U povodu 350. obljetnice od dolaska relikvija sv.\nPro\u0161pera, suza\u0161titnika Hvara i Hvarske biskupije, u ovoj katedrali otvorena je 10.\nsvibnja pro\u0161le godine \u201eGodina sv. Pro\u0161pera\u201c koja, evo, ide kraju. Ve\u010deras\n\u0107emo mu zahvalno pjevati \u0161to tri i pol stolje\u0107a \u201esveta\u010dki po\u010diva na oltaru,\ntrofejem pokrit juna\u010dkim, u na\u0161em slavnom Hvaru. Jer, sveti Pro\u0161per mu\u010denik,\nna\u0161eg je grada za\u0161titnik\u201c. Spominju\u0107i\novu visoku obljetnicu, pitamo se koja bi bila poruka ovog mu\u010denika vjernicima\nna\u0161ega vremena, \u017eiteljima ovoga grada i cijele biskupije? \u0160to\n\u010diniti sada nakon \u201eGodine sv. Pro\u0161pera\u201c i kamo usmjeriti na\u0161e misli i na\u0161a\ndjela? Na \u0161to nas zovu i poti\u010du na\u0161i sveti za\u0161titnici, mu\u010denici sv. Pro\u0161per i\nsv. Stjepan? Mu\u010denici\nsu zaista veliki Bo\u017eji dar Crkvi. Vjernici su stoga ve\u0107 od po\u010detka obilje\u017eavali\nnjihove grobove, tamo se okupljali i molili. Taj pobo\u017eni \u010din nazivali su \u201epohod\npragovima\u201c (visitatio ad limina) Nije, me\u0111utim, bilo lako i mogu\u0107e svima i\u0107i u\nRim i moliti na njihovim grobovima. Stoga su biskupi nastojali nabaviti relikvije svetih\nmu\u010denika za svoje katedrale gdje \u0107e vjernici mo\u0107i moliti i njihov zagovor tra\u017eiti\ni prositi. <\/p>\n\n\n\n
1. Mu\u010denici su osobiti dar Crkvi i narodu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na\u0161e katedrale uz obalu, kao i brojne\n\u017eupne crkve imaju relikvije svetih mu\u010denika: Od svetog Tripuna u Kotoru, sv.\nVlaha u Dubrovniku, svetoga Stjepana i Pro\u0161pera u Hvaru, sv. Dujma u Splitu, svetoga\nJakova u \u0160ibeniku, svete Sto\u0161ije i\nsvetog Kr\u0161evana u Zadru, do sv. Vida u Rijeci; od svetog Kvirina u Krku i u\nSisku do svetog Mavra u Pore\u010du. Spomenuti sveti mu\u010denici toliko su se srasli s\nmjestima gdje ih se posebice \u010dasti da je nemogu\u0107e zamisliti pro\u0161lost, a ni\nsada\u0161njost bez njih. Odstranite, napr. sv. Vlaha iz kulture i umjetnosti,\narhiva i graditeljstva \u0161to \u0107e ostati od Grada kojega Parac dr\u017ei u svojim\nrukama. To naprosto nije mogu\u0107e ni zamisliti. Isto se mo\u017ee re\u0107i i za odnos\ngrada Hvara i njegovih svetih za\u0161titnika Stjepana i Pro\u0161pera. Sveti mu\u010denici,\ndakle, bili su i ostali du\u0161a jednoga mjesta; nebeski zagovornici i tje\u0161itelji ljudi\nkroz stolje\u0107a. Siguran sam kako \u0107e oni nastaviti to biti i u vremenima koja\ndolaze, usprkos odre\u0111enih slutnji i znakova vjerske ravnodu\u0161nosti koja sve vi\u0161e\nhvata maha. <\/p>\n\n\n\n Sveti Ivan Pavao II. svojevremeno\nje pozivao mjesne Crkve neka \u201eu\u010dine sve da se ne pusti zaboravu spomen onih koji\nsu trpjeli za vjeru i Crkvu\u201c. No\u0161en tim osje\u0107ajem on je tijekom svog\npontifikata proglasio 480 svetaca i vi\u0161e od 1340 bla\u017eenika. A od toga \u010detiri\npetine bili su mu\u010denici (85%). Dobro je i potrebno sje\u0107ati se tih Bo\u017ejih ugodnika\ni ne zaboravljati ih. Njihova \u017ertva i moralna veli\u010dina postala je ba\u0161tinom na\u0161e\nsada\u0161njosti. U tom vidu hrvatski su biskupi uz Veliki jubilej u\u010dinili dvije\nstvari: Svima znanim i neznanim mu\u010denicima vjere od prvih po\u010detaka kr\u0161\u0107anstva u\nna\u0161em narodu postavili su spomen crkve mu\u010denika na Udbini. Izgradnjom pak crkve\nu starogradi\u0161kom zatvoru, koju su sve\u0107enici bili prisiljeni svojim rukama\nru\u0161iti, \u017eeljelo se vratiti dug sve\u0107enicima koji su tamo nevino osu\u0111eni godinama\ntamnovali. Stara Gradi\u0161ka, gdje je 1955. bilo u uzni\u0161tvu 211 sve\u0107enika i\nredovnika, postala je nenadma\u0161eno mjesto sve\u0107eni\u010dkog progona, patnje i\nstradanja. Crkvu u Staroj Gradi\u0161ci biskupi i sve\u0107enici gradili su svojim\nosobnim darom kao \u201etrajan molitveni spomen njima u \u010dast, kako bi op\u0107instvo\nsvetih progovorilo glasnije od tvoraca podjele i zla\u201c (Nadolaskom tre\u0107ega\ntisu\u0107lje\u0107a<\/em>, 37). <\/p>\n\n\n\n Vi\nste, dragi Hvarani, \u201eGodinu svetoga Pro\u0161pera\u201c zapo\u010deli biblijskim bdijenjem ovdje\nu katedrali gdje se \u010ditalo evan\u0111elje i Djela apostolska. To je podsje\u0107alo na\nonu Starozavjetnu scenu iz knjige proroka Nehemije kad se Izraelski narod\nvratio iz babilonskog ropstva, pa okupljeni na trgu pred Vodenim vratima \u010ditali\ni slu\u0161ali Pisma. Reakcija je bila ganutost i pla\u010d, da su Ezra i Nehemija rekli\nnarodu: \u201eOvo je dan posve\u0107en Jahvi, Bogu va\u0161emu! Ne tugujte i ne pla\u010dite! Ne\n\u017ealostite se, jer radost Jahvina va\u0161a je jakost\u201c. <\/p>\n\n\n\n 2. \u0160to, dakle, sada\n\u010diniti nakon <\/strong>\u201eGodine sv. Pro\u0161pera<\/strong>\u201c?! <\/p>\n\n\n\n Kamo\nusmjeriti na\u0161e misli i na\u0161a djela? Kuda nas zovu na\u0161i za\u0161titnici sv. Stjepan i\nsv. Pro\u0161per? \u010cini mi se kako bismo jedan dio odgovora mogli prona\u0107i u spomenutom\npismu koje je sv. Ivan Pavao II. objavio po zavr\u0161etku Velikog Jubileja (2001.). U tom pismu\non je naglasio da je \u201esvetost perspektiva u koju treba smjestiti \u010ditav na\u0161 pastoralni\nhod\u201c (NMI 30). Upravo onako kako nas je i Krist pozvao kad je zatra\u017eio: \u201eBudite\nsavr\u0161eni kao \u0161to je savr\u0161en Otac va\u0161 nebeski\u201c (Mt 5,\n48). Drugi dio odgovora mo\u017eemo prona\u0107i u dana\u0161njim \u010ditanjima koje smo maloprije\nslu\u0161ali iz knjige Otkrivenja, iz poslanice apostola Petra i Ivanovog evan\u0111elja.\n <\/p>\n\n\n\n Na \u0161to\nnas je pozvao sveti Ivan Pavao II. govore\u0107i da je \u201esvetost perspektiva na\u0161ega \u017eivota\ni hoda\u201c?! Mi smo uglavnom skloni misliti kako je \u201esvetost pridr\u017eana samo\nza malobrojne i izabrane osobe\u201c. A ona je ponuda svima i sastoji se u \u201eispunjavanju\nmalih obi\u010dnih svakodnevnih du\u017enosti\u201c, kako je govorio sluga Bo\u017eji Petar\nBarbari\u0107. A sveti Jose Escriva je obja\u0161njavao da \u201enije svet onaj koji nikada ne padne, ve\u0107\nonaj koji ponizno i sa svetom uporno\u0161\u0107u uvijek iznova ustaje\u201c. Stoga, bi program\nna\u0161ega \u017eivota i hoda na putu svetosti bio: Boriti se, ustajati i odgovorno\nvr\u0161iti male i obi\u010dne stvari. To je ono\n\u201esvakodnevno trojstvo\u201c kojim su sveci osvojili nebo. A oni, sveci, mu\u010denici i bla\u017eenici,\nobilje\u017eili su povijest obi\u010dnim stilom i radom, vjerom i \u017ertvom, ljubavlju i potpunim\npredanjem, pa postali \u201esvjetionici brojnim nara\u0161tajima\u201c. Dopustili su da ih Krist\ntoliko zahvati da su s Pavlom ponavljali: \u201e\u017divim, ali ne vi\u0161e ja, nego Krist\n\u017eivi u meni\u201c (Gal 2, 20). To je svetost koja je prikladna pozivu svakoga\n\u010dovjeka, te na uvjerljiv na\u010din nudi to \u201evisoko mjerilo redo\u00advitoga\nkr\u0161\u0107anskog \u017eivota\u201c. <\/p>\n\n\n\n Sveci\nsu uz to bili ne samo uzor i model za nasljedovanje, ve\u0107 i vjerni zagovornici i\npomo\u0107nici u raznovrsnim potrebama i nevoljama \u017eivota. Ovaj grad i biskupija, kao\ni tisu\u0107e drugih diljem svijeta, okupljali su se stolje\u0107ima oko oltara\nGospodnjeg, te uz pomo\u0107 i zagovor svetaca stvarali zajednicu Kristovih vjernika.\n\u010covjek, naime, ne mo\u017ee biti besku\u0107nik. Potrebno mu je gnijezdo za du\u0161u i za\ntijelo. Potreban mu je ne samo obiteljski i dru\u0161tveni dom, ve\u0107 i onaj vjerski\ndom, doma\u0107a vjerni\u010dka obitelj gdje Uskrsnuli Gospodin daje sredstva spasenja i\ngovori \u201ene bojte se ja sam s vama\u201c. Crkva je tako postajala uto\u010di\u0161tem gdje se \u010dovjek\nuz pomo\u0107 i zagovor Bo\u017ejih ugodnika osje\u0107ao sigurnim i odgovornim. Tu su zada\u0107u sveci\ni mu\u010denici kroz povijest maestralno odradili, pa je njihova uloga u na\u0161em\n\u017eivotu nezamjenjiva. Stoga im se molimo, zagovor i pomo\u0107 tra\u017eimo i zahvalne im pjesme\npjevamo. Jer, \u201esveti Pro\u0161per mu\u010denik, na\u0161eg je\ngrada za\u0161titnik\u201c<\/p>\n\n\n\n 3. Kako se kr\u0161\u0107ani imaju\npona\u0161ati pred razbija\u010dkim silnicama u sebi i oko sebe?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Usprkos odre\u0111ene sigurnosti koju\nnam Uskrsnuli daje, te svoju pomo\u0107 po svetim za\u0161titnicima nudi, ne smijemo nikako\ngubiti iz vida da postoje i \u201erazbija\u010dke silnice\u201c u nam i oko nas. One su dobile\n\u201eprepoznatljivo obli\u010dje\u201c vezano uz neka mjesta Svetoga Pisma, kao napr. Babilon,\nKorint ili crkve u Maloj Aziji (iz knjige Otkrivenja). U Babilonu je napr.\noholost \u017eivota dovela ljude do pomutnje jezika, pa su rije\u010di kao prirodni izvor\nsporazumijevanja postale izvorom nesporazuma. U Korintu je, znamo, nastala\nsva\u0111a me\u0111u samim vjernicima, a \u201eduh navijanja, svadljivosti i netolerancije\u201c\nstvorio odre\u0111eni raskol koji se o\u010ditovao u nezdravom nadmetanju: \u201ebolji na\u0161i\nnego va\u0161i\u2026\u201c To je razljutilo i apostola Pavla pa ih je \u201ezaklinjao imenom\nGospodina Isusa Krista neka budu iste misli i istog osje\u0107anja\u201c. Jer, niti je\nPavao, a niti Apolon za njih bio razapet na kri\u017eu (1 Kor 3, 1-9). U nedavno\nobjavljenoj knjizi\nZorke Bibi\u0107, \u201eGladi na\u0161e za\u0161titnik\u201c, pi\u0161e da je hvarski biskup Ivan Andreis\n1671. donio relikvije sv. Pro\u0161pera u Hvar da bi \u201eoja\u010dao slogu me\u0111u stanovnicima\ngrada i otoka Hvara\u201c. Sveci su, dakle, kadri umanjiti napetosti i sva\u0111e me\u0111u\nljudima, te oja\u010dati slogu i solidarnost me\u0111u stanovnicima. <\/p>\n\n\n\n U pismima sedmerim crkvama iz knjige\nOtkrivenja \u010ditamo kako je \u201epopustljivost na planu kr\u0161\u0107anske poruke\u201c (Otk 2-3), te\nmlakost i kompromisi s duhom ovoga svijeta stvorilo dogmatske i moralne\npukotine, pa je sol obljutavila. A Krist je \u017eelio neka njegovi budu sol zemlje,\na ne zemalj\u0161tina, grad na Gori visokih ideala, krjeposti i vrlina, a ne grad u\nnizini, pun mana, lo\u0161ih obi\u010daja i zlih nagnu\u0107a. Uz moralne i dogmatske pukotine\nvjerni\u010dke osobnosti postoje i one koje se ti\u010du nastranosti i devijacija gledom\nna na\u0161 rad, pa to valja trajno ispravljati i lije\u010diti. Prije desetak dana\nproslavili smo sv. Josipa radnika pa je bilo prigode razmi\u0161ljati o radu kojim \u010dovjek \u201etransformira\u201c povjereni svijet, a ujedno\ni sebe \u201eusavr\u0161ava\u201c. Tako se u procesu rada i usavr\u0161avanja svijeta doga\u0111a \u201ehominizacija\ni divinizacija \u010dovjeka\u201c, \u010dovjek biva oboga\u0107en ljudskim i bo\u017eanskim vrlinama.\nStoga je rad velika moralna i kr\u0161\u0107anska vrijednost. No, valja paziti da\n\u201erazvijena tehnika\u201c ne \u201epodjarmi \u010dovjeka\u201c, robotizira ga i \u201eu\u010dini slugom ma\u0161ine\ni strojeva\u201c. Valja tako\u0111er\nbdjeti da u radu vlada zdrava motivacija. Jer, rad mo\u017ee biti ponekad motiviran\nsamo stjecanjem materijalnih dobara, \u0161to se naziva \u201edevizomanijom\u201c. Mo\u017ee isto\ntako biti motiviran isticanjem sebe i\nsvojih sposobnosti iznad drugih i protiv drugih, a to se opisuje \u201enarcisomanijom\u201c.\nRad tako\u0111er mo\u017ee dobiti oblik nepristojnog natjecanja i bezobzirnog pretjecanje\nkoje se onda pretvara u \u201ekarijeromaniju\u201c, a to zna\u010di da pojedinac napreduje samo\npreko le\u0111a drugih. <\/p>\n\n\n\n 4. Kako unositi obrise svetosti u na\u0161em radu, hodu i\n\u017eivotu?!<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u0160to\nnam je, dakle, sada \u010diniti nakon \u201eGodine sv. Pro\u0161pera\u201c, pitam po tre\u0107i put?!\nKako ugra\u0111ivati \u201esvetost u perspektivu na\u0161ega rada, \u017eivota i hoda\u201c na \u0161to nas\nje pozvao sv. Ivan Pavao II.?! Uz to \u010duli smo ve\u010deras i poticajne rije\u010di iz Ivanova\nevan\u0111elja, kao i iz njegove knjige Otkrivenja, te neke konkretne poruke\napostola Petra. U skladu s tim tekstovima \u010dini mi se kako nam vrijeme nakon \u201eGodine\nsv. Pro\u0161pera\u201c nudi bogatu molitvenu i utje\u0161nu perspektivu kako nas je\nizvijestio evan\u0111elist Ivan. On otvara evan\u0111elje molitvom za nas: \u201eO\u010de sveti\nsa\u010duvaj ih u svom imenu\u201c. Isus nas je, dakle, ve\u0107 davno zamilovao svojom\nvelikosve\u0107eni\u010dkom molitvom, pa nema razloga biti u strahu, zabrinuti i nesigurni\nza na\u0161u budu\u0107nost. On moli Oca za nas i ne tra\u017ei da \u201enas uzme sa svijeta, ve\u0107\nda nas za\u0161titi od Zloga i sa\u010duva u istini\u201c. Jer, njegovim\nvazmenim otajstvom mi smo \u201epostali rod izabrani, kraljevsko sve\u0107enstvo, sveti\npuk, narod ste\u010den da navije\u0161ta silna djela onoga koji nas iz tame pozva u svoje\ndivno svjetlo\u201c, kako pjevamo u uskrsnom predslovlju. <\/p>\n\n\n\n Apostol Petar\nnas s druge strane hrabri i poti\u010de u svojoj poslanici da budemo \u201eradosni ako za\nnjega budemo trebali i trpjeti\u201c. I nala\u017ee nam \u201ebiti uvijek spremni pru\u017eati\nsvima obrazlo\u017eenje nade koja je u nama\u201c (1 Pt 3, 15). Tu je,\ndakle, odgovor i na upit \u0161to \u010diniti nakon \u201eGodine sv. Pro\u0161pera\u201c i kako ugra\u0111ivati\n\u201esvetost u perspektivu na\u0161ega rada, \u017eivota i hoda\u201c. Neka nam suza\u0161titnik sv.\nPro\u0161per, koji je ve\u0107 tri i pol stolje\u0107a sugra\u0111anin Hvara, te osobiti zagovornik\ni prijatelj svih \u017eitelja hvarske biskupije, pomogne boriti\nse s te\u0161ko\u0107ama i nevoljama \u017eivota. Neka nam poma\u017ee ustajati nakon mogu\u0107ih\npadova, odgovorno i savjesno vr\u0161iti male i obi\u010dne stvari, te usvajati\ni ugra\u0111ivati u program na\u0161ega hoda i rada to \u201evisoko mjerilo redo\u00advitoga kr\u0161\u0107anskog \u017eivota\u201c. Jer, slavimo,\nbra\u0107o Hvarani, \u201evelikoga junaka i njegova djela jaka\u201c. On je nadvladao sve\nprotiv\u0161tine \u201ekrjepo\u0161\u0107u i bijegom, uz Bo\u017eju milost pod Isusovim stijegom\u201c. Nema,\nnaime, drugog imena pod kapom nebeskom u\nkojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista, Uskrsloga. Njemu hvala za mu\u010denike\ni svece za\u0161titnike i slava u vijeke vjekova. Amen. <\/p>\n\n\n\n \u2720\n\u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n\n\n\n Hvar,\n10. svibnja 2021.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"