{"id":49341,"date":"2021-06-07T14:02:39","date_gmt":"2021-06-07T13:02:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=49341"},"modified":"2021-06-09T13:22:51","modified_gmt":"2021-06-09T12:22:51","slug":"karlovac-zajednicko-hodocasce-clanova-hbk-i-hrk","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=49341","title":{"rendered":"KARLOVAC: Zajedni\u010dko hodo\u010da\u0161\u0107e \u010dlanova HBK i HRK &#8211; PROPOVIJED mons. \u017d. PULJI\u0106A"},"content":{"rendered":"\n<h5>Homilija predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zadarskog nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a, na zajedni\u010dkom hodo\u010da\u0161\u0107u \u010dlanova Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatske redovni\u010dke konferencije u Hrvatsko nacionalno sveti\u0161te sv. Josipa u Karlovcu u ponedjeljak 7. lipnja 2021.<\/h5>\n\n\n\n<h5><strong>U slu\u017eenju odano, samozatajno, odva\u017eno i ponizno<\/strong><\/h5>\n\n\n\n<p><strong>1.<\/strong>&nbsp;Uvod: Ovim hodo\u010da\u0161\u0107em u nacionalnom sveti\u0161tu sv. Josipa u Karlovcu \u017eelimo poput milosrdnog Samarijanca (Mt 13, 44) biti blizu svima koji su pogo\u0111eni opakom koronavirusnom bole\u0161\u0107u i potresom u na\u0161em glavnom gradu Zagrebu i na Banovini. U svojim molitvama prinosimo danas Bogu brojne \u017ertve pandemije kod nas i u svijetu s dubokom zahvalom svima koji su vodili i vode brigu o zdravlju ljudi: lije\u010dnicima, medicinskim sestrama i tehni\u010darima, pripadnicima snaga reda, pru\u017eateljima osnovnih usluga, dr\u017eavnim i dru\u0161tvenim strukturama, volonterima, sve\u0107enicima i \u010dasnim sestrama; dakle, svima koji su \u017ertvom, molitvom, rije\u010dju, pogledom i gestama pru\u017eali svjedo\u010danstvo brige i ljubavi, ljudske i vjerni\u010dke topline. Ne treba niti isticati da nas je taj \u201esi\u0107u\u0161ni virus\u201c bacio na koljena i uzrokovao krizu \u0161irih razmjera, te \u201eporemetio dru\u0161tvenu, vjerni\u010dku i ekonomsku sferu \u017eivota\u201c (Papa Franjo).<\/p>\n\n\n\n<h5><strong>Pred izazovima koron<\/strong><strong>a<\/strong><strong>virusa i potresa srcem dobroga Samarijanca<\/strong><\/h5>\n\n\n\n<p>\u017delimo stoga molitvom, prevencijom i solidarno\u0161\u0107u boriti se s nevoljama, pa sve na\u0161e muke i probleme preporu\u010diti svetom Josipu za\u0161titniku Crkve, hrvatskog sabora, obitelji i na\u0161ega naroda. Iz ovoga bolnoga iskustva nau\u010dili smo, veli papa Franjo, da smo \u201e\u010dlanovi jedne velike obitelj i da se ne mo\u017eemo sami spasiti\u201c (Franjo, 31. svibnja 2020.). Uz \u010dinjenicu \u201eranjivosti na\u0161e prirode\u201c interesantno je razmi\u0161ljanje britanskog matemati\u010dara i kr\u0161\u0107anskog apologete Johna C. Lennoxa (<em>Gdje je Bog u doba koronavirusa?<\/em>) koji problemu virusa i potresa prilazi s pozitivne strane, pa tvrdi: \u201eVe\u0107ina virusa je klju\u010dna za na\u0161e pre\u017eivljavanje\u201c. A od \u201estotine milijuna tipova virusa na zemlji koji su nu\u017eni za \u017eivot, samo 21 virus mo\u017ee na\u0161koditi ljudskom tijelu\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Situacija s virusima sli\u010dna je, veli on, i s problemima potresa. Jer, kad bi se \u201ezemljine tektonske plo\u010de prestale pomicati (a to pomicanje uzrokuje potrese), uslijedilo bi masovno izumiranje \u017eivota na zemlji\u201c. Stoga, Lennox zaklju\u010duje da se \u201e\u010dini da su i virusi i potresi nu\u017eni za \u017eivot\u201c. Takvi zaklju\u010dci daleko su od onih \u201ekoji i pandemiju i potres smatraju Bo\u017ejom kaznom\u201c (apokalipti\u010dari). Zato, pi\u0161e kardinal Sarah: \u201eSvjesni svoje krhkosti, prihva\u0107amo to kao&nbsp;sna\u017ean poziv i poticaj da se svim srcem vratimo Bogu, pa svoju sada\u0161njost i budu\u0107nost&nbsp;povjerimo njegovoj o\u010dinskoj milosti.\u201c I mi smo u nedavnoj poruci vjernicima rekli da \u201eduhom milosrdnog Samarijanca (usp. Lk 10, 29 \u2013&nbsp; 37) \u017eelimo biti blizu svima koji su pogo\u0111eni virusom i potresom. Sklapamo ruke na molitvu i nudimo evan\u0111elje kao orijentir, te Bogu zahvaljujemo \u0161to je po dobroti brojnih dobro\u010dinitelja o\u010ditovao svoja silna djela\u201c (Hrvatski biskupi, 19. sije\u010dnja 2021.).<\/p>\n\n\n\n<p><strong>2.<\/strong>&nbsp;Okupljeni&nbsp;u Josipovom sveti\u0161tu \u017eelimo jo\u0161 jednom uo\u010diti divne odlike kojima ga je opisao papa Franjo u svom pismu \u201eO\u010devim srcem\u201c. On ga je prikazao&nbsp;kao \u201eskromnog stolara i Marijina zaru\u010dnika, kao \u010dovjeka koji je pravedan i spreman izvr\u0161iti volju Bo\u017eju\u201c (Lk 2, 22). Svojim pak pona\u0161anjem pokazao je kako biti \u201ehrabar i kreativan\u201c. \u017delimo danas pred Isusom, komu je Josip po Bo\u017ejem odabranju bio \u201eotac i staratelj, zemaljski skrbnik i branitelj\u201c, u sjeni Josipovih vrlina i dobro obavljenih zadataka provjeriti sebe. I nama je, naime, kao biskupima i redovni\u010dkim poglavarima Providnost dodijelila izvr\u0161iti konkretne poslove i zadatke, pa biti bri\u017eni o\u010devi i majke, te po\u017ertvovni branitelji i skrbnici u okolnostima gdje se uz hrabrost i stvarala\u0161tvo tra\u017ei samozatajnost, skromnost i poniznost.<\/p>\n\n\n\n<h5><strong>Biskup&nbsp;\u2013&nbsp;<\/strong><strong>vidljivi princip jedinstva i zajedni\u0161tva partikularne Crkve<\/strong><\/h5>\n\n\n\n<p>Po\u010dinjem s ulogom biskupa u Crkvi. Nije rije\u010d o dogmatskom predavanju, ve\u0107 o pitanju tko je biskup i \u0161to se od njega tra\u017ei i o\u010dekuje? Kao nasljednik apostola on po svetom redu postaje vidljivi princip jedinstva partikularne Crkve. Uloga mu je opisana usporedbama koje ga opisuju kao \u201epastira, ribara, otca, brata, prijatelja, tje\u0161itelja, u\u010ditelja vjere i stra\u017eara\u201c. Kao vidljivi princip jedinstva biskup je u slu\u017ebi i crkvenog zajedni\u0161tva, posebice u odnosu prema kleru. Sve\u0107enici, naime, kao neposredni suradnici u djelu spasenja, s pravom o\u010dekuju da ih biskup razumije, prihva\u0107a i voli, te kao otac i brat trajno hrabri i brani. A kao javni svjedok vjere osje\u0107a se pozvan ne samo svjedo\u010diti ono \u0161to vjeruje, ve\u0107 prosu\u0111ivati i na primjeren na\u010din nalagati \u0161to se ima vjerovati. I ne smije se pla\u0161iti i bojati kritike.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>3.<\/strong>&nbsp;Pred izazovima apostazije u sekulariziranom svijetu biskup ima biti prorok koji navije\u0161ta prave vrjednote. Dok srcem dobroga pastira ide tra\u017eiti \u0161to je izgubljeno, ne smije se bojati \u201erazobli\u010davati krive antropologije i upozoravati na zavodljive ideologije koje \u0161ire poluistine o \u010dovjeku i njegovu spasenju\u201c. U toj borbi osobitu pozornost treba posvetiti stanju dana\u0161njih obitelji. Jer, u dru\u0161tvu je previ\u0161e negativnih pojava koje su usmjerene protiv ove bo\u017eanske institucije. Nezdravi nazori i stavovi prepoznatljivi su u \u201eantilife\u201c i \u201eantifamily\u201c pokretima na brojnim podru\u010djima javnoga \u017eivota, kako u medijima, tako i u znanosti i kulturi. A to nanosi veliku \u0161tetu obitelji, pa je biskup du\u017ean pou\u010davati svoje o Bo\u017ejem naumu o braku i obitelji. Od njega se, dakle, o\u010dekuje da bude \u201esmjerokaz i razlu\u010ditelj\u201c (<em>Richtkraft und Lichtkraft<\/em>, kako je govorio pokojni njema\u010dki kardinal Meissner. Istom jasno\u0107om i odva\u017eno\u0161\u0107u du\u017enost mu je upozoriti i na duh sekularizma, krivih nazora i stavova i u redovima Crkve, od \u017eupa, vjerni\u010dkih dru\u0161tava, udruga i pokreta, do Bogu posve\u0107enih zajednica. Poticajne su u tom vidu Pavlove rije\u010di u\u010deniku i biskupu Timoteju: \u201eTi, Bo\u017eji \u010dovje\u010de, te\u017ei za pravedno\u0161\u0107u, pobo\u017eno\u0161\u0107u, vjerom, ljubavlju, postojano\u0161\u0107u i blago\u0161\u0107u\u201c (1 Tim 6, 11 \u2013 16). Mnogo je pedago\u0161ke mudrosti u toj rije\u010di \u201ete\u017ei\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010covjek se, naime, ne ra\u0111a savr\u0161enim, pa valja nastojati rasti u milosti i krjeposti pred Bogom i pred ljudima. Blagim i suosje\u0107ajnim duhom zajedni\u0161tva biskup ima biti \u201e\u010dovjek vjere i dobrog razlu\u010divanja\u201c. Stoga, \u201eu\u0107i u apostolsko naslje\u0111e\u201c zapravo zna\u010di pokazati sna\u017enu volju \u201eu borbi za Kraljevstvo Bo\u017eje\u201c. Ne sam i samostalno, ve\u0107 zajedno s bra\u0107om u episkopatu \u201epromicati i \u0161titi jedinstvo vjere, zajedni\u010dku stegu, te voditi brigu o stvarima koje doprinose op\u0107em dobru \u010ditave Crkve\u201c (LG 23). Bratsko zajedni\u0161tvo biskupa, naime, nije obi\u010dno, ve\u0107 sakramentalno. Utkano je u tajnu biskupske slu\u017ebe. Biskupska pak konferencija trebala bi biti \u201eku\u0107a i \u0161kola zajedni\u0161tva\u201c. Stoga na ovom hodo\u010da\u0161\u0107u \u010dujemo jeku Pavlovih rije\u010di u\u010deniku i biskupu Timoteju: \u201ePropovijedaj, kori, prijeti, opominji, bilo zgodno ili nezgodno; posve\u0107uj i upravljaj\u201c (vidi, 1 Tim 6, 11 \u2013 16). Stoga, svim problemima i te\u0161ko\u0107ama usprkos \u017eelimo i mi poput apostola Petra ponoviti: \u201eNa tvoju rije\u010d, Gospodine, bacit \u0107emo mre\u017ee\u201c (Lk 5, 5). \u017delimo, naime, slu\u017eiti Bogu, Crkvi i ljudima ovog na\u0161eg vremena i prostora.<\/p>\n\n\n\n<h5><strong>Temeljna obilje\u017eja Crkve i osoba posve\u0107enoga \u017eivota<\/strong><\/h5>\n\n\n\n<p><strong>4.<\/strong>&nbsp;Kad se govori o Crkvi, treba istaknuti da je od samog po\u010detka ona svjesna svog zadatka i misije u svim vremenima i svim dru\u0161tvima. Bratskim slu\u017eenjem, diakonijom, ona svjedo\u010di i ostvaruje konkretni Bo\u017eji plan: \u201ebijah gladan i dadoste mi jesti, \u017eedan i napojiste me, putnik i primiste me, gol i obukoste me, bolestan i pohodiste me, u tamnici i do\u0111oste k meni\u201c (Mt 25, 35 \u2013 36).<\/p>\n\n\n\n<p>U dru\u0161tvu gdje ima previ\u0161e sva\u0111a, rivalstva, prijevara i ne\u010dovje\u010dnosti, kr\u0161\u0107ani su pozvani propovijedati i \u017eivjeti \u201eutopiju bratstva\u201c i mira, slobode, ljubavi i po\u0161tivanja svakoga \u010dovjeka. A kad na\u0161e zajednice uspiju biti svjedoci radosti i zajedni\u0161tva, vjeronavje\u0161taj (kerigma) \u0107e imati svoju te\u017einu i proro\u010dku snagu. Tada \u0107e i liturgija kao bitni dio kr\u0161\u0107anskog iskustva o\u010ditovati plodove Bo\u017ejeg kraljevstva. Ove \u010detiri slu\u017ebe, diakonija, koinonija, kerigma i liturgija me\u0111usobno su povezane.<\/p>\n\n\n\n<p>I kao \u0161to Crkva ima ove \u010detiri slu\u017ebe na kojima po\u010diva otajstvo te Bo\u017eje gra\u0111evine, tako i posve\u0107eni \u017eivot ima \u010detiri bitna elementa po kojem se prepoznaje, a i drugi ih po tome uo\u010davaju i prepoznaju. Koji su to elementi? Najprije tu je&nbsp;<strong>Duh Sveti<\/strong>&nbsp;koji je \u201enadahnu\u0107e i pokreta\u010d svakog dobrog djela\u201c. Nakon toga slijedi&nbsp;<strong>odluka \u010dovjeka<\/strong>&nbsp;da \u201e<strong>radikalno bira stil \u017eivota<\/strong>&nbsp;prema Isusovim savjetima\u201c,&nbsp;<strong>u konkretnoj \u201ezajednici<\/strong>&nbsp;koja duhom crkvenosti \u017eivi i ostvaruje konkretni program\u201c po kojem se&nbsp;<strong>doga\u0111a \u201eosobno posve\u0107enje i slava Bo\u017eja<\/strong>\u201c. No, znamo da se sa zvanjem ne ra\u0111a. Ali, u zvanju se prolazi kroz \u201eklance i jadikovce\u201c. I kad procjenjujemo koliko je netko \u201euspio u posve\u0107enom zvanju\u201c, to se ne mjeri ovozemnim \u201emjerilima uspjeha, ostvarenja, presti\u017ea, ve\u0107 stupnjem usvajanja vrjednota. Pojedinac je, naime, usvojio vrjednote kad ih \u201erazumom&nbsp;<em>spoznaje,&nbsp;<\/em>srcem&nbsp;<em>prihva\u0107a<\/em>&nbsp;i u \u017eivot&nbsp;<em>provodi,&nbsp;<\/em>te&nbsp;<em>po njima \u017eivi<\/em>\u201c. Spoznaja, prihva\u0107anje i \u017eivot po vrjednotama teoretski izgleda vrlo jednostavno. No, u praksi to nije uvijek tako. Psihologija nam govori o podsvjesnim i nesvjesnim dubinskim motivima koji nisu uvijek odraz \u017eivota po vrjednotama.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>5.<\/strong>&nbsp;Mo\u017ee netko na primjer biti s narodom i uz narod da bi svjedo\u010dio za Isusa Krista. To, me\u0111utim, netko mo\u017ee \u010diniti da bi postao \u201enarodni tribun\u201c koga ljudi vide, slave i o njemu pri\u010daju. Bilo bi zanimljivo ustanoviti koliki je stupanj apostolske motivacije, a koliko osobne dopadljivosti kod nekih pojedinaca koji se u apostolatu \u201eraskido\u0161e\u201c. Poznato je da stanje neusvojenih vrjednota utje\u010de i na nerealna o\u010dekivanja, pa se iz&nbsp;<strong>o\u010daranja<\/strong>&nbsp;utopijskim idealima dogodi prijelaz u fazu naglog&nbsp;<strong>razo\u010daranja<\/strong>. To potvr\u0111uju odre\u0111eni slu\u010dajevi sve\u0107enika koji u \u201etra\u017eenju tihog kutka\u201c, naglo i nepromi\u0161ljeno stvori\u0161e \u201evlastita ognji\u0161ta\u201c. Dovoljno je sjetiti se \u201emisnika-dezertera\u201c ili \u201enezadovoljnih sestara\u201c koji se \u201eusre\u0107i\u0161e\u201c rastavljenim partnerom, pijanicom i sli\u010dno. Takvi primjeri pokazuju da se \u201erazo\u010darani pojedinci\u201c ne osje\u0107aju kao apostoli poslije Duhova, ve\u0107 kao izranjeni lavovi, koji nakon \u201epovla\u010denja iz boja, lije\u010de vlastite rane\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad se ne usvoje vrjednote, onda pojedinci pred izazovima \u017eivota reagiraju obrana\u0161ki, defenzivno umjesto kreativno i konstruktivno. Utje\u010du se \u201euniformnosti ili individualnosti\u201c, pa se predstavljaju kao \u201ekonzervativni ili progresivni\u201c, a to su dva lica iste medalje. Konzervativci u brizi kako sa\u010duvati staro odbacuju svaku promjenu, a progresisti \u201eu ime karizme\u201c \u017eele sve mijenjati i sve eksperimentirati. Oba smjera su isklju\u010diva i proiza\u0161la su iz \u201eiste dogmatske pa\u0161te\u201c: Jedni se zaklanjaju sjenom institucije, a drugi entuzijazmom prolaznih promjena. Prepoznaje ih se po \u201enapadu na strukture\u201c. Misle, ako se promjene strukture da \u0107e se i \u010dovjek mijenjati, pa odgovornost prebacuju na druge i vele: \u201eJa ne uspijevam jer me zajednica ko\u010di\u2026 jer mi vi ne date\u2026, jer si ti nemogu\u0107.\u201c Drugi su, dakle, krivi i odgovorni za njihove neuspjehe, pa mnogo vremena tro\u0161e u \u201eizmi\u0161ljanju novih struktura, aparata i pravila\u201c. No, brzo se uvidi da problem nije u strukturama ni u aparatima, ve\u0107 u osobama. Svi smo, naime, podlo\u017eni \u201eku\u0161njama vlastite pameti\u201c.<\/p>\n\n\n\n<h5><strong>Tko mo\u017ee biti putokaz u svijetu nereda, pomutnje i relativizma?<\/strong><\/h5>\n\n\n\n<p><strong>6.<\/strong>&nbsp;I dok se u vremenu ra\u0161irenog sekularizma razlo\u017eno pribojavamo \u201edogmatske i moralne pomutnje\u201c s odre\u0111enom \u201eanarhijom ideja\u201c, kako u glavama pojedinaca, tako i u sustavu razmi\u0161ljanja, pitamo se tko bi mogao i trebao biti putokazom u toj idejnoj pomutnji i moralnoj nejasno\u0107i. Tko bi mogao upozoriti ljude na hijerarhiju vrjednota u neredu, nazo\u010dnoj konfuziji i relativizmu? Tko drugi, ako ne biskupi koji su slu\u017ebom i apostolskim naslije\u0111em pozvani biti \u201evidljivim principom jedinstva\u201c partikularne Crkve. S njima su na ovom hodo\u010da\u0161\u0107u \u010dlanovi Hrvatske redovni\u010dke konferencije koji predstavljaju Bogu posve\u0107ene osobe u na\u0161oj Domovini. Oni svojim \u201eradikalnim opredjeljenjem dodiruju izvore jasno\u0107e i svetosti\u201c. A znamo da su upravo Bogu posve\u0107ene osobe i pojedini redovi u povijesti Crkve \u010desto odigrali ulogu putokaza. Bili su \u201ekriti\u010dka svijest i savjest\u201c svojih suvremenika i znali su da se u ime Isusovog siroma\u0161tva i opredjeljenja za prezrene i napu\u0161tene ne mogu praviti nikakvi kompromisi. Poput Jeremije, koji nakon pravog \u201ehrvanja i borbe izme\u0111u vlastite slabosti i Bo\u017eje upornosti\u201c (Jr 1, 4 \u2013 5) nije se umarao pozivati, poticati i opominjati svoje suvremenike.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad ga je, naime, Jahve dotakao svojim prstom i ispunio svojim duhom, on je postao drugi \u010dovjek. Ostao je i dalje slab i krhak, ali s \u010dvrstom odlukom ispuniti do kraja \u0161to je Gospodin s njime naumio. Jer, \u201epoznavao ga je i posvetio jo\u0161 u maj\u010dinoj utrobi\u201c. Istina, pro\u017eivio je \u010dasove napu\u0161tenosti poput vo\u0111e izabranog naroda Mojsija (Izl 32), trenutke obeshrabrenja i tjeskobe kao i prorok Ilija (1 Kr 19), te veliko razo\u010daranje poput proroka Jone (Jona 4). Ostao je ipak vjeran pozivu \u010ditav proro\u010dki vijek: punih \u010detrdeset godina borbe i neuspjeha, poti\u0161tenosti i razo\u010daranja. Ali, svjestan je bio da je time gradio ne\u0161to veliko i vje\u010dno u svom vremenu. Uronjen u poslanje koje mu je Jahve dodijelio, on je \u017eivotom, celibatom, askezom, molitvom i pokorom bio \u017eiva propovijed svome narodu kojeg je iz dna du\u0161e volio. Stoga je sv. Jeronim o njemu rekao da je \u201ekao prorok i djevac najsvetiji me\u0111u prorocima, slika na\u0161eg Spasitelja Isusa Krista\u201c. A povjesni\u010dar religije Renan je zapisao da bi \u201ebez ovog izvanrednog \u010dovjeka religiozna povijest \u010dovje\u010danstva slijedila drugi tijek\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>7.<\/strong>&nbsp;Bogu hvala za ovoga proroka, kao i druge brojne svjedoke vjere, posebice iz redova apostolskih nasljednika i iz svijeta Bogu posve\u0107enih osoba, koji su obilje\u017eili i usmjerili tijek povijesti \u010dovje\u010danstva. Znali su, naime, i vjerovali da vjernim slu\u017eenjem, patnjom i \u017ertvom \u201edoprinose onome \u0161to manjka patnjama Kristovim\u201c (sv. Pavao). Bogu hvala za sve na\u0161e hrvatske svetce i bla\u017eenike koji su svojim \u017eivotom i radom zadu\u017eili na\u0161u povijest i na\u0161 narod.<\/p>\n\n\n\n<p>Bogu hvala za sv. Josipa, tog skromnog stolara i Marijina zaru\u010dnika, koji je usprkos osobnim te\u0161ko\u0107ama prihvatio i do kraja spremno izvr\u0161io volju Bo\u017eju\u201c (Lk 2, 22). Njemu \u0107emo na koncu izmoliti \u201eposvetnu molitvu\u201c sa \u017eeljom i nakanom da i mi poput njega \u201epo\u017ertvovno slu\u017eimo otajstvu Utjelovljenja, te i na\u0161 odgovor uvijek bude \u201eu posluhu hitar i pozitivan\u201c, \u201ehrabar i kreativan\u201c poput njegovoga odgovora koji je \u017eivio i radio \u201eu sjeni nebeskoga Oca\u201c. Sveti Josipe, moli za nas. Amen.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<br>Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Homilija predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zadarskog nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a, na zajedni\u010dkom hodo\u010da\u0161\u0107u \u010dlanova Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatske redovni\u010dke konferencije <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=49341\" title=\"KARLOVAC: Zajedni\u010dko hodo\u010da\u0161\u0107e \u010dlanova HBK i HRK &#8211; PROPOVIJED mons. \u017d. PULJI\u0106A\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":49342,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/20210522-BISKUPSKO-REDENJE-RANKA-VIDOVICA-puljic-2.png","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/49341"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=49341"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/49341\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49365,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/49341\/revisions\/49365"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/49342"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=49341"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=49341"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=49341"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}