{"id":49165,"date":"2021-06-03T00:26:05","date_gmt":"2021-06-02T23:26:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=49165"},"modified":"2021-06-03T00:39:05","modified_gmt":"2021-06-02T23:39:05","slug":"in-memoriam-don-tomislav-sikiric","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=49165","title":{"rendered":"IN MEMORIAM: don Tomislav Sikiri\u0107 – Ljubav prema Gospi, Crkvi i domovini Hrvatskoj"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kad premine mladi sve\u0107enik, u naponu zrelosti i \u017eivotne\nsnage, razmatranje takvog zemaljskog puta poprati ljudska misao: ‘Mogao je jo\u0161 toliko\ntoga dati’. To su pomislili mnogi koji su dostojanstveno ispratili pokojnog don\nTomislava Sikiri\u0107a, sve\u0107enika Zadarske nadbiskupije, u \u017eupi sv. Roka u njegovim\nrodnim Bibinjama, u srijedu 26. svibnja. Brojnost sve\u0107enika i puka na sprovodu\ndon Tomislava pokazali su koliko je po\u0161tovanje subra\u0107e i vjernika imao sve\u0107enik\n\u010dije je sve\u0107eni\u010dko geslo bilo \u201cTi me zavede, o Gospode, i dadoh se zavesti.\nNadja\u010dao si me i svladao\u201d (Jr 20,7).<\/p>\n\n\n\n

\u201eKad se \u010dovjek na\u0111e na va\u017enoj\nprekretnici \u017eivota kao \u0161to je sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje, normalno je da mu naviru\nmnoge misli i pitanja. Jesam li ja pogodan za tu slu\u017ebu? I ja sam se lomio\nprihvatiti ili ne Sveti red, a kad sam ga kona\u010dno prihvatio, za mladomisni\u010dko\ngeslo uzeo sam te rije\u010di Jeremije proroka\u201c rekao je svojevremeno pokojni don\nTomislav. <\/p>\n\n\n\n

Zahvalni spomen na don Tomislava Sikiri\u0107a\npro\u017eima i povijesni zapis i osobno svjedo\u010danstvo o krvavoj kupelji nastanka\nhrvatske dr\u017eave, u kojoj je prore\u0161etano i don Tomislavovo sve\u0107eni\u0161tvo na samom\npo\u010detku. Naime, prva \u017eupa mladomisnika Sikiri\u0107a bila je \u0160kabrnja, uz Vukovar,\nsimbol stradanja u Domovinskom ratu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Don Tomislav je bio veliki\nhrvatski domoljub. Hrvatsku je toliko volio da je odanost domovini pokazao kao\nnjen zaru\u010dnik, uvijek nose\u0107i na svojoj ruci zlatni prsten s hrvatskim grbom. Svije\u0107a\ncrven \u2013 bijeli \u2013 plavi s hrvatskim grbom stajala je i pokraj njegove slike\nispred lijesa u bibinjskoj crkvi Velike Gospe, gdje je prije pokopa zadarski\nnadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 predvodio misu zadu\u0161nicu za sve\u0107enika koji je\nsuosje\u0107ao s kri\u017enim putom i stradanjem hrvatskog naroda i hrvatskih mjesta u\nDomovinskom ratu. <\/p>\n\n\n\n

\u201eDon Tomislav je svoj \u017eivot ugradio u \u017ertvu\n\u0160kabrnje. Poznavao je povijest i volio je povijest, pogotovo nacionalnu, puno\nje \u010ditao. Bio je \u0161iroke kulture i naobrazbe. Zajedno smo osje\u0107ali Crkvu,\npovijest i liturgiju. Mi subra\u0107a zvali smo ga plebanus<\/em>, to zna\u010di sve\u0107enik, \u017eupnik, po zagorski. Krasila ga je\nljubav prema Gospi, Crkvi i domovini. Volio je svoje sve\u0107eni\u0161tvo. Ulijevao je\nsigurnost svojom postojano\u0161\u0107u i radosnim \u017eivljenjem sve\u0107eni\u0161tva. To je mene\nnajvi\u0161e dojmilo kod njega. Bio je pop 100 %\u201c ka\u017ee don Dario Ti\u010di\u0107, prijatelj\npok. don Tomislava i izvr\u0161itelj njegove oporuke, \u017eupnik \u017eupe Uznesenja BDM na\nBelafu\u017ei u Zadru.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eOd mojih 46 godina \u017eivota, don Tomislava sam\npoznavao 31 godinu. Kao mladi \u0111akon, don Tomislav je 1990. g. do\u0161ao na\npraktikum u moj rodni Pag, da se uz tada\u0161njeg pa\u0161kog \u017eupnika Franu Mandi\u0107a\nnau\u010di prvim koracima slu\u017ebe. U Pagu je po\u010dela na\u0161a povezanost. Brzo smo\nuvidjeli da don Tome ima veliku, veliku ljubav prema domovini Hrvatskoj. Sje\u0107am\nse kako je don Tome bio radostan kad je s don Franom na\u0161ao u pa\u0161koj \u017eupnoj ku\u0107i\nsa\u010duvanu zastavu crven \u2013 bijeli \u2013 plavi koju je bio spremio pa\u0161ki \u017eupnik Joso\nFelicinovi\u0107 (1889.-1984.), tako\u0111er veliki hrvatski domoljub. Budu\u0107i da na toj\nhrvatskoj trobojnici nije bilo hrvatskog grba, pa\u0161ke benediktinke na\u0161ile su na\nnju hrvatski grb. Don Tomislav je digao tu hrvatsku zastavu na zvonik pa\u0161ke\ncrkve te je ponosno i radosno dugo zvonio. To je bilo \u010dudo i ne preporu\u010dljivo,\nda se u komunizmu tako vijori hrvatska zastava, uz sve\u010dana crkvena zvona\u201c sje\u0107a\nse don Dario. Podsje\u0107a da je don Tomislav rodom iz Bibinja. \u201eVolio je Bibinje,\nzanimao se za \u017eupu, radovao se svemu \u0161to se doga\u0111a, posveti zvona. Bibinjci su uvijek\nbili veliki rodoljubi. Kroz cijeli njegov \u017eivot bile su te dvije sna\u017ene note:\nljubav prema Crkvi i ljubav prema domovini. To je do\u0161lo do izra\u017eaja i u\nnjegovim prvim danima sve\u0107eni\u0161tva, kad je \u0161kabrnjska tragedija obilje\u017eila\nnjegov \u017eivot. U svojim prvim koracima sve\u0107eni\u0161tva on je do\u017eivio stra\u0161nu muku\u201c\nisti\u010de Ti\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Sikiri\u0107 je zare\u0111en za sve\u0107enika\n16. prosinca 1990. g., u osvit agresije na Hrvatsku. Radovao se uspostavi\nslobodne Hrvatske. Na predstavljanju Zbornika ‘Ohrabri se, narode moj’ u\nzadarskom sjemeni\u0161tu Zmajevi\u0107 19. svibnja 2011. g., u kojem je opisano\ndjelovanje mons. Pulji\u0107a kao dubrova\u010dkog biskupa u Domovinskom ratu, don\nTomislav je pred sudionicima promocije dokumentirano evocirao po\u010detak svoga\nsve\u0107eni\u0161tva kroz stradanje Hrvatske. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Svjedo\u010danstvo don Tomislava o pro\u017eivljenome u \u0160kabrnji 1991. g.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom 1991. g. don Tomislav je\nbio \u017eupni vikar na zadarskoj Puntamici, u Diklu i Ko\u017einu. Od 20. kolovoza 1991.\ng. bio je \u017eupnik \u0160kabrnje i Nadina. \u201eU Nadinu sam samo dvije nedjelje slavio\nmisu u \u017eupnoj crkvi, a do pada sela sve ostale nedjelje u podrumu jedne ku\u0107e,\njer su \u010detnici svako malo pucali po crkvi i groblju. U \u0160kabrnji, kao na Veliki\npetak, prestali smo zvoniti kako ne bismo odali \u010detnicima iz Biljana Gornjih\nkad smo u crkvi, pa da nas ne ga\u0111aju. Vrijeme mise uvijek smo mijenjali. Balvan\nrevolucija pretvarala se u sve krvaviji pir bezumnih Srba ispunjenih mr\u017enjom\nprema svemu \u0161to je hrvatsko i katoli\u010dko\u201c rekao je don Tomislav na predstavljanju\nZbornika 2011. g. u zadarskom sjemeni\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n

\u201eSvake no\u0107i dopirala je do nas tutnjava topova i\ntenkova, a ujutro vijest o padu kojeg sela. Oko \u0160kabrnje padala su sela jedno\nza drugim; Kru\u0161evo, Pola\u010da, Suhovare, Novigrad, Pridraga i druga. Imao sam\nosje\u0107aj da sam na pustom otoku, kojega svakog \u010dasa mogu neprijatelji uni\u0161titi i\nspr\u017eiti. Uza svu tu muku i tjeskobu, ipak je u meni tinjao tra\u010dak nade i vjere,\nda Bog, jer sam jedino njega imao, ne\u0107e dozvoliti da mr\u017enja i bezumnost\npobjede. Mislio sam, ma ne\u0107e napadati velike gradove, ne\u0107e im to dopustiti\nEuropa i svijet. Ali, te\u0161ko sam se prevario. Tada sam shvatio, od \u010detnika se ne\nmogu ni\u010demu nadati, osim mu\u010denju i smrti ako im padnem u ruke\u201c prisjetio se\nSikiri\u0107 na promociji Zbornika. Ostao je sa \u0161kabrnjskim \u017eupljanima u okupiranom\nmjestu, misle\u0107i neka bude i njemu \u0161to bude i njima. <\/p>\n\n\n\n

\u201eNa um su mi dolazile rije\u010di Isusa Krista: \u201cDobri\npastir daje svoj \u017eivot za ovce. A najamnik\u2026 kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja\novce i bje\u017ei\u201d (Iv 10,11-12). Nisam htio biti najamnik. U\u017easno je bilo gledati s\nRa\u017eovljeve glavice kako se nad Zadrom i okolnim mjestima izdi\u017ee crni dim. U\nnama je sve vi\u0161e rastao strah i nedoumica \u0161to \u0107e biti s nama. U sumrak, ulice\nsela bi opustjele, povukli bismo se u ku\u0107e, prislonili uho na baterijska radija,\njer struje \u010desto nije bilo\u201c posvjedo\u010dio je Sikiri\u0107. Sje\u0107ao se 5. listopada 1991.\ng. kad je bio najte\u017ei napad na Zadar i \u0160kabrnja je napadnuta iz zraka: \u201eKako\nsam se tada osje\u0107ao jadno. Ali jedino \u0161to sam tada mogao, bilo je uzeti krunicu\nu ruke i moliti\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Za dan masakra u \u0160kabnji, 18.\nstudenog 1991., don Tomislav je rekao da je taj ponedjeljak, od jutra u 7,30\nsati kad je po\u010deo napad na \u0160kabrnju sa svih strana, bio pravi pakao. \u201eHtio sam\nvikati, zapomagati, pisati, moliti nekog da nam pomogne. Ali sve \u0161to sam tada\nmogao u\u010diniti, s 25 godina \u017eivota i nepunom godinom sve\u0107eni\u0161tva, bilo je uvu\u0107i\nse s jo\u0161 \u010detrdesetero ljudi, staraca i djece, u mali podrum Jele Brki\u0107.\nNajmla\u0111e dijete, Bo\u017eena Bilaver, imala je tek godinu i pol dana, a majka joj je\nbila trudna s malenim Frankom. Kanonada nije prestajala cijeli dan. Iz malog\npodruma slu\u0161ali smo kako nakon svakog praska eksplozije nestaju na\u0161e ku\u0107e\nlome\u0107i se pod silinom topovskih udara. Slu\u0161ali smo i \u010duli zapomaganja ljudi, a\nnismo im mogli pomo\u0107i. <\/p>\n\n\n\n

Negdje oko 11,00 sati Jugovojska\nulazi u zaseok Ambar na po\u010detku sela. Niti sat vremena nakon toga, u selo ulaze\n\u010detnici s vojvodom Mirkom \u0160krobonjom na \u010delu (bio je paroh u Smil\u010di\u0107u). Sve \u0161to\nsu zatekli, i staro i mlado, pokla\u0161e bez milosti, cijelu obitelj \u0160egari\u0107,\nMiljani\u0107 i druge. A mi smo u malom podrumu, niti 100 metara zra\u010dne linije udaljenosti,\nsve to klanje \u010duli. Slu\u0161ali smo zapomaganje, pla\u010d, vikanje i vri\u0161tanje ljudi\nkojima nismo mogli pomo\u0107i. U\u017easan je osje\u0107aj biti blizu umiru\u0107emu, a ne mo\u0107i mu\npomo\u0107i. \u010cekali smo bespomo\u0107no kad \u0107e do\u0107i na nas red. Stiskali smo djecu iza\nsvojih le\u0111a, nadaju\u0107i se, ako pobiju nas, ne\u0107e djecu\u201c svjedo\u010dio je don\nTomislav. Tada je sve u podrumu pozvao da se pokaju za svoje grijehe i pomole\nza opro\u0161tenje grijeha netom zaklanih ljudi. <\/p>\n\n\n\n

\u201eOko 15,30 sati dogodilo se ne\u0161to\n\u0161to ja zovem \u010dudom koje ni danas ne mogu protuma\u010diti. Naime, grupa od pet \u010detnika\nulazi u na\u0161u ku\u0107u na kat, visoku prizemnicu. \u010culi smo lomljavu stakla i\nnamje\u0161taja, smirivali smo djecu da nas ne bi pla\u010dem odala, a opet, bili smo\nsvjesni da je blizu trenutak na\u0161e smrti. Tada sam gledao smrti u o\u010di. A onda se\ndoga\u0111a Bo\u017eji zahvat u na\u0161u korist. Naime, pet \u010detnika, umjesto da krenu lijevo\nna stepenice koje vode do na\u0161eg podruma, oni preko ograde napu\u0161taju ku\u0107u i\nkrenu desno gdje su izi\u0161li na glavni put. Kad smo to pro\u017eivjeli, rekao sam:\n\u201cLjudi, sada smo sigurni, pod za\u0161titom smo Bo\u017ejom\u201d. Za\u0161to \u010detnici nisu u\u0161li u\nna\u0161 podrum, to je znano samo Svemogu\u0107em, hvala mu! Meni tada na pamet do\u0111o\u0161e\nrije\u010di koje Bog re\u010de po proroku Ezekielu: \u201cNije meni do smrti gre\u0161nikove, nego\nda se obrati i \u017eivi\u201d. Tako je Gospodin spasio nas gre\u0161nike uputiv\u0161i \u010detnike na\ndrugu stranu\u201c svjedo\u010dio je don Tomislav. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sutradan nave\u010der, u utorak 19.\nstudenog, napustili su \u0160kabrnju ni\u0161ta ne nose\u0107i sa sobom. \u201eMrak je bio tako\ngust da smo se kretali po instinktu, a put su nam osvjetljavale ku\u0107e koje su\njo\u0161 gorile. Kad smo do\u0161li do pruge Zadar-Knin koja prolazi kroz \u0160kabrnju,\n\u010detnici su otvorili po nama vatru iz tenkovskih mitraljeza. Svi smo se, starci\ni djeca, bacili u pru\u017eni kanal. \u0160tektanje mitraljeza i plamen koji su izazivali\nmeci udaraju\u0107i u stabla, a sve nam to letjelo iznad glava, u meni je ugasilo\nsvaku nadu da \u0107emo se izvu\u0107i \u017eivi iz ovog pakla\u201c rekao je Sikiri\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Tada je u kanalu pokraj njega\nle\u017eala Senka Bilaver i njen trogodi\u0161nji sin\u010di\u0107 Filip od kojega se ta majka u\npla\u0107u po\u010dela opra\u0161tati ljube\u0107i mu glavicu. \u201eA mali Filip pogleda mene, zagrli\nmajku oko vrata i dje\u010djim tihim glasi\u0107em tje\u0161i svoju mamu ovim rije\u010dima: \u201cMama,\nnemoj plakati, nama ne\u0107e ni\u0161ta biti, jer je s nama don Tome\u201d. Te rije\u010di usjekle\nsu mi se duboko u mozak jer nisu bile upu\u0107ene mami Senki, nego po malom Filipu\nod samog Boga meni. U meni se probudila takva snaga, shvatio sam da sam\nsve\u0107enik u kojemu le\u017ei sva nada ljudi u pru\u017enom kanalu. Kad mitraljezi vi\u0161e\nnisu pucali, ustao sam i rekao ‘Idemo ljudi’ te smo jurnuli u obli\u017enji vinograd.\nRe\u010de mi kasnije Ljubica Bilaver: ‘Don Tome, da se vi niste onda digli iz\nkanala, svi bi mi ostali u njemu’. Bogu velikom hvala \u0161to nas je vodio i\n\u0161titio. Izvukli smo se \u017eivi, iako su pred Jo\u0161anima (selo kraj Galovca) i na\u0161i\nzapucali po nama. Mislili su da nadiru \u010detnici iz \u0160kabrnje\u201c sje\u0107ao se don\nTomislav. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Od 1992. do 1996. g. Sikiri\u0107 je duhovno brinuo o prognanicima iz Bukovice i\nRavnih kotara smje\u0161tenima u Zatonu, Punta Skali, Piniji i Sabunikama. Mladom don\nTomislavu nije bilo lako propovijedati ljudima koji su dobivali vijesti o\nstradanju svoje djece po boji\u0161tima. \u201eKako govoriti o nadi kad je sve popaljeno\ni poru\u0161eno, kako govoriti o ljubavi kad nas nitko ne ljubi, kako govoriti o\npravdi kad je ne osje\u0107amo, prema nama se nepravedno postupalo sa svih strana\u201c\nmislio je tada don Tomislav. Primjeri koji su narodu bili oslonac u te\u0161kim\ntrenucima te su i njega poticali da se ne umori tje\u0161iti prognanike bili su mu kardinal\nFranjo Kuhari\u0107, \u0161ibenski biskup Sre\u0107ko Badurina koji je i\u0161ao u Une\u0161i\u0107 i Knin\nmoliti drugu stranu da prestane s razaranjem, pomagao je stradalima i obilazio\n\u0160ibenik nakon granatiranja te tada\u0161nji dubrova\u010dki biskup Pulji\u0107 koji je hrabrio\nDubrov\u010dane da ne napu\u0161taju grad. <\/p>\n\n\n\n

Don Tomislav je \u017eivio u prognanstvu do Oluje 1995. g. \u201eDan nakon okon\u010danja\noperacije, pohitao sam u \u0160kabrnju. Prizor je bio jeziv, crkva do temelja\nsru\u0161ena, \u017eupna ku\u0107a spaljena i sru\u0161ena, obiteljske ku\u0107e poru\u0161ene, spaljene.\nPo\u0161ao sam do ku\u0107e Jele Brki\u0107, prisjetio se kobnog 18. studenog 1991., u\u0161ao sam\nu podrum i pomolio se: \u201cBo\u017ee, ako je sve ovo trebalo pretrpjeti za slobodu i\nmir moje Domovine, nije mi \u017eao. Hvala ti \u0161to si mi dao snage da izdr\u017eim. Sad te\nmolim da mi da\u0161 snage da sve ovo dignemo na noge i uz tvoju pomo\u0107 izgra\u0111ujemo\nbolju Hrvatsku\u201d svjedo\u010dio je don Tomislav. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Deset dana nakon Oluje i oslobo\u0111enja \u0160kabrnje, u \u017eupi Uznesenja BDM u\n\u0160kabrnji don Tomislav je organizirao prvo slavlje Velike Gospe u slobodi, 15.\nkolovoza 1995., ispred poru\u0161ene crkve. Cijeli Ravni Kotari i priobalje slili su\nse u poru\u0161enu \u0160kabrnju na proslavu Velike Gospe, nakon pet godina okupacije.\nVelebno slavlje predvodio je nadbiskup koadjutor Ivan Pren\u0111a. Prvo su obnovili\ncrkvu sv. Luke na groblju, u Nadinu su po\u010deli s obnovom \u017eupne crkve sv. Ante.\nGod. 1997. dovr\u0161ena je \u017eupna ku\u0107a u \u0160kabrnji te se Sikiri\u0107 vratio iz progonstva\nu kolovozu 1997. u novu \u017eupnu ku\u0107u. U \u0160kabrnji je bio do kolovoza 1999. g.,\nkada je premje\u0161ten u Biograd n\/m. <\/p>\n\n\n\n

Za vrijeme njegove slu\u017ebe u Biogradu, u jubileju 1700 godina mu\u010deni\u0161tva sv.\nSto\u0161ije, 2004. g. u \u017eupnoj crkvi posve\u0107en je novi oltar, blagoslovljen ambon i\nblagoslovljena oltarna slika silaska Duha Svetoga nad Mariju i apostole.\nU svojoj zadnjoj \u017eupi na zadarskim Stanovima, zid prezbiterija \u017eupne crkve\nKraljice mira obojao je autenti\u010dnom zlatnom bojom, znakom slave nebeskog\nkraljevstva.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Don Dario Ti\u010di\u0107 o osobnosti don Tomislava<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Don Tomislav je bio osobito\npobo\u017ean prema Gospi i prema bl. Alojziju Stepincu. \u201e\u010citaju\u0107i njegov dnevnik\nkojega je don Tome vodio i u bolnici, u danima kada je mogao pisati, do svoje\nsmrti, napisao je: \u201eDr\u017ei me i spa\u0161ava pobo\u017enost i molitva prema Gospi i prema\nbl. Alojziju Stepincu\u201c. Osobito me dirnula ta njegova misao. Don Tome je bio\nveliki Stepin\u010dev \u0161tovatelj. Kao bogoslov diplomirao je na temi bla\u017eenog\nAlojzija Stepinca. Taj mu je rad uni\u0161ten u \u0160kabrnji, kao i sve njegove knjige,\nsve je spaljeno u \u017eupnoj ku\u0107i\u201c ka\u017ee Ti\u010di\u0107 kojemu je Sikiri\u0107 povjerio i da uredi\ndetalje njegovog sprovoda.<\/p>\n\n\n\n

\u201eOn je bio svjestan da odlazi s ovog svijeta.\nSvjesno je i\u0161ao svome kraju, nije \u017eivio u iluziji. Sve je bio pripremio, rekao\nmi je gdje \u0107e \u0161to biti kad umre, odje\u0107a. Dao mi je sliku i natpis koji \u0107u mu\nstaviti na grob. Samo da na plo\u010di bude njegovo ime i prezime, datum ro\u0111enja,\nsmrti i da pi\u0161e – sve\u0107enik. Skromno. Bilo mi je neugodno dok je to govorio,\nrekao bih mu: ‘Tome, pa di mi to govori\u0161, pusti to’. On bi rekao: ‘Samo ti mene\nslu\u0161aj, to \u0107e biti tamo, ovo \u0107e\u0161 napraviti ovako\u2026’\u201c ka\u017ee don Dario.<\/p>\n\n\n\n

Sikiri\u0107 je imao ljubav prema Crkvi, ali i osobitu\nljubav prema mjesnoj Crkvi, Zadarskoj nadbiskupiji. Bio je suradnik nadbiskupa\nMarijana Oblaka. Tajnikom u Zadarskoj nadbiskupiji imenovan je od lipnja 1992.\ng., u kuriji je pomogao do 29. kolovoza 1994. g. Bio je suradnik i u zadarskom\ncaritasu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Rekolekcija, 14. 01. 2015.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u201ePo svojoj naravi, don Tome je bio vrlo otvoren.\nNije imao ‘dlake na jeziku’ i u raspravama je znao biti vrlo \u017eustar. \u010cvrsto je\nzastupao svoje argumente i to je neki put nailazilo na nerazumijevanje, ljudi\nga nisu uvijek razumjeli. \u010cvrsto je dr\u017eao do istine, tra\u017eio je pravdu i tu je\nbio nepokolebljiv. A to svaki put ne ide ba\u0161 lako, pa se osoba izla\u017ee i\nkomentarima. Ali on se nije predavao. Milost pretpostavlja narav. Svatko od nas\nima svoju narav, na\u010din razmi\u0161ljanja, reakcije, niknuli smo na zemlji. Svatko od\nnas nosi naslje\u0111e roditelja, predaka, okoline. Bibinjci su uvijek bili sr\u010dani,\nhrabri, odva\u017eni i to se pokazalo i u njegovom \u017eivotu. Krasio ga je i veliki\nsmisao za humor, \u0161alu, duhovitost. Imao je veliki dar za imitiranje drugoga.\nNema osobe koju on nije znao imitirati, opona\u0161ati ne\u010dije geste. Uvijek je bio\nrado vi\u0111en u svakom dru\u0161tvu. Kada bi bile duhovne vje\u017ebe, tamo gdje je bio don\nTome, nije bilo dosade. Uvijek je unosio pozitivu u okru\u017eenje. Imao je veliko\nsrce, veliku ljubav prema ljudima\u201c isti\u010de don Dario. Aktivno je sudjelovao u\nrekolekcijama u zadarskom sjemeni\u0161tu, iznose\u0107i razmi\u0161ljanja i postavljaju\u0107i\npitanja pred nadbiskupom, subra\u0107om i predava\u010dima. <\/p>\n\n\n\n

Sikiri\u0107 je imao i istan\u010dani osje\u0107aj za umjetnost,\nlikovnu i glazbenu. Poznavao je tehnike i zakonitosti umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva,\npovijest umjetnosti i djela umjetnika. Njegovi ne\u0107aci, djeca i obitelji njegove\nsestre Elije, istaknuti su i poznati hrvatski glazbeni umjetnici u obitelji\n\u0160o\u0161a. Don Tomislavov ne\u0107ak Jurica \u0160o\u0161a umjetni\u010dki je ravnatelj velike kulturne\nmanifestacije Glazbene ve\u010deri u sv. Donatu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sikiri\u0107 je imao izraziti osje\u0107aj za liturgiju.\n\u201eNjegova sklonost prema lijepom i ljubav prema umjetnosti izlazi upravo iz\nnjegove ljubavi prema liturgiji. Ljubiti Crkvu i njenu liturgiju, ne mo\u017ee se\nliturgiju odvojiti od Crkve. Volio je Ceremonijal, dr\u017eao je do tih propisa,\nvolio je da to bude lijepo, skladno, rado je slavio blagdane, pozivao i druge\nbiskupe u \u017eupu. Za vrijeme biskupstva Ivana Pren\u0111e bio je \u010dlan Liturgijskog\nvije\u0107a Zadarske nadbiskupije. Ure\u0111ivao je \u017eupne crkve u Suko\u0161anu i Stanovima.\nVe\u0107 dok smo bili pa\u0161ki ministranti, kad je do\u0161ao kao \u0111akon u Pag, brzo smo vidjeli\nda don Tome ima mota za liturgiju, da on to voli. Mi smo u njemu vidjeli\nstarijeg brata, ljeti smo i\u0161li zajedno na kupanje. Nismo se dru\u017eili samo u\ncrkvi, radili smo sve \u0161to je trebalo, pomagali smo u \u017eupi, farbati. Imao je\nosje\u0107aj za prakti\u010dnost, bio je jako prakti\u010dan. Ni\u0161ta nije prepu\u0161tao slu\u010daju.\nImao je brodi\u0107, u njemu je bilo sve slo\u017eeno, uredno. Ina\u010de je bio uredan i\nselektivan u \u017eivotnom prostoru, imao je puno alata. Volio je raditi s alatom,\nplavi mantil mu nije bio stran, bio je umje\u0161an i vje\u0161t. Podsje\u0107a me to kako za\nzadarskog nadbiskupa Munzanija ka\u017eu da bi popodne obukao radno odijelo pa\npopravljao elektriku u zadarskoj katedrali\u201c ka\u017ee Ti\u010di\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sve\u0107eni\u0161tvo don Tomislava je i svjedo\u010danstvo duhovne\nplodnosti njegove pobo\u017ene, zvanjima bogate obitelji. Don Tomislav je ro\u0111en 18. kolovoza 1965. g. u Zadru, u pobo\u017enoj\nbibinjskoj obitelji Bo\u017eidara i Anke ro\u0111. Kero, roditelja i sinova Vinka i\nEugena i dvije k\u0107eri. Brat od njegove majke, don Tomislavov ujak je\nfranjeva\u010dki tre\u0107oredac glagolja\u0161,  fra\nTomislav Kero.<\/p>\n\n\n\n

Sestra don\nTomislava je koludrica s. Ivana Sikiri\u0107, benediktinka u samostanu sv. Marije u\nZadru. U tom samostanu je i don Tomislavova teta, s. Cecilija Kero, sestra\nnjegove majke. Stoga su se od don Tomislava prigodnim sje\u0107anjem oprostile i benediktinke sv.\nMarije u Zadru.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sje\u0107anje zadarskih benediktinki sv. Marije na don Tomislava<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201eDon Tomislava su benediktinke poznavale jo\u0161 dok\nje bio dijete. Na\u0161a s. Ivana je najstarije, a don Tomislav je najmla\u0111e dijete u\nnjihovoj obitelji. Bili su jako vezani. Tomislav, od milja zvan Tomi\u010dko, u\nsvojoj najstarijoj sestri pronalazio je utjehu, lijepu rije\u010d i zagrljaj, kad\nmajka ne bi bila u blizini. Cijela obitelj je dolazila u Samostan u posjet sestri\nnjihove majke, koludrici M. Ceciliji. Kad je s. Ivana u\u0161la u Samostan Sv.\nMarije, Tomislav je bio niti trogodi\u0161nji dje\u010da\u010di\u0107. Tijekom odrastanja rado je\nboravio u crkvi i u \u017eupniku je vidio ideal kojem je stremio i kojeg je \u017eelio\ndosti\u0107i. Ponekad sam, a ponekad u dru\u0161tvu svojih malih susjeda, jo\u0161 kao mali\ndje\u010dak ‘igrao se’ mise, opona\u0161aju\u0107i sve\u0107enika. U jednom trenutku, na njegovo\niznena\u0111enje dok je tako molio O\u010de na\u0161, u molitvi su mu se pridru\u017eili i odrasli\n\u010dlanovi obitelji koji su ga slu\u0161ali. Kao dijete skupljao je sli\u010dice s prizorima\niz \u017eivota Crkve i svetaca, a posebno bi se obradovao kad bi dobio sli\u010dicu koja\nje prikazivala svetu misu i sve\u0107enika. To mu je bila najve\u0107a inspiracija za\nnjegovu igru. Prilikom njegovih posjeta Samostanu sv. Marije, u vrijeme\nnjegovog djetinjstva, rado je pri\u010dao i \u0161alio se s koludricama. Na svoj na\u010din bi\nnam pri\u010dao pri\u010de iz Evan\u0111elja, a posebno one koje su bile vezane uz djecu, more\ni ribare, vinograde, sija\u010de i ovce. Na taj na\u010din bi povezivao ono \u0161to ga je u\ndjetinjstvu okru\u017eivalo i zanimalo. On je koludrice do\u017eivljavao kao puk koji ga\nvjerno slu\u0161a, a one bi pljeskom ili malim darom nagradile njegovu hrabrost\u201c\nnapisale su zadarske benediktinke u spomenu na svog dragog gosta i prijatelja,\ndon Tomislava.  <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eDon Tomislav je zapo\u010deo sve\u0107eni\u010dku formaciju u\nsjemeni\u0161tu i u kontinuitetu nastavio studij bogoslovije. Od prvih dana u\nsjemeni\u0161tu vru\u0107e se preporu\u010divao u molitve svojoj sestri, teti i ostalim\nkoludricama, a mi smo s rado\u0161\u0107u i revno\u0161\u0107u molile za njega da uspje\u0161no zavr\u0161i\n\u0161kolovanje i nastavi \u0161irenje Kraljevstva Nebeskoga. U samostansku crkvu sv.\nMarije dolazio je kad bismo imale sve\u010danosti samostanskih blagdana, kad god je\nbio slobodan i koncelebrirao je s drugim sve\u0107enicima misno slavlje. Bio je\npa\u017eljiv prema svojoj sestri, ali nikada nije donio neki dar isklju\u010divo za nju,\nnego i za nju i za njenu samostansku obitelj, tj. koludrice\u201c ka\u017eu zadarske\nbenediktinke. <\/p>\n\n\n\n

Koludrice su od po\u010detka njegove bolesti pratile don Tomislava\nmolitvom. \u201eU posljednjim postajama no\u0161enja njegovog kri\u017ea, na njegovom osobnom\nkri\u017enom putu, sa suzama smo molile i tra\u017eile Bo\u017eju volju za njega, nadaju\u0107i se\nozdravljenju, ali sa svije\u0161\u0107u da to mo\u017ee biti i prelazak s ovoga svijeta. U\nsje\u0107anju su nam njegove rije\u010di ohrabrenja i kr\u0161\u0107anski pogled na smrt kada je na\nvijest o smrti jednog sve\u0107enika, rekao: \u201eNije on umro, on se rodio za Nebo\u201c. I\nmi vjerujemo da se don Tomislav u trenutku svoje smrti rodio za Nebo, pre\u0161ao u\nkrilo Oca Nebeskoga i u slavu Presvetog Trojstva. Njegova sestra, M. Ivana, na\nispra\u0107aju je pozdravila svoga brata rije\u010dima: \u201eTomi\u010dko moj, Tomi\u010dko moj\u201c s\nnadom u ponovni susret\u201c s po\u0161tovanjem su se oprostile zadarske benediktinke sv.\nMarije. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Zlatni jubilej 50. g. sve\u0107eni\u0161tva, mons. dr. Eduard Peri\u010di\u0107, crkveni povjesni\u010dar, Suko\u0161an, 21. 7. 2013.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u201eDon Tomislavovih 56 godina je relativno kratak\n\u017eivot. Sigurno da je mogao jo\u0161 dati. \u017dao nam je \u0161to je umro, ali on sam\njedanput je rekao u propovijedi na Stanovima: \u201eDu\u0161a nikada ne stari. Du\u0161a je\nuvijek mlada\u201c. Kako je radosno slu\u017eio na zemlji, vjerujem da \u0107e u\u017eivati i\nnepresu\u0161nu radost svetih u nebu, da u punoj jasno\u0107i i radosti gleda ono \u0161to je\nvjerovao, ispovijedao i ono \u0161to ga je nosilo cijelog \u017eivota\u201c s vjerom u vje\u010dni\n\u017eivot poru\u010duje don Dario Ti\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Don Tomislav je preminuo nakon te\u0161ke bolesti\nu petak, 21. svibnja u 56. godini \u017eivota i 31. godini sve\u0107eni\u0161tva u KBC-u Rebro\nu Zagrebu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na predstavljanju Zbornika ‘Ohrabri se,\nnarode moj’, to\u010dno deset godina prije svoje smrti, don Tomislav je svoje\nizlaganje o stradanju hrvatskog naroda, u svjedo\u010danstvu kako je \u017eivio svoje\nsve\u0107eni\u0161tvo tijekom agresije na Hrvatsku, (i tom je prigodom, stilom i\ndetaljnim sadr\u017eajem predstavljenoga, pokazao svoj arhivisti\u010dki dar i memorijski\nkapacitet za dokumentaristi\u010dko vo\u0111enje povijesnih i dnevni\u010dkih zapisa), zaklju\u010dio\nizrazom vjere da \u0107e \u201ejednog dana stati pred lice na\u0161eg Gospodina i re\u0107i mu: ‘Gospodine,\nsluge smo beskorisne, u\u010dinismo \u0161to smo bili du\u017eni u\u010diniti’ (Lk 17,10), a da \u0107e\nOn odgovoriti: \u201eValja\u0161, slugo dobri! U malome si bio vjeran, nad mnogim \u0107u te\npostaviti! U\u0111i u radost gospodara svoga\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

Mala Gospa, 8.\nrujna 2014. g., crkva sv. Marije u Zadru \u2013 Propovijed don Tomislava Sikiri\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Don Tomislav je bio pobo\u017ean\nMajci Bo\u017ejoj kojoj se utjecao i u danima kada je trpio te\u0161ke bolove i bio u\nbolnici. Na blagdan Male Gospe kojega slave benediktinke sv. Marije u Zadru,\nMala Gospa je i za\u0161titnica te crkve i benediktinskog samostana sv. Marije, u\nponedjeljak 8. rujna 2014. g. ve\u010dernje misno slavlje u zadarskoj crkvi Sv.\nMarije predvodio je don Tomislav Sikiri\u0107, tada \u017eupnik \u017eupe Kraljice mira na Stanovima\ni dekan dekanata Zadar – Istok. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Cjelovita Propovijed\ndon Tomislava koja govori o potrebi nasljedovanja Marije<\/p>\n\n\n\n

\u201eNe boj se,\nZaharija! Usli\u0161ana ti je molitva: \u017eena \u0107e ti Elizabeta roditi sina. Bit \u0107e ti\nradost i veselje i ro\u0111enje \u0107e njegovo mnoge obradovati. Bit \u0107e doista velik\npred Gospodinom”. Prva poruka, bra\u0107o i sestre, blagdana Male Gospe \u2013\n\u017divot je dar. Ro\u0111enje je dar. Danas se na sve strane govori o pravima na ovo i\nna ono pa se \u010dovjeka do te mjere ponizilo, da se ka\u017ee: \u017eena ima pravo na\ndijete, mu\u0161karac ima pravo na dijete. Nemaju. Zato \u0161to je dijete dar.\n\u201eZaharija, usli\u0161ana ti je molitva\u201c. Za \u017eivot se moli. I Bog daje dar kome i\nkako ho\u0107e. <\/p>\n\n\n\n

Sveto Pismo za bra\u010dni par\nElizabete i Zaharije ka\u017ee da su bili bogobojazni i pravedni. I \u017eivjeli su po\nBo\u017ejim zakonima, a djeteta nisu imali. Danas bi se mnogi naljutili, pogotovo\nglasnogovornici razli\u010ditih prava, zbog nepravde kad je tako kaznio Zahariju i\nElizabetu. Imali su pravo na dijete. Oni su molili za dijete i dobili su ga. I\nnjegovo ro\u0111enje obradovalo je mnoge.  <\/p>\n\n\n\n

Na Malu Gospu liturgijski slavimo\nMarijino ro\u0111enje. U Bibliji ne nalazimo nijednu rije\u010d o navje\u0161tenju Marijina\nro\u0111enja. Pa ipak, njeno ro\u0111enje, vi\u0161e nego Ivanovo, obradovalo je mnoge. A ona,\nkao milosti puna, posebno je velika pred Gospodinom. <\/p>\n\n\n\n

Matej u evan\u0111elju navodi\nrazli\u010dita imena. Kad pro\u010ditate Sveto Pismo, vidjet \u0107ete da su sva imena\nrodoza\u010detnika tako\u0111er po nekakvim pravima trebali imati pravo na dijete, ali\nnisu. To je veliki dar. A Marija je tiho u\u0161la u povijest spasenja. I prvi put s\nMarijom se susre\u0107emo u izvje\u0161taju navje\u0161tenja Isusova, kad je ona oslikana kao\nmilosti puna i kao Spasiteljeva majka. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kad god slavimo Mariju, bilo\nkoji njezin blagdan, bilo kojeg naslova kojeg mi dajemo, uvijek se moramo\npitati i pitajmo se, u \u010demu je mi mo\u017eemo nasljedovati. Svakako ne u njezinom\nuzvi\u0161enju i izabranju, no, ima dosta to\u010daka njezinog \u017eivota u kojima je mo\u017eemo\nnasljedovati i tako, na neki na\u010din, obnoviti onu iskonsku sliku \u010dovjeka koju je\nBog zacrtao pri stvaranju svijeta. <\/p>\n\n\n\n

\u201eNa\u010dinimo \u010dovjeka na svoju\nsliku, sebi sli\u010dna\u201c. Nije lako potpuno ostvariti ovakvo odre\u0111enje. Na primjeru\nMarije Bog nam pokazuje da je po njegovoj milosti sve mogu\u0107e. Pred o\u010dima nam\nstoji, ljudski govore\u0107i, obi\u010dna nazaretska djevojka koja je vjerna svojem\nizabranju. U tome nam je ona uzor i zagovornica. \u201eEvo slu\u017ebenice Gospodnje\u201c.\nNije puno raspravljala s Bogom, kao \u0161to mi to \u010desto puta znamo. Slu\u0161ala je, ali\ni razgovarala. Ali je slu\u0161ala. <\/p>\n\n\n\n

I mi \u010desto razgovaramo s Bogom.\nAli naj\u010de\u0161\u0107e i vi\u0161e puta vodimo monolog, a ne dijalog. I onda, na\u0161a molitva\nostaje neusli\u0161ana. Jer nismo dopustili \u010duti \u0161to nam Bog govori. Marija nam je u\ntome uzor. Marija je govorila, pitala, ali i slu\u0161ala. I kada je pomno sve lijepo\nprihvatila, onda joj nije preostalo ni\u0161ta drugo, iako joj nije bilo ni\u0161ta\njasno: \u201eKako \u0107e to biti, ja mu\u017ea ne poznajem\u201c. Svi znamo kako se \u010dovjek ra\u0111a.\nMariji nije bilo jasno, kako \u0107e to biti, \u201eJa mu\u017ea ne poznam\u201c. \u201eDuh Sveti si\u0107i\n\u0107e na te. Sila \u0107e te Svevi\u0161njega osjeniti. Zato \u0107e \u010dedo biti sveto. Bogu ni\u0161ta\nnije nemogu\u0107e\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Marija slu\u0161a, vi\u0161e ne\nraspravlja, nego ponizno odgovara: \u201eEvo slu\u017ebenice Gospodnje, neka mi bude kako\nsi rekao\u201d. Tu mo\u017eemo slijediti Mariju.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Mariju mo\u017eemo nasljedovati u njenom\njasnom razlikovanju izme\u0111u dobra i zla. Znamo kako je te\u0161ko u svakida\u0161njem\n\u017eivotu razlikovati istinu od la\u017ei, pogotovo mi danas. Kada nam se na sve mogu\u0107e\nna\u010dine, preko svih mogu\u0107ih sredstava, la\u017e prikazuje kao istina. <\/p>\n\n\n\n

Na\u017ealost, ljudi danas tako olako\nprihva\u0107aju la\u017e kao istinu. A Marija nije bila takva. Ona je dobro razlikovala\nla\u017e od istine. Za\u0161to je Bog nju odabrao? Zato \u0161to je dopustila da je ispuni Duh\nSveti. Marija je znala primijetiti istinu \u010dak i onda kad je ta istina bila\nskrivena. Ka\u017ee nam sveti Luka da je ona bri\u017eno \u010duvala sve te uspomene u svom\nsrcu. Ona je svu tu istinu \u010duvala u svom srcu. Zato je mogla drugima pokazivati\ni drugima davati. I u tome je mo\u017eemo nasljedovati.<\/p>\n\n\n\n

Osim raspoznavanja istine, va\u017ean\nje \u010din koji uskla\u0111uje \u017eivot i djelovanje s otkrivenom istinom. U to se mora\nuklju\u010diti i slobodna volja, koja nije uvijek poslu\u0161na zahtjevima zdravoga uma. Nisu\nprisiljavali an\u0111eo i Bog Mariju da prihvati njegovu rije\u010d. Po\u0161tivao je njezinu\nslobodu, njezinu bojaznost i po\u0161tivao je to \u0161to ona ne razumije. To je ljudski\num.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Biograd n\/m, Blagoslov slike ‘Silazak Duha Svetoga, sije\u010danj 2004., autor B. Mogilevski (u sredini)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Danas nam se, bra\u0107o i sestre,\ngovori: znanost je dokazala, znanost ovo, znanost ono. A \u0161to je znanost?\nZnanost je plod Bo\u017ejeg daha koji je Bog \u010dovjeku dao, a dao mu je svoj duh, tj.\ndao mu je um da ga spozna, razumije, razlikuje dobro od zla, dao mu je\nmogu\u0107nost da otkriva stvar. Prema tome, ta znanost je plod toga daha. <\/p>\n\n\n\n

Ali, ako mi dar stavimo ispred\nOnoga koji nam je dar dao, onda nam ni\u0161ta ne\u0107e biti jasno, onda \u0107emo se\nzaplesti u vrzino kolo i ne\u0107emo do\u0107i do prave istine. I tada \u0107e to, \u0161to mi\nka\u017eemo, znanost je kazala i dokazala, postati kamen spoticanja. Marijina je\nmisao vodilja bila: \u201eEvo slu\u017ebenice Gospodnje\u201c. I u tra\u017eenju unutarnjeg sjedinjenja\ni vr\u0161enja Bo\u017eje volje, mo\u017eemo je itekako nasljedovati.   <\/p>\n\n\n\n

U Marijinom \u017eivotu vidimo jo\u0161\njednu osobinu koju mo\u017eemo i mi u na\u0161em \u017eivotu ostvariti. Ona je znala posve\u0107ivati\ni najjednostavnije \u010dine ljudskog \u017eivota i pona\u0161anja. Zamislite samo njezin\nsusret s Elizabetom. Koliko se danas ljudi susre\u0107u, a da ti susreti nisu\nradost. Prolazimo na\u0161im ulicama, spoti\u010demo se jedan od drugoga, laktovima se\ndotaknemo, pozdravimo se ‘E, bog, bog’, ‘E, kako je, dobro’, niti radosti niti\n\u017ealosti. <\/p>\n\n\n\n

A Marija je znala taj mali\nsusret s ro\u0111akinjom Elizabetom pretvoriti u toliku radost, da se Elizabeta\nispunila Duhom Svetim. Po Mariji je Duh Sveti u\u0161ao u Elizabetu, bra\u0107o i sestre.\nIsus je toga \u010dasa krstio svoga ro\u0111aka Ivana. Zato slavimo Ivanov ro\u0111endan\nzemaljski. Jer u tom trenutku, taj mali susret dviju majki, ro\u0111akinja, Ivana je\npreporodio. Zaigrao je od radosti u utrobi majke svoje. <\/p>\n\n\n\n

Tako je Marija te jednostavne stvari,\njednostavne \u010dine ljudskoga \u017eivota, znala pretvoriti u radost, u spasenje, u\nveselje. Obradovao se cijeli dom Zaharijin kad je ona ponizna i jednostavna\nu\u0161la i pozdravila. I ni\u0161ta drugo mo\u017eda nije sa sobom ni donijela. Jer mi obi\u010dno\nse bojimo susreta. Moramo ne\u0161to donijeti, moram ne\u0161to odnijeti, moram kupiti.\nNe morate. Marija je jednostavna, slijedimo je i u tome. <\/p>\n\n\n\n

Ma dovoljno je da da\u0161 radost\nosmijeha onome koga susre\u0107e\u0161. Kod Marije je doslovno sve bilo odre\u0111eno i\npodre\u0111eno dobru. Ona je sve \u010dinila dobro. Ona dokazuje da nije najva\u017enije jesu\nli ti na\u0161i \u010dini veli\u010danstveni, pompozni, \u010dudesni, ispunjeni. Na\u0161i \u010dini moraju\nbiti jednostavni, ali u\u010dinjeni iz dobre namjere. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Bitan je stupanj ulo\u017een u\nvr\u0161enje onoga \u0161to sadr\u017eaj na\u0161e svakida\u0161njice tra\u017ei. Na\u0161a svakida\u0161njica tra\u017ei minimum\nbratske ljubavi. Ju\u010der smo u Evan\u0111elju \u010duli o bratskoj opomeni. Sveti Pavao nam\ntako divno ka\u017ee: \u201eNi\u0161ta nikome ne dugujemo, osim da jedni druge ljubimo\u201c. To je\n\u010dinila Marija. U tome je mo\u017eemo slijediti.<\/p>\n\n\n\n

Ne smijemo zaboraviti da je\nMarija, iako je milosti puna, stalno i svjesno rasla u milosti. I zahvaljuju\u0107i\nsvom osobnom anga\u017eiranju u Bo\u017ejim planovima i u suradnji s njegovom milo\u0161\u0107u,\nMarija je iz dana u dan napredovala u milosti. Iako je bila puna milosti. I tu\nje mo\u017eemo slijediti. <\/p>\n\n\n\n

Jednostavno je Marija razvijala\ndobivene talente, darove koje joj je Bog dao. U tome nam je ona izvanredan\nprimjer. Danas se puno govori o darovima, talentima, karizmama. Koliko se te\nkarizme \u017eive, koliko se te karizme nastoje u \u017eivot provesti, e to je veliko\npitanje.<\/p>\n\n\n\n

I danas, u ovom na\u0161em vremenu,\nka\u017eu, te\u0161ko je biti svetac. Nije. Svako vrijeme nosi svoje breme, svoj kri\u017e. I\nMarijino vrijeme nosilo je svoje breme, svoj kri\u017e. \u010culi smo u evan\u0111elju tjeskobu\nJosipovu, ni  njemu ni\u0161ta nije bilo\njasno. Iako mu je Marija sve objasnila, ni\u0161ta mu nije bilo jasno. Tako i na\u0161e\nvrijeme nosi tjeskobu u kojem nam nije sve jasno.<\/p>\n\n\n\n

Ali, mo\u017eemo sve razjasniti ako Boga\npitamo. Svetac i nije ni\u0161ta drugo nego zaljubljenik u Bo\u017eje bo\u017eanstvo,\npribli\u017eeno nam po Mariji. Svetac je \u010dovjek zaljubljen u Mariju, a njegova je\njedina \u017eelja da postane jedno s Marijom, da \u017eivi njezinim \u017eivotom, njezinom\nponizno\u0161\u0107u, njezinom nevino\u0161\u0107u, njezinim slu\u017eenjem Bogu, sve do postignu\u0107a\nonoga stava kojim du\u0161a postaje jednostavna slu\u017ebenica Gospodnja. Svetac,\nmu\u0161karac ili \u017eena, kopija je Marije koja izra\u017eava i daruje Kristovu ljubav.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Rekolekcija, 11. 3. 2015.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Sv. Augustin nam je za Mariju\nrekao da je ona forma u kojoj se oblikuje bogoliki \u010dovjek. Dogmatska\nkonstitucija o Bezgre\u0161nom za\u010de\u0107u BDM isti\u010de da je Bog, s obzirom na\nSpasiteljevu Kristovu smrt, sa\u010duvao Mariju od svakog grijeha i tako je\npripremio za dostojan stan Kristu.  <\/p>\n\n\n\n

Prema tome, brate i sestro,\nnemoj misliti da je biti svetac pro\u0161lo svr\u0161eno vrijeme, da je to nekih davnih\nvremena. Danas, tako je aktualno pitanje, biti svet. Svako vrijeme ima svoje\nsvece. A sveci su oni koji slijede Mariju u poniznosti i poslu\u0161nosti. <\/p>\n\n\n\n

Pripremiti dostojan stan Kristu zna\u010di\nimati plan za osmi\u0161ljen ovozemaljski i kr\u0161\u0107anski \u017eivot. To zna\u010di odbaciti od\nsebe i iz sebe sve \u0161to je strano i neprijatno Bogu, kako bi Krist mogao na\u0107i u\nnama ugodan i ure\u0111en stan te se u njemu nastaniti. Samo tako \u0107emo poput Marije\ndonositi Krista svijetu i lak\u0161e shvatiti pro\u0161nju: \u201eOslobodi nas od grijeha i\nsa\u010duvaj u nama svoju milost\u201c. <\/p>\n\n\n\n

U povezanosti s na\u0161im osobnim\nzvanjem, mo\u017eemo zajedno s Marijom kliktati: \u201eRadujem se u Gospodinu, raduje se\ndu\u0161a moja, kli\u010de u Bogu, mojemu Spasitelju, jer me odjenu haljinom spasenja,\nzaogrnu me pla\u0161tem pravednosti, kao nevjestu ure\u0161enu nakitom\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Pjevajmo Gospodinu pjesmu novu,\njer u\u010dini djela \u010dudesna. To \u0107emo i mi mo\u0107i isto u 98. pslamu opjevati, ako\nbudemo slijedili Mariju u njezinoj otvorenosti Rije\u010di Bo\u017ejoj i Duhu Svetom.\nPozvani smo kao Marija slaviti Bo\u017eje gospodstvo. Jer On nas blagoslovi, \u010duli\nsmo danas u Efe\u017eanima, svakim blagoslovom duhovnim, u nebesima, u Kristu. I\npredodredi nas za svoje spasenje. <\/p>\n\n\n\n

Nemojmo ovu divnu \u0161ansu\nizgubiti, da postanemo dionici bo\u017eanstva Isusa Krista i njegovog udioni\u0161ta u\nKraljevstvu nebeskom. I do nas dopire onaj Ivanov glas, Poravnajte put za\ndolazak Spasitelja. I od nas Bog zahtijeva da ponovimo Marijino pitanje. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Rekolekcija, 14. 01. 2015,<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Bra\u0107o, nemojmo se bojati\nrazgovarati s Bogom. Kako \u0107e to biti? To je Marijino pitanje. Ona je\nrazgovarala s Bogom. Puno toga, bra\u0107o i sestre, u \u017eivotu nam ne\u0107e biti jasno. Ne\u0107emo\nznati dati odgovor. Ali ako budemo pitali Boga, on \u0107e nam dati odgovor. Dobit\n\u0107emo ono an\u0111eosko obja\u0161njenje, onaj an\u0111eoski odgovor, \u201eBogu ni\u0161ta nije\nnemogu\u0107e\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Josip je snovao, ljudski je\nsnovao, \u0161to da radim? Kako da Mariju spasim? Po zakonu je moraju kamenovati,\njer je prekr\u0161ila zakon zaru\u010dni\u0161tva. Morala je godinu dana \u017eivjeti bez mu\u017ea, da\nbi dokazala svoje po\u0161tenje, to je po \u017eidovskom zakonu. Ona je morala dokazati\nsvoje po\u0161tenje, svoju \u010destitost, da je vjerna svome zaru\u010dniku. To je ne\u0161to kao\n\u0161to na\u0161i redovnici i redovnice imaju novicijat, probatio. Josip je u mukama.\nNjegova zaru\u010dnica je ve\u0107 tri mjeseca trudna. \u0160to se doga\u0111a? <\/p>\n\n\n\n

Ali Josip se prepustio Bogu,\nSveto Pismo ka\u017ee za njega da je bio pravedan mu\u017e. Bo\u017ee, ja ne znam odgovor, daj\nti. \u201eJosipe, ne boj se uzeti Mariju sebi. \u0160to je u njoj za\u010deto, od Boga je i\nDuha Svetoga. Rodit \u0107e ti sina. Ti \u0107e\u0161 mu nadjenuti ime Isus\u201c. Je\u0161ua, na\nhebrejskom, \u0161to zna\u010di – Bog je Spasitelj. Pazite, Josip je to \u010duo. Nije vi\u0161e\npitao. Uzeo je Mariju sebi za \u017eenu. Potpuno se stavio u slu\u017ebu Bogu. Bo\u017ee, ako\nje tvoja volja da ja budem \u010duvar po tijelu tvoga sina, Evo slu\u017ebenika tvojega.\nTo je Josip. To je Marija. <\/p>\n\n\n\n

I ako se po Marijinom primjeru,\nbra\u0107o i sestre, stavimo Duhu Svetom na raspolaganje, \u010dut \u0107emo glas: \u201eDanas je\ndo\u0161lo spasenje ovoj ku\u0107i\u201c. Primit \u0107emo ga radosno u ku\u0107u svoju, kao \u0161to je to\nu\u010dinio Zakej, kao \u0161to je to u\u010dinila Marija, kao \u0161to je to u\u010dinio Josip, kao \u0161to\nsu to u\u010dinili mnogi sveci koje \u010dastimo.<\/p>\n\n\n\n

Bra\u0107o i sestre, neka nam Bla\u017eena Djevica Marija, ne bude samo razlog radosti i veselja, nego neka nam bude primjer kako svoj \u017eivot  usmjeriti s Bogom. Amen. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Paljenje adventske svije\u0107e, crkva sv. \u0160ime, Zadar, 5. 12. 2015.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Kapela u sjemeni\u0161tu Zmajevi\u0107, 21. 4. 2010.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Rekolekcija, 17. 2. 2016.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Rekolekcija, 13. 5. 2015.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Blagdan kraljice Mira, Stanovi, Zadar, 22. 8. 2018.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Rekolekcija, 6. 11. 2013.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Blagoslov \u017eupne ku\u0107e u Biogradu, prosinac 2007.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Mlada misa don Luke \u0160usti\u0107a, Katedrala sv. Sto\u0161ije, Zadar, 11. 7. 2018.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Posveta oltara, Biograd n\/m, 28. 3. 2004.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Simpozij – Petar \u0160pani\u0107, Bibinje, 23. 5. 2016.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Crkva sv. Roka, Bibinje<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Blagdan sv. Roka, Bibinje, 16. 8. 2016.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Fotografije: Ines Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kad premine mladi sve\u0107enik, u naponu zrelosti i \u017eivotne snage, razmatranje takvog zemaljskog puta poprati ljudska misao: ‘Mogao je jo\u0161 …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":49166,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[14],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/Fo.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/49165"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=49165"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/49165\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49307,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/49165\/revisions\/49307"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/49166"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=49165"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=49165"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=49165"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}