nepomnjom u razli\u010ditim pregradnjama ku\u0107a i to: u Brbinju 1, Velom I\u017eu 1, Luci 2, Olibu 1, Salima 3, Turnju 1, Ugljanu 1, Vla\u0161i\u0107ima 1, Vrsima (Privla\u010di) 1, \u017ddrelcu 1, Solinama 1 od udara groma i u Zadru 1 od bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.<\/p>\n

Ti glagoljski natpisi uklesani su na nadvratnicima crkava, samostana i ku\u0107a, na nadgrobnim plo\u010dama, krunama bunara ili pak ugravirani na posudicama za sv. ulje, na jednoj piksidi i na jednom ophodnom kri\u017eu, ili kao grafiti uparani na pragove ili crvenom kredom i bojom upisani u \u017ebuku.<\/p>\n

Natpisi su razli\u010ditih veli\u010dina i sadr\u017eaja, od 23 ugravirana slova na posudicama za sv. ulje do 35 rije\u010di uklesanih na nadvratniku \u017eupne crkve u Salima. Me\u0111u gore navedenim natpisima ima i krnjih i nepotpunih natpisa na ulomcima plo\u010da, od kojih su neki naknadno, kao spoliji, ugra\u0111eni u zidove ku\u0107a ili menze oltara.<\/p>\n

Gore nabrojeni natpisi i grafiti potje\u010du: iz 15. st. njih 11, iz 16. st. 31, iz 17. st. 31, iz 18. st. 52, iz 19. st. 2, i iz 20. st. 3.<\/p>\n

Najstariji danas poznati natpis sa zadarskoga podru\u010dja bio je onaj popa Radmila na drvenom prijenosnom oltaru iz 1442. a glasio je: “Va ime Boga. Let gospodnjih 1442. To delo stvori Radmil pop. Totu po\u010di\u0161e mo\u0107i \u0160tipana, Martina, Ivana Zlatousta. Ukr\u0161ten 25. dan juleja.” Taj je oltar bio vlasni\u0161tvo obitelji Bianchi u Zadru, zatim Gradske biblioteke i napokon Muzeja sv. Donata. Vjerojatno je uni\u0161ten ili otu\u0111en pri bombardiranju Zadra u Drugom svjetskom ratu.<\/p>\n

U adaptaciji i pregradnji biv\u0161eg samostanskog kompleksa Sv. Ivana u Zadru u blizini Fo\u0161e pro\u0161le je godine otkriven glagoljski natpis najednom nadvratniku iz 1643., a pri obnovi stare crkve sv. Luke na groblju u \u0160kabrnji tako\u0111er jedan natpis iz 17. st.<\/p>\n

Nadamo se da \u0107e se prona\u0107i jo\u0161 glagoljskih natpisa, osobito na kopnenom dijelu zadarskoga podru\u010dja, koje je vrlo slabo istra\u017eeno. Nakon objavljene knjige Branka Fu\u010di\u0107a 1982. registrirali smo jo\u0161 36 natpisa, od kojih se svi nisu o\u010duvali, ali su postojali te ih je potrebno spomenuti. Neke od njih ve\u0107 smo objavili,[9]<\/a> a i ostali \u0107e uskoro biti objavljeni.<\/p>\n

\u00a0Glagoljski rukopisi\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/strong>Za potrebe bogoslu\u017eja i druge crkvene funkcije trebale su knjige kao \u0161to su misali, brevijari, psaltiri, rituali i druge priru\u010dne knjige, zatim knjige bratov\u0161tina, a nakon Tridentskog sabora (1545-1563) i mati\u010dne knjige (ro\u0111enih odnosno kr\u0161tenih, vjen\u010danih, krizmanih, umrlih i tzv. “stanje du\u0161a”) kojima su se slu\u017eili popovi i redovnici glagolja\u0161i, a neke i sami pisali. U dugom nizu godina njihove uporabe, u mleta\u010dkim razaranjima Biograda, Zadra i Nina, a poslije u turskim razaranjima i plja\u010dkama po zadarskom zale\u0111u u kojima je nestalo oko tridesetak sela u Ravnim kotarima i Bukovici,[10]<\/sup><\/sup><\/a> u 13 po\u017eara crkvenih i gradskih ustanova u Zadru od kraja 14. do po\u010detka 20. st., u nekoliko prikupljanja i odno\u0161enja knjiga,[11]<\/a> u raznim drugim neda\u0107ama i otu\u0111enjima, te su knjige najve\u0107im dijelom propale. To saznajemo po brojnim ulomcima takvih knjiga koji su se slu\u010dajno o\u010duvali i sada se nalaze u Arhivu JAZU u Zagrebu, Publi\u010dnoj biblioteci u Lenjingradu[12]<\/a> i drugdje, kao i iz arhivskih podataka, napose u spisima zadarskih notara.<\/p>\n

Znamo daje u crkvi sv. Marije u Salima postojao glagoljski brevijar iz 14. st. i jo\u0161 jedan stariji u crkvi sv. Mihovila u Zaglavu, koje je vidio i o njima 1753. pisao zadarski nadbiskup Matej Karaman, ali im se zameo svaki trag. [13]<\/sup><\/a><\/sup><\/p>\n

U apostolskim vizitacijama 1579. i 1603. spominju se neki misali i brevijari ispisani na pergameni, ali ni o njima ni\u0161ta ne znamo.[14]<\/a><\/p>\n

Listaju\u0107i spise zadarskih bilje\u017enika (notara) iz 14. i 15. st., Petar Runje je u tim spisima nai\u0161ao na vi\u0161e mjesta gdje se spominju misali, brevijari i druge glagoljicom pisane knjige, koje su stariji sve\u0107enici oporu\u010dno ostavljali crkvama, samostanima, mla\u0111im sve\u0107enicima ili rodbini za njihove budu\u0107e sve\u0107enike ili se u tim spisima govori o nabavci, odnosno prodaji takvih knjiga. Npr.:<\/p>\n

1426. sve\u0107enik \u0160imun “de littera sclava” ostavlja svoj psaltir kapelanu fratru Fabijanu u leprozoriju sv. Lazara.<\/p>\n

1440. fra Petar tre\u0107ega reda sv. Franje posjeduje brevijar dok staja\u0161e u crkvi sv. Kri\u017ea pokraj Zadra, a prije toga primio je 20 dukata da kupi misal. To je nama danas poznati Berlinski misal iz 1402.<\/p>\n

1454. Grgur Mrgani\u0107 predaje tre\u0107oredcima 6 glagoljskih knjiga koje im je poru\u010dno ostavio 1453. \u017eupnik na Trsatu Juraj pok. Stjepana, i to: ve\u0107i brevijar, knjigu o sv. Ivanu Zlatoustom i molitvenik za crkvu sv. Mihovila u Zaglavu, Kristov \u017eivotopis i homilijar za crkvu sv. Ivana Krstitelja izvan Zadra i jednu knjigu za samostan sv. Pavla na \u0160kolji\u0107u.<\/p>\n

1401. \u017eupna zajednica crkve sv. Ciprijana u Bokanjcu daje na uporabu misal i brevijar novom kapelanu glagolja\u0161u Ratku pok. Bila\u0107a Meglani\u0107a “de Corbavia”.<\/p>\n

1405. sve\u0107enik Dionizije pok. Rado\u0161a “de Croatia” ide posjetiti grobove sv. Petra i Pavla u Rimu te s oporukom pola\u017ee i svoj brevijar i misal kod benediktinki sv. Marije u Zadru.<\/p>\n

1449.\u00a0 Jurko Garkovi\u0107 “de Corbavia” prima iz ostav\u0161tine \u017eupnika sv. Marije na otoku Ugljanu jedan kodeks za crkvu sv. Jakova “in Corbavia”.<\/p>\n

1450.\u00a0 franjevci tre\u0107oredci nastanjeni kod Sv. Frane na Komr\u010daru (otok Rab) pismeno se obvezuju pred svojim provincijalom iz Zadra da \u0107e vjerno \u010duvati glagoljske knjige od pok. fra Petra “de Corbavia” koji je umro na Komr\u010daru. Knjige se ne smiju nositi preko Velebita niti u Istru. Jedan dio knjiga provincijal nosi u Zadar jer im tamo trebaju. Ako ubudu\u0107e ne bi tre\u0107oredci bili na Komr\u010daru, stvari i knjige pok. fra Petra treba da se vrate u Zadar.<\/p>\n

1413. sastavlja svoju oporuku u Zadru sve\u0107enik “Volcatio”, Vuk, glagolja\u0161 koji me\u0111u ostalim ostavlja svoj misal crkvi sv. Jurja “in Lesac” kod Senja.<\/p>\n

1441. sve\u0107enik “Giurssa” pok. Mateja, glagolja\u0161, pi\u0161e oporuku i \u017eeli da ga pokopaju u crkvi sv. Mihovila u Zadru, a svoj brevijar ostavlja crkvi sv. Marije u Modru\u0161u.<\/p>\n

1445. sub\u0111akon Juraj pok. Ivana Sandalja prodaje u Zadru kompletan brevijar Ivanu Kordici, \u017eupniku Sv. Marije Magdalene u Bu\u017eanima, za 26 zlatnih dukata.<\/p>\n

Tada se u Zadru spominje Jakov pok. Bla\u017ea (Bla\u017eevi\u0107) “de Modrussia” koji prepisuje glagoljske knjige.<\/p>\n

Glagoljske knjige iz Dalmacije preko Zadra ili iz njega putuju prema Lici i Krbavi, ali i obrnutim smjerom one dolaze u ove krajeve.<\/p>\n

1380. u inventaru zadarskoga trgovca Damjana pok. Martina nalazi se “… una biblia in sclavica lingua”, a 1389. u oporuci isto nekoga Damiana (mo\u017eda je to ista osoba) spominje se “unus liber Alexandri paruus in littera sclaua… Item unus Rimancius scriptus partim in latino, partim in sclauo”. Za “liber Alexandri” pi\u0161e Jire\u010dek da mora biti identi\u010dan staroslavenskim pripovijestima o Aleksandru Veli\u00adkom, a za “Rimancius” da su to bili srednjovjekovni romani talijanske preradbe poznati po zapadnoj Europi. \u010cini se daje u Zadru bila dobro opskrbljena proda\u00advaonica knjiga za sva\u010dije ukuse i potrebe, \u0161to se mo\u017ee zaklju\u010diti i po inventaru trgovca Mihovila u Zadru iz 1385.<\/p>\n

I 1383. umro je sve\u0107enik Volko iz Popra\u0107ana, a izvr\u0161itelji njegove oporuke prodaju “Butchoni archipresbiteri de Luca unum breviarium sclavonice” za 200 libara. Isti izvr\u0161itelji daju u Zadru Pribislavu Jurijevi\u0107u “De Blachiano”, povjere\u00adniku bratov\u0161tine sv. Nikole “de Novo”, “unum missale in littera sclavonica” \u0161to joj je oporu\u010dno ostavio sve\u0107enik Volko.<\/p>\n

1406.\u00a0 sve\u0107enik Matej pok. Stjepana, \u017eupnik Sv. Mihovila “de Berdo”, u svojoj oporuci ostavlja \u0111akonu Volku misal, a crkvi svoj brevijar.<\/p>\n

1407.\u00a0 sve\u0107enik Ivan pok. Kr\u0161evana “de Berdo” \u010dini svoju oporuku u Zadru i ostavlja crkvi sv. Martina “de Polissano” svoj misal, sve\u0107eniku Stjepanu pok. Pribacija “de Cernogoschina” svoj bolji brevijar a drugi brevijar da se proda za pokoj njegove du\u0161e.<\/p>\n

1417. sve\u0107enik arhiprezbiter Butko “de littera sclava” ostavlja svojem \u0111aku Cvitanu 4 zlatna dukata i psaltir, a koludricama crkve sv. Marije misal i brevijar da za njega Boga mole. Petar Runje s pravom se pita nije li taj Butko onaj isti koji je napisao Hrvojev misal.<\/p>\n

1456. dva redovnika iz \u0106okovca i 4 \u017eupnika iz sela Tuklja\u010dane, Rogovo, Tinj i Hra\u0161\u0107ane izjavljuju u Zadru da \u017eele po\u0107i na kri\u017earsku vojnu u Ugarsku protiv Turaka. Potreban im je mali glagoljski brevijar za svetu slu\u017ebu na tom putu, koji pozajmljuju od samostana na \u0106okovcu. Procijenjen je na 32 zlatna dukata, koji \u0107e iznos zajedni\u010dki namiriti ako nakon povratka s puta ne vrate brevijar.<\/p>\n

1455. Ivan Radeljevi\u0107 naru\u010duje za crkvu sv. Ivana u Tinju glagoljski brevijar za 100 libara i 20 malih nov\u010di\u0107a.<\/p>\n

1435. fra Jakov iz Trogira, stanovnik Zadra, daje Pavlu \u0160ubi\u0107u za crkvu sv. Jurja u obrova\u010dkom distriktu brevijar koji su Turci u jednom pohodu bili odnijeli i koji je otkupljen za 55 libara i 8 malih nov\u010di\u0107a.<\/p>\n

1440. sve\u0107enik Marko Marija\u0161evi\u0107 posjeduje dobar brevijar, koji \u0107e ostaviti crkvi sv. Mihovila u Rogovu, a \u017eupljani \u0107e mu za to davati godi\u0161nje ugovorene koli\u010dine \u017eita, vina, ulja i slu\u017eit \u0107e se njihovom ku\u0107om dok je \u017eiv.<\/p>\n

1454. Nikola, \u017eupnik Blata, u svojoj oporuci ostavlja svoj brevijar sve\u0107eniku Grubi\u0161i u selu Grusi, a poslije Grubi\u0161ine smrti crkvi sv. Tome u Blatu. Svome kleriku Andriji ostavlja psaltir.<\/p>\n

1460. Jakov Bla\u017eevi\u0107, pisar i minijaturist, sklapa ugovor sa zadarskim plemi\u00ad\u0107em Ivanom pok. Dujma Grizogona da \u0107e za 15 mjeseci prepisati misal na pergament za crkvu sv. Marije u Ceranima kod Ostrovice za 27 zlatnih dukata. Pojedine dijelove misala oslikat \u0107e bojama i pozla\u0107enim minijaturama.<\/p>\n

1455. zadarski plemi\u0107 Ser Donato Kre\u0161ava predaje Jakovu Bo\u0161kovi\u0107u, tinjskom sucu, brevijar za crkvu sv. Ivana \u0161to mu ga je predao fratar Juraj zvani Isten.<\/p>\n

1440. majka Jelena i sin joj Pavao prodaju bratov\u0161tini \u017eupe sv. Nikole u Crnome brevijar od pok. sina sve\u0107enika Jurja, Pavlova brata.<\/p>\n

1445. sve\u0107enik Damjan pok. Ambrozija, stanovnik Zadra, prodaje misal za 21 zlatni dukat sve\u0107eniku Ivanu Stojani\u0107u u selu Jasenovu pokraj Nina.<\/p>\n

1455. sve\u0107enik Juraj Prem\u010di\u0107 iz Jasenova obvezuje se da \u0107e sve\u0107eniku Kre\u0161ulu Ceglievi\u0107u iz Zadra prepisati taj misal za 100 libara do blagdana Uza\u0161a\u0161\u0107a sljede\u0107e godine.<\/p>\n

1457. bratov\u0161tina u selu Trsci kupuje glagoljski misal za 86 libara.<\/p>\n

1489. izvr\u0161itelj oporuke pok. Ivana Kuzmi\u0107a, \u017eupnika sv. Kasijana u Suko\u0161anu, prodaje gvardijanu samostana sv. Pavla na \u0160kolji\u0107u brevijar ispisan na pergameni za 78 libara.<\/p>\n

1401. sve\u0107enik Juraj Kr\u010di\u0107 iz \u017eupe Trsci ninske biskupije ostavlja brevijar \u017eupniku Stjepanu u selu Stomorinavas.<\/p>\n

1404. sve\u0107enik Pavao obe\u0107ava da \u0107e biti kapelan 3 godine kod sve\u0107enika Ivana u \u017eupi sv. Tome u Blatu, a za to \u0107e kao nagradu dobiti misal i odijelo.<\/p>\n

1409.\u00a0 u Zadru izjavljuju svjedoci da je umro sve\u0107enik Andrija, \u017eupnik u Pa\u0161manu, koji je prije toga izjavio da ostavlja misal crkvi sv. Marije na Pa\u0161manu, a svojem kleriku Petru “unum suum diurnale”.<\/p>\n

1410.\u00a0 u Brbinju je umro sve\u0107enik Ben\u0161a i ostavio brevijar crkvi sv. Kuzme i Damjana u Brbinju. Odredio je da se proda njegov misal i priru\u010dnik.[15]<\/a><\/p>\n

\u00a0Ovdje smo u najkra\u0107im crtama spomenuli 15 misala, 20 brevijara, 3 psaltira, 1 Bibliju i vi\u0161e od 12 drugih knjiga za koje se u notarskim spisima ka\u017ee da su napisane “de littera sclava”, “in sclavica lingua”, “in sclauo” “in littera sclavoni-ca” i si. Luka Jeli\u0107,[16]<\/a> Vladislav Cvitanovi\u0107,[17]<\/a> Ante Strga\u010di\u0107,[18]<\/a> Rube Filipi[19]<\/a> i Bla\u017e Juri\u0161i\u0107[20]<\/a> u svojim radovima tako\u0111er spominju pokoji rukopisni misal i brevijar iz notarskih spisa, ali i iz drugih fondova, \u0161to pove\u0107ava njihov broj. Mogu\u0107e je da se jedna te ista knjiga spominje na vi\u0161e mjesta u raznim razdobljima i mjestima, \u0161to je te\u0161ko utvrditi iz ovako kratkih podataka pa se broj mo\u017ee smanjiti, ali ovdje treba napomenuti da niti svi arhivski spisi nisu jo\u0161 pregledani, pa se broj ovih knjiga mo\u017ee samo pove\u0107ati. Na \u017ealost, veliki dio tih knjiga, kako smo to naprijed rekli, vjerojatno je propao ili se me\u0111u o\u010duvanima krije pod drugim imenima. Prema tome, trebalo bi ovu gra\u0111u detaljnije istra\u017eiti i usporediti s o\u010duvanim primjercima koji se \u010duvaju i kod nas i u inozemstvu.<\/p>\n

Da bismo vidjeli kakav je bio put i sudbina na\u0161ih knjiga, spomenut \u0107emo neke primjere.<\/p>\n

U kraju izme\u0111u Obrovca, Nina, Zadra i Benkovca \u017eivio je pop Vuk, koji je po savjetu svojega strica Vitka, opata samostana sv. Jurja Koprivskoga, naru\u010dio pisanje glagoljskoga misala kod uglednog pisara Bartola Krbavca. Samostan sv. Jurja nalazio se u Obrovcu na rijeci Zrmanji. Ve\u0107 1440. misal je u vlasni\u0161tvu crkve sv. Kri\u017ea u zadarskom predgra\u0111u, 1627. poslanje s drugim glagoljskim knjigama uRim, 1808. je u Londonu, a 1956. prona\u0111enjeuBerlinuipo sada\u0161njem smje\u0161taju nazvan Berlinski misal. Napisao gaje 1402. Bartol Krbavac svjetovnjak, pisar od zanata, na 218 listova pergamene u 2 stupca.[21]<\/sup><\/sup><\/a> Pisar Bartol iz Krbave spominje se u Zadru od 1410. do 1440., a to je, kako navodi Petar Runje, na\u0161 Bartol Krbavac.[22]<\/sup><\/sup><\/a><\/p>\n

Za popa Bla\u017ea u Obrovcu, kapelana koprivskog samostana sv. Jurja, napisao je pop Marko jedan glagoljski misal, koji se od 1627. \u010duva u vatikanskoj knji\u017enici po kojoj je dobio ime “Vatikanski illyrico 8”. Na njegovu po\u010detku zapisana je godina 1435.1 taj se misal selio najprije po Lici, pa u Dobrinj na otok Krk i zatim u Rim. Pisanje na 286 listova pergamene u 2 stupca.[23]<\/sup><\/sup><\/a><\/p>\n

Treba spomenuti i glagoljski misal koji je oko 1404. napisao za hercega splitskoga i vojvodu bosanskoga Hrvoja Vuk\u010di\u0107a Hrvatini\u0107a pisar Butko, a ilumi\u00adnirao nepoznati iluminator.[24]<\/sup><\/sup><\/a> Pisar Butko potje\u010de iz okolice Zadra i vjerojatno ga je pisao u kojem zadarskom skriptoriju, mo\u017eda ba\u0161 u samostanu sv. Kr\u0161evana, gdje je bilo vrsnih skriptora i iluminatora latinskih knjiga. Misal je napisan na 246 listova pergamene u 2 stupca i ukra\u0161en s 94 minijature i oko 380 inicijala. Njegova dragocjenost bila je bez sumnje i u njegovu izgubljenom zlatnom i srebrnom uvezu, zbog \u010dega je bio plijen turske plja\u010dke i zavr\u0161io u biblioteci turskih sultana u Carigradu, gdje se i danas \u010duva. Godine 1973. napravljeno je njegovo faksimi-lirano izdanje.<\/p>\n

I tzv. Newyorski misal s po\u010detka 15. st., koji se sada nalazi u New Yorku u poznatoj Morgan Library\/, prema izdava\u010du njegova faksimila H. Birnbaumu potje\u010de iz okolice Zadra.[25]<\/a> Marija Panteli\u0107 pretpostavlja mo\u017eda ba\u0161 iz Sv. Filipa i Jakova.<\/p>\n

Nedavno su u \u017eupnom uredu u Pa\u0161manu prona\u0111ena 2 lista pergamene i 10 sitnih ostri\u017eaka, koji su bili nalijepljeni na unutra\u0161njoj strani prednje korice tiskanog glagoljskog misala iz 1741., a ostri\u0161ci na odre\u0111enim listovima u misalu. Zadnja korica nije jo\u0161 prona\u0111ena, a vjerojatno je i ona oblijepljena pergamentnim listovima koji su u\u010dvr\u0161\u0107ivali i vezivali korice s knjigom. Ti listovi i ostri\u0161ci ispisani su lijepim crnim i crvenim slovima ustavne glagoljice koja ide u 15. st., a dio su, kako je utvrdio Milan Mihaljevi\u0107, brevijara i to iz dijela “Proprium sanctorum”. Ni me\u0111u na\u0161im glagoljskim knjigama nisu rijetkost slu\u010dajevi da su se novije papirnate knjige i bilje\u017enice uvezivale u pergamentne listove starih rukopisnih knjiga, pa su se tako ti pergamentni listovi i o\u010duvali.<\/p>\n

Vjerojatno bi, kao stari, ra\u0161\u010dinjeni i vi\u0161e neupotrebljivi bili ba\u010deni i mi danas za mnoge kodekse ne bismo niti znali da su postojali.<\/p>\n

U \u017eupnim uredima u Ravi, Velom I\u017eu, Malom I\u017eu, \u017dmanu, Brbinju, Dragovama, Bo\u017eavi, Solinama, Velom Ratu, Molatu, Premudi, Sestrunju, Sutomi\u0161\u0107ici, Preku, Kalima, Kukljici, \u017ddrelcu, Banju, Pa\u0161manu, Kozinu, Diklu, Murvici, Bibinju, Suko\u0161anu, Arbanasima, Novigradu, Turnju, Ugljanu, Lukoranu, Petr\u010danima, Tkonu, Salima, Zaglavu, Selinama, Vinjercu, Ljup\u010du, Pako\u0161tanima, Dra\u010devcu, Olibu, Silbi[26]<\/a> i Vrgadi[27]<\/a> o\u010duvalo se do danas dosta glagoljskih rukopisnih knjiga, bilje\u017enica i isprava i to: 69 knjiga bratov\u0161tina, 11 godara, 223 mati\u010dne knjige (kr\u0161tenih, vjen\u010danih, krizmanih, umrlih i “stanje du\u0161a”), 6 bilje\u017enica raznog sadr\u017eaja i 7 isprava. Sve su one pisane od 16. do 19. st. i u duljim vremenskim razdobljima, a pisali su ih mjesni \u017eupnici i kapelani. Ve\u0107i dio mati\u010dnih knjiga od 1949. nalazi se u Historijskom arhivu u Zadru[28]<\/strong><\/em><\/a> a manji dio, kao i neke knjige bratov\u0161tina i godari u Nadbiskupskom arhivu u Zadru.<\/p>\n

Ovdje treba spomenuti da je u Nevi\u0111anima oko 1930. propalo 7 mati\u010dnih knjiga (kr\u0161tenih, vjen\u010danih, krizmanih i umrlih) koje su pisane od 1665. do 1825. Za vrijeme II. svjetskog rata prolaznici za Afriku uni\u0161tili su 5 mati\u010dnih knjiga (1742.-1825.) u \u017eupnom uredu u Luci, a godine 1943. okupator je zapalio \u017eupni stan u Savru u kojem je izgorjela glagoljska Madrikula sv. Duha (1690.-1820.).[29]<\/a> <\/sup>Prilikom ratnih operacija u svibnju 1943. izgorjela je u \u017eupnom stanu u Medvi\u0111a-ma glagoljska knjiga matica kr\u0161tenih, vjen\u010danih i umrlih (oko 1650.-1740.) za Medvi\u0111e, Rodaljice, Ervenik i Nuni\u0107 (Bukovica).[30]<\/a> A koliko je jo\u0161 toga blaga nestalo iz \u017eupnih ureda i crkava u selima kopnenoga dijela zadarske nadbiskupije ostat \u0107e nam vje\u010dita tajna jer to vjerojatno nije nikad bilo evidentirano.<\/p>\n

U Historijskom arhivu u Zadru osim ve\u0107 spomenutih mati\u010dnih knjiga, u zbirci zadarskih knezova u 7 velikih svezaka pod naslovom Testamenti presentati nella Cancellaria dei Conti di Zora (1318.-1397.) me\u0111u oporukama koje su pisane latinski, talijanski i hrvatski latinicom, uvezano je i oko 310 oporuka sa zadarskoga podru\u010dja koje su pisane glagoljicom od 1550. do 1797. Te oporuke pisali su \u017eupnici i kapelani u okolnim mjestima, a zatim su bile pohranjene u kancelariji zadarskih knezova. Mleta\u010dke vlasti su ih priznavale kao da su ih napisali javni bilje\u017enici u Zadru.<\/p>\n

U ovom arhivu u spisima nekada\u0161njih samostana sv. Kuzme i Damjana na \u0106okovcu (o. Pa\u0161man), sv. Nikole u Zadru i sv. Kr\u0161evana u Zadru, obitelji Borel-li-Galbiani, ostav\u0161tini dr. Ante Strga\u010di\u0107a i Ante Vidu\u010di\u0107a, \u010duva se preko 70 \u0161to ve\u0107ih \u0161to manjih isprava i spisa iz 17. do po\u010detka 20. st. Samo je manji dio tih isprava objavljen.[31]<\/a>\u00a0 Tako\u0111er se u ovom arhivu u spisima obitelji Corponese, Fanfogna i drugih zadarskih feudalaca, koji su imali svoje posjede u selima zadarskoga podru\u010dja, nalazi dosta spisa ispisanih kurzivnom glagoljicom od glagolja\u0161a ili od zadarskih notara, a tako\u0111er i kurijalni i notarski spisi i oporuke glagolja\u0161a \u0160ime Budini\u0107a, ali ova gra\u0111a nije jo\u0161 pregledana te ne znamo ni pribli\u017ean broj tih spisa kao ni njihov sadr\u017eaj.[32]<\/sup><\/sup><\/a><\/p>\n

U Historijskom arhivu u Splitu, u zbirci Garanjin-Fanfonja, nalazi se preko 140 razli\u010ditih isprava (naredbi, proglasa, procjena, potvrda, popisa) i 4 odlomka mati\u010dnih knjiga iz Suko\u0161ana, sve iz 17. do po\u010detka 19. st., a odnose se na ona mjestasa zadarskoga podru\u010dja u kojima je obitelj Fanfonja imala svoje posjede. Te isprave jo\u0161 sve nisu obra\u0111ene.[33]<\/a><\/p>\n

U Arhivu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu \u010duva se 89 glagoljskih rukopisa koji potje\u010du sa zadarskoga podru\u010dja. To su rukom pisane knjige i isprave razli\u010dite po veli\u010dini, po sadr\u017eaju i po vremenu nastanka i to: listovi misala i brevijara iz 14. i 15. st., Regula sv. Benedikta s kraja 14. st., Pa\u0161manski brevijar iz 1415. st. (sve pisano na pergameni); Zbornik\u0160imuna Glavi\u0107a i Tkonski zborniku, 16. st.;Biblijskapovijestiz 17. st.; Pla\u010d B. D. Marije, Grdovi\u0107evzbornik (najve\u0107a glagoljicom ispisana i 19,95 kg te\u0161ka knjiga); Zbirka propovijedi, Madrikula bratov\u0161tine Gospe od Karmena u Suko\u0161anu i Knjiga ra\u010duna bratov\u0161tine sv. Sakramenta u Vla\u0161i\u0107ima, sve iz 18. st. i druge razne knji\u017eice i isprave. Jo\u0161 su 23 rukopisa koja potje\u010du iz sjeverne Dalmacije, ali se ne zna iz kojih mjesta, jer u njima nema zapisa o lokaciji, ali ih Vjekoslav \u0160tefani\u0107 svrstava u ovo podru\u010dje po jezi\u010dnim osobinama, sli\u010dnosti pisma ili po nekim prezimenima koja se negdje pojavljuju.[34]<\/sup><\/sup><\/a><\/p>\n

U Publi\u010dnoj biblioteci Saltykov-\u0160\u010dedrin u Lenjingradu nalazi se vrlo va\u017ean dio zadarske glagolitike. Tamo je kupnjom ruske vlade 1873. do\u0161ao ve\u0107i dio Ber\u010di\u0107eve zbirke glagoljskih rukopisa i tiskanih knjiga koje je on skupio na svojim putova\u00adnjima po sjevernoj Dalmaciji i kvarnerskim otocima od 1848. do svoje smrti 1870. U tom je dijelu zbirke 5 ve\u0107ih rukopisa pisanih na pergameni: 1 iz 15. st. nepoznatoga pisca i 4 iz 16. st., koje su napisali fra \u0160imun Klimantovi\u0107 (2), Petar Milutini\u0107 Rabljanin i Andrija \u010cu\u010dkovi\u0107. Po sadr\u017eaju to su zbornici. Svi osim Milutini\u0107eva zbornika potje\u010du sa zadarskoga podru\u010dja.<\/p>\n

Ber\u010di\u0107 je u dva velika sveska uvezao i oko 180 raznih pergamentnih listova iz misala i brevijara. Ti odlomci nisu obra\u0111eni. Ber\u010di\u0107 ih je djelomi\u010dno upotrijebio u svojim izdanjima: Chrestomathia linguae veteroslovenicae charactere glagoli-tico…, \u010citanka staroslovenskoga jezika i Ulomci Svetoga pisma obojega uvjeta staroslavenskim jezikom… Komad lista misala koji je na\u0161ao u Brbinju na Dugom otoku, stavlja \u010dak u 12. st. U 13. st. stavlja 2 komada lista brevijara iz Tkona, odlomak brevijara iz Ugljana i komad lista brevijara iz Brbinja. U 14., 15. i 16. st. stavlja vi\u0161e odlomaka. Iz Ber\u010di\u0107evih zapisa na tim odlomcima vidi se da ih najve\u0107i dio potje\u010de sa zadarskih otoka.[35]<\/sup><\/sup><\/a><\/p>\n

U neobra\u0111enom fondu Rukopisnog odjela te biblioteke nedavno je prona\u0111en 51 glagoljski rukopis pisan na papiru od 15. do 19. st. To su razli\u010dita pisma, propovijedi, molitve, 2 oporuke i dr., \u0161to tako\u0111er \u010deka na obradu.[36]<\/a><\/p>\n

U Institutu za slavensku filologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Padovi nalazi se najmanje 18 glagoljskih isprava koje je tom institutu svojedobno predala plemi\u0107ka obitelj De Ponte iz Zadra. To su: naredba zadarskog kneza sucu u Pa\u0161manu iz 1607., mandat generalnog providura za Dalmaciju iz 1609., mandat zadarskog kapitana sucu od Vrha iz 1672., pismo Luce Me\u0161trove Giovanniju Battisti De Ponte, jedna procjena maslina iz 1695. i dr. [37]<\/a><\/p>\n

Kod poznatoga talijanskog slavista Artura Cronije u Rimu nalazio se cijeli jedan sve\u017eanj takvih isprava, ali ne znamo ni koliko ih je ni o \u010demu govore niti gdje su sada nakon njegove smrti.[38]<\/a><\/p>\n

U Gradskoj knji\u017enici u Trstu \u010duva se knjiga bratov\u0161tine crkve sv. Marije u Ugljanu iz 1617. do 1872.[39]<\/a><\/p>\n

U Arhivu Hrvatske u Zagrebu \u010duva se 7 naredbi zadarskih knezova i general\u00adnoga providura Dalmacije i Albanije (17. i 18. st.) koje su bile upu\u0107ene sucima ili seljanima Dobropoljane, Mrljana i Banja radi nekih zabrana, upozorenja i obveza. U ovom arhivu \u010duva se i 1 knji\u017eica od 630 stihova s naslovom I\u0161torii od dvih \u017een uglinskih iz 1740. u kojoj je u osmercima opjevan jedan suvremeni doga\u0111aj koji se dogodio u Ugljanu.[40]<\/a><\/p>\n

U Muzeju grada \u0160ibenika \u010duvaju se 2 mandata i 2 pisma iz 17. i 18. st. koja se odnose na Vrgadu, Suko\u0161an, Olib i Zadar.[41]<\/a><\/p>\n

U Nau\u010dnoj biblioteci u Splitu \u010duva se 1 knjiga dijelom ispisana i 12 raznih spisa \u0161to sve potje\u010de iz \u017dmana, a poklonom Hrvoja Morovi\u0107a 1952. i 1955. to je do\u0161lo u ovu biblioteku. Jo\u0161 nisu obra\u0111ene.<\/p>\n

U Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj biblioteci u Zagrebu \u010duva se pergamentna knji\u00ad\u017eica koju je ispisao fra \u0160imun Klimantovi\u0107 1511. u samostanu sv. Mihovila u Zaglavu. To je zbirka franjeva\u010dkih indulgencija, a prijevodje iz latinske knji\u017eice Mare magnum privilegiorum s kojom je zajedno uvezana.[42]<\/a><\/p>\n

U Samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu \u010duva se Libar bra\u0161\u0107ine Gospe od Za\u010de\u0107a na Zaglavi i u \u017dmanu (17.-18. st.) i najpotpuniji Klimantovi\u0107ev zbornik pisan na pergameni, koji je zavr\u0161io 1512. tako\u0111er u zaglavskom samostanu.[43]<\/a><\/p>\n

U obiteljskom arhivu dr. Ive Petriciolija u Zadru \u010duva se 36 isprava iz 17. i 18. st., od kojih je 15 mandata zadarskih knezova. Jo\u0161 nisu publicirane.<\/p>\n

U obitelji pok \u0160ime Grandova u Salima \u010duva se 1 diobeno pismo iz 1735. i 1 kupoprodajni ugovor iz 1794.<\/p>\n

U obitelji Petra Piasevolija u Salima \u010duva se 1 kupoprodajni ugovor iz 1803.<\/p>\n

U obitelji Milivoja Ugrini\u0107a u Biogradu<\/em> \u010duvaju se 2 pisma pisana u Tkonu 1756. o pozajmljenu novcu, zbog \u010dega se zala\u017ee zemlja dok se novac ne vrati, i 1 pismo pisano tako\u0111er u Tkonu 1764. o prodaji zemlje. Jo\u0161 nisu obra\u0111ena.<\/p>\n

U obitelji Nede Grbina u Zagrebu \u010duva se dio Madrikule bra\u0107e zmora\u0161njega kraja u Salima pisane u 17. i 18. st.<\/p>\n

Iz iznesenih podataka vidimo kamo su sve dospjele na\u0161e glagoljske rukopisne knjige, bilje\u017enice i isprave koje su nastale ili bile u uporabi na zadarskom podru\u010dju. One se danas \u010duvaju ve\u0107im dijelom u na\u0161im institucijama i nekim obiteljima, ali i u inozemstvu. Ba\u0161tina koja se \u010duva kod nas, postupno se sada evidentira i obra\u0111uje, ali je pitanje kada i kako \u0107emo to u\u010diniti s onom koja je u Lenjingradu, Padovi, Rimu, Trstu i navodno u poznatoj venecijanskoj biblioteci “Marciani”.<\/p>\n

Osim rukopisnih glagoljskih knjiga, bilje\u017enica, isprava, spisa i raznih ulomaka, treba jo\u0161 spomenuti i 249 tiskanih glagoljskih knjiga (misala, brevijara, “\u010dina svetih”, bukvara i dr.) koje su se o\u010duvale u \u017eupama zadarske nadbiskupije. To su uglavnom izdanja Kongregacije za \u0161irenje vjere u Rimu (Congregatio de Propa\u00adganda Fide) od Levakovi\u0107eva misala iz 1631. pa sve do Par\u010di\u0107eva II. izdanja misala iz 1905. Spomenuti broj od 249 knjiga evidentirao je Vladislav Cvitanovi\u0107 u \u017eupama na zadarskim otocima.[44]<\/sup><\/sup><\/a> I u \u017eupama kopnenoga dijela zadarske nadbis\u00adkupije kao i na otoku Pagu vjerojatno ima takvih tiskanih glagoljskih knjiga koje bi trebalo \u0161to prije popisati i skloniti ih da se \u010duvaju na prikladnijim mjestima jer je i to dio na\u0161e ba\u0161tine.<\/p>\n

Na kraju treba spomenuti i 3077 sve\u0107enika i laika glagolja\u0161a koliko ih je nabrojio Cvitanovi\u0107 od 10. do ovog stolje\u0107a.[45]<\/sup><\/sup><\/a> To nije kona\u010dan broj i on \u0107e se u daljnjim istra\u017eivanjima samo pove\u0107avati. Me\u0111u tim sve\u0107enicima bilo je biskupa, opata, kancelara, kanonika, popova i fratara, od kojih su se neki istaknuli kao branitelji glagoljice, govornici, osniva\u010di biskupija, tiskare u Rijeci, sjemeni\u0161ta u Zadru, kao knji\u017eevnici, prevoditelji, pisari i izdava\u010di glagoljskih knjiga i si. Svi su oni bili svaki na svoj na\u010din tvorci i \u0161iritelji glagolizma na ovom podru\u010dju pa i dalje, te na taj na\u010din \u010duvari nacionalne svijesti naroda na ovim prostorima kojeg su o\u010duvali od odnarodnjavanja.<\/p>\n

Iz izlo\u017eenoga mo\u017ee se zaklju\u010diti da je na podru\u010dju zadarske nadbiskupije nastalo i bilo u uporabi mno\u0161tvo hrvatskih glagoljskih spomenika sve tamo od 12. pa do kraja 19. st. Iz prvih stolje\u0107a “\u017eivota glagoljskoga pisma” nemamo o\u010duvanih spomenika \u0161to ne zna\u010di da ih nije bilo i da ih se mo\u017eda ne\u0107e na\u0107i. Takvo je tada stanje i u drugim krajevima gdje je glagoljica bila u uporabi.<\/p>\n

***<\/p>\n

Na zadarskom podru\u010dju broj glagoljskih spomenika postupno se pove\u0107ava do 17. st., a onda nastaje stagnacija koja po\u010dinje s pojavom tiskanih latini\u010dnih knjiga kojima \u0107e se. slu\u017eiti i neki sve\u0107enici glagolja\u0161i. Po\u010detkom 19. st. u Dalmaciji nove okupacijske vlasti (austrijska, francuska, pa ponovno austrijska) iz politi\u010dkih razloga name\u0107u uporabu latinice i u seoskim \u017eupama u vo\u0111enju crkvene adminis\u00adtracije i mati\u010dnih knjiga, te je i tamo glagoljica napu\u0161tena. Od tada su vrlo rijetki sve\u0107enici koji se njom slu\u017ee. Jo\u0161 1873. glagoljicom se popunjava knjiga godova mrtvih u \u017eupi Kali na otoku Ugljanu i s time prestaje svaka njezina uporaba na zadarskom podru\u010dju. Iz pijeteta u ovom su stolje\u0107u nastala 2 natpisa napisana glagoljicom na nadgrobnim plo\u010dama u Novigradu i Velom Ratu i 1 na zvonu u Debeljaku.<\/p>\n

Kako je to na po\u010detku istaknuto, Zadar i njegova okolica sa susjednim Ninom bio je \u017eivi centar i pravi rasadnik glagoljske pismenosti pa je Zadar u svojoj povijesti jedini me\u0111u svim gradovima na Jadranu, a time i u Hrvatskoj, nosio atribut “glagolja\u0161kog grada.”[46]<\/a> U njemu i njegovoj okolici i danas se nalazi lijepi broj spomenika o\u010duvane glagoljske ba\u0161tine, koju treba najprije katalogizirati, a onda pri\u0107i njezinu prou\u010davanju i prezentaciji.<\/p>\n

\u00a0<\/sup><\/p>\n

[1]<\/sup><\/sup><\/a> Radovao se unaprijed Zborniku, ali ga nije do\u010dekao. Preminuo je u Zagrebu 21. sije\u010dnja 1999. Sje\u0107amo ga se sa zahvalno\u0161\u0107u.<\/p>\n

[2]<\/sup><\/sup><\/a> Ante M. Strga\u010di\u0107, Hrvatski jezik i glagoljica u crkvenim ustanovama grada Zadra, Zadar, Zbornik MH, Zagreb, 1964, str. 375-376.<\/p>\n

[3]<\/sup><\/sup><\/a> Ivan Ostoji\u0107, Benediktinci glagolja\u0161i, Slovo, br. 9-10, 1960, str. 19.<\/p>\n

[4]<\/a> Ivan Ostoji\u0107, Benediktinci u Hrvatskoj, sv. II, Split, 1964, str. 227.<\/p>\n

[5]<\/sup><\/sup><\/a> Vjekoslav \u0160tefani\u0107, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I. dio, Zagreb, 1969, str. 19.<\/p>\n

[6]<\/sup><\/sup><\/a> Stjepan Ivan\u010di\u0107, Povjestne crte o samostanskom III. Redu sv. o. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri iporaba glagolice u istoj redodr\u017eavi, Zadar, 1910, str. 28.<\/p>\n

[7]<\/sup><\/sup><\/a> Marija Panteli\u0107, Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, Radovi Staroslavenskog instituta, knj. 5, Zagreb, 1964, str. 82-83.<\/p>\n

[8]<\/a> Bo\u017eidar Finka, U\u0161aljev natpis, Ljetopis JAZU, knj. 64, Zagreb, 1960, str. 352-356; Vladislav Cvitanovi\u0107, Glagoljski natpis u Grusima, Radovi Centra JAZU u Zadru, knj. XXI, Zadar, 1974, str. 143-146; Nedo Groin, Glagoljica u Salima. \u017dupa Sali o 400. obljetnici dogradnje \u017eupne crkve sv. Marije, 1581-1981, Sali, 1981, str. 65-78; Branko Fu\u010di\u0107, Glagoljski natpisi, Djela JAZU, knj. 57, Zagreb, 1972. Natpisi se donose po abecednom redu mjesta.<\/p>\n

[9]<\/a> Nedo Grbin, Glagoljica u Luci. \u017dupa Luka na Dugom otoku o 100. obljetnici obnove \u017eupne crkve sv. Stjepana prvomu\u010denika, Zagreb, 1988, str. 29-35; Isti, Glagoljica i glagolja\u0161i u Suko\u0161anu. \u017dupa Suko\u0161an o 700. obljetnici prvog spomena mjesnog imena Suko\u0161an, 1289-1989. Zagreb, 1989, <\/strong>str. 61-65; Isti, Glagoljica na biogradskom podru\u010dju, Biogradski zbornik 1, Zadar, 1990, str. 444-446.<\/p>\n

[10]<\/sup><\/sup><\/a> Vladislav Cvitanovi\u0107, Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskom podru\u010dju (glagoljica), Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. X, Zadar, 1963, str. 309.<\/p>\n

[11]<\/strong><\/strong><\/a> <\/strong>Ante Strga\u010di\u0107, Hrvatski jezik i glagoljica…, str. 374.\u00a0<\/strong><\/p>\n

[12]<\/a> Ivan Mil\u010deti\u0107, Ber\u010di\u0107eva zbirka glagoljskih rukopisa i \u0161tampanih knjiga u Lenjingradu, Radovi Staroslavenskog instituta, knj. 2, Zagreb, 1955, str. 108-124.<\/p>\n

[13]<\/sup><\/sup><\/a> Ivan Ber\u010di\u0107, Dvie slu\u017ebe rimskoga obreda za svetkovinu svetih \u0106irila i Metoda, Zagreb, 1870, str. 13 i 25-27.<\/p>\n

[14]<\/a> Karlo Horvat, Glagolja\u0161i u Dalmaciji, Starine JAZU, knj. XXXIII, Zagreb, 1911, str. 539-551.<\/p>\n

[15]<\/a> Petar Runje, Prema izvorima, Zagreb, 1990, str. 17-19, 84-92, 141, 183-184, 191-194, 196 i 198-206.<\/p>\n

[16]<\/a> Lucas Jeli\u0107, Fontes historici liturgiae glagolito-romanae a XIII ad XIX saeculum. Veglae MCMVI, na vi\u0161e mjesta u knjizi po stolje\u0107ima.<\/p>\n

[17]<\/a> Vladislav Cvitanovi\u0107, Prilog poznavanju kulturne povijesti…, sv. X, Zadar,1963, str. 321, 324, 328,331 i 334-336.<\/p>\n

[18]<\/a> Ante M. Strga\u010di\u0107, Hrvatski jezik i glagoljica…, str. 396-398.<\/p>\n

[19]<\/a> Amos Rube Filipi, Biogradsko-vransko primorje u doba mleta\u010dko-turskih ratova, Radovi
\nInstituta JAZUu Zadru, sv. XIX, Zadar, 1972, str. 423-424,436-439,443,453, 455, 459 i 490.<\/p>\n

[20]<\/a> Bla\u017e Juri\u0161i\u0107, Glagoljski spomenici otoka Vrgade, Rad JAZU, knj. 327, Zagreb, 1962, str. 88-94.<\/p>\n

<\/a>21<\/sup> Anica Nazor, Glagoljica u benkova\u010dkom kraju. Benkova\u010dki kraj kroz vjekove, Zbornik 1, Benkovac, 1987, str. 126-129.<\/p>\n

[22]<\/sup><\/sup><\/a> Petar Runje, Prema izvorima, str. 135-137.<\/p>\n

[23]<\/sup><\/sup><\/a> Anica Nazor, Glagoljica u benkova\u010dkom kraju…, str. 129-130.<\/p>\n

[24]<\/sup><\/sup><\/a> Marija Panteli\u0107, Hrvojev misal i njegov historijsko-liturgijski sastav. Hrvatskoglagoljski misal Hrvoja Vuk\u010di\u0107a Hrvatini\u0107a. Transkripcija i komentar, Zagreb, Ljubljana, Graz, 1973, str. 489-494.<\/p>\n

[25]<\/strong><\/strong><\/a> <\/strong>Ksenija Re\u017ei\u0107 u prikazu faksimila Newyor\u0161kog misala, Slovo, br. 30, 1980, str. 128.<\/strong><\/p>\n

[26]<\/a> Vladislav Cvitanovi\u0107, Popis glagoljskih kodeksa u zadarskoj nadbiskupiji, Starine JAZU, knj. 42, Zagreb, 1949, str. 349-370 \u00a0i knj. 47, Zagreb, 1957, str. 197-221; Vladislav Cvitanovi\u0107, A. Rube Filipi, Petar Vlasanovi\u0107 i Ante Strga\u010di\u0107, Popis glagoljskih kodeksa u zadarskoj nadbiskupiji, Starine JAZU, (knj.43,str. 259-287.<\/p>\n

[27]<\/a> Bla\u017e Juri\u0161i\u0107, Glagoljski spomenici otoka Vrgade…, str. 85-110.<\/p>\n

[28]<\/a> Ante M. Strga\u010di\u0107, Inventar fonda mati\u010dnih knjiga Dr\u017eavnog arhiva u Zadru, Arhivski vjesnik,sv. 2, Zagreb, 1959, str. 485-539.<\/p>\n

[29]<\/a> Vladislav Cvitanovi\u0107, Glagoljica na zadarskim otocima. Zadarsko oto\u010dje, Zbornik, Izdanje Narodnog muzeja u Zadru, Zadar, 1974, str. 138. i 148.<\/p>\n

[30]<\/a> Vladislav Cvitanovi\u0107, Popis glagoljskih kodeksa…, knj. 47, Zagreb, 1957, str. 198.<\/p>\n

[31]<\/strong><\/strong><\/a> <\/strong>Miscelanea \/, Dr\u017eavni arhiv Zadar, 1949. i III-V, 1950-1952, na vi\u0161e mjesta<\/strong><\/p>\n

[32]<\/sup><\/sup><\/a> Vladislav Cvitanovi\u0107, Prilog poznavanju kulturne povijesti…, sv. X, Zadar, 1963, str. 337. i 336.<\/p>\n

[33]<\/a> Hrvoje Morovi\u0107, Glagoljski spisi arhiva obitelji Garanjin-Fanfonja u Trogiru, Historijski arhiv u Splitu, sv. 5, Split, 1965, str. 67-111.<\/p>\n

[34]<\/sup><\/sup><\/a> Vjekoslav \u0160tefani\u0107, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I. dio, Zagreb, 1969. i II. dio, Zagreb, 1970, na vi\u0161e mjesta prema vrstama rukopisa.<\/p>\n

[35]<\/sup><\/sup><\/a> Ivan Mil\u010deti\u0107, Ber\u010di\u0107eva zbirka glagoljskih rukopisa i \u0161tampanih knjiga u Lenjingradu, Radovi Staroslavenskog instituta, knj. 2, Zagreb, 1955, str. 93-128.<\/p>\n

[36]<\/a> Mirjana \u0160okota, Nepoznati dio rukopisne zbirke Ivana Ber\u010di\u0107a, Slovo, \u010dasopis Staroslavenskog zavoda u Zagrebu, br. 30, Zagreb, 1980, str. 139.<\/p>\n

[37]<\/a> Arturo Cronia, “Glagolitica Jadertina” del secolo XVII, Slavisti\u010dna revija, X let, 1 -4, Ljubljana, 1957, 6, str. 129-139.<\/p>\n

[38]<\/a> Isti, glagolitica Iadertina…, str. 130.<\/p>\n

[39]<\/a> Sergio Bonazza, Die Westliche Ausdehnung der glagolitischen Schrift, M\u00fcnchner Zeitschrift f\u00fcr Balkankunde, Band 2, M\u00fcnchen, 1979, str. 9.<\/p>\n

[40]<\/a> Josip Kolanovi\u0107, Glagoljski rukopisi i isprave u Arhivu Hrvatske, Slovo, br. 30, 1983, str. 143-144. i 156-157.<\/p>\n

[41]<\/strong><\/strong><\/a> <\/strong>Ante \u0160upuk, \u0160ibenski glagoljski spomenici, Izdanje JAZU, Zagreb, 1957, str. 16-17.<\/strong><\/p>\n

[42]<\/strong><\/strong><\/a> <\/strong>Ivan Mil\u010deti\u0107, Hrvatska glagolska bibliografija, I. dio, opisi rukopisa, Starine JAZU, knj.XXXIII, Zagreb, 1911, str. 382-388.<\/p>\n

[43]<\/a> Ivan Mil\u010deti\u0107, Hrvatska glagolska bibliografija…, str. 405. i 95-99.<\/p>\n

[44]<\/sup><\/sup><\/a> Vladislav Cvitanovi\u0107, Glagoljica na zadarskim otocima…, str. 133-146.<\/p>\n

[45]<\/sup><\/sup><\/a> Vladislav Cvitanovi\u0107, Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskom podru\u010dju (glagoljica), Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. VI-VII, Zagreb, 1960, str. 201-234 i sv. X, Zadar, 1963, str. 309-343.<\/p>\n

[46]<\/a> Anica Nazor, Glagoljica u benkova\u010dkom kraju…, str. 125.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iskoni b\u0115 slovo \u2013 Zbornik radoiva o glagoljici i glagolja\u0161ima zadarskog kraja i crkvi svetog Ivana Krstitelja, Zagreb 2001. Nedo\u00a0 …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":28265,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[14],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/grbicon-4.png","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4993"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4993"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4993\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4995,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4993\/revisions\/4995"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28265"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4993"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4993"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4993"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}