IZLAGANJE – DON TOMISLAV SIKIRI\u0106<\/strong>, \u017eupnik Suko\u0161ana <\/p>\n\n\n\n Dame i gospodo, \u0161tovani gosti!<\/p>\n\n\n\n Ve\u010deras vam ne\u0107u govoriti o knjizi koja je ispred vas, niti o njenom sadr\u017eaju. O tome vam je govorio prire\u0111iva\u010d ovog kapitalnog cijela, a sadr\u017eaj \u0107ete\nsami pro\u010ditati, dakako, kad kupite knjigu. Ne\u0107u vam ni analizirati ratna doga\u0111anja na Ju\u017enom\nboji\u0161tu u Domovinskom ratu, oko Dubrovnika,\njer nisam ni ratni a ni vojni analiti\u010dar da bih o tome govorio. Ali poku\u0161at \u0107u\nna\u0107i poveznicu, kroz stradanja koja su se dogodila\nmeni osobno, to\u010dnije u \u0160kabrnji i Nadinu i onima koja su se dogodila mons.\n\u017delimiru Pulji\u0107u u Dubrovniku, a za koja smo\ndoznavali iz novina, televizije ili direktnih svjedoka. <\/p>\n\n\n\n Na po\u010detku mi dozvolite da ka\u017eem koju rije\u010d o samom mons. \u017delimiru Pulji\u0107u. Rodio se u mjestu Kamena, \u017eupa Blagaj,\nu Hercegovini, 07. 03. 1947. g. Otac mu je bio Ivan a majka Ane r. Ragu\u017e. Na kr\u0161tenju ga htjedo\u0161e prozvati imenom slavnog\nhrvatskog kralja Kre\u0161imir, ali njegov krsni\nkum se usprotivi, “Nipo\u0161to Kre\u0161imir, ve\u0107\n\u017delimir \u0107e se zvati.”\nTako i bi. Kum ni\nslutio nije da \u0107e taj dje\u010da\u010di\u0107 biti ono \u0161to mu samo ime ka\u017ee, \u010dovjek koji svakom \u017eeli mir ili jo\u0161 bolje, koji svakom\nnosi mir. \u017delimir prolazi te\u0161ko djetinstvo jer\nmu oca Ivana zatvaraju neki \u010dudni mironosci, komunisti, a niza\u0161to. Djetinstvo\nprovodi bez oca u svom rodnom mjestu, obavljaju\u0107i sve ratarske i sto\u010darske poslove koji su karakteristi\u010dni za\nselo hercegova\u010dkog kr\u0161a. Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161io je u susjednom selu Gornjem\nVranjevi\u0107u i u Blagaju do sedmog razreda, sedmi razred zavr\u0161ava u Mostaru a osmi u Po\u017eegi gdje se njegovi preselili. Nakon osmoljetke moli mostarskog biskupa Petra \u010culu da ga\nprimi u sjemeni\u0161te kao sjemeni\u0161tarca Mostarsko-duvanjske biskupije. Biskup ga\nje primio i on odlazi u Dubrovnik u sjemeni\u0161te. Nakon polo\u017eene mature upisuje studij\nteologije u Splitu 1966.\/67. godine gdje\nostaje sljede\u0107e tri godine. Od 01.12.1968. – 27.10.1969. slu\u017ei vojni rok u Sloveniji. A nakon odslu\u017eenja vojnog roka, odlukom\nbiskupa \u010cule odlazi u Rim gdje nastavlja studij teologije na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Urbanijana. 1972. godine zavr\u0161io je studij i diplomirao. Na blagdan\nBezgre\u0161ne 08.12.1973. g. zare\u0111en je za \u0111akona, a za sve\u0107enika je zare\u0111en 24.03.1974. g. u zavodskoj crkvi na Gianicolu. Mladu misu\nslavio je u crkvi hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Mladu misu u Domovini slavio je u Po\u017eegi u dana\u0161njoj\nkatedrali sv. Terezije 07.07.1974. g. a sekundicije u rodnom Kamenu na grobu roda Pulji\u0107a.\n1976. g. posti\u017ee magisterij na Salezijanumu u Rimu iz psihologije, a 1980. i\ndoktorat. U rujnu 1978. imenovan je\nodgojiteljem u Bogosloviji u Sarajevu. 1980. g. imenovan je vr\u0161iteljem du\u017enosti\nrektora bogoslovije a 1981. dekanom Visoko\nteolo\u0161ke \u0161kole u Sarajevu sada fakultet. 1986. g. imenovan je rektorom bogoslovije u Sarajevu\ngdje ga zati\u010de imenovanje za biskupa dubrova\u010dkog. <\/p>\n\n\n\n Moj prvi susret s mons. \u017delimirom Pulji\u0107em dogodio se ovdje u ovoj dvorani 1983. godine, kada je on\nzajedno s mons. Franjom Komaricom posjetio na\u0161e sjemeni\u0161te. Oni su naime do\u0161li\npohoditi svoje sjemeni\u0161tarce koji su se ovdje \u0161kolovali. Bili su obojica\nprofesori na teologiji u Sarajevu. Uve\u010der smo imali zajedni\u010dki susret, mi smo postavljali mnoga pitanja vezana uz \u017eivot na\nbogosloviji i studij na teologiji. Oni su odgovarali, istina vi\u0161e je odgovarao\nKomarica nego Pulji\u0107. A onda je prof. Komarica nama postavio pitanje, koji nam predmet najte\u017ee ide u \u0161koli. Odgovor se znao,\nlatinski, a \u0161to drugo. Nato se javio prof. Pulji\u0107 pa ka\u017ee “Ma kako vam latinski mo\u017ee biti te\u017eak,\nkad on lako ide ut i que”. Mi smo se nato svi nasmijali. <\/p>\n\n\n\n I poveznica <\/strong><\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to mene i nadbiskupa mo\u017eda na poseban na\u010din, a da toga nismo svjesni, povezuje, to je godina njegova posve\u0107enja za biskupa i mog sve\u0107eni\u010dkog re\u0111enja. On je posve\u0107en za biskupa dubrova\u010dkog 14.01.1990. a ja zare\u0111en za sve\u0107enika 16.12. iste godine. Kad se \u010dovjek na\u0111e na va\u017enoj prekretnici svoga \u017eivota, kao \u0161to je biskupsko posve\u0107enje i sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje, normalno je da mu naviru mnoge misli i mnoga pitanja na um. Jesam li ja pogodan za tu slu\u017ebu? Ima li boljih i sposobnijih od mene za tu slu\u017ebu? Za\u0161to ja? Za\u0161to mene? Kako \u0107u ja to? Itd. Vjerujem da se tako zbilo i sa \u017delimirom, jer sam pro\u010ditao na 39. str. Knjige kako je molio nuncija u Beograd da na\u0111e drugoga, prikladnijega za biskupsku slu\u017ebu. I ja sam se lomio prihvatiti ili ne sv. red, a kad sam ga kona\u010dno prihvatio, za mladomisni\u010dko geslo uzeo sam rije\u010di Jeremije proroka “Ti me zavede, o Gospode, i dadoh se zavesti. Nadja\u010dao si me i svladao” (Jr 20,7). Ni \u017delimiru Pulji\u0107u nisu pred Bogom i Crkvom pomogli samo njemu znani razlozi zbog kojih je htio izbje\u0107i Biskupsku slu\u017ebu. Samo on zna, mo\u017eda je i njemu nuncij citirao Jeremiju proroka “Ne govori dijete sam, ve\u0107 idi onima kojima te \u0161aljem i navje\u0161\u0107uj sve \u0161to \u0107u ti re\u0107i” (Jr 1,7). I tako, prihvativ\u0161i poslanje, nas obojica krenusmo, a da se nismo poznavali, na njivu Gospodnju – on kao biskup, a ja kao prezbiter. <\/p>\n\n\n\n II poveznica <\/strong><\/p>\n\n\n\n Ni slutili nismo da \u0107e na\u0161a druga poveznica biti kri\u017eni put, patnja i stradanja na\u0161eg hrvatskog naroda i hrvatskih gradova. Radovali smo se i veselili uspostavi slobodne i neovisne Hrvatske. Koliko se tome radovao \u017delimir pro\u010ditajte od str. 135. do 159. u knjizi njegovih propovijedi, govora i javnih nastupa. Krenusmo tada svi odreda, puni elana i poleta stvarati novi poredak u Lijepoj na\u0161oj. Poredak ljubavi, mira, po\u0161tenja, pravednosti i zajedni\u010dkog \u017eivota. Me\u0111utim, pojavili su se oni koji nisu tako mislili. Na\u0161a nadanja i na\u0161i poleti kao da su u korijenu sasje\u010deni. Po\u010deo je nametnuti nam rat. Kad je po\u010deo rat, bio sam \u017eupni vikar na Puntamici. Dekretom nadbiskupa Oblaka preuzeo sam 20. kolovoza 1991. \u017eupe \u0160kabrnju i Nadin. U Nadinu sam samo dvije nedjelje slavio misu u \u017eupnoj crkvi, a do pada sela sve ostale nedjelje u podrumu jedne ku\u0107e, jer su \u010detnici svako malo pucali po crkvi i groblju. U \u0160kabrnji, kao na Veliki petak, prestali smo zvoniti kako ne bi odali \u010detnicima iz Biljana Gornjih kad smo u crkvi pa da nas ne ga\u0111aju. A vrijeme mise smo uvijek mijenjali. Kretanje po nadbiskupiji bilo je sve te\u017ee i te\u017ee. Balvan i jogurt revolucija pretvarala se iz dana u dan u sve krvaviji pir bezumnih Srba ispunjenih isklju\u010divo mr\u017enjom prema svemu \u0161to je hrvatsko i katoli\u010dko. <\/p>\n\n\n\n Kako bih do\u0161ao do Zadra, umjesto pet kilometara trebalo mi je dvadeset i pet, jer su \u010detnici i Jugovojska blokirali put preko Zemunika do Zadra. Telefona nije bilo, jer u vrijeme Jugosfere, pardon Jugoslavije, \u0160kabrnja nije imala, ni telefon, ni vodovod ni asfalt, a jedva da je imala i urednu opskrbu strujom. Jedino preko radio valova i televizijskih kanala imao sam veze sa svijetom. No na televiziji nismo mogli vidjeti puno toga ohrabruju\u0107eg, \u010desto smo slu\u0161ali i gledali kako nestaju hrvatska sela s crkvama, \u017eupnim i obiteljskim ku\u0107ama u plamenu srpske bezumnosti. Svake no\u0107i dopirala je do nas tutnjava topova i tenkova, a u jutro vijest o padu pokojeg sela. Oko \u0160kabrnje padala su sela redom jedno za drugim; Kru\u0161evo, Pola\u010da, Suhovare, Novigrad, Pridraga i mnoga druga. Imao sam osje\u0107aj da sam na pustom otoku, kojega svakog \u010dasa mogu neprijatelji uni\u0161titi i spr\u017eiti. Uza svu tu moju muku i tjeskobu u kojoj sam se nalazio, ipak u meni je tinjao tra\u010dak nade i vjere, da Bog, jer sam jedino njega imao, ne\u0107e dozvoliti da mr\u017enja i bezumnost pobjede. Mislio sam, i pomalo uvjeravao ljude, ma ne\u0107e napadati velike gradove, ne\u0107e im to dopustiti Europa i svijet. Ali te\u0161ko sam se prevario. Naprotiv, po\u010detkom listopada 1991. po\u010deli su \u017eestoki napadi na na\u0161e bisere Jadrana, Zadar, \u0160ibenik, Split, Dubrovnik, Cavtat, na sjeveru Hrvatske, Vukovar, Ilok, Vinkovce, Osijek, Zagreb i mnoge druge. Tada sam shvatio, od \u010detnika se ne mogu ni\u010demu nadati osim mu\u010denju i smrti ako im padnem u ruke. <\/p>\n\n\n\n Uza svu tu muku bje\u017eao nisam, ostao sam sa svojim \u017eupljanima, mislio sam neka bude i meni sve \u0161to bude i njima. Na um su mi dolazile rije\u010di Isusa Krista “Dobri pastir daje svoj \u017eivot za ovce. A najamnik… kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bje\u017ei” (Iv 10,11-12). Nisam htio biti najamnik. U\u017easno je bilo gledati s Ra\u017eovljeve glavice kako se nad Zadrom i okolnim mjestima izdi\u017ee crni dim. U nama je iz dana u dan sve vi\u0161e rastao strah i nedoumica \u0161to \u0107e biti s nama. U sumrak, ulice sela bi opustjele, povukli bismo se u ku\u0107e, prislonili uho na baterijska radija, jer struje \u010desto nije bilo, i slu\u0161ali ne bi li \u0161to dobro \u010duli. Ali od dobrih vijesti ni\u0161ta. \u010cujemo vijest kako su udru\u017eene snage Srba i Crnogoraca, potpomognutih JNA, otpo\u010deli \u017eestoki napad s kopna i mora na Dubrova\u010dko zale\u0111e i sam grad Dubrovnik. <\/p>\n\n\n\n U isto vrijeme poja\u010dali su se napadi na Vukovar. A nije bio po\u0161te\u0111en ni Split, ni \u0160ibenik; svi mogu\u0107i apeli svjetskoj javnosti od strane na\u0161eg dr\u017eavnog vodstva, da se zaustavi razaranje kulturne svjetske ba\u0161tine i ubijanje nevinih ljudi, nisu pomogli. Pitao sam se tada, zar nas je svijet doista zaboravio? Sje\u0107am se 5. 10. l991. bio je to najte\u017ei napad na Zadar i na Dubrovnik. Iz kriznog sto\u017eera za tada\u0161nju op\u0107inu Zadar dobili smo zapovijed, treba iseliti \u017eene i djecu i starce iz sela, jer se o\u010dekivao napad \u0161irih razmjera na zadarsko zale\u0111e; toga dana oko 11 sati na kratko su utihnuli topovi neprijateljske vojske, mi smo iselili \u017eene i djecu stare i nemo\u0107ne a ostali su samo branitelji u selu. Oko 14,00 sati nastavili su se napadi na Zadar, a i \u0160kabrnja te ve\u010deri bila je napadnuta iz zraka s kasetnim bombama. <\/p>\n\n\n\n Kako sam se tada osje\u0107ao jadno, \u0161to bih sve bio dao da mogu pomo\u0107i i sve ovo razaranje zaustaviti. Ali jedino \u0161to sam tada mogao bilo je uzeti krunicu u ruke i zajedno s don Radom Pin\u010di\u0107em i Pavom Zub\u010di\u0107em te \u010dasnim sestrama iz Nina, moliti. Naime, ljude smo bili smjestili u TN Zaton a ja sam se skrasio kod \u017eupnika u Privlaci. Sutradan smo \u010duli vijesti o okrutnom razaranju Zadra s kopna i mora. A 7. listopada skamenila nas je vijest da su napadnuti Banski dvori, s namjerom da se ubije prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tu\u0111mana. Kona\u010dno, 08. l0. 1991., na blagdan sv. \u0160ime, dogovoreno je primirje s Jugovojskom i napadi na Zadar su prestali barem za neko vrijeme. Vojska se iselila iz Zadra ali ne daleko, na Crno, taman da imaju bolji pregled na grad. I mi smo se iz Zatona vratili u \u0160kabrnju i Nadin. No napadi na ostale gradove Vukovar i Dubrovnik ne jenjavaju. Manje-vi\u0161e sva su hrvatska sela oko \u0160kabrnje okupirana i spaljena a ljudi prognani. <\/p>\n\n\n\n To mi nimalo nije bilo drago. Imao sam crne slutnje, pitao sam se za\u0161to ne diraju \u0160kabrnju? 18.11.1991. dobio sam odgovor, ostavili su je za poslasticu. Bio je to najte\u017ei dan u mom \u017eivotu. Bio je ponedjeljak, rano jutro u 7,30 sati general Mladi\u0107 je izdao zapovijed da otpo\u010dne napad na \u0160kabrnju sa svih strana, iz svih raspolo\u017eivih vojnih oru\u0111a i oru\u017eja te i iz zraka. Bio je to pravi pakao. Htio sam vikati, zapomagati, pisati, moliti nekog da nam pomogne. Ali sve \u0161to sam tada mogao, s 25 godina \u017eivota i nepunom godinom sve\u0107eni\u0161tva, u\u010diniti, bilo je uvu\u0107i se s jo\u0161 \u010detrdesetero ljudi, \u0161to staraca \u0161to djece, u mali podrum sada pok. Jele Brki\u0107. Bilo je, kao \u0161to rekoh, me\u0111u nama djece, od kojih je najmla\u0111a bila Bo\u017eena Bilaver; imala je tek godinu i pol dana, a majka joj je bila trudna, nosila je pod srcem maloga Franka. Kanonada nije prestajala cijeli dan. Iz malog podruma slu\u0161ali smo kako nakon svakog praska eksplozije nestaju na\u0161e ku\u0107e lome\u0107i se pod silinom topovskih udara. Slu\u0161ali smo i \u010duli zapomaganja ljudi, a nismo im mogli pomo\u0107i. <\/p>\n\n\n\n Negdje oko 11,00 sati Jugovojska ulazi u zaseok Ambar na po\u010detku sela. \u010culi smo kako neki oficir, \u0161to li je bio, poziva preko megafona ljude na predaju uz garanciju da im se ne\u0107e ni\u0161ta dogoditi, jer ako se ne predaju kad do\u0111u, kako re\u0107e, ovi iza nas, ne garantiramo vam ni\u0161ta. I doista, jedna skupina civila se predala Jugovojski, ovi su ih odveli u logor u Benkovac i negdje predve\u010der kod Pristega pustili ih na slobodu. Niti sat vremena nakon toga, u selo ulaze \u010detnici s vojvodom Mirkom \u0160krobonjom na \u010delu (bio je paroh u Smil\u010di\u0107u). Sve \u017eivo \u0161to su zatekli, i staro i mlado pokla\u0161e bez milosti, njih 84-ero na broju, cijelu obitelj \u0160egari\u0107, Miljani\u0107 i mnoge druge. A mi smo u malom podrumu, niti 100 metara zra\u010dne linije udaljenosti, sve to klanje \u010duli, slu\u0161ali smo zapomaganje, pla\u010d, vikanje i vri\u0161tanje ljudi kojima nismo mogli pomo\u0107i. U\u017easan je to osje\u0107aj biti blizu umiru\u0107emu a ne mo\u0107i mu pomo\u0107i. \u010cekali smo bespomo\u0107no kad \u0107e do\u0107i na nas red. Stiskali smo djecu iza svojih le\u0111a, nadaju\u0107i se ako pobiju nas, ne\u0107e djecu, ne\u0107e ih barem vidjeti. <\/p>\n\n\n\n Bo\u017ee koliku smo volju imali za \u017eivotom kad smo mislili da \u0107emo barem djecu spasiti. Pribrao sam se na trenutak i pozvao sve u podrumu da se svi pokajemo za svoje grijehe i pomolimo za opro\u0161tenje grijeha na\u0161e netom zaklane bra\u0107e. Negdje oko 15,30 sati dogodilo se ne\u0161to \u0161to ja zovem \u010dudom koje ni danas ne mogu protuma\u010diti. Naime, grupa od pet \u010detnika ulazi u na\u0161u ku\u0107u na kat. Ku\u0107a je bila visoka prizemnica. U\u0161li su sa stra\u017enje strane preko ograde na gusternu i kroz balkonska vrata unutra. Po\u010deli su razbijati poku\u0107stvo pucaju\u0107i po njemu. Mi smo \u010duli lomljavu stakla i namje\u0161taja, smirivali smo djecu da nas ne bi pla\u010dem odala, a opet, bili smo svjesni da je blizu trenutak na\u0161e smrti. Slobodno mogu re\u0107i da sam tada gledao smrti u o\u010di. A onda se doga\u0111a Bo\u017eji zahvat u na\u0161u korist. Naime, ti isti \u010detnici, njih pet, izlaze iz ku\u0107e, mi ih \u010dujemo, i umjesto da krenu lijevo na stepenice koje vode do vrata od podruma, oni preko ograde napu\u0161taju ku\u0107u i krenu desno gdje su izi\u0161li na glavni put koji prolazi uz Jelinu ku\u0107u. A u kr\u0161u bilo je skriveno nekoliko na\u0161ih branitelja koji su motrili na na\u0161u ku\u0107u i bili su spremni, ako do \u010dega do\u0111e, braniti je, jer su unutra bila njihova djeca i supruge. Jedan od branitelja, Ante Bilaver, kad ih je opazio, od jednoga je mislio da mu je stric Luka pa ga je zazvao imenom. \u010cetnik se okrenuo i po\u010deo pucati. Tada su i branitelji opalili po njima i jednoga su ranili u nogu, po\u010deli su bje\u017eati. Bje\u017eali su preko na\u0161eg dvori\u0161ta do centra sela. <\/p>\n\n\n\n Kako smo dr\u017eali vrata od podruma napola otvorena, jer nam je to bio jedini dotok zraka, vidjeli smo te \u010detnike kako bje\u017ee. Kad smo sve to pro\u017eivjeli rekao sam “Ljudi, sada smo sigurni, pod za\u0161titom smo Bo\u017ejom”. Za\u0161to \u010detnici nisu u\u0161li u na\u0161 podrum, to je znano samo Svemogu\u0107em, hvala mu. Meni tada na pamet do\u0111o\u0161e rije\u010di koje Bog re\u010de po proroku Ezekielu “Nije meni do smrti gre\u0161nikove, nego da se obrati i \u017eivi” (Ez 18, 21-28). Tako je Gospodin spasio nas gre\u0161nike uputiv\u0161i \u010detnike na drugu stranu. Poslije toga samo sam razmi\u0161ljao i molio, Bo\u017ee daj nam na\u010dina kako \u0107emo se izvu\u0107i iz ovog pakla. Sutradan u utorak 19.11. \u010detnici su krenuli na Nadin gdje se odvio jo\u0161 jedan \u0111avolji krvavi ples. \u0160to se dan bli\u017eio vi\u0161e kraju, to se nebo ispunjalo vi\u0161e oblacima. U sumrak, naobla\u010dilo se tako da nismo vidjeli prst dalje nosa. Odlu\u010dili smo napustiti \u0160kabrnju s onim \u0161to smo imali na sebi i sa sobom. Mrak je bio tako gust da smo se kretali po instinktu, a put su nam pomalo osvjetljavale ku\u0107e koje su jo\u0161 gorile. Kad smo do\u0161li do pruge Zadar-Knin koja prolazi kroz \u0160kabrnju, \u010detnici su nas ili \u010duli ili je netko upalio bateriju, ne sje\u0107am se vi\u0161e, i otvorili po nama vatru iz tenkovskih mitraljeza sa zapaljivim mecima. Svi koliko nas je bilo, i starci i djeca, bacili smo se u pru\u017eni kanal. \u0160tektanje mitraljeza i plamen koji su izazivali meci udaraju\u0107i u stabla, a sve nam to letjelo iznad glava, u meni je ugasilo svaku nadu da \u0107emo se izvu\u0107i \u017eivi iz ovog pakla. Pokrio sam glavu rukama i \u010dekao kad \u0107e po\u010deti padati tenkovske granate po pruzi. <\/p>\n\n\n\n Pored mene je le\u017eala Senka Bilaver i njezin sin Filip koji je tada imao tri i pol, \u010detiri godine ne vi\u0161e. Senka ga je privinula uz grudi i pla\u010dnim glasom se opra\u0161tala od svoga sina ljube\u0107i ga u glavicu. Ve\u0107 je po\u010dela lagano padati i ki\u0161a. Malo sam okrenuo glavu prema njima i sa suzama u o\u010dima promatrao sam majku koja se opra\u0161ta sa svojim sinom. A mali Filip pogleda mene i zagrli majku oko vrata i dje\u010djim tihim glasi\u0107em tje\u0161i svoju mamu ovim rije\u010dima, “Mama, nemoj plakati, namin ne\u0107e ni\u0161ta biti, jer je s namin don Tome.” Te rije\u010di usjekle su mi se duboko u mozak i pamtit \u0107u ih dok sam \u017eiv jer nisu bile upu\u0107ene mami Senki nego po malom Filipu od samog Boga meni. U meni se probudila takva snaga, shvatio sam da sam sve\u0107enik u kojemu le\u017ei sva nada ovih ljudi u pru\u017enom kanalu. Zastao sam i pribrao se, ne znam koliko je ta \u0161utnja trajala, ali kad sam shvatio da mitraljezi vi\u0161e ne pucaju, ustao sam ve\u0107 napola mokar i poluglasno rekao “Idemo ljudi” te jurnuo u obli\u017enji vinograd \u0161to su u\u010dinili i svi ostali. Re\u010de mi kasnije Ljubica Bilaver, majka na\u0161eg don Emila “Don Tome, da se vi niste onda digli iz onog kanala, svi bi mi ostali u njen, kad san vidi la vas kako ste jurnili u vinograd, i \u010dula va\u0161 glas, uvatila san moga Nikolu i rekla mu, kad more don Tome moremo i mi”. Bogu velikom hvala \u0161to nas je doista vodio i \u0161titio. Izvukli smo se \u017eivi, iako su pred Jo\u0161anima (selo kraj Galovca) i na\u0161i zapucali po nama, mislili su, kad su nas \u010duli, da nadiru \u010detnici iz pravca \u0160kabrnje. <\/p>\n\n\n\n Do\u0161av\u0161i u Zadar, javio sam se mojim nadbiskupima Marijanu i Ivanu, Bog im lako dao. Dva dana nisu ni\u0161ta znali o meni, ni kako sam, ni gdje sam i jesam li uop\u0107e \u017eiv. A dezinformacija je bilo na pretek, jedni su govorili da su me uhvatili i da su me raskomadali, drugi da su me vidjeli obje\u0161enog ispred crkve u \u0160kabrnji, pa drugi su opet govorili da su me rezali a u rane Moram priznati da mi to nije bilo ba\u0161 lako, i sam izranjavan, k tome jo\u0161 mlad i neiskusan, trebao sam govoriti i propovijedati ljudima koji su svaki dan dobivali vijesti o stradanju njihovih sinova i k\u0107eri na raznim boji\u0161tima po Lijepoj na\u0161oj. Kako govoriti o nadi kad je sve popaljeno i poru\u0161eno, kako govoriti o ljubavi kad nas takore\u0107i nitko ne ljubi, kako govoriti o pravdi kad je ne osje\u0107amo \u0161to vi\u0161e prema nama se nepravedno postupalo sa svih strana, kako govoriti o pra\u0161tanju kad nas drugi mrze. U tim trenucima duhovne slabosti pastoralnog neiskustva, trebali su mi \u017eivi primjeri i uzori. Doista, i za to se Bog pobrinuo. Darovao je tada Crkvi u Hrvata tri vrla sina koji su meni bili uzori i primjeri kako i \u0161to govoriti ljudima kojima je tada na\u0161a rije\u010d puno zna\u010dila. <\/p>\n\n\n\n Odu\u0161evljavala me duboka vjera kardinala Franje Kuhari\u0107a, koji je bio uvjeren u pobjedu dobra nad zlim. Nezaboravne su njegove propovijedi u Mariji Bistrici i katedrali, njegovi obilasci ranjenih i na\u0161ih branitelja na prvoj crti obrane kod Karlovca. Snagu mi je ulijevao primjer biskupa \u0161ibenskog Sre\u0107ka Badurine, koji se nije bojao po\u0107i i u Une\u0161i\u0107 i u Knin mole\u0107i drugu stranu da se urazumi i prestane s razaranjem. Sjetimo se samo njegovih obilazaka gradom nakon svakog granatiranja i kako poma\u017ee ranjenima i stradalima. I sna\u017eila me hrabrost biskupa \u017delimira Pulji\u0107a koji nije napu\u0161tao svoga stada. Kad je za Dubrovnik situacija bila naizgled izgubljena, kad je grad ostao bez hrane, vode, struje, kad se u grad sjatilo mno\u0161tvo prognanika a bolnica bila pretijesna da primi sve ranjene, biskup nije napu\u0161tao svoga stada. \u0160tovi\u0161e, hrabrio ih je da ne napu\u0161taju svoj grad. To je ona tre\u0107a poveznica<\/em><\/strong> koja povezuje ove dvije ljudske sudbine. <\/p>\n\n\n\n Prve prave informacije iz Dubrovnika dobio sam od patera Marija \u0160iki\u0107a koji se iz Dubrovnika izvukao s prvim konvojem za Dubrovnik. Istina, neke jezive slike vidjeli smo na televiziji, o razaranju grada podno Sr\u0111a. Ali kad nam je pater \u0160iki\u0107 govorio o stradanju Dubrovnika, to je bilo jo\u0161 puno, puno stra\u0161nije. Skoro na svakih pedeset do sto metara na jezgru starog grada pala je po jedna granata. Pravo je \u010dudo da taj grad nije sravnjen sa zemljom. Kad smo ga nadbiskup Ivan i ja pitali za biskupa, kako je on i kako se dr\u017ei, rekao nam je pater \u0160iki\u0107 “On je \u010dudo od \u010dovika, neumoran je, pi\u0161e, \u0161alje apele po svijetu svjetskim mo\u0107nicima da zaustave rat u Hrvatskoj. Ima svoju poruku preko radio Dubrovnika, hrabri ljude, ohrabri se narode moj i Bogu se pomoli, ne boj se, moli za njih, moli s njima. Nastoji pomo\u0107i sve\u0107enicima koji su mu ostali na okupiranom podru\u010dju.” Sve je to u meni budilo divljenje zbog \u010dinjenice da smo mi sve\u0107enici na\u0161em narodu bili oslonac nade u tim te\u0161kim trenucima. A jo\u0161 vi\u0161e me poticalo da se ne umorim biti s prognanicima i tje\u0161iti ih, ma koliko to bilo te\u0161ko. <\/p>\n\n\n\n Ne\u0107u nikada zaboraviti intervju koji je biskup dao HTV-u, kad je do\u0161ao prvi konvoj u Dubrovnik. Bilo je to na terasi biskupskog doma u Gospinom polju. Na pitanje ‘Kako se osje\u0107ate, O\u010de biskupe?’ biskup je otprilike ovako odgovorio “Kako se osje\u0107am; poni\u017eeno, oduzeta mi je sloboda, poga\u017eeno je moje ljudsko dostojanstvo, osje\u0107am se kao da sam u logoru, ne mogu do\u0107i do svojih sve\u0107enika na okupiranom podru\u010dju, a oni me tako trebaju. Rekao sam vi\u0161e puta u svojim interventima, svaka pomo\u0107 nam je dobro do\u0161la, ali najve\u0107a bi nam pomo\u0107 bila kad bi se zaustavilo ovo suludo razaranje i ubijanje. I zato sve molim koji mogu \u0161to u\u010diniti na tom polju neka u\u010dine”. Na licu biskupa vidjela se zabrinutost ali i njegova \u010dvrsta odluka da ustraje do kraja. Mi ovdje, istina, nismo mogli slu\u0161ati njegove radio poruke, ali smo mogli od vremena do vremena pro\u010ditati njegove intervjue u Slobodnoj Dalmaciji. Interesantan je onaj, kad je biskup zamolio ministricu za migraciju Boniver i gospodina Kuchnera, da mu ne odvoze ljude iz grada. Naime, oni su dovezli humanitarnu pomo\u0107 u Dubrovnik ali i ostavili brod u gru\u0161koj luci pozvav\u0161i ljude, tko ho\u0107e neka napusti grad. Zamislite da su se tada gra\u0111ani Dubrovnika iselili iz grada, koja bi to katastrofa bila, a neprijatelji bi mogli po njemu tu\u0107i bez optere\u0107enja, da ima ljudi u njemu. Kao da kamen \u010dini grad gradom, a ne ljudi. Hvala Bogu da su Dubrov\u010dani poslu\u0161ali svoga biskupa i da su ostali. Jo\u0161 je mnogim drugim rije\u010dima i propovijedima biskup tje\u0161io i hrabrio svoj puk da izdr\u017ee do kraja. <\/p>\n\n\n\n Uza svu patnju i muku i koji put osje\u0107aj da je situacija bezizlazna, biskup se nadao skoroj pobjedi i oslobo\u0111enju svoje biskupije i grada, pa je jo\u0161 za vrijeme okupacije pokrenuo akciju bratske ljubavi “\u017dupa \u017eupu poma\u017ee”. Tako je zapravo biskup pripremao svoje vjernike za skori povratak na “svoje pa makar spaljeno” kako su sami prognanici govoriti znali. U jesen 1992. hrabri Hrvatski branitelji pod zapovjedni\u0161tvom generala Janka Bobetka otpo\u010deli su operaciju “Ju\u017eni potez” s ciljem osloba\u0111anja okupiranog dubrova\u010dkog zale\u0111a i deblokade samog grada. Nakon 390 dana okupacije i blokade, razaranja i ubijanja, Dubrovnik je sa svojim zale\u0111en oslobo\u0111en 25.10.1992. Sunce slobode je sinulo. Biskup poti\u010de svoje vjernike na me\u0111usobno pomaganje, na obnovu i rad, i sam u svemu tome poma\u017ee, tra\u017ee\u0107i pomo\u0107 sa svih strana. <\/p>\n\n\n\n Istina, za razliku od biskupova zato\u010deni\u0161tva u blokiranom Dubrovniku, moje prognanstvo se produljilo do druge slavne vojne operacije, do “Oluje” 5. 08. 1995., kad je kona\u010dno u Oluji oslobo\u0111ena na\u0161a Domovina zahvaljuju\u0107i hrabrim braniteljima pod zapovjedni\u0161tvom generala koji nije nijednu bitku izgubio a nadamo se da ne\u0107e ni ovu u Hagu, Ante Gotovine. Nitko nije \u017dupa \u0160kabrnja je ina\u010de posve\u0107ena Velikoj Gospi. Odmah smo organizirali prvo slavlje Velike Gospe 15. 08. 1995., ispred poru\u0161ene crkve; taj prizor ne mogu nikada zaboraviti, cijeli Ravni Kotari i priobalje slili su se u poru\u0161enu \u0160kabrnju na proslavu Velike Gospe, nakon pet godina okupacije. Velebno slavlje predvodio je nadbiskup koadjutor Ivan Pren\u0111a. Povratak je i\u0161ao sporo ali sigurno, kako se kojoj obitelji sagradilo ono nu\u017eno potrebno za smje\u0161taj tako se obitelj vra\u0107ala u selo. Od sakralnih objekata, prvo smo obnovili crkvu sv. Luke na groblju, a u Nadinu smo odmah po\u010deli s obnovom \u017eupne crkve sv. Ante. 1997. bila je dovr\u0161ena i \u017eupna ku\u0107a u \u0160kabrnji, tako da sam se ja kona\u010dno vratio iz progonstva u 8. mjesecu 1997., useliv\u0161i u novu \u017eupnu ku\u0107u. U \u0160kabrnji sam ostao do kolovoza 1999. godine, kada sam odlukom pok. nadbiskupa Ivana, premje\u0161ten u Biograd na moru. A u rujnu 2006. u Suko\u0161an gdje se i sada nalazim. <\/p>\n\n\n\n IV poveznica <\/strong><\/p>\n\n\n\n U na\u0161em \u017eivotu nije mogu\u0107e ni\u0161ta predvidjeti. Tko je mogao slutiti 14. 01. 1990 na onom velebnom slavlju posvete \u017delimira Pulji\u0107a za\nbiskupa ispred katedrale u Dubrovniku i na onom sve\u010danom re\u0111enju 16. 12.\n1990. don Tomislava\nSikiri\u0107a za sve\u0107enika u zadarskoj katedrali, da \u0107e ova dvojica re\u0111enika jednog\ndana orati na istoj parceli njive Gospodnje. I opet smo mo\u017eda On i ja druga\u010dije\nmislili, planirali i ne\u010dem tre\u0107em se nadali, ali Bog je i ovoga puta htio u\u010diniti po svoju, ba\u0161 onako kako smo se najmanje nadali. Nakon prerane\nsmrti dragog nam nadbiskupa Ivana, Bog po Petru na\u0161ih dana Benediktu XVI. posla biskupa \u017delimira da bude nadbiskup zadarski. I tako\npostadosmo povezaniji nego ikad prije. I to je \u010detvrta poveznica. <\/p>\n\n\n\n V poveznica <\/strong><\/p>\n\n\n\n E dragi Nadbiskupe, da kri\u017e bude potpun, fali peta poveznica, pa neka nam ta poveznica nakon duga i sretna \u017eivota obojici bude Kraljevstvo Bo\u017eje. Vjerujem i nadam se da \u0107emo jednog dana i Vi i ja stati pred na\u0161eg Gospodina i re\u0107i mu “Gospodine, sluge smo beskorisne, u\u010dinismo \u0161to smo bili du\u017eni u\u010diniti” (Lk 17,10), a da \u0107e On nama odgovoriti “Valja\u0161, slugo dobri! U malome si bio vjeran, nad mnogim \u0107u te postaviti! U\u0111i u radost gospodara svoga”. <\/p>\n\n\n\n Hvala na strpljivosti i pozornosti. <\/p>\n\n\n\n U Zadru, 19. 05. 2011. <\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196620-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196598-1-1536x2048.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196605-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196614-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196601-1-1536x2048.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196587-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196607-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/fo.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196600-1-1536x2048.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n
stavljali sol. A jedna dezinformacija je do\u0161la \u010dak iz Zagreba mojoj sestri Ivani u benediktinski samostan, da su me \u010detnici odveli u zarobljeni\u0161tvo u Knin. Uf, fala Bogu da su to bile samo dezinformacije. Kad sam se malo oporavio od svih tih \u0161okova i trauma. Povjerili su mi duhovnu brigu za prognanike iz Bukovice i Ravnih kotara koji su bili smje\u0161teni u TN-Zaton, Punta Skalu, hotelu Piniji a kasnije i TN-Sabunike. <\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196586-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196599-2-1536x2048.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196588-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n
bio sretniji od mene. Samo dan dva nakon okon\u010danja operacije, pohitao sam u \u0160kabrnju. Do\u0161av\u0161i u nju, prizor je bio jeziv, crkva do temelja sru\u0161ena, \u017eupna ku\u0107a spaljena i sru\u0161ena, obiteljske ku\u0107e poru\u0161ene, spaljene doslovce sravnjene sa zemljom. Zapravo u \u0160kabrnji, a tako isto i u Nadinu, nije bilo niti jednog objekta u koji bi se mogao \u010dovjek skloniti od ki\u0161e. Znao sam da nas \u010deka tek sada te\u017eak posao, treba \u017eupu dignuti iz pepela i postaviti na noge. Po\u0161ao sam do ku\u0107e pok. Jele Brki\u0107, interesantno, njena ku\u0107ica nije bila sru\u0161ena, prisjetio se onog kobnog 18. 11. 1991. u\u0161ao sam u podrum i pomolio se “Bo\u017ee, ako je sve ovo trebalo pretrpjeti za slobodu i mir moje Domovine, nije mi \u017eao, hvala Ti \u0161to si mi dao snage da izdr\u017eim, a sad te
molim da mi da\u0161 snage da sve ovo dignemo na noge i uz tvoju pomo\u0107 izgra\u0111ujemo bolju Hrvatsku”. <\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196617-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196619-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/ff-1.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196618-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196616-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196609-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196593-1-1536x2048.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196611-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196594-1-1536x2048.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196621-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P3143222-1-1536x2048.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196602-1-1536x2048.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196622-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P3143212-1-1536x2048.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196610-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196615-1-2048x1536.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/P5196589-1-2048x1536.jpg\")
Predstavljanje Zbornika ‘Ohrabri se, narode moj!’ urednika dr. Jak\u0161e Ragu\u017ea u Nadbiskupskom sjemeni\u0161tu ‘Zmajevi\u0107’ u Zadru, 19. svibnja 2011. g.<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"