Stvaranje koje je Bog zapo\u010deo nastavlja se u vremenu i prostoru. U sredi\u0161tu toga \u010dina je \u010dovjek koji je radom usmjeren na Stvoritelja. Ako bi se rad odvojio od Stvoritelja, \u010dovjek (radnik) postao bi rob onoga \u0161to stvara. <\/p>\n\n\n\n
Uz blagdan svetoga Josipa, za\u0161titnika radnika i me\u0111unarodni Dan rada, evo\nnekoliko misli o \u010dovjeku koji radi i stvara te o zna\u010denju i smislu rada. <\/p>\n\n\n\n
Blagdan Josipa radnika uveo je 1955. godine papa Pio XII. Istina, papa Lav\nXIII. (1878.-1903.)\nbio je odlu\u010dio da se 1. svibnja slavi kao \u201eSvjetski dan radni\u0161tva\u201c. U tom vidu \u201epovjerio\nje sve radnike za\u0161titi sv. Josipa\u201c za kojega evan\u0111elisti ka\u017eu da je \u017eivio u Nazaretu\ni radio kao tesar (Mt 13, 54). <\/p>\n\n\n\n
Rad kojim se\n\u010dovjek bavi tijekom \u017eivota velika je ljudska i kr\u0161\u0107anska vrijednost. Ljudska\npovijest zapravo zapo\u010dinje radom, a \u201ehomo faber\u201c, \u010dovjeka radnik, dokazuje\nsvojim radom da je ujedno i \u201ehomo sapiens\u201c, \u010dovjek obdaren razumom. Njegov ovozemni\n\u017eivot u b\u00eeti je rad, aktivnost, gibanje, dinamika i rast. <\/p>\n\n\n\n
Stvaranje\nsvijeta djelo je Bo\u017eje. No, stvoreni svijet nije bio gotov, ni zavr\u0161en, a ni\nsavr\u0161en. Njegovo dovr\u0161enje Bog je prepustio \u010dovjeku, da ga \u201edotjera i dovr\u0161i\u201c.\nSvakim svojim \u010dinom \u010dovjek oboga\u0107uje, uljep\u0161ava i usavr\u0161ava stvoreni svijet.\nAli, mo\u017ee ga i osiroma\u0161iti, pokvariti i uni\u0161titi. \u010covjek, dakle, svojim radom\nsvijet formira, transformira ili pak deformira. U tom vidu, sveti Maxim ka\u017ee da\nje \u201esvijet na\u0161e radili\u0161te\u201d, a svaki \u010dovjek \u201estvaratelj u tom radili\u0161tu\u201c (homo\nartifex). Stoga, rad je bitna odlika \u010dovjeka kao razumnoga bi\u0107a. Bez rada i\nstvarala\u0161tva, \u010dovjek bi \u201eostao na razini obi\u010dnog \u017eivotinjskog svijeta\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Rad je\nprepoznatljiva kr\u0161\u0107anska vrijednost <\/strong><\/p>\n\n\n\n No, \u010dovjek svojim\nradom ne samo \u201eformira i transformira\u201c ovaj svijet, ve\u0107 \u201estvara i usavr\u0161uje i samoga\nsebe\u201c. U procesu obrade svijeta doga\u0111a \u201ehominizacija i divinizacija \u010dovjeka\u201c. Radom\nse \u010dovjek izgra\u0111uje, afirmira, dovr\u0161uje i otkriva sebe samome sebi i svijetu\noko sebe. <\/p>\n\n\n\n Rad je osobito ljudsko\ndjelo, stvarala\u010dki \u010din u kojemu \u010dovjek ostvaruje svoje glavno i \u017eivotno zanimanje.\nStoga je rad velika moralna vrijednost koja ima intelektualnu, umjetni\u010dku\n(stvarala\u010dku), ekonomsku, biolo\u0161ku (zdravlje) i socijalnu dimenziju koja se ostvaruje\npo suradnji, solidarnosti i u zajedni\u0161tvu s drugima. <\/p>\n\n\n\n Doga\u0111a se,\nme\u0111utim, da \u201eodvi\u0161e razvijena tehnika \nnadja\u010da \u010dovjeka stvaratelja\u201c, pa se \u201eproces pretvori u tehnokraciju\u201c; tehnika\n\u201epodjarmi \u010dovjeka u svoju slu\u017ebu\u201c, robotizira ga i \u201eu\u010dini slugom ma\u0161ine i\nstrojeva\u201c. Tako nastaje realna opasnost da \u201etehnokrati postanu novim\ngospodarima Zemlje\u201c, pa \u010dovjek izgubi slobodu, a rad svoju originalnu\nvrijednost.<\/p>\n\n\n\n Kako se moglo\ndogoditi da se \u201evrijednost rada pretvori u svoju suprotnost\u201c? Gdje je uzrok\ntakvoj promjeni? U prvom redu, zaboravlja se na \u010dinjenicu da rad ima svoje religiozno,\nodnosno kr\u0161\u0107ansko obilje\u017eje i vrijednost. <\/p>\n\n\n\n Ne po\u0161tuje se \u201eteologiju\nrada\u201c koja u tuma\u010denju \u201ezemaljskih vrednota\u201d polazi od Objave i s njom\nobja\u0161njava postojanje svijeta, \u010dovjeka, njegov \u017eivot i rad. U tom kontekstu, ljudski\nrad je \u201esudjelovanje u Bo\u017ejem stvarala\u010dkom djelu\u201c. Bog, dakle, dovr\u0161ava svijet\npo ljudima, pa je ljudski rad autenti\u010dno slu\u017eenje Bogu, pravo Bo\u017eje djelo (Opus\nDei, Gottesdienst). <\/p>\n\n\n\n Nekada se krivo\ntuma\u010dilo rad kao \u201ekaznu za grijehe\u201c, a to je neispravno shva\u0107anje Biblije, jer\nrad je po Bo\u017ejoj volji postojao i prije iskonskog grijeha. Rad ima pozitivne\nelemente otkupljenja. On nas\nodgaja i usavr\u0161uje. <\/p>\n\n\n\n Stoga, apostol\nPavao hvali one koji rade \u0456 \u0455v\u043e\u0458 kruh zara\u0111uju, a one koji \u201ed\u0430ngub\u0435 i ni\u0161ta ne\nrade\u201c osu\u0111uje, pa zaklju\u010duje \u201etko ne radi, neka i ne jede\u201c (2 Sol 3, 10-12). \u041ev\u043e\n\u0458\u0435 duh kr\u0161\u0107\u0430n\u0455ke r\u0430dne \u0435t\u0456ke po kojoj bi se v\u0458\u0435rn\u0456ke tr\u0435b\u0430lo \u0440re\u043ezn\u0430vati: p\u043e\nn\u0430\u0440\u043ern\u043em r\u0430du, \u0430 n\u0435 \u0440\u043e dangubi i l\u0456\u0458\u0435n\u043e\u0455t\u0456.<\/p>\n\n\n\n Bog je za\u010detnik ljudskog rada <\/strong><\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 na prvim stranicama Biblije istaknuta je stvarala\u010dka dimenzija rada. Na\nvrhuncu svoga stvarala\u010dkog \u010dina, Bog stvara \u010dovjeka na svoju sliku: \u201eI\nblagoslovi ih Bog i re\u010de im: Plodite se, i mno\u017eite, i napunite zemlju, i sebi\nje podlo\u017eite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim \u017eivim stvorovima\n\u0161to puze po zemlji. I doda Bog: Evo, dajem vam sve bilje \u0161to se\nsjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna \u0161to u sebi nose svoje sjeme:\nneka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i\ngmizavcima \u0161to puze po zemlji u kojima je dah \u017eivota – neka je za hranu sve\nzeleno bilje. I bi tako. I vidje Bog sve \u0161to je u\u010dinio, i bija\u0161e veoma\ndobro. Tako bude ve\u010der, pa jutro – dan \u0161esti.\u201c (Post 1, 28-31). <\/p>\n\n\n\n Biblijsko izvje\u0161\u0107e govori kako Bog stvara, ali ne dovr\u0161ava, ve\u0107 \u201epovjerava\n\u010dovjeku usavr\u0161avanje svijeta\u201c. \u010covjek nastavlja Bo\u017eje stvarala\u010dko djelo radom i\nure\u0111enjem svijeta. Rad ne smije zagospodariti \u010dovjekom i pretvoriti ga u svoga\nroba. Ni Bog, koji je sve zapo\u010deo, nije \u010dovjeka pod\u010dinio radu, nego mu je sve\nstvoreno povjerio da to oplemenjuje i razvija. <\/p>\n\n\n\n U na\u0161e vrijeme, na\u017ealost, osje\u0107a se kriza\n\u010dovjekova identiteta u odnosu na rad. Ponajprije, vidimo kako nije svakomu\nomogu\u0107eno naravno pravo na rad (posao), pa je time povrije\u0111eno njegovo dostojanstvo.\nStoga, glavna je zada\u0107a svakoga dru\u0161tva omogu\u0107iti da svatko radi i da se preko rada\nostvaruje. <\/p>\n\n\n\n Uz potrebu i pravo na rad, vidimo,\nna\u017ealost, da \u010dovjek \u010desto postaje \u201erob svoga rada\u201c. Ne vrednuje ga se prema\nnjegovom uro\u0111enom dostojanstvu, ve\u0107 prema tomu \u201ekoliko proizvodi i koliko\nizdr\u017ei na radu\u201c. <\/p>\n\n\n\n Doda li se tomu porazna \u010dinjenica da ima\nsve vi\u0161e ljudi koji \u201ene primaju pravednu nagradu\u201c za svoj rad, ili pak postaju\nsocijalni slu\u010dajevi jer im poslodavci ne ispla\u0107uju zara\u0111eni dohodak, osje\u0107a se\npotreba \u201eteologije rada\u201c koja \u010dovjeka vidi kao sustvaratelja. Njemu je, naime, Gospodin\npovjerio da oplemenjuje i razvija stvoreni svijet putem rada koji i njega\nsamoga oplemenjuje i usavr\u0161ava. U sredi\u0161tu takvog promi\u0161ljanja je \u010dovjek koji\nje radom usmjeren na Boga od kojega \u201edolazi svaki dobar dar\u201c i k njemu sve te\u017ei\n(Jak 1, 17). <\/p>\n\n\n\n U ovoj godini koja je posve\u0107ena svetom\nJosipu, zahvalni smo \u0161to je Hrvatski Sabor izabrao Josipa kao \u201eza\u0161titnika Hrvatskoga\nkraljevstva\u201c, a to zna\u010di hrvatskoga \u010dovjeka i radnika. <\/p>\n\n\n\n Stoga, upravljamo mu \u017earke molitve neka\nbdije nad na\u0161om zemljom i nad na\u0161im obiteljima, kako bi bile i ostale sveti\u0161tem\n\u017eivota i \u0161kolom ljudskih vrlina. <\/p>\n\n\n\n Neka sv. Josip poma\u017ee svima, posebice\nradnicima u njihovim \u017eivotnim\npotrebama. A njegovi \u0161tovatelji neka se trude biti dobri, skromni vjernici i zauzeti\nradnici te osobito pobo\u017eni i ustrajni Bo\u017eji suradnici. <\/p>\n\n\n\n Sveti Josipe,\nmoli za nas.<\/p>\n\n\n\n \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n\n\n\n Uz blagdan\nsvetog Josipa, radnika<\/p>\n\n\n\n 1. svibnja 2021.\ngodine<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"